Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-481/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP (ranije: OP) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Edi Crnovršanin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3103/2019-64 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3103/2019-64 od 19. prosinca 2024. potvrđuje

a) u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 17.027,18 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama

- na iznos od 10.617,82 EUR tekućim od 19. studenoga 2018. do isplate,

-na iznos od 6.409,36 EUR tekućim od 13. rujna 2021. do isplate

b) u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 297,84 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024.

II. Žalba tuženika se djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3103/2019-64 od 19. prosinca 2024. preinačuje a) u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi neimovinsku štetu u iznosu od 530,91 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. studenoga 2018. do isplate,

b) u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate na iznos od 6.409,36 EUR tekuće od 19. studenoga 2018. do 13. rujna 2021.,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Navedena presuda u nepobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 4.845,55 EUR sa zateznim kamatama od 19. studenoga 2018. do isplate, te imovinsku štetu u iznosu od 496,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate, ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3103/2019-64 od 19. prosinca 2024. potvrđuje u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.244,10 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. do isplate.

II. Žalba tuženika se djelomično prihvaća te se odluka o troškovima sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3103/2019-64 od 19. prosinca 2024. preinačuje u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.062,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. do isplate, te sud u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 22.403,64 EUR sa zateznom kamatama tekućim od 19. studenoga 2018. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 794,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024., kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 7.306,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

2. Navedenu presudu pod stavkom I. i II. izreke preko iznosa od 5.341,92 EUR do iznosa od 23.197,85 EUR, dakle za iznos od 17.855,93 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, te posljedično u dijelu pod stavkom III. izreke, pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete uzrokovane prometnom nesrećom koje se dogodila 19. ožujka 2017. na 1. kilometru i 330 metara kolnika 1. dionice županijske ceste broj 5136 Banjole – Premantura, koju je izazvao osiguranik tuženika HP, kao vozač osobnoga automobila reg. oznaka PU-293- OZ, koje vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika (pravni prednik) broj: 068600189892, a u kojoj nesreći je tužitelj stradao kao putnik.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, ali je sporna odgovornost, tj. tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužitelja u omjeru 50%, zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranim vozačem HP i zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, dok tužitelj priznaje doprinos tužitelja u omjeru 20%, te je nadalje sporno je li tužitelju prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.

7.1. Prvostupanjski sud je uvidom u priklopljeni spis predmeta Županijskog suda u Puli posl. br. K-6/20 dostavljen uz popratni dopis od 13. kolovoza 2024. (list 348 i 349) utvrdio da je u istom postupku Županijski sudu u Puli 14. lipnja 2021. donio presudu posl. br. K-6/2020-48 kojom je optuženik HP proglašen krivim što je 19. ožujka 2017. oko 6,15 sati, izvan naselja Premantura, upravljao osobnim automobilom marke Fiat, tip Punto 55S, reg. oznaka PU 293-OZ upravljajući istim kolnikom županijske cest 5136 (Banjole-Premantura), iako je bio nesposoban za vožnju zbog 1,34 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, svjestan da vožnjom u takvom stanju može izazvati opasnost za život i tijelo ljudi i pristajući na isto, pa upravo zbog stanja alkoholiziranosti nije se vozilom kretao sredinom obilježenog prometnog traka, uslijed čega je skrenuo preko uzdužne neisprekidane crte na lijevi prometni trak uslijed čega je izgubio nadzor nad vozilom i zanošenja po kolniku uslijed čega je vozilo izletjelo izvan kolnika u lijevo i vozilo udarilo u nosač prometnog znaka i potom u stablo, kojom prilikom je EP, putnica u istom vozilu zadobila teške i po život opasne ozljede uslijed kojih je na mjestu preminula, dok je SPH, putnik u istom vozilu zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma lijeve bedrene kosti i traumatski vodeni otok mozga, a koje ozljede su teške prirode, dakle kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost po život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

7.2. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-156/2022-7 od 6. rujna 2022. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te preinačena potonja prvostupanjska presuda od 14. lipnja 2021. glede odluke o kazni i osuđen je optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, dok je odbijena žalba optuženika HP kao neosnovano i potvrđena potonja prvostupanjska presuda u ostalom pobijenom, a nepreinačenom dijelu.

