Poslovni broj: Usž-1934/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DG, [adresa] – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-777/2023-11 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-777/2023-11 od 18. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/23-18/2, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-2 od 10. veljače 2023. i oglašavanje ništavim rješenja Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/13-0015/74, URBROJ: 522-4/1-4-1-13-2 (ispravno glasi: 522- 04/1-4-1-13-2) od 6. kolovoza 2013. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora
2. Osporenim rješenjem tuženika od 10. veljače 2023. odbijen je prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim (točka 1. izreke) i prijedlog za poništenje (točka 2. izreke) rješenja Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 6. kolovoza 2013.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da je prema članku 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, 99/99., 29/02. i 49/02.) sud bio obvezan poštovati zauzeta stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, a ne nužno i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Smatra da se stoga navodi suda mogu odbaciti jer je Ustavni sud Republike Hrvatske u više od sto odluka u bitno istovrsnim predmetima utvrdio kršenje ustavnih i ljudskih prava, kao i načela legitimnih očekivanja i temeljnih načela Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). S obzirom na to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu, broj: U-III-4831/2020 od 20. prosinca 2022. utvrdio nezakonitost rješenja donesenog iz istih razloga kao i u njegovom predmetu, smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 128. ZUP-a. Ujedno smatra da činjenica što „nije stekao neko pravo“ jer se radi o pravu priznatom rješenjem koje „nije izvršeno jer nije na redovitoj isplati“ nikako ne može predstavljati razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva jer se nitko ne može pozivati na vlastite nezakonite postupke, a i pokazatelj je strogo formalističkog pristupa tuženika kojim su povrijeđena načela iz članaka 5., 6., 7., 8. i 9. ZUP-a. U odnosu na postojanje legitimnih očekivanja ističe da su prijava stradavanja i sve druge isprave u spisu upravnog tijela valjane i tuženik ni s čime nije dokazao suprotno. Posebno ukazuje i na članak 57. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 76/10., 85/10. i 5/14.) prema kojem država posebnu skrb posvećuje zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja. Ponovno ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. i ističe da je načelo legitimnih očekivanja usko vezano uz pravnu sigurnost i zaštitu stečenih prava, a koje posebno štiti Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi, a zbog čega je i pokrenuo predmetni upravni postupak radi oglašavanja ništavim, podredno poništenja rješenja tuženika od 6. kolovoza 2013. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu tužitelja.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Rješenjem tuženika od 6. kolovoza 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za obranu Zagreb, Ureda za obranu Centar, Referade za skrb, KLASA: UP/I-562-02/97-97-26/176, URBROJ: 512-62-97- 2 od 10. travnja 1997. i akt suglasnosti Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 562-02/97-01/6564, URBROJ: 512-21-05-97-2 od 26. svibnja 1997.
8. Predmetni upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je prijedlogom tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja tuženika od 6. kolovoza 2013. na temelju članka 128. ZUP-a, podredno za poništenje istog rješenja na temelju članka 129. ZUP-a. Tužitelj svoj prijedlog temelji na odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4831/2020 od 20. prosinca 2022. za koju smatra da bi se trebala primijeniti u konkretnom slučaju jer je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji utvrđena povreda načela zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja.
9. Razmatrajući podatke spisa predmeta i navode tužitelja, prvostupanjski sud je ocijenio da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito te da nisu ispunjene pretpostavke za oglašavanje ništavim rješenja tuženika od 6. kolovoza 2013. u skladu s člankom 128. ZUP-a.
10. Naime, člankom 128. ZUP-a taksativno su propisani razlozi radi kojih se rješenje može oglasiti ništavim, a s obzirom na to da se na ništavost, kao najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti, u zakonu su taksativno i strogo navedeni razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba bez vremenskog ograničenja.
11. S obzirom na to da pozivanje da ustavnosudsku odluku koja je donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari ne predstavlja razlog za oglašavanje rješenja ništavim, pravilno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 128. ZUP-a.
12. Razmatrajući prijedlog tužitelja u kontekstu članka 129. stavka 1. ZUP-a, kojim je propisano da se nezakonito rješenje može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu, a primjena koje odredbe ne zahtjeva ispunjenje nikakvih daljnjih procesnih pretpostavki, prvostupanjski sud se pozvao na ovosudno shvaćanje izraženo u brojnim presudama (poslovni broj: Usž-1740/2024 od 26. rujna 2024. i dr.) u istim činjeničnim i pravnim situacijama, a koje je zauzeto nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. na koju se tužitelj poziva u prijedlogu.
13. Budući da tužitelj u žalbi ističe istovjetne prigovore koje je isticao i u tužbi, kao i da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u cijelosti iznio ovosudno shvaćanje zauzeto u brojnim odlukama donesenima nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022., ovaj Sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti upućuje na isto.
14. U konkretnom predmetu nije bilo osnove za postupanje niti po članku 129. stavcima 2. i 3. ZUP-a jer tužitelj rješenjem od 6. kolovoza 2013. nije stekao pravo, a ne radi se niti o situaciji propisanoj člankom 129. stavkom 4. ZUP-a prema kojoj se u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima rješenje može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.
15. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda pobijanom presudom pravilno je zaključeno da navodi tužitelja izneseni u prijedlogu nisu osnova za oglašivanje rješenja ništavim na temelju članka 128. stavka 1. ZUP-a jer ne postoji ni jedan od taksativno navedenih razloga propisanih tom odredbom Zakona niti se mogu podvesti ni pod jedan stavak članka 129. ZUP-a.
16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
18. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
19. Napominje se prvostupanjskom sudu da je dužan očitu pogrešku u pisanju URBROJ-a rješenja od 6. kolovoza 2013. u izreci presude ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.
20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
