Poslovni broj: Usž-1301/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VIS OKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina [adresa], s boravištem u [obrt], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-22/25-7 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-22/25-7 od 26. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 216-03/24-06/17457, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 5. prosinca 2024 . (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu, a točkom III. izreke presude tuženiku je naloženo da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju besplatne pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 5. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da prvostupanjski sud nije cijenio navode iz tužbe da je njegovo prebivališta blizu područja [adresa] na kojem se odvijaju ratne operacije koje ugrožavaju stanovništvo [adresa], a sastoji se od napada granatama u neposrednoj blizini, pucnjave, eksplozija, prisilne mobilizacije svih civila koje se nađu u blizini. Tvrdi da postoji opasnost da bude protuzakonito lišen slobode i mobiliziran u ratu u [adresa] od strane [adresa]. Smatra da je sud takve tvrdnje propustio provjeriti kod državnih tijela [adresa]. Navodi da je bio u životnoj opasnosti u matičnoj državi te da bi bio mučen i zatvaran ako bi bio prisilno mobiliziran od strane susjedne države. Ističe da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS). Predlaže da ovaj Sud poništi točku I. izreke pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz članka 28. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. - dalje: Zakon) te ukazuje na to da je razlog dolaska tužitelja u Republiku Hrvatsku počinjenje kaznenog djela, za što je pravomoćno osuđen i izdržao je zatvorsku kaznu. Ističe da tužitelj paušalno navodi da je u tijeku prisilna mobilizacija državljana [adresa] za potrebe ukrajinsko – ruskog rata. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući točku I. izreke presude prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Člankom 28. stavkom 2. točkama 1. i 2 Zakona propisano da se kao relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimaju u obzir relevantne izjave i dokazi koje je iznio tražitelj i aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Agencija Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava.

8. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika i navode tužitelja iznesene u tužbi. S obzirom na izneseno te imajući na umu da je prvostupanjski sud sukladno članku 49. stavku 1. ZUS-a presudu utemeljio na činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela i dostupnim izvješćima o državi tužiteljevog podrijetla u smislu članka 28. Zakona, pogrešno tužitelj smatra da je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti bio dužan provjeriti njegove navode kod državnih tijela [adresa]. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20. i 21. Zakona.

9. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 15. studenoga 2024.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji i konkretne okolnosti tužitelja, sud je kao i tuženik, osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi te je, imajući na umu sigurnosnu situaciju u zemlji i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi u postupku, uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (ratna zbivanja u [adresa] i blizina područja [adresa]), svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona. Tuženik je obrazlažući razloge zbog kojih je ocijenio da ne postoji opravdani strah tužitelja zbog blizine ratnih operacija, između ostalog, naveo da se na području [adresa] nalaze raseljene osobe iz [adresa] koje su zatražile zaštitu svog života, zbog čega tužiteljeva tvrdnja da mu je na tom području ugrožen život nije ocjenjena uvjerljivom niti je za takvu tvrdnju dostavio vjerodostojne dokaze. U odnosu na tvrdnje tužitelja o strahu zbog prisilne mobilizacije, što je kao razlog naveo tek u tužbi, sud je istaknuo da iz izjave tužitelja dane u upravnom postupku proizlazi da ga u dvije i pol godine koliko je boravio za vrijeme ratnih sukoba između [adresa] i [adresa] na teritoriju države podrijetla nitko iz tog razloga nikada nije tražio.

10. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede pravila upravnog spora ovaj Sud nije našao.

11. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.

12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković