Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9051/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe TD MESNA INDUSTRIJA BRAĆA PIVAC d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe OĆ, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavaka 6. i stavka 2. Zakona o trgovini (NN 87/08, 96/08, 116/08, 114/11 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20), te članka 138. stavka 1. podstavka 6. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 6. lipnja 2022., broj: 15. Pp-590/2022, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Makarskoj i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavaka 6. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u točki a) izreke pobijane presude, te su okrivljenici oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. podstavka 6. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u točki b) izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude, u oslobađajućem dijelu, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da smatra da nema osnove za oslobođenje od optužbe iz razloga što je tijekom inspekcijskog nadzora nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili činjenično i pravno opisan prekršaj jer je trgovac za određene proizvode istaknuo poseban oblik prodaje AKCIJA, a izvršena kontrola isticanja cijena za proizvode koji se prodaju po cijeni koja je niža od cijene u redovnoj prodaji, koja je na prodajnom mjestu proizvoda označio oznakom AKCIJA od 7.3.2022. do 13.3.2022. U prigovoru izjavljenom na prekršajni nalog od 21.3.2022., a zaprimljen 4.4.2022. trgovac je dostavio dokumente o nabavi robe na dan 8.3.2022. i 9.3.2022. u svrhu dokazivanja da je došlo do povećanja cijene u nabavi, međutim, navedena poslovna dokumentacija nije mjerodavna jer je u trenutku nadzora 7.3.2022. trgovac prodavao robu koju je prethodno zadužio po redovnoj maloprodajnoj cijeni, te povećanje maloprodajne cijene na sam dan početka akcije nije bilo opravdano.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe za prekršaj iz točke b) izreke.

7. Naime, odredbom članka 138. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (tužitelj je pogrešno naveo da se radi o prekršajnoj odredbi članka 138. stavka 1. točke 6. Zakona o zaštiti potrošača) bilo je propisano kao prekršaj pravne osobe - trgovca i odgovorne osobe ako se koriste praksom koja je nepoštena u smislu članaka 32. do 38. ovoga Zakona, te je materijalnom odredbom članka 32. stavka 4. Zakona bilo propisano da nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. ovoga Zakona, te je odredbom članka 33. stavka 1. Zakona bilo propisano da poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, te je člankom 33. stavkom 2. točkom 4. Zakona propisano da okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu.

8. Slijedom navedenoga, da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta i to je prvi uvjet isticanje netočne informacije ili činjenično točne informacije, ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, a drugi uvjet je da se takvim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

9. Nadalje, prekršajnim nalogom, koji u povodu prigovora okrivljenika, predstavlja optužni akt, u točki II. okrivljenici se terete za počinjenje prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, da su dana 7. ožujka 2022. u poslovnom prostoru prodavaonice MESNICA VELIKO BRDO u Makarskoj na adresi [adresa], koristili nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu u odnosu prema potrošaču, prije i za vrijeme sklapanja pravnog posla s potrošačem, na način da su u poslovnom prostoru isticali zavaravajuće informacije o posebnom obliku prodaje, odnosno zavaravajuće informacije o prodaji određenih proizvoda na akciji, te pri tom navodili netočne informacije o postojanju određene pogodnosti u odnosu na cijenu.

10. Međutim, iz činjeničnog opisa djela navedenog u točki II. izreke optužnog akta ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nije naveden drugi propisani uvjet, a da bi se radilo o zavaravajućoj poslovnoj praksi, odnosno da se istaknutim netočnim informacijama potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga se navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, čime u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, kao i činjenični opis navedenog djela ne sadrži konkretizaciju djela odnosno koje su netočne informacije istaknute i za koje proizvode u prodaji.

11. Nadalje, navedeno zakonsko obilježje djela, te činjenice koja konkretiziraju djelo navedene su samo u obrazloženju optužnog akta, iako bi iste trebale biti navedene u činjeničnom opisu izreke optužnog akta, koja treba predstavljati izreku buduće odluke o prekršaju, a nije dopušteno navoditi činjenice iz obrazloženja optužnog akta, s obzirom da bi time došlo do miješanja procesne uloge tužitelja i suda.

12. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja optužnog akta, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, o čemu se radi u konkretnom slučaju, pa je osnovana odluka prvostupanjskog suda o oslobođenju okrivljenika od optužbe.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 14. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.