Poslovni broj: Usž-4042/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐU iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3151/2023-11 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3151/2023-11 od 28. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03377634035, URBROJ: 341-99-05/3-22-4569 od 17. listopada 2022.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03377634035, URBROJ: 341-25-05/3-22-1432 od 14. lipnja 2022. kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da mu je trebalo priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Opisuje svoje zdravstveno stanje, smatrajući da pogoršanje psihičke bolesti zbog koje je stekao status HRVI opravdava priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja. Predlaže da mu ovaj Sud prizna pravo iz mirovinskog osiguranja zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da žalbeni navodi nisu osnovani. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Postupak koji je prethodio ovom sporu vodio se po zahtjevu tužitelja za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti.

8. U upravnom je postupku provedeno vještačenje u dva stupnja u kojemu je utvrđeno da je tužitelj rođen 1970., po zanimanju ekonomist, SSS, ima 26 godina radnog staža, radio je kao prodavač i vozač viljuškara, više godina nezaposlen. Bio je sudionik Domovinskog rata te ostvario status HRVI s 20% oštećenja organizma zbog PTSP-a za stalno. Iz medicinske dokumentacije koja se odnosi na psihičku bolest tužitelja proizlazi da se preporuča nastaviti redovito uzimanje propisane psihofarmakoterapije uz nastavak psihijatrijskog liječenja i kontrola. Vještaci zaključuju da bolest tužitelja zahtijeva daljnje praćenje i liječenje te da u postojećem stupnju razvijenosti ne umanjuje trajno radnu sposobnost za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio (suglasne) nalaze i mišljenja vještaka na temelju kojih su u konkretnom slučaju utvrđene odlučne medicinske činjenice, ocijenivši da je vještačenje provedeno zakonito i u skladu s pravilima struke te da su nalazi i mišljenja jasni i valjano obrazloženi.

10. Ocjenjujući osnovanost žalbe Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio provedena vještačenja tužiteljeve radne sposobnosti pred tijelima vještačenja u upravnom postupku (u dva stupnja) kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, a kojima je dana valjana medicinska ocjena zdravstvenog stanja tužitelja i njegove radne sposobnosti. Ocjena je, prema mišljenju ovoga Suda, utemeljena na medicinskoj i ostaloj dokumentaciji koja prileži spisu.

11. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, „Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), odbivši tužbeni zahtjev jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja tužitelju na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

12. U odnosu na žalbeni navod da je tužitelj ostvario status HRVI s 20% oštećenja organizma po osnovi psihičke bolesti, zbog čega smatra da je kod njega nastao gubitak radne sposobnosti, valja naglasiti da činjenica što je tužitelj ostvario status HRVI ne može, sama po sebi, dovesti u sumnju zakonitost rješenja javnopravnih tijela koja su predmet osporavanja u ovom upravnom sporu. Naime, postupak koji je prethodio ovom sporu vodio se na temelju propisa iz mirovinskog osiguranja, dok se u postupku radi utvrđivanja statusa Đ iz Domovinskog rata primjenjuje Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.) i propisi doneseni na temelju toga Zakona. Pretpostavke za utvrđivanje statusa HRVI i za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja nisu istovjetne, one su propisane različitim zakonima i njihovo se postojanje u svakom konkretnom slučaju utvrđuje pred različitim tijelima. Dakle, riječ je o različitim postupcima u kojima se na temelju različitih propisa utvrđuju različite odlučne činjenice, pa okolnost da je u jednom postupku utvrđeno oštećenje organizma tužitelja uslijed bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, dok je u drugom postupku utvrđeno da ista bolest kod tužitelja (još) ne utječe na radnu sposobnost tužitelja, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Pored toga valja reći da tužitelj u upravnom sporu nije predložio sudsko vještačenje kako bi, eventualno, osporio nalaze i mišljenja vještaka iz upravnog postupka. Tužitelj je u upravnom sporu propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju i eventualno osporiti činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. U takvoj situaciji žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u upravnom postupku i osporavanje ocjene tijela vještačenja iz upravnog postupka ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga upravnog spora.

13. S obzirom na navedeno, žalbeni navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost pobijane presude kao ni osporenih rješenja javnopravnih tijela.

14. Slijedom iznesenoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković