- 1 -              Rev 598/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 598/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. A. d.o.o., K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u V., protiv tuženika S. M., nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva S. M., Zagreb, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2952/2022-2 od 20. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-13/2022-13 od 8. srpnja 2022., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom izravna naplata tražbine po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika i to temeljem bjanko zadužnice izdane 7. prosinca 2015., koja je solemnizirana po javnom bilježniku M. C. iz D. S. pod poslovnim brojem O-4760/2015 i bjanko zadužnice izdane 7. prosinca 2015. koja je solemnizirana po javnom bilježniku M. C. iz D. S. pod poslovnim brojem OV-4761/2015. (toč. I), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.165.45 kn, sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2022. do isplate (toč. II).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 145/2023-2 od 5. travnja 2023., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"1. Može li se s uspjehom osporavati dopuštenost izravne naplate po zadužnici i izvan sadržaja zadužnice i činjenica navedenih u zadužnici, a uzevši u obzir da zadužnica ima svojstvo javne isprave u smislu članka 230. Zakona o parničnom postupku?

2. Može li tužitelj s uspjehom osporavati naplatu tuženika na temelju bjanko zadužnice kao apstraktnog pravnog posla ističući prigovore iz osnovnog pravnog posla?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenom izravne naplate tražbine po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika na temelju solemniziranih bjanko zadužnica izdanih 7. prosinca 2015., a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ) - prestanka tražbine tuženika prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da su stranke 7. prosinca 2015. sklopile ugovor o građenju po sistemu "ključ u ruke" i to tuženik kao naručitelj, a tužitelj kao izvođač radova;

 

- da je čl. 21. ugovora izvođač preuzeo jamstvo za kvalitetu izvedenih radova prema zakonskim odredbama i obvezu da će otkloniti sve nedostatke koji bi nastali u jamstvenom roku od dvije godine od dana uspješno obavljene primopredaje radova, odnosno da za stabilnost konstrukcije odgovara u jamstvenom roku od 10 godina računajući od uspješno obavljenog tehničkog pregleda objekta;

 

- da je sukladno čl. 22. ugovora o građenju tužitelj tuženiku izdao dvije bjanko zadužnice kao garanciju za uredno ispunjenje ugovora;

 

- da su ugovoreni radovi završeni 24. kolovoza 2016., kada je potpisana okončana situacija br. 27-01-1, kojom je potvrđeno da radovi zaračunati u toj situaciji odgovaraju stvarnom stanju izvedenih radova te da cijene i kvaliteta odgovaraju troškovniku i ugovorenim uvjetima;

 

- da je zapisnikom o uočenim nedostacima 14. studenog 2017. tuženik obavijestio tužitelja kao izvođača o uočenim nedostacima, koji su se pojavili nakon završetka radova te se tužitelj se obvezao nedostatke otkloniti u roku od 30 dana;

 

- da je sa sanacijom nedostataka tužitelj započeo na proljeće 2018., ali nedostaci ni nakon naknadnih radova nisu otklonjeni te je tuženik pokrenuo postupak osiguranja dokaza u predmetnu poslovni broj R1-38/2020, time da je prethodno dopisom od 3. lipnja 2020. ponovno upozorio tužitelja da je pristupio saniranju samo jedne terase dok je sve drugo ostalo nedovršeno, te ga pozvao da se javi tuženiku radi dogovora o otklanjanju nedostataka u roku od 15 dana;

 

- da je u postupku osiguranja dokaza na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 8. prosinca 2020. utvrđeno da se radi o nedostacima koji su posljedica nepravilne gradnje, te da prema zapisniku o uočenim nedostacima od 14. studenog 2017. građevina ne ispunjava temeljene zahtjeve iz čl. 8. i čl. 11. Zakona o gradnji, a da vrijednost radova na sanaciji iznosi 121.192,81 kn, koji nalaz i mišljenje je tužitelj primio 15. siječnja 2021., te isti nije osporio, ali nije pristupio niti sanaciji opisanih nedostataka;

 

- da je tuženik na temelju bjanko zadužnica, koje mu je sukladno odredbi čl. 22. ugovora o građenju izdao tužitelj kao garanciju za uredno ispunjenje ugovora, 3. studenoga 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i te je FINA s poslovnog računa tužitelja 4. studenoga 2021. zaplijenila iznos od 151.030,40 kn;

 

- da je tužitelj reagirao prijedlogom za proglašenje nedopuštenom te pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava od 19. studenog 2021., pa je zaključkom suda poslovni broj Ovr-581/2021-4 od 24. prosinca 2021. upućen na ovu parnicu zbog dokazivanja razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, odnosno da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

10. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja zaključio da je tuženik 14. studenoga 2017. pravovremeno obavijestio tužitelja o skrivenim nedostacima, ali da nakon toga nije pravovremeno zahtijevao otklanjanje nedostataka te je pozivom na odredbu čl. 634. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) utvrdio da je 14. studenog 2018. nastupila prekluzija prava prema izvođaču odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke. Kako je nastupila prekluzija prava tuženika na otklanjanje nedostataka, to je nastupila i prekluzija prava da naplati štetu kao posljedicu skrivenih nedostataka ugovorenog djela podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 2021. na temelju izdanih zadužnica od strane tužitelja.

