REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1165/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima u Zadru protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu, Ul. Domovinskog rata br. 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u OD ”Marinović i partneri” j.t.d. Zadar, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž - 598/2023-3 od 11. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj 42 P - 313/2019 od 3. siječnja 2023., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja, broj ugovora: [broj kredita] zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 132.569,61 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos, a sve kako je to precizno određeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd - 261/2024-2 od 1. veljače 2024. tužiteljici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:
„Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valute te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom ugovoru o kreditu?“
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužiteljice i tuženika, te zahtjev za isplatu utemeljen na stjecanju bez osnove.
8. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na razlozima da je „...prema odredbi članka 1021. ZOO/05 propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, a eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, te ne povlači ništetnost cjelovitih odredbi o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora, a i odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa...“.
9. Tužiteljica, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd - 261/2024- 2 od 1. veljače 2024. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da „...bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika, odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, ne može opstati odnosno da se radi o ništetnom ugovoru o kreditu koji, kao takav, ne može osnažiti niti učinjena konverzija...“.
10. S obzirom na navedene razloge na kojima tužiteljica u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odlukama broj Rev – 820/2023-3 od 23. travnja 2024., Rev – 259/2022-3 od 9. listopada 2024. i dalje, a prema kojem: „...ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“
11. Dakle, shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, pa kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP- a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
