REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5141/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P&B Krško d.o.o., Krško, Cesta Krških žrtev 59, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Ćorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centar banka d.d. u stečaju, Zagreb, Amruševa 6, OIB 89296739230, kojeg zastupa punomoćnik Damir Mikić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3083/2024-2 od 21. kolovoza 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-467/2021 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3083/2024-2 od 21. kolovoza 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-467/2021 od 27. svibnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osporene tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom, koja se prema činjeničnim navodima tužitelja temelji na ugovoru o asignaciji, zaključenom između tužitelja, tuženika i treće osobe Vemos d.o.o. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: da „...protivno shvaćanju prvostupanjskog suda upravo sadržaj spornog Sporazuma uzevši u obzir i iskaze svjedoka ne upućuje da je sklopljenim Sporazumom nastala obveza tuženika kao da se radi o asignaciji. Ovlaštenje propisano odredbom čl. 130. ZOO-a kojim asignant ovlašćuje drugu osobu da za njezin račun ispuni nešto trećoj osobi primatelju upute (ovdje tužitelju) ne može primatelj upute realizirati odnosno zahtijevati od upućenika ispunjenje prije izjave upućenika o prihvatu ponudu. Prema tome, izjava o prihvatu upute mora biti jasna, nedvosmislena i određena. Takve određene izjave tuženika u Sporazumu nema...“, „...iz Sporazuma ne proizlazi da postoji izjava banke tužitelju asignataru da prihvaća uputu niti to proizlazi iz sadržaja Sporazuma...“. Kako u smislu odredbi čl. 130. - 144. ZOO-a ne postoji asignacija ako ne postoji trostruki pristanak (pristanak triju subjekata: uputitelja, upućenika i primatelja upute), to su materijalnopravna pitanja, kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj, suprotna činjeničnim utvrđenjima na kojima je pobijana odluka donijeta i odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi nižestupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode stranaka. Presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
