Poslovni broj: Usž-3580/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Elizabeta Kovač, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri u Zagrebu, Ilica 1A/II, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi osobne invalidnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2913/2022-23 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2913/2022-23 od 11. srpnja 2024.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-08/22-01/230, URBROJ: 524-11-

02/4-22-4 od 28. srpnja 2022.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Bjelovar, KLASA: UP/I-551-08/21-01/167, URBROJ: 2103-14/03-02-22-6 od 15. veljače 2022. kojim je odbijen zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu mldb. RL (tužiteljičinoj kćeri).

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom ističe da joj je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje koje, pored ostalog, uključuje i pravo na pristup sudu, na saslušanje i „jednakost oružja“. Ističe da joj u prvostupanjskom sporu nije omogućeno iznošenje činjenica i stvarnog stanja stvari. Mišljenja je da je povrijeđeno i pravo na obrazloženu odluku jer sud nije obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga za njeno saslušanje, osobito na okolnost koje su životne potrebe njene malodobne kćeri za uključivanje u svakodnevni život u smislu članka 54. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 157/13.,152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17. i 98/19., 64/20. i 138/20.; u daljnjem tekstu: ZSS). Upire na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o ekscesivnom formalizmu, smatrajući da je primjenjivo i u konkretnom slučaju. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar. Traži naknadu troškova ovog žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U predmetnom upravnom postupku radi priznavanja prava na osobnu invalidninu za mldb. RL provedeno je medicinsko vještačenje u dva stupnja kojim je utvrđeno postojanje težeg invaliditeta odnosno funkcionalno oštećenje u III. stupnju kroničnih bolesti kod djece prema Uredbi o metodologijama vještačenja i Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i i 16/22.; u daljnjem tekstu: Uredba). Postoji vrsta oštećenja - tjelesno oštećenje (kronične bolesti kod djece). Ne postoji više vrsta oštećenja. Postoji teži invaliditet, ali ne postoji teški invaliditet jer osoba nije u potpunosti ovisna o pomoći i njezi druge osobe (osoba nije u terminalnoj fazi ili dekompenzaciji kronične bolesti čije liječenje nužno zahtijeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, parenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile i sl.). Postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju. Postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege u punom opsegu jer djevojčica zahtijeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti kao i potrebu multidisciplinarnog praćenja i habitacije. Postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije.

7. U prvostupanjskom je upravnom sporu provedeno sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Vesni Kos, dr. med., koja je zaključila da kod mldb. RL, s osnovnom dijagnozom Downov sindrom regularni tip, Q90.0, postoji: vrsta i težina invaliditeta: kronične bolesti kod djece – 3. stupanj, vrsta oštećenja: tjelesno oštećenje, ne postoji više vrsta oštećenja, postoji teži invaliditet, ne postoji teški invaliditet, postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju, postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne (re)habilitacije, postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege u punom opsegu. Neophodno je redovno praćenje medicinskih i drugih stručnjaka kako bi se provela habilitacija u što većoj mjeri. Neophodan je nadzor i pomoć kako bi se i kod kuće provodile vježbe i pomagalo djetetu u njegovim aktivnostima. Svakodnevni rad s djetetom je glavni način da se postigne napredak u razvoju.

8. S obzirom na tužiteljičine prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, sudska vještakinja je saslušana na raspravi, osobito u odnosu na prigovor u vezi s celijakijom, vezano uz postojanje gena HLA-DQ2.5. Sudska vještakinja je navela da taj gen samo znači predispoziciju za razvoj celijakije, što znači da mldb. RL može, ali ne mora, razviti celijakiju. Sudska vještakinja je navela i to kad bi kod mldb. RL bila dijagnosticirana celijakija, ta činjenica, uz Downov sindrom ne bi dovela do IV. stupnja težine invaliditeta s obzirom na pretpostavke koje su propisane Uredbom odnosno Listom.

9. Budući da je sudska vještakinja, iscrpno obrazloženim nalazom i mišljenjem, potvrdila ocjenu tijela vještačenja iz upravnog postupka da kod mldb. RL ne postoji teški invaliditet, prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema osnove za priznavanje prava na osobnu invalidninu, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

10. Člankom 54. stavkom 1. ZSS-a, mjerodavnim u konkretnom slučaju, propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

11. Polazeći od činjenice da kod tužiteljičine mldb. kćeri nije utvrđen teški invaliditet (IV. stupanj), već III. stupanj koji ne ulazi u kategoriju teškog invaliditeta, Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

12. Valja napomenuti da za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, mjerodavno pravo (članak 54. stavak 1. ZSS-a i Lista težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti) propisuje vrlo restriktivne uvjete, kojima tužiteljičina kći, unatoč svom zdravstvenom stanju, ne udovoljava.

13. Osvrćući se na tužiteljičino pozivanje na ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje odnosno na neke od sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje (kontradiktornost, "jednakost oružja") prije svega valja reći da se prema načelnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o tim pravima, pravo na pošteno suđenje ne može smatrati djelotvornim ako zahtjevi i očitovanja stranka nisu stvarno odnosno propisno ispitani u sudskom postupku. Načelo "jednakosti oružja" zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka u postupku da iznesu činjenice i podupru ih svojim dokazima u uvjetima koji nijednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Pravo na saslušanje stranaka u načelu znači da strankama treba omogućiti da budu upoznate s predloženim dokazima i iznesenim primjedbama te im omogućiti da na njih iznose vlastite primjedbe kako bi imale priliku utjecati na odluku suda. To pravo, prema ocjeni ovoga Suda, ne jamči pravo na saslušanje stranke u svim okolnostima, već je prihvaćanje toga dokaznog prijedloga, koji je samo jedan od načina utvrđivanja pravno relevantnih činjenica u postupku, ovisno o pravu u vezi s kojim se vodi upravni spor odnosno o materijalnom propisu koji propisuje pretpostavke za priznavanje određenog prava. S obzirom na navedeno, sud koji vodi spor će, polazeći od materijalno pravne norme mjerodavne u konkretnom slučaju, ocijeniti opravdavaju li okolnosti konkretnog slučaja provođenje dokaza saslušanjem stranke, a koja ocjena je u konkretnom slučaju i učinjena.

14. S obzirom na materijalno pravo mjerodavno u konkretnom slučaju, koje, kao pretpostavku za priznavanje prava na osobnu invalidninu, propisuje postojanje teškog invaliditeta osobe o kojoj je riječ prema kriterijima razrađenim u Uredbi odnosno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti, ocjena je ovoga Suda da u predmetnom postupku saslušanje tužiteljice ne bi moglo doprinijeti utvrđivanju pravno relevantnih činjenica o kojima ovisi priznavanje traženoga prava. S obzirom na navedeno, a imajući na umu okolnost da je tužiteljica imala mogućnost u pisanim podnescima iznijeti sve činjenice i okolnosti za koje smatra da idu u prilog usvajanju zahtjeva te svoje primjedbe i prijedloge iznijeti na raspravi pred sudom, Sud smatra da je podnositeljica zahtjeva imala mogućnost učinkovito sudjelovati u postupku, što je (samo) djelomično iskoristila (prigovaranjem na nalaz i mišljenje sudske vještakinje). Međutim, činjenica što tužiteljica nije s uspjehom osporila nalaz i mišljenje sudske vještakinje, koji je suglasan s nalazima i mišljenjima vještaka iz upravnog postupka, ne znači da joj mogućnost osporavanja tih nalaza i mišljenja nije pružena.

15. S obzirom na navedeno te ocijenivši da osporena prvostupanjska presuda sadržava dostatne i relevantne razloge kojima se sud vodio u donošenju odluke, ovaj je Sud zaključio da je prvostupanjski sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, slijedom čega se ne može smatrati da pobijana presuda ne udovoljava općim zahtjevima koji proizlaze iz ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

16. Slijedom iznesenog, ocijenivši žalbu neosnovanom, Sud je, na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.), odlučio kao u točki I. izreke.

17. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, to u smislu članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković