Poslovni broj: Usž-993/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Teo Ranić, odvjetnik u Rijeci, Riva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi naknade zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 983/2024-25 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-983/2024-25 od 29. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/24-01/03087442340, URBROJ: 341-99-05/3-24-1193 od 22. svibnja 2024. (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-06/23-01/03087442340, URBROJ: 341-14-05/3-23-38257 od 5. prosinca 2023. kojim rješenjem je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% (točka 1. izreke) te je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka 2. izreke).

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Citira članak 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) i ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice u odnosu na postojanje tjelesnog oštećenja i priznanje prava na naknadu za tjelesno oštećenje. Navodi da u obrazloženju pobijane presude nije navedeno proizlazi li iz njegovog zdravstvenog kartona da je u razdoblju od 1973. do 1988. pretrpio ozljedu na radu ili profesionalnu bolest zbog čega se presuda ne može ispitati. Smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka nekritički prihvaćen jer iz nalaza specijaliste ortopeda nesporno proizlazi da mu je pokretljivost slabinske kralježnice smanjena u svim smjerovima, a što je sudski vještak osporio jer nije upućen na pregled kod neurokirurga. Stoga ostaje nejasno na koji način je sud utvrdio da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka potpun i precizan te kako je na osnovi istoga donesena pobijana presuda kada su utvrđenja iz upravnog spora kontradiktorna. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu, raspravi i obrazloženju pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 9. listopada 2023.

9. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 61. ZOMO- a u vezi s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 96/23. – dalje: Uredba) koja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma (dalje: Lista I) i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.

10. Vijeće vještaka je u nalazu i mišljenju od 23. studenoga 2023., a na temelju medicinske dokumentacije, imajući na umu dijagnoze koje mogu utjecati na tjelesno oštećenje, utvrdilo kod tužitelja novo oštećenje organizma od 60% prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine V-5-a Liste I, koje je nastalo 23. studenoga 2023. zbog bolesti (shizofrenija, shizotipni i sumanuti poremećaji uključujući i poremećaje s psihozom, klinički utvrđeni mentalni poremećaj s psihozom srednjeg stupnja s višekratnim hospitalizacijama uz teža oštećenja socijalnog funkcioniranja i/ili djelomično lišavanje poslovne sposobnosti uz potrebu kontinuiranog liječenja najmanje dvije godine). Ujedno je navedeno da je kod tužitelja 15. prosinca 1989. utvrđeno 50% tjelesnog oštećenja koje je nastalo u djetinjstvu zbog bolesti (srčane mane), a zbog koje do sada nije došlo do promjene u zdravstvenom stanju. S obzirom na navedeno, zaključeno je da kod tužitelja ukupno tjelesno oštećenje iznosi 80%, od toga 0% na donje ekstremitete.

11. Vijeće viših vještaka se u nalazu i mišljenju od 5. travnja 2024. suglasilo s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka analizirajući cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja, slijedom čega je osporenim rješenjem potvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, prema članku 61. stavku 1. ZOMO-a i Liste I Uredbe, i odbijanje zahtjeva za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, prema članku 61. stavku 2. ZOMO-a.

12. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivcu, dr. med., specijalisti medicine rada. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, sudski vještak je zaključio da su institucionalna tijela vještačenja pravilno utvrdila postojanje tjelesnog oštećenja tužitelja od 80% u smislu članka 61. ZOMO-a i Liste I Uredbe jer tužitelj nije priložio potrebnu medicinsku dokumentaciju na temelju koje bi se adekvatno utvrdilo njegovo tjelesno oštećenje. Sudski vještak je naveo da su ocijenjene srčana i duševna bolest, a nisu bile uključene ostale bolesti opisne u medicinskoj dokumentaciji. Spisu prileži rtg nalaz slabinske kralježnice koji datira od 22. siječnja 2018, ali nisu priložene nove standardne niti funkcijske snimke zbog čega je ocijenio da se nije moglo utvrditi postojanje djelomičnog ili potpunog gubitka DVS određenog dijela kralježnice. Pri tome također navodi da nisu priložene niti rtg snimke koljena jer je samo kliničkim pregledom utvrđena artroza koljenog zgloba, a ne prileže ni nalazi koji bi pokazivali postoji li umanjenje funkcije pluća i za koliko, uzimajući u obzir da je CT pluća utvrdio postojanje tvorbe na prsištu. S obzirom na navedeno, sudski vještak je ocijenio da je odluka u upravnom postupku pravilno donesena na temelju dostavljenih i spisu priležećih nalaza.

13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, činjenica postojanja tjelesnog oštećenja uzrokovanog bolešću utvrđena je medicinskim vještačenjima na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. U obrazloženju osporenih rješenja i pobijane presude detaljno su opisane sve bolesti i stanja tužitelja na osnovi medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis predmeta. Pri tome je sud postupio u skladu s ovlaštenjem iz članka 49. stavka 1. i stavka 3. ZUS-a, iz kojeg razloga se pobijana presuda mogla utemeljiti na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka je, prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tužitelj jer je medicinska dokumentacija detaljno analizirana (uključujući i zdravstveni karton tužitelja) i od strane sudskog vještaka te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

15. Tužitelju se pri tome napominje da u skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Tužitelj na okolnost da je uzrok njegovog tjelesnog oštećenja ozljeda na radu ili profesionalna bolest nije predložio dokaze u skladu s člankom 51. stavkom 1. ZUS-a, a utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz medicinske dokumentacije sadržane u spisu tuženika.

16. Ozljeda na radu ili profesionalna bolest priznaju se u posebnom postupku, na osnovi prijave o ozljedi na radu ili zahtjeva za priznanje profesionalne bolesti, koji postupak provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.). S obzirom na to da tužitelj tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije dostavio kao dokaz rješenje o priznatoj ozljedi na radu ili postojanju utvrđene profesionalne bolesti u odnosu na bolesti za koje mu je tjelesno oštećenje priznato, iako je navedeno dužan priložiti uz zahtjev prema članku 21. stavku 3. Uredbe, niti u spisu postoji rješenje o ranije priznatoj ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti u razdoblju od 1973. do 1988. godine, ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su činjenice relevantne s medicinskog stajališta u odnosu na uzrok tjelesnog oštećenja u potpunosti i pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještačenja, a njegovu pravilnost ne dovode u sumnju prigovori tužitelja koji u osnovi smatra da mu neovisno o utvrđenom uzroku tjelesnog oštećenja treba priznati pravo na naknadu.

17. Članak 61. stavak 2. ZOMO-a je jasan i nedvosmislen te se prema istome naknada za tjelesno oštećenje priznaje samo ako je takvo oštećenje utvrđeno radi ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a što kod tužitelja nije slučaj.

18. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan