REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-792/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Biljana Mikulić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Artur Fišbah i Biljana Mikulić u Osijeku, protiv tuženice OTP banke Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao pravni slijednik HVB Splitske banke d.d., koju zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1575/2022-2 od 1. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2837/2019-24 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 42769/06 od 19. svibnja 2006. koji je sklopljen između tužiteljice i HVB Splitska banka d.d. Split, čiji je tuženica pravni slijednik, potvrđenog po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka, pod brojem OU-490/06 dana 19. svibnja 2006. i to u dijelu koji se tiče promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos 20.081,94 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa naznačenog u izreci presude tekućim od naznačenog dospijeća do isplate po osnovi razlike između više plaćene ugovorene promjenjive kamatne prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi kao i iznose koji se odnose na razliku tečaja u CHF tijekom trajanja Ugovora u odnosu na tečaj CHF na dan korištenja kredita. Toč. III. izreke tuženici je naloženo da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 8.592,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2246/2023-2 od 5. rujna 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/2012 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. brojem: Pž-6632/2017, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, kao i je li sud pogrešno primijenio institut stjecanja bez osnove kada je zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezao da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je ovom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu, odnosno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražio isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, pri čemu nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali tzv. potplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
9. Prema shvaćanju tuženice, vezano za postavljeno pitanje, posljedice ništetnosti se odnose na obje ugovorne strane pa stoga ne može samo tužiteljica ostvarivati svoja prava na temelju ništetnosti pojedine ugovorene odredbe već je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a to u konkretnom slučaju znači da je sud trebao uzeti u obzir i ono što je tužitelj platio manje od ugovorenog, jer je nesporno da je tužitelj u određenom razdoblju plaćao anuitete po tečaju CHF/HRK koji je bio niži od tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita. Smatra da su nižestupanjski sudovi bili dužni postupiti po materijalnopravnom prigovoru tuženice da je nužno uzeti u obzir i manje plaćeno od strane tužitelja i za iznos negativnih tečajnih razlika umanjiti zahtjev tužitelja.
10. Navedeno shvaćanje tuženice nije pravilno.
11. Naime, ovaj sud je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP u odluci broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, koje glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK
– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“.
12. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na sljedeći način:
„17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.
18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smilsu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.
19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.“.
13. Ovaj sud ostaje pri navedenom odgovoru na postavljeno pitanje, pa s obzirom na činjenicu da ni iz utvrđenja nižestupanjskih sudova niti iz revizije tuženice ne proizlazi da je tuženica u ovom postupku iznosila prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 1.
ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.
Zagreb, 14. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