7.3. Presudom Županijskog suda u Puli posl. br. K-6/2020-100 (Kv I-400/2023) preinačena je pravomoćna prvostupanjska presuda od 14. lipnja 2021., preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-156/2022-7 od 6. rujna 2022., glede odluke o kazni na način da se optuženik osuđuje na kaznu zatrora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci.

7.4. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž-72/2024-4 od 24. travnja 2024. odbijena je žalba osuđenika HP kao neosnovana i potvrđena potonja prvostupanjska presuda od 5. siječnja 2024.

8. Sud prvog stupnja je zbog razine alkoholiziranosti vozača HP utvrdio postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), jer je tužitelj pristao na vožnju u vozilu kojim je upravljao HP, a s obzirom na utvrđeni omjer alhohola u krvi od 1,34 g/kg proizlazi da je HP bio u stanju teže pripitosti pa je stoga isto vidljivo trećim osobama, to tim više što su se u jutarnjim satima vraćali iz noćnog izlaska, odnosno noćnog kluba, s time da je i tužitelj bio pod utjecajem alkohola. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio doprinos tužitelja, kao oštećenika, vlastitoj šteti i to u omjeru od 20%.

9. Na temelju kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. stroj. JP i prof. dr. sc. KP, spec. sudske medicine, koji su predali pisane nalaze i mišljenja 4. travnja 2022. (list 272- 275) i 5. ožujka 2023. (list 283 i 284), utvrđeno je da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika tijekom zanašanja po kolniku prešlo preko sebi lijevog ruba kolnika te je svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na stup prometnog znaka uz promjenu brzine od oko 5-10 km/sat dok je u nastavku svojim lijevim bočnim dijelom u predjelu prednjih lijevih vrata naletjelo na stablo uz rotaciju u smjeru suprotnom od smjera okretanja kazaljke na satu za oko 30-40 stupnjeva i uz promjenu brzine od oko 50-55 km/sat. Neposredno prije štetnog događaja stražnji lijevi sigurnosni pojas u vozilu osiguranika tuženika nije bio tehnički ispravan. Nadalje, tužitelj (21 g. u trenutku nesreće) stradao je u prometnoj nesreći kao putnik na stražnjem lijevom sjedalu (iza vozača) u osobnom vozilu koje je u zanašanju sletjelo s kolnika, prednjim više desnim dijelom naletjelo na stup prometnog znaka, a potom lijevim bokom na stablo drveta. Iz načina nastanka (dinamike) nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem slijedi da je tijelo tužitelja poletjelo prema naprijed (u trenutku naleta na prometni znak), a potom izrazito ulijevo i nešto prema naprijed (u trenutku naleta na stablo). Drugi od ova dva naleta je bio značajno intenzivniji i njemu je pripisiv nastanak ozljeda. U ovakvoj dinamici, tužitelj je lijevom nogom i lijevom stranom glave udario o čvrste prepreke u nutrini kabine vozila lijevo od mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede. Udarna deformacija kabine u vidu značajnog utisnuća dodatno je pridonijela izgledima za ozljeđivanje. Stanje kopče sigurnosnog pojasa stražnjeg lijevog sjedala utvrđeno tehničkim putem govori za zaključak da tužitelj u trenutku nesreće nije bio, niti je mogao biti, vezan pojasom. Međutim, sve ozljede utvrđene kod tužitelja mogle su nastati i unatoč uporabi pojasa. Naime, pojas ne bi mogao spriječiti bočno polijetanje i udar tijelom o prepreke s posljedičnim ozljeđivanjem, posebice kada se uzme u obzir i značajna deformacija putničkog prostora koja je zahvatila i dio kabine na mjestu sjedenja tužitelja. Zaključno, tužitelj je u štetnom događaju mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom, pa stoga sud prvog stupnja zaključio da zbog iste okolnosti ne postoji doprinos tužitelja.

