Poslovni broj: Usž-1886/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LN, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-305/2024-14 od 18. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-305/2024-14 od 18. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja istog suda poslovni broj: Us I-305/2024-12 od 26. ožujka 2025. kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, rješenje suda u iznosu od 66,36 eura i žalbu u iznosu od 66,36 eura, odnosno ukupno 185,81 eura.
2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/815/2013 od 8. svibnja 2024. u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U- III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, koje pravo je ostvarila. Upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 17. Zakona o sudskim pristojbama navodeći da je predmetni upravni spor pokrenula radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava na zaštitu obiteljskog i privatnog života te socijalnog prava, a što je razvidno iz činjenice da se pred Europskim sudom za ljudska prava vodi postupak po zahtjevu DN protiv Republike Hrvatske broj 9461/24 koji se odnosi na predmetnu mjeru roditelj-odgojitelj. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru na načina da se usvoji prigovor i poništiti ranije rješenje o pristojbi. Potražuje trošak sastava prigovora i žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa proizlazi da je rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usž-4326/2024-3 od 5. veljače 2025. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-305/2024-6 od 4. listopada 2024., kojim je odbačena tužba tužiteljice podnesena radi nedonošenja odluke povodom prigovora izjavljenog tuženiku. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom predlagala donošenje odluke kojom će se naložiti tuženiku da odluči o prigovoru koji je podnijela na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/23-014/2740, urbroj: 251-09-22-1/002-23-03 od 2. studenog 2023. Navedenim rješenjem tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18, 20/21 i 25/22).
5. Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23.-dalje: ZSP) pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
6. Imajući u vidu navedeno, a što žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, tužiteljica je pravilno obvezna na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu, jer je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 4. listopada 2024. odbačen njezin tužbeni zahtjev.
7. Neosnovano se tužiteljica poziva na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem je odlučivano o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni o nekom pravu iz područja socijalne skrbi u smislu odredbe članka 3. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22, 119/22, 71/23 i 156/23). Prema odredbi članka 3. tog Zakona socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života, te poticanje promjena.
8. S obzirom na nesumnjivu i jasnu odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP- a, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica je predmetnom tužbom predlagala pokretanje postupka radi ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a ne pokretanje postupka koji ima u vidu odredba članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, kojom je propisano oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe u postupcima koji se pokreću za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, a koji se pokreću podnošenjem tužbe Ustavnom sudu.
10. Stoga, prema ocjeni ovog Suda, žalbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kojim je pravilno odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
11. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje, te odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer to nije izdatak učinjen u tijeku ili povodom spora.
U Zagrebu, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