 

11. Prihvaćajući utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu i iznosi shvaćanje:

 

- da prigovore koji se odnose na sam pravni posao koji je bio razlog izdavanja zadužnice kao sredstva osiguranja, dužnik može istaknuti vjerovniku kojem je on ustupio vrijednosni papir (zadužnicu), ali ne i kasnijim stjecateljima na koje je prenesena tražbina iz zadužnice, što nije slučaj u ovom predmetu;

 

- da formalna ispravnost bjanko zadužnica ne znači da se u ovom postupku ne može ispitivati je li tražbina tuženika prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (čl. 50 st. 1 toč. 9. OZ), jer je tužitelj kao ovršenik 16. svibnja 2018. prvostupanjskom sudu podnio prigovor koji sadržajno predstavlja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim te je sud u ovoj parnici isključivo trebao raspravljati o tome je li tražbina tuženika prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.

 

12. Prema čl. 214. st. 1. OZ-a zadužnica je privatna isprava solemnizirana (čime stječe svojstvo ovršnosti) od strane javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje dužnik ima kod banaka te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom u toj ispravi isplati vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

 

13. Stroga formalnost zadužnice proizlazi iz obveze da se ona mora sastaviti u obliku pisane i solemnizirane isprave te mora biti sastavljena i popunjena sukladno podzakonskim aktima o zadužnici, odnosno Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice (''Narodne novine'', broj 115/12) i Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (''Narodne novine'', broj 115/12). Zadužnica je prema tome privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i samostalni pravni posao koji prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i/ili osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa, a isto tako i autonoman akt dužnika koji ima sve elemente jednostranog pravnog posla.

 

14. Glavna karakteristika vrijednosnog papira, pa tako i same zadužnice je apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja tj. vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze iz tog papira, odnosno zadužnice, a izdavatelj ima mogućnost ograničenih prigovora iz čl. 1157. ZOO-a, s obzirom na to da OZ ne propisuje posebno prigovore koje izdavatelj zadužnice može istaknuti protiv zahtjeva vjerovnika za ispunjenje obveze iz zadužnice. To su prigovori koji se tiču izdavanja zadužnice, kao što je krivotvorenje, zatim prigovore koji proizlaze sadržaja zadužnice, kao što su rokovi ili uvjeti te prigovore koje ima prema samom izdavatelju zadužnice, kao što su prigovor prijeboja, nedostatak zakonom propisanog postupka za stjecanje zadužnice i odsutnost ovlaštenja. Prigovore koji se odnose na sami pravni posao koji je bio razlog izdavanja zadužnice kao sredstava osiguranja dužnik može istaći samo vjerovniku kojemu je on ustupio zadužnicu, ali ne i kasnijem njezinom stjecatelju na kojeg je prenesena tražbina iz zadužnice.

 

15. Naime, prema čl. 1157. st. 2. ZOO-a izdavatelj može protiv zahtjeva imatelja kojemu je on ustupio vrijednosni papir istaći nedostatke pravnog posla na temelju kojega je prijenos izvršen, ali te nedostatke ne može istaknuti protiv zahtjeva nekoga potonjeg imatelja (osim u slučaju normiranog čl. 1157. st. 3. ZOO).

 

16. Sa stajališta mogućih prigovora kojima se izdavatelj vrijednosnog papira može suprotstaviti zahtjevu za ispunjenje obveze iz vrijednosnog papira, tražbina iz vrijednosnog papira postaje apstraktna u trenutku kada prvi imatelj prenese tražbinu iz vrijednosnog papira trećoj savjesnoj osobi. To proizlazi iz završnog dijela st. 2. čl. 1157. ZOO-a prema kojem prigovore iz temeljnog pravnog posla "ne može istaknuti protiv zahtjeva nekoga potonjeg imatelja".

 

17. Dakle, daljnji prijenos zadužnice s prvog imatelja na potonje stjecatelje onemogućava isticanje prigovora iz osnovnog posla budući da potonje stjecatelje zadužnice "štiti" načelo apstraktnosti obveze iz zadužnice.

 

18. Budući da prema utvrđenom činjeničnom stanju nije došlo do prijenosa zadužnice na daljnjeg stjecatelja, to u konkretnoj situaciji postoji ovlaštenje tužitelja (izdavatelja zadužnice) da u odnosu na tuženika (kao prvog imatelja zadužnice) ističe i prigovore iz osnovnog pravnog posla za kojeg je bila osnova izdavanja i predaje predmetnih zadužnica radi ispunjenja obveze iz ugovora o građenju, a koje zadužnice sukladno odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a imaju svojstvo privatnih isprava potvrđenih kod javnog bilježnika. To je ujedno i odgovor na postavljena pitanja.

 

19. Slijedom svega navedenog, kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.