Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽR, zbog prekršaja iz članka 306. stavka 3. točke 4. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. svibnja 2022., broj: 80. Pp-6171/2022, na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice ŽR, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14.00 eura (četrnaest eura), u roku od 2 (dva) mjeseca računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn, zbog prekršaja iz članka 306. stavka 3. točke 4. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je priznala prekršaj koji joj se stavlja na teret budući je u trenutku inspekcijskog nadzora imala dva korisnika više od broja utvrđenog rješenjem o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga. Dodaje da je namjeravala ta dva korisnika držati privremeno budući da je u tom trenutku bilo više korisnika koji su bili u teškom zdravstvenom stanju i za koje je bilo očekivati da će umrijeti što se i dogodilo pa su ubrzo i tri korisnika kojima je pružala socijalne usluge smještaja umrli tako da u ovom trenutku ima samo 17 korisnika. Ističe da redovito ispunjava sve obveze prema korisnicima usluga koji su zadovoljni kao i njihove obitelji. Također ispunjava sve obveze i izdatke koje ima prema zaposlenicima, a ističe da je u iznajmljenoj kući te plaća vrlo visok najam, a uz to su poskupili i troškovi režija, pa je zbog cjelokupne situacije dovedena u vrlo težak položaj, te se boji da će morati obustaviti svoju djelatnost. Moli da se navedeno uzme u obzir i novčana kazna još ublaži kako bi mogla nastaviti s poslovanjem i podmirivanjem svih obveza kako prema korisnicima, tako i prema zaposlenicima.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djelo.
7. Imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenici za navedeno djelo u granicama zakona i primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenice i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 306. stavka 3. točke 4. Zakona o socijalnoj skrbi, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, za fizičku osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 100.000,00 do 200.000,00 kuna, te sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenice, pa nema uvjeta za dodatno ublažavanje izrečene novčane kazne.
8. Nadalje, dana 22. listopada 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (NN 119/22), koji propisuje neznatno niži raspon kazni za prekršaj koji se okrivljenici stavlja na teret, nego što je bilo propisano ranijim Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 18/22), međutim, kako je okrivljenici izrečene novčana kazna znatno ispod i tog zakonskog minimuma propisanog navedenim izmjenama, to prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, jer Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (NN 119/22) ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 14. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
