Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7142/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ZAGREBŠPED d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MO, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe ZAGREBŠPED d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MO, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/445, URBROJ: 513-02-7002/10-22-7 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe ZAGREBŠPED d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MO, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljena pravna osoba ZAGREBŠPED d.o.o. djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, počinila prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16. i 52./25.), pa se okrivljenoj pravnoj osobi na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, koju je dužna platiti u roku 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenoj pravnoj osobe će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenim ukoliko u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene joj novčane kazne.

II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe ZAGREBŠPED d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe MO, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba ZAGREBŠPED d.o.o.. i okrivljena odgovorna osoba MO dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni, i to okrivljena pravna osoba ZAGREBŠPED d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba MO novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjenično stanja, u kojoj u bitnome navode da je deklarant na vlastitu inicijativu podnio zahtjev za naknadnu naplatu manje uplaćenog carinskog duga i izmjenu podataka u deklaraciji po kojem je Carinski ured Slavonski Brod donio rješenje Klasa: UP/I-471-01/22-07/19, Urbroj: 513-02-7067/46-22-3 od 3 veljače 2022. kojim se mijenjaju podaci u uvoznoj carinskoj deklaraciji i obavještava carinskog dužnika o visini carinskog duga. Žalitelji se u žalbi pozivaju na odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona te smatraju da je vlastitim zahtjevom za izmjenu carinske deklaracije i naknadnu naplatu carinskog duga stupanj ugrožavanja javnog poretka neznatan. Također se pozivaju na odredbu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona. Carinski dug utvrđen navedenim rješenjem plaćen je, čime je nadoknađena šteta i ispunjena propisana obveza.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju provedenog prekršajnog postupka tijekom kojeg je pročitana pisana obrana okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe te izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, izveo je pravilne zaključke i počinitelje utvrdilo odgovornima za počinjenje djela prekršaja iz članka 64. stavka 1. toč. 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije

8. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim, da je shodno tome pravilo primijenilo materijalno pravo i u obrazloženju pobijanog rješenja za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke niti žalitelji argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

9. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika treba istaknuti da se odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisuju uvjeti kada se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Iz navedene odredbe proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice preteže subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela.

10. Stoga, u odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu da se prekršenim pravnim normama štiti pravilno ekonomsko funkcioniranje države i štiti državni proračun pa stoga protivno postupanje zakonskim normama u ovom konkretnom slučaju kad se radi o podnošenju carinske deklaracije s netočnim podatkom, prema ocjeni ovog Suda ne predstavlja beznačajan prekršaj, a kojim se štiti objekt zaštite od posebnog državnog interesa, a time se ujedno osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva. Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanje, već isti traže da budu oslobođeni krivnje.

11. Ispitujući prvostupanjsku rješenje glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da su okrivljenicima izrečene novčane kazne razmjerne težini djela koji su počinili i stupnju njihove odgovornosti te iste nisu prestroge, posebno kada se ima u vidu da je okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u odnosu na inkriminirani prekršaj izrečena u visini zakonom propisanog minimuma, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj Sud.

12. Naime, novčana kazna za prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, u vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja prvostupanjske odluke, bila je propisana u članku 64. stavku 1. točki 2 Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), i to u rasponu od 3.000,00 do 1.000.000,00 kuna, za pravnu osobu i od 2.000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Međutim, potrebno je istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 114/22.), 29. ožujka 2025. koji sada za pravnu osobu i odgovornu osobu propisuje nešto blaže novčane kazne (za pravnu osobu u iznosu od 390,00 do 132.720,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu ud 260,00 do 6.630,00 eura), što prema fiksnom tečaju konverzije - 7,53450, iznosi od 2.938,46 kn do 999.978,84 kn, za pravnu osobu i od 1.958,97 do49.953,74 kn. Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Stoga je trebalo u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, u korist okrivljene pravne osobe kojoj je izrečena minimalna novčana kazna, preinačiti odluku o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

13. Nadalje, u prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljenoj odgovornoj osobi odmjerilo novčanu kaznu uz primjenu odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, dakle, primijenilo je institut ublažavanja kazne i novčanu kaznu izreklo ispod zakonskog minimuma, navodeći da će se i na taj način postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. Kao olakotne okolnosti okrivljenoj odgovornoj osobi cijenjena je dosadašnja prekršajna nekažnjavanost, a nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnost koje bi zahtijevale strože kažnjavanje. Ovaj Sud slijedom navoda žalbe ne nalazi osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne okrivljenoj odgovornoj osobi pa, stoga, u odnosu na ovog počinitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenjena pravna kvalifikacija i primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kao blaži propis, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno odmjerilo novčanu kaznu i ublažilo istu ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, u izmijenjenoj odredbi članka 13., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenu odgovornu osobu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

14. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu. Stoga bez obzira na žalbene navode, ovaj Sud nije našao uvjete za donošenjem odluke o oslobođenju od kazne, smatrajući da upravo izrečene novčane kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj te da će se istima postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od osam dana od primitka ove presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

16. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj Sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u minimalnom iznosu, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, Sud je potvrdio pobijano rješenje o prekršaju i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.