10.1. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. med. Mladena Frketića, spec. ortopeda-traumatologa, prof. dr. sc. LP, dr. med., spec. oftalmologa i prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, od 1. rujna 2021. (list 200-203), utvrđeno je da isti vještaci nalaze da je tužitelj, rođen 1996. g., kao putnik 19. ožujka 2017. stradao u prometnoj nesreći i tom prilikom zadobio ozljede: višeiverni prijelom dijafize lijeve bedrene kosti s pomakom, prijelom vrata lijeve bedrene kosti-bazicervikalni bez pomaka i postrtraumatski moždani edem, te su isti mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, provedeno je liječenje, preporuka liječnika se u cijelosti pridržavao, međutim usprkos toga zaostale su trajne posljedice. Iste se odražavaju u vidu znakova umanjene pokretljivosti lijevog koljena do 1/3 opsega pokretljivosti posttraumatske prirode, te prednje nestabilnosti lijevog koljena srednjeg stupnja, umanjene pokretljivosti lijevog kuka sa zaostalim i zamjetnim šepanjem iz lijevog kuka uz i dalje zamjetne bolove u lijevom kuku prilikom hoda, kao i pri sjedanju i ustajanju iz sjedećeg položaja, nakon operacijski liječenog te saniranog prijeloma lijeve bedrene kosti u dvije razine. Tužitelj je radi nesraštavanja prijeloma te loma osteosintetskog materijala (ploče) morao biti podvrgnut ponovnom op. zahvatu. Kod tužitelja s oftalmološke strane zaostaje manje jasan vid, osjeća naprezanje, zamagljivanje i suzenje očiju kod rada na blizinu i na računalu. Prema medicinskim ispravama zaostaje blaža difuzno smanjena retinska osjetljivost odnosno opisano suženje vidnoga polja uslijed čega je smanjena opća životna aktivnost tužitelja u opsegu do 3%. Tužitelj je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2), te nastavno elemenata PTSP-a (F43.1). Navedeno proizlazi iz priloženih medicinskih isprava. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika.

10.2. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju trajno narušeno tjelesno i duševno zdravlje. Nastali invaliditet se smatra definitivnim. Stoga se predlaže ograničiti aktivnosti u skladu s nastalim stanjem. Postoji pozitivna uzročno- posljedična sveza između štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio gore navedenu tešku tjelesnu ozljedu i naprijed navedenih posljedica. Liječenje tužitelja je završeno 19. studenoga 2018.

10.3. Tužitelj je zbog štetnog događaja pretrpio fizičke boli. Bol jačeg intenziteta je potrajala osam dana, srednjeg intenziteta oko dvadeset dana, manjeg intenziteta daljnjih šezdeset dana. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti vještaci su objedinjeno ocijenili 50% (s ortopedsko- traumatološkog motrišta 45%, s psihijatrijskog motrišta 5%, s oftalmološkog motrišta do 3%). Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja traumatološkog, psihijatrijskog te oftalmološkog stajališta za 50%, u kojem omjeru su potrebiti pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima. Kod tužitelja je zaostala naruženost koja je očita i izražena je u srednjem stupnju s obzirom na očevidne ožiljke lijevog bedra i oba kuka, koji su zaostali nakon kirurških zahvata. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna četiri tjedna po šest sati svakodnevno te narednih četiri tjedna po dva sata svakodnevno.

11.1. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli te straha, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, kao i starost tužitelja (rođen 1996. g.) i zanimanje (instalater grijanja i klimatizacije), sud prvog stupnja nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u zahtijevanom iznosu 30.658,96 EUR koji umanjuje za 14. svibnja 2018. nesporno naknađenu neimovinsku štetu u iznosu 2.654,44 EUR pa stoga ostaje zahtjev u iznosu 28.004,52 EUR, umanjen za 20% doprinosa tužitelja, pa stoga tužitelju dosuđuje naknadu po istoj osnovi u iznosu 22.403,64 EUR. Prema odredbi čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a budući da je liječenje tužitelja završeno 19. studenoga 2018., premda je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik primio 20. veljače 2018. (list 49), to su tužitelju dosuđene zatezne kamate kako zahtijeva, tj. od 19. studenoga 2018. do isplate (stavak I. izreke prvostupanjske presude).

11.2. Sud prvog stupnja ocjenjuje u smislu odredbe čl. 1095. ZOO da tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da tužitelj za pruženu pomoć nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla. Sud je po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. ZPP, procijenio vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 2,65 EUR. Imajući na umu broj sati potrebne tuđe pomoći kako su to utvrdili liječnici vještaci (ukupno 224 sata), tužitelju je na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO dosuđena naknada u iznosu 594,59 EUR, umanjena za 20% doprinosa tužitelja pa je stoga tužitelju po istoj osnovi dosuđen zahtijevani iznos 475,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema postavljenom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP), u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO (stavak II. izreke prvostupanjske presude).

12. Ujedno, glede zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi uništenih stvari u predmetnoj nesreći (odjeća, obuća i mobitel Samsung), utvrđeno je na temelju tužiteljevog iskaza, koji je podudaran s popisom stvari MUP-a RH (list 9), da je uslijed predmetne prometne nesreće u potpunosti tužitelja uništena odjeća: jakna marke Red Skins, plaćena oko 1.200,00 HRK; majica kratkih rukava marke Ralf Loren, plaćena oko 300,00 HRK i traperice marke Polo, plaćeno 600,00 HRK, te obuća: tenisice marke Adidas, plaćene 500,00 HRK, te mobilni telefon marke Samsung, plaćen oko 2.500,00 HRK, sve tužitelj kupio kao novo i to na božićnoj rasprodaji, dakle na sniženju 2016./2017. Stoga, je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete zbog uništenih stvari u ukupno zahtijevanom iznosu 398,16 EUR, umanjen za 20% doprinosa tužitelja, odnosno u iznosu 318,54 EUR, sve sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a (stavak II. izreke prvostupanjske presude).

13. Zaključno, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu 22.403,64 EUR sa zateznim kamatama od dana završetka liječenja tužitelja i imovinske štete u iznosu 794,21 EUR (475,67 EUR +318,54 EUR) sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

14. U žalbi tuženik osporava predmetnu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu odmjerene suodgovornosti tužitelja od 20%, a za koju tuženik smatra da iznosi 50%, zbog računski pogrešnog obračuna prilikom uračunavanja dosuđene suodgovornosti od 20%, zbog poklanjanja vjere po mišljenju tuženika manjkavom i proturječnom medicinskom vještačenju dr. Frketića, zbog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu dosuđene visine naknade za neimovinsku štete, zbog neodlučivanja suda o tuženikovom protivljenju kako povišenju, tako i sniženju tužbenog zahtjeva te posljedično o neosnovano dosuđenim zakonskim zateznim kamatama na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kao i zbog odluke o parničnom trošku.

15.1. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu, kako je to propisano čl. 1106. ZOO. Pritom opseg doprinosa vlastitoj šteti ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (npr. stupnju alkoholiziranosti vozača i mogućnosti saznanja oštećenika za takav stupanj), dok iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da tužitelj prije štetnog događaja tijekom boravka u noćnom klubu (površine 300-400 m2) nije bio u blizini HP, dakle u njegovom društvu, već je bio u društvu djevojke EP. U istom klubu je HP prilikom odlaska upitao tužitelja treba li prijevoz do doma, te su tužitelj i njegova djevojka prihvatili istu ponudu. Za napomenuti je da je tuženik tijekom postupka isticao 50 % doprinosa tužitelja ne samo zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranom osobom, već i zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, dok sada u žalbi ističe primjere iz sudske prakse da bi samo zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranom osobom tužitelju trebalo suditi 50% doprinosa šteti.

15. 2. Na žalbene navode tuženika treba reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio doprinos od 20 % zbog alkoholiziranosti vozača, prema istovjetnim situacijama i sudskom praksom viših sudova, dok se sudska praksa koju tuženik dostavlja odnosi na drugačije činjenične situacije (radi se puno većoj količini alkohola kod vozača, gdje je dokazano vozač bio sa oštećenikom, zajedničkom sudjelovanju oštećenika i vozača na momačkim večerima i sl.). U odnosu na prigovor nevezivanja sigurnosnim pojasom, treba reći da su žalbeni navodi tuženika neosnovani jer je pravilno sud prvog stupnja na temelju kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. stroj. JP i prof. dr. sc. KP, spec. sudske medicine, utvrdio da su zbog siline udesa sve ozljede utvrđene kod tužitelja mogle nastati i unatoč uporabi pojasa. Naime, pojas ne bi mogao spriječiti bočno polijetanje i udar tijelom o prepreke s posljedičnim ozljeđivanjem, posebice kada se uzme u obzir i značajna deformacija putničkog prostora koja je zahvatila i dio kabine na mjestu sjedenja tužitelja. Zaključno, tužitelj je u štetnom događaju mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Stoga, ovaj sud sve žalbene navode tuženika kojim problematizira utvrđeni doprinos tužitelja šteti ocjenjuje neosnovanim.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na medicinsko vještačenje, treba treći da tuženik ponavlja prigovore u odnosu na koje su na ročištu 16. svibnja 2024. (list 329-332) tri stalna sudska vještaka (dr. med. Mladen Frketić, spec. ortoped- traumatolog, prof. dr. sc. LP, dr. med., spec. oftalmolog i prim. Gordan Makarić, dr. med., spec. psihijatar), usmeno iznijela i obrazložila prethodno dan nalaz i mišljenje, ostajući u cijelosti kod istog, te su otklonili sve istaknute primjedbe. Glede tuženikove primjedbe da nigdje nije navedena nestabilnost koljena niti je tužitelj obrađivan u tom smislu, navodi da je nestabilnost koljena kod tužitelja utvrdio kliničkim pregledom, a što su liječnici koji su ga liječili propustili. Ova nestabilnost je očigledna i ako to sud odredi može se dokazati i pretragama kao što je tuženik u svojim primjedbama naveo. Međutim, ova obrada ako se treba raditi u sudske svrhe nema smisla. Zbirna ocjena od 50%, glede koje tuženik ističe primjedbe kao prevelikoj da je veća čak od amputacije potkoljenice, navodi se da ova poredba nije uopće mjerodavna jer su do ove ocjene došli imajući na umu ispade i nedostatke u duševnom zdravlju kod tužitelja kao cjeline, a kad bi se gledalo amputacija natkoljenice koja bi bila primjerenija ovom stanju, ona bi iznosila 70% pod pretpostavkom da je bataljak uredno zarastao. No srećom ovo se nije dogodilo. Tužitelja su vještaci pregledali, fotografirali, radi se o mlađem čovjeku radno sposobnom, znatno hendikepiranog u svojim životnim i radnim aktivnostima te pri ovoj ocjeni vještaci i dalje stoje. Tužitelj nije nosio ortopedsku prilagođenu obuću, uz napomenu da mu ista nije propisana niti mu je potrebna-nije indicirana. Naime, pregledom su vještaci utvrdili jednakost u duljini nogu te ortopedska pomagalo u ovom smislu nije potrebno, također nije zaostala deformacija stopala, koju istu tužitelj nema te nije ni s ovog vida potrebito propisivati ortopedsko pomagalo. Godine tužitelja utjecale su na donošenje ocjene zaostalih trajnih posljedica, uz napomenu da je upravo njegova mladost utjecala na smanjenje opsega zaostalih trajnih posljedica. Drugim riječima, da je stariji posljedice bi bile izraženije. Za klinički status nestabilnosti koljena kakav je isti vještak opisao u svom nalazu indicirano je tužitelju provođenje fizikalne terapije te je i provedena fizikalna terapija, ali ista nije dovela do poboljšanja, tj. uklanjanja ove nestabilnosti, a za isto bi bilo potrebita daljnja obrada i u svezi s tim možebitno kirurško liječenje, ako to tužitelj odluči. Stanje tužitelja je konačno s obzirom na njegove godine i u skoroj budućnosti neće se promijeniti. Tužitelj ne šepa već ima nestabilnost u koljenu prilikom hoda po neravnom terenu. Liječnici koji su liječili tužitelja nisu pogriješili niti pogrešno naveli njegov status, već prilikom opisa istoga nisu ulazili u sve detalje koje vještaci obično zamjećuju. Nije moguće da se nakon liječenja pojavila nestabilnost, jer prilikom analize zdravstvenog kartona vještaci su utvrdili da u razdoblju od 2013. do 2021. tužitelj nije ponovno zadobio istovjetnu ozljedu. Zaključno, sva tri vještaka u cijelosti su ostali kod ocjene duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dane u pisanom nalazu i mišljenju.

16.2. Na žalbene navode kako niti jedan od liječnika koji je liječio tužitelja ne opisuje nestabilnost lijevog koljena treba treći da spisu prileže konkretni medicinski nalazi (otpusno pismo 20. ožujka 2017. - u anesteziji detektiran instabilitet koljena – list 19 spisa, kontrola 12. travnja 2017. – koljeno zadebljano i bolno – list 23 spisa, kontrola 4. prosinca 2017. – kretnje u koljenu ograničene – list 32 spisa, otpusno pismo 1. listopada 2018. – koljeno bolnost, izražena hipotrofija – list 42 spisa) koji ne dovode sumnju nalaz i mišljene vještaka. Stoga je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a koji je utemeljen na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, uvidu u zdravstveni karton tužitelja, pregledu tužitelja, a sve u skladu s pravilima medicinske struke i znanosti, vrlo detaljno, precizno, jasno, te su vještaci potpuno stručno svaki po svom specijalističkom znanju i potom zajednički obrazložili sve pretrpljene povrede tužitelja i posljedice istih te su se u cijelosti očitovali na primjedbe i prigovore tuženika obrazloživši svoj nalaz i mišljenje. Zaključno, tuženik navedeni nalaz i mišljenje vještaka ne može dovesti u sumnju izvješćem privatnog detektiva o tome postoje li kod tužitelja nestabilnosti u koljenu promatranjem i fotografiranjem hoda tužitelja jer isti nema stručna znanja kojim bi isti mogao argumentirano dovesti u pitanje nalaz i mišljenje liječnika vještaka.

17. Tuženik u žalbi ističe kako nije pristao na preinaku tužbenog zahtjeva u smislu povećanja tužbenog zahtjeva zbog izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a sve kako je tužbeni zahtjev preinačen podneskom tužitelja od 13. rujna 2021., ističući da je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, u ovom slučaju preinaka tužbe dopuštena po čl. 190. st. 2. ZPP, prema kojem iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U okolnostima kad je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, uslijed promjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, ne može se zaključiti da se radi o tužiteljevoj krivnji jer on u trenutku podnošenja tužbe, nije niti mogao znati da će se takva promjena pravnog shvaćanja revizijskog suda dogoditi (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-864/2023-2 od 10. travnja 2024.). Na navode tuženika da je tužitelj zbog pogrešnog računanja smanjio tužbeni zahtjev podneskom od 14. travnja 2023. na što tuženik nije dao pristanak, treba reći da se ne radi o smanjenju tužbenog zahtjeva (jer tužbeni zahtjev u odnosu na onaj koji je postavljen u tužbi nije smanjen), već o ispravku preinačenog tužbenog zahtjeva.

18. Međutim, osnovano tuženik ističe da je prilikom izračuna iznosa koji treba dosuditi na ime naknade štete potrebno sveukupno utvrđeni iznos štete oštećeniku prvo umanjiti za iznos u omjeru njegove suodgovornosti u nastanku štete te potom od tako dobivenog iznosa odbiti nesporno plaćeni iznos od strane tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-691/2024-2 od 15. listopada 2024). S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještaku utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli te straha, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, kao i starost tužitelja (rođen 1996.) i zanimanje (instalater grijanja i klimatizacije), pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u zahtijevanom iznosu 30.658,96 EUR. Navedeni iznos potrebno je zatim umanjiti za omjer suodgovornosti u nastanku štete (20%), dakle za iznos od 6.131,79 EUR, a zatim za isplaćeni iznos od strane tuženika u iznosu 2.654,44 EUR, što iznosi 21.872,73 EUR. Obzirom da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog matematičkog izračuna dosudio na ime neimovinske štete iznos od 22.403,64 EUR, to je za iznos od 530,91 EUR prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, dok je za iznos od 17.027,18 EUR prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi, obzirom da je tuženik je žalbi učinio nespornim daljnji iznos neimovinske štete od 4.845,55 EUR.

20. Također, osnovano tuženik ističe da u slučaju preinake tužbe za naknadu neimovinske štete, povišenjem tužbenog zahtjeva po osnovi pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (u svezi izmjene Orijentacijskih kriterija), zakonske zatezne kamate na iznos za koji je uvećan tužbeni zahtjev, teku od trenutka preinake tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-389/2023 od 17. listopada 2023.). Slijedom navedenog, zatezne kamate na iznos neimovinske štete kako je postavljen u tužbi, dakle na iznos od 80.000 kn/10.617,82 EUR teku od završetka liječenja dakle od 19. studenoga 2018. do isplate, a na preostali iznos od 6.409,36 EUR zatezne kamate teku od preinake tužbenog zahtjeva 13. rujna 2021. do isplate.

21. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju imovinsku štetu umanjeno za doprinos tužitelja (20%) u iznosu 794,21 EUR (475,67 EUR na ime tuđe pomoći i njege +318,54 EUR na ime uništenih stvari) sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Cijeneći da je tuženik samo neznatno uspio u žalbi (2% u pogledu glavnog zahtjeva te djelomično u pogledu sporednih traženja – tijeka kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, ovaj sud u smislu čl. 154. st. 5. ZPP prihvaća kao pravilan stav prvostupanjskog suda da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove postupka. Međutim, pravilnom primjenom čl. 155. ZPP treba reći da osnovano tuženik ukazuje da trošak zastupanja na ročištima 21. travnja 2021. i 7. rujna 2021. trebalo odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja tih radnji (97.000,00 kn/12.874,11 EUR), dakle za ročište 21. travnja 2021. trebalo je priznati 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), a za ročište 7. rujna 2021. trebalo je priznati 25 bodova (Tbr. 9.5. Tarife). Također, podnesak od 6. svibnja 2020. trebalo je ocijeniti prema Tbr. 8.3. Tarife, i priznati 50 bodova. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.). Dakle, na ime osporenih radnji trebalo je ukupno priznati 350 EUR, što uz PDV (25%) iznosi 437,50 EUR, umjesto 1.500 EUR koliko je odmjerio prvostupanjski sud, pa je za iznos od 1.062,50 EUR trebalo preinačiti prvostupanjsku odluku o troškovima postupka i za taj iznos zahtjev tužitelja odbiti.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP, cijeneći kako je već obrazloženo da je tuženik samo neznatno uspio u žalbi, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Također nije prihvaćen ni zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu jer isti nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec