REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-238/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljene II, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu; u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO- DO-228/2022 od 18. veljače 2022. godine, izmijenjene 13. svibnja 2024. godine, nakon održane javne rasprave 13. svibnja 2024. godine, 30. kolovoza 2024. godine, 18. rujna 2024. godine, 12. veljače 2025. godine, 02. travnja 2025. godine i 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu ČI, okrivljene II te branitelja okrivljene, odvjetnika Nenada Potkonjaka, dana 13. svibnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-238/22-2 od 22. veljače 2022. godine.

II. Temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08

okrivljena II, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer I i Č rođene H, rođena **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, prima mirovinu u iznosu od negdje 100,00 eura, korisnica socijalne pomoći u iznosu od 30,00-40,00 eura, nema u vlasništvu pokretnine niti nekretnine, lošeg imovnog stanja, neudana, bez djece, nije služila vojsku, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi kazneni postupak

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

– u vremenu od veljače 2021. do 6. travnja 2021. u Zagrebu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, putem agencije AS Nekretnine d.o.o. nudila na prodaju svoj jednosobni stan na prvom katu dvorišnog krila zgrade na adresi [adresa] te prilikom oglašavanja istog na portalu oglasnik.hr neistinito istaknula da zgrada ima zelenu oznaku uporabljivosti nakon snažnih potresa tijekom 2020. godine, zbog čega se za kupnju navedenog stana zainteresirala HI pa imenovanoj prilikom razgledavanja stana ponovno neistinito predočila da se stan nalazi u zgradi koja ima zelenu oznaku, iako je znala da je dvorišna zgrada na adresi [adresa] nakon pregleda statičara označena kao neuporabljiva pa nakon što joj je HI povjerovala, dana **.**.2021. s GI kao kupcem zaključila predugovor o kupoprodaji naznačenog stana na temelju kojeg su joj GI i HI istog dana isplatile kaparu u iznosu od 6.000,00 eura, koji novac je zadržala za sebe iako do sklapanja glavnog ugovora nije došlo jer je HI u svibnju 2021. doznala da je zgrada označena kao neuporabljiva zbog oštećenja, čime je oštetila HI i GI u iznosu ne manjem od 45.392,61 kuna,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini,

- pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; u daljnjem tekstu: KZ/11).

III. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci okrivljene te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljene, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv okrivljene II, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

2. Dana 22. veljače 2022. godine donesena je presuda - kazneni nalog, kojom je okrivljena II proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s time da je temeljem članka 56. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s posebnom obvezom, te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko ista u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu da u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude nadoknadi štetu oštećenoj GI i HI u visini postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u ukupnom iznosu od 45.92,61 kuna, uz upozorenje po članku 58. stavak 5. KZ/11, te uz dosuđen imovinskopravni zahtjev u navedenom iznosu. Protiv navedenog kaznenog naloga okrivljena je podnijela po braniteljici, odvjetnici Mariji Đivanović, te po branitelju, odvjetniku Nenadu Potkonjaku, prigovore, nakon čega je potvrđena optužnica i nastavio se voditi predmetni postupak protiv iste.

2.1. Oštećena HI je prvotno postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.000,00 eura, ali je na raspravi dana 30. kolovoza 2024. godine navela da odustaje od istoga budući joj je taj iznos u cijelosti u međuvremenu namiren od strane okrivljene (list 182 spisa).

3. Okrivljena II pozvana da se očituje o optužbi, izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je i pregledan predugovor o kupoprodaji nekretnine od 06. travnja 2021. godine između II kao prodavatelja i GI kao kupca (list 6-9, 26-29, 58-61 spisa), e-izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno-knjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj zk uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 10-11 spisa), ispis oglasa sa internet stranice Oglasnik.hr (list 12-14 spisa), Potvrda Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba od 24. svibnja 2021. godine (list 15 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo AS Nekretnine d.o.o. (list 16-17 spisa), posrednički list za klijenta HI od 11. ožujka 2021. godine (list 31 spisa), račun broj 4-P1-1 AS Nekretnine d.o.o. od 06. travnja 2021. godine (list 32 i 62 spisa), očitovanje GI (list 44 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno-knjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj zk uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 45-50 spisa), ugovor o posredovanju posrednika AS nekretnine d.o.o. s prodavateljem II (list 56 spisa), ugovor o posredovanju posrednika AS nekretnine d.o.o. s kupcem GI (list 57 spisa), nacrt ugovora o kupoprodaji i potvrde o isplati od 24. svibnja 2021. godine (list 63-65 spisa), očitovanje trgovačkog društva Oglasnik d.o.o. (list 68 spisa) i tečajna lista HNB koja se primjenjuje od 06. travnja 2021. godine (list 69 spisa), te je pregledana fotografija oznake neuporabljivosti zbog oštećenja (list 24 spisa), potom je sukladno odredbi članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan iskaz u međuvremenu preminulog svjedoka ZI od 20. siječnja 2022. godine kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (list 83-86 spisa), te su pročitani zapisnik o ispitivanju na raspravi oštećene HI u svojstvu svjedoka (list 184-189 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠI na raspravi (list 189-191 spisa), te zapisnik o ispitivanju svjedoka MI na raspravi (list 192-194 spisa), potom su na raspravi ispitani svjedoci VI (ranije HI) (list 204-206 spisa), te EI (list 206-208 spisa), pročitan je dopis Hrvatske gospodarske komore od 25. veljače 2025. godine (list 211 spisa), a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane okrivljene, pročitani su izvaci iz kaznene evidencije (list 214-215 spisa) i iz prekršajne evidencije za istu (list 216-217 spisa).

5. Temeljem analize svih izvedenih dokaza u postupku i povezujući iste jedne s drugima te obranom okrivljene, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljena počinila kazneno djelo prijevare.

6. Prvotno valja napomenuti da je okrivljena iznosila obranu na kraju dokaznog postupka, ali je ista prilikom sudjelovanja u izvođenju pojedinih dokaza iznosila svoje primjedbe i komentare, što se također smatra njenom obranom, na što je propisno upozorena, tako da je ista na raspravi 17. lipnja 2024. godine navela da smatra da bi svjedoka MI trebalo ispitati prije svjedokinje ŠI iz razloga što je ta svjedokinja dan prije njene (okrivljeničine) selidbe došla do nje (okrivljene) i htjela kupiti predmetni stan od nje (okrivljene), čemu je bio prisutan MI pa o tome može posvjedočiti.

6.1. Nadalje, u svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, prilikom iznošenja koje se nalazila na rubu plača te je bila uznemirena, okrivljena je navela da kada je odlučila prodati svoj stan, u tom postupku je bilo angažirano dosta, i to vrhunskih, agencija za promet nekretninama, te da je ona zapravo svim agencijama koje su joj se javile dala odobrenje da nude njen stan potencijalnim kupcima na prodaju. Potom je navela da su mnogi potencijalni kupci dolazili i razgledavali, ali da zapravo može reći da očito nitko nije bio ozbiljno zainteresiran, osim jednog poslovnog čovjeka kojeg je našla agencija za prodaju nekretnina Dogma, kojemu je stan hitno trebao jer je namjeravao otvoriti hostel, ali kako su se dulje čekali papiri iz katastra i gruntovnice, da je na kraju odustao. Nadalje je navela da se u cijeloj toj priči pojavio ZI, koji je zapravo bio dosta arogantan i otresit i on joj je odmah rekao da će on njen stan sigurno prodati i imao je takav nastup da je ona zapravo povjerovala da bi on to zaista i mogao učiniti upravo radi tog svog karaktera, te je dovodio različite potencijalne kupce koji su joj se učinili ozbiljnijima od ovih ranije te su mnogi dolazili razgledavati, s time da se i njen prijatelj MI isto angažirao u prodaji njenog stana pa ju je tako jedan dan nazvao i rekao joj da mu se javio jedan stariji gospodin za kojeg smatra da je zaista ozbiljan potencijalni kupac, a koji bi htio razgledati stan pa kako on nema vremena, da neka mu ona pokaže svoj stan, te da je ona tom starijem gospodinu pokazala svoj stan, koji joj je rekao da je ranije stanovao u blizini u Krajiškoj ulici pa da bi se htio vratiti u taj kvart te je rekao da mu je stan zaista OK i da mu se sviđa te da ga namjerava kupiti, ali da sada nema kod sebe novac pa da bi se on sutradan ujutro čuo s njom kako bi se dogovorili o sklapanju predugovora. Potom je navela da kako je taj gospodin sutradan nije nazvao, da je ona njega kontaktirala jer je pomislila da je možda bolestan ili da se možda nešto drugo dogodilo što ga je spriječilo da se povratno javi, te da joj je on u razgovoru rekao da mu je jedna gospođa rekla da neka ne kupuje njen stan i da mu je svašta ispričala loše o tom stanu pa da ga on onda ne želi kupiti. Nadalje je okrivljena navela da joj je ZI rekao da bi ona trebala otkazati ove druge agencije jer da on ne želi da druge agencije sudjeluju u tome, već da će on sam prodati njen stan pa da joj je rekao da bi ona trebala nazvati i otkazati suradnju, na što da mu je ona rekla da ona to ne može i neće učiniti jer su to sve bili dobri mladi ljudi koji su se zaista trudili i ona se nije mogla na taj način ponašati, na što da joj je on rekao da je bitno tko prvi uspije prodati te da će onda on nazvati te agencije i reći im da je on zastupa. Također je navela da je jedno dulje vrijeme bila u kliničkoj komi, praktički na rubu smrti, te da misli da je ZI osjetio da ona nije dobro i da je iskoristio tu situaciju, tim više što mu je ona o tome sve ispričala, a i nije znala apsolutno ništa o tome što uključuje posao prodaje stana pa nakon što joj je ZI rekao što bi ona trebala napraviti sa ovim ostalim agencijama, da mu je ona rekla da neka onda on napravi što je mislio, ali da ni u kojem slučaju ne smije otkazati suradnju sa agencijom Dogma jer je sa istom bila izuzetno zadovoljna i nije htjela nikako otkazati s njima suradnju. Potom je istaknula da joj je on rekao, a nakon što mu je napomenula da joj je to jedna vrlo neugodna situacija i da ne zna što bi se uopće trebalo reći tim ljudima, a da to ne ispadne loše, da će on njima reći da je on njen partner te da je onda on počeo zvati te agencije i govoriti da otkazuje suradnju u njeno ime jer je njen partner, pa da ju je jedna agentica G, koju je već od ranije poznavala i s kojom si je bila jako dobra, nakon toga jednostavno prestala zvati i više se nije uspjela čuti s njom jer je bila ljuta na nju (okrivljenu) zbog toga, a da joj ona (okrivljena) nije imala priliku objasniti što se dogodilo. Nadalje je okrivljena navela da ne zna da li je ZI oglasio prodaju njenog stana u oglasniku jer nije pratila što on radi, njemu je sve dala u ruke i vjerovala mu je, a on joj je ponavljao da neka šuti jer da on prodaje stan pa je onda ona u situacijama kad je pokazivao stan kupcima sjedila sa strane i šu tjela kao mumija te se osjećala kao neka glupača. Zatim je navela da je ZI nikada nije pitao za naljepnicu, a da je ona vjerovala da on kao agent zna sve o tom poslu i da mora dati sve one informacije koje mora dati kupcima koje je dovodio jer je ona bila "dudek" i nije o tome apsolutno ništa znala, zbog čega onda i nije sama prodavala stan, već je to prepustila stručnim osobama pa je tako bilo i sa HI pa da kad je ona iskazala da je zainteresirana za kupnju stana, da je ZI otišao s njom kod odvjetnika koji je sastavljao predugovor te joj je ZI rekao da je taj predugovor u redu, a da je ona (okrivljena) tome povjerovala i zaista je mislila da ne laže i da nije takav nečovjek da bi je prevario jer je bolesna i stara. Nadalje je navela da joj je nakon nekog vremena ZI rekao da će tražiti nekog drugog odvjetnika da sastavi predugovor pa se tako i dogodilo, te da kada je došao trenutak potpisivanja predugovora, da je sastanak bio kod javnog bilježnika, s time da su u trenutku kad je ušla u ured javnog bilježnika, tamo već za stolom sjedili ZI, HI i njena majka te da je ona (okrivljena) imala neki čudan osjećaj jer joj se učinilo da su komunicirali bez nje, a ona je ta koja je prodavala stan i njoj to sve nekako nije bilo normalno i čudno se osjećala pa je upitala ZI da li je to sve u redu, nije čitala pojedine članke jer nema pojma o tome i ništa joj to ne bi značilo kad to ne razumije. Potom je navela da je onda od HI dobila kaparu i krenula je pakirati stvari kako bi se iselila, s time da je imala puno stvari, a i njen otac je imao pun ormar stvari pa je to sve trebalo i spakirati, te joj je čak i HI donijela prazne kutije iz apoteke u kojoj je bila zaposlena kako bi joj pomogla u pakiranju. Nadalje je navela da je jednog dana u tom periodu dok se pakirala, srela HI na ulici te ju je ona pitala da joj ostavi svoju kuhinju, a da je inače bilo dogovoreno da mora predati stan potpuno prazan, te da joj je onda ona (okrivljena) tada na ulici rekla da bi joj mogla ostaviti možda kuhinju, ali da joj mora dati nešto sitno novaca kako bi si ona (okrivljena) mogla kupiti kuhinju za stan u koji se ona trebala useliti, kao i da je onda HI samo šutjela te da je otišla ništa ne rekavši jer joj se žurilo. Nadalje je okrivljena istaknula da je to ispričala ZI pa da joj je rekao da neka ne daje kuhinju HI, već da će joj on za tu kuhinju dati 500,00 eura jer mu se svidjela pa kako joj se HI u međuvremenu nije javila, da se ona u cijelosti iselila, kao i svoju kuhinju jer je zaključila da je HI odustala od iste i onda joj je na mobitel poