REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-967/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice EL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa Ljiljana Jedvaj-Peterlin, odvjetnica u Koprivnici, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1297/2021-2 od 24. veljače 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-262/2020-30 od 8. ožujka 2021., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1297/2021-2 od 24. veljače 2022. i sudi;
Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-262/2020-30 od 8. ožujka 2021.
II. Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak revizijskog postupka od 799,66 Eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine opisane pod toč. I izreke presude, a što je tuženica dužna priznati i dozvoliti i trpjeti da tužitelj u zemljišnim knjigama u svoju korist ishodi upis prava vlasništva. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev kojim je tuženica-protutužiteljica tražila da joj tužitelj- protutuženik preda u posjed nekretninu iz toč. I izreke te da joj naknadi trošak parničnog postupka (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak od 12.300,00 kn (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženice- protutužiteljice na predaju u posjed predmetne nekretnine uz naknadu troška od 15.125,00 kn koji je tužitelj-protutuženik dužan naknaditi tuženici-protutužiteljici.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 3357/2022-2 od 25. siječnja 2023. dopuštena je revizija tužitelju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„…čini li posjed tužitelja nepoštenim sama okolnost što su tuženik i njegovi pravni prednici u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnina ili se o poštenju posjeda tužitelja kao uvjet stjecanja vlasništva dosjelošću može procijeniti i kroz druge okolnosti?“
4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju ističući da odluka nije pravilna i na zakonu utemeljena jer da je pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da je bio nepošten posjednik.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je vlasnik nekretnine upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] i protutužbeni zahtjev za predajom u posjed predmetne nekretnine protutužiteljici-tuženici.
9.1. Tijekom postupka pred prvostupanjski sudom utvrđene su sljedeće činjenice;
- da su tužitelj i njegova supruga KL, kupoprodajnim ugovorom od 1. lipnja 1979., kupili od FL kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na koju nekretninu je i uknjiženo pravo vlasništva (suvlasništva) tužitelja,
- da je TL kupoprodajnim ugovorom od 9. srpnja 1963. prodala roditeljima tužene, H i ŠL, kčbr [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je kčbr. [katastarska čestica] parcelirana 2. srpnja 1980. na kčbr. [katastarska čestica], koja potonja čestica je predmetom spora po tužbi i protutužbi,
- da iz dokumentacije koja spisu prileži te iskaza svjedoka RL i KL, proizlazi da je nekretnina koja je predmetom spora bila u društvenom vlasništvu, sve dok nije upisana kao vlasništvo tuženice, koja nije u posjedu iste,
- da je rješenjem od 6. travnja 1989. Komisija za imovinskopravna pitanja Skupštine općine Koprivnica radi formiranja građevinske parcele, kčbr. [katastarska čestica] voćnjaka u [adresa], dala na korištenje H i ČL, roditeljima tužene,
- da su tužitelj i sada pok. ĆL pokrenuli upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je presudom broj 4376/1989 od 6. prosinca 1989. poništio Rješenje Komisije za imovinskopravna pitanja Skupštine općine Koprivnica od 6. travnja 1989. ali se predmetno zemljište nije nikad formalnopravno vratilo tužitelju već je kao vlasnica upisana tuženica koja je vlasništvo stekla nasljeđivanje.
10. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao kako je nekretnina bila u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovog prednika FL i to još od prije 6. travnja 1941. pa sve do zaključenja postupka pred prvostupanjskim sudom, dakle više od 40 godina neprekinutog posjedovanja pa da je stoga na temelju čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 - dalje: ZVDSP) stekao pravo vlasništva.
11. Drugostupanjski sud zaključuje da je na strani tužitelja 1989. i 2000. isključeno poštenje kao osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer od tada tužitelj ima saznanje da su na spornoj nekretnini prednici tužene pa onda i tužena.
12. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.
13. U odnosu na predmetno pravno pitanje mjerodavni izvor prava su:
- odredba čl. 159. st. 1. ZVDSP, koja glasi:
"Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.",
- odredba čl. 159. st. 2. ZVDSP, koja glasi:
"Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protokom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja".
- odredba čl. 159. st. 3. ZVDSP, koja glasi:
"Samostalni posjednik pokretne stvari koje mu je posjed barem pošten, stječe ju dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja."
- odredba čl. 159. st. 4. ZVDSP, koja glasi:
"Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokane samouprave i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istoga članka."
- odredba čl. 18. st. 3. ZVDSP, koja glasi:
"Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada."
- odredba čl. 18. st. 5. ZVDSP, koja glasi:
"Posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno."
14. Kada se poštenje posjeda pretpostavlja (čl. 18. st. 5. ZVDSP), okolnost da je u zemljišnoj knjizi upisano pravo treće osobe, samo po sebi nužno ne znači da je posjednik nekretnine znao, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZVDSP), u tom smislu revizijski sud izrazio je shvaćanje u nizu svojih odluka poput Rev-1258/2024-2 od 24. rujna 2024., Rev- 2426/1990 od 19. veljače 1991.
15. U ovom konkretno slučaju, kad je tužitelj zajedno sa svojim prednicima oduvijek se ponašao kao vlasnik predmetne nekretnine pri čemu mu pravni prednici tuženice niti tuženica nikada nisu osporili pravo vlasništva i kad je tužitelj uspio u upravnom postupku u kojem je poništeno rješenje Komisije za imovinskopravna pitanja Skupštine općine Koprivnica od 6. travnja 1989., kojim je predmetno zemljište dato na korištenje pravnim prednicima tuženice ali se to nije do kraja formalno u zk knjigama provelo, tad sama okolnost da su prednici tuženice (a potom i tuženica) bili upisani kao vlasnici ne čini posjed tužitelja nesavjesnim.
16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi;
„Ne čini posjed tužitelja nepoštenim sama okolnost što su tuženik i njegovi pravni prednici u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnina kad se o poštenju posjeda tužitelja kao uvjet stjecanja vlasništva dosjelošću može procijeniti i kroz druge okolnosti.“
17. S obzirom na pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, to je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu.
18. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP tužitelju je dosuđen trošak revizijskog postupka od 799,66 Eura, koji se sastoji od troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije svaki po 150 bodova, uz PDV i plaćenu pristojbu na reviziju od 53,09 Eur.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
