REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-775/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HANA d.o.o. za poljodjelsku proizvodnju iz Našica, Sokolska 49, OIB 39915019832, 2. BLATO d.o.o. za poljoprivrednu proizvodnju iz Malinovca, Braće Radića 55, OIB 01375589140, 3. NIZA d.o.o. farma muznih krava, iz Niza, Kolodvorska b.b. OIB 97184913351 i 4. SIRENA d.o.o. za poljoprivrednu proizvodnju, iz Našica, Šipovac b.b., OIB 43812950615, koje zastupa punomoćnik Željko Švedl, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3430/2024-3 od 1. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-13/2024-62 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine -Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio dva pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"(I.) Je li tuženiku (davatelju kredita), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe trgovačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete i troškova koji nastaju tuženiku (davatelju kredita) prilikom prijevremene otplate kredita od strane trgovca, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita i da je, sukladno čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, sadržana u naknadi za prijevremenu otplatu kredita?,
odnosno
Je li u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe trgovačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka tuženik odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete i troškova koji nastaju tuženiku (davatelju kredita) prilikom prijevremene otplate kredita od strane trgovca, u situaciji kada je sud istodobno zaključio da tuženik nije dokazao da mu je nastala šteta?,
odnosno
Je li se u postupcima u kojima je predmet spora utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita treba provesti predloženi dokaz financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete i troškova koji nastaju tuženiku (davatelju kredita) prilikom prijevremene otplate kredita, ako davatelj kredita u postupku tvrdi da visina naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita odgovara šteti koju je davatelj kredita pretrpio prijevremenom otplatom kredita, a na koju štetu davatelj kredita ima pravo sukladno čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?,
odnosno
Je li ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom kada je u presudi zaključeno da tuženik nije dokazao svoje navode i na tom je zaključku utemeljena odluka o osnovanosti zahtjeva tužitelja, u postupku u kojem nije prihvaćen predloženi dokaz tuženika, kojim bi se dokazali navodi tuženika?
(II.) Je li drugostupanjski sud dužan dati ocjenu dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku?,
odnosno
Je li žalbeni navod da nije proveden predloženi dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem od odlučnog značenja u smislu članka 375. Zakona o parničnom postupku da bi ga drugostupanjski sud u obrazloženju presude trebao ocijeniti?,
odnosno
Je li ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. i čl. 250. Zakona o parničnom postupku pred drugostupanjskim sudom ako drugostupanjski sud nije ocijenio žalbeni navod od odlučnog značenja (da nije proveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem)?
(III.) Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada ili taksa (pristojba) od preostalog ili uplaćenog iznosa, koju trgovac kao korisnik kredita plaća banci sukladno odluci banke, odnosno poslovnoj politici banke, u skladu s odredbom čl. 1024. st. 2. i st.3. Zakona o obveznim odnosima i čl. 345. st. 3. (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), tj. članka 1068. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima i čl. 265. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001)?,
odnosno
Je li u ugovoru sklopljenom između trgovca i kreditne institucije pravno valjana odredba kojom su ugovorne strane unaprijed ugovorile naknadu štete za slučaj prijevremene otplate kredita, a koja je sadržana u naknadi za prijevremenu otplatu kredita?,
odnosno
Protivi li se odredbi iz čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) ugovorna odredba kojom je unaprijed ugovoren iznos naknade štete sukladno čl. 345. st. 3. (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023)? (IV.) Ima li davatelj kredita načelno pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, tj. članka 1068. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kada ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, tj. članka 1068. st. 3. Zakona o obveznim odnosima nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog ili uplaćenog iznosa?
(V.) Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, protivna odredbi čl. 4. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023)?
(VI.) Je li tužitelj, koji je trgovačko društvo i korisnik kredita, prilikom sklapanja ugovora o kreditu namijenjenog njegovoj profesionalnoj djelatnosti, dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima – pažnjom dobrog stručnjaka?,
odnosno
Je li sud prilikom ocjene ništetnosti ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 10. Zakona o obveznim odnosima dužan voditi računa o stupnju pažnje koju je prilikom sklapanja ugovora o kreditu trgovac upotrijebio?
(VII.) Ima li utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe trgovačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja, u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?,
odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe trgovačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržane u ugovoru o kreditu?,
odnosno
da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese rješenje kojim se tuženiku na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta revizija zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. ustava Republike Hrvatske, prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. ustava Republike Hrvatske i čl. 13.1. Konvencije, te prava na pravično suđenje iz čl. 29. ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije, koja su tuženiku povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.".
3. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pitanje označeno pod I) tuženik problematizira neizvođenje predloženih dokaza radi dokazivanja nastanka štete, troškova i visine štete, a u pogledu visine naknade za prijevremenu otplate kredita. Međutim iz nižestupanjskih presuda ne proizlazi da je utvrđena ta šteta i tuženik nije postavio adekvatan zahtjev za naknadu štete. Pitanje naznačeno pod I) nije važno pravno pitanje, jer se tuženik poziva na pravna shvaćanja koja su donesena u predmetima u kojima se činjenična i pravna situacija ne može izjednačiti s predmetnom situacijom.
6. U odnosu na pitanje pod rednim brojem II) revizijski sud je ocijenio da naznačeno pitanje nije pitanje u smislu čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, pod pravnim pitanjem u smislu čl. 385. st. 1. ZPP ne podrazumijeva se pitanje o primjeni materijalnih ili postupovnopravnih normi u konkretnim slučajevima, već se pod pravnim pitanjem u smislu te odredbe podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe o primjeni prava koje se pojavljuju u većem broju slučajeva koji su u bitnim elementima podudarni.
7. Ovaj sud je ocijenio da pitanje označeno pod III) i IV) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama ovog suda poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev-1219/2021-2 od 14. rujna 2022. i drugima. Osim toga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Naime, u odnosu na postavljeno pravno pitanje pod V) pobijana odluka je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-667/2023- 2 od 10. srpnja 2024., pa u odnosu na postavljeno pravno pitanje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.
9. Pitanje naznačeno pod VI) predlagatelj problematizira stupanj pažnje koji je korisnik kredita trebao imati prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Tim pitanjem polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova o tome da banka u ugovoru nije navela niti jedan mjerljiv kriterij o kojem takva promjena visine i načina obračuna kamatne stope ovisi, pa time činidba nije određena niti odrediva. Stoga od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
10. U odnosu na VII) pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, treba reći, da ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i ovaj sud u Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.). U tom smislu i ovaj sud u Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odbiti (kao pod točkom I. izreke ovog rješenja).
12. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava Republike Hrvatske, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. U opisanim okolnostima kada tuženik nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njegov je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP (kao u točki II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
