Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9722/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BE, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika BE, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje, od 20. lipnja 2024., Klasa: 413-01/24-26/625, Urbroj: 513-02-8002/73-24-8, P-100/2024, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika BE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju na način da se,

temeljem odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik IE,

oslobađa od optužbe

da ne bi, kao porezni obveznik fiskalizacije dana 9. srpnja 2021. godine, u poslovnom prostoru trgovačkog obrta „[obrt]“ na adresi [adresa] u [adresa], u vlasništvu okrivljenog gdje obavlja trgovačku djelatnost, iskazao isporuku dobara ili usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući zakonom propisani način, a iste je naplatio gotovinom u vrijednosti od 340,00 kuna, jer je poreznim nadzorom utvrđen navedeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a koji se nalazio u blagajni, pa da bi time ostvario ne pripadajuću imovinsku korist u iznosu od 340,00 kuna,

dakle da ne bi iskazivao isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplatio ih je gotovinom ili da ne bi iskazao ili ne bi iskazao potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno (članak 62. stavak 4.)

čime da bi počinio prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona.

II Uslijed odluke iz točke I, okrivljeniku se ima vratiti iznos od 340,00 kuna / 45,13 eura (četrdesetpet eura i trinaest centa) a koji iznos mu je na ime imovinske koristi ostvarene prekršajem privremeno oduzet.

III Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude, žalba okrivljenika je bespredmetna.

IV Na temelju odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. tog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik BE proglašen je krivim, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog izrekom tog rješenja o prekršaju te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura).

1. Istim rješenjem od okrivljenika je oduzeta imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 45,13 eura (četrdesetpet eura i trinaest centa).

2. Predmetnim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura).

4. Protiv citiranog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, navodeći da nisu dovoljno cijenjene olakotne okolnosti slijedom čega da mu je izrečena previsoka novčana kazna. Moli da mu se ista osjetno ublaži.

5. Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je bespredmetna.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika sukladno odredbi članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak i za koje je proglašen krivim, na način kako je to činjenično opisano izrekom osporavanog rješenja, po propisu nije prekršaj.

8. Naime, izrekom pobijanog rješenja okrivljenik je proglašen krivim što nije kao porezni obveznik fiskalizacije dana 9. srpnja 2021. godine, u poslovnom prostoru trgovačkog obrta „B“ na adresi [adresa] u [adresa], u vlasništvu okrivljenog gdje obavlja trgovačku djelatnost, iskazao isporuku dobara ili usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući zakonom propisani način, a iste je naplatio gotovinom u vrijednosti od 340,00 kuna, jer je poreznim nadzorom utvrđen navedeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a koji se nalazio u blagajni, pa je time ostvario ne pripadajuću imovinsku korist u iznosu od 340,00 kuna,

dakle da nije iskazivao isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplatio ih je gotovinom ili da nije iskazao ili nije iskazao potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno (članak 62. stavak 4.)

čime je počinio prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, pa mu je temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna.

9. Prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, čini fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuje ih gotovinom ili ne iskazuje ili ne iskazuje potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno a takvo postupanje suprotno je materijalnoj odredbi članka 62. stavka 4. istog Zakona.

10. Međutim, izreka osporavanog rješenja sadrži tek zakonski opis djela sadržan u odredbi članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, pri čemu je konkretizirano samo vrijeme počinjenja inkriminiranog djela, dok činjenični opis tog prekršaja, kojim je sud vezan, ne sadrži konkretizaciju djela koje se okrivljeniku stavlja na teret. Ovo stoga, što u istom nedostaje konkretiziranje isporuke dobara i usluga koje kritične zgode nisu iskazane preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, niti su na bilo koji način vidljivi iznosi gotovine zatečeni u blagajni, iznos pologa, te stanje evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja, kojom analizom bi bilo moguće doći do iznosa od 340,00 kuna, koji je u konačnici i oduzet od okrivljenika na ime imovinske koristi ostvarene počinjenim prekršajem.

11. Dakle, imajući u vidu činjenični opis sadržan u izreci osporavanog rješenja o prekršaju i samom optužnom aktu, zaključak je ovog suda kako je okrivljenik proglašen krivim za djelo koje nije po propisu prekršaj, pa je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na njegovu štetu, počinilo naprijed navedenu povredu odredbi materijalnog prekršajnog prava, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe za prekršaj koji mu se stavlja na teret, to je okrivljeniku trebalo vratiti iznos od 340,00 kuna / 45,13 eura koji mu je privremeno oduzet kao imovinska korist ostvarena počinjenim prekršajem.

13. Uslijed odluke iz točke I ove presude, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

14. Slijedom istaknutog odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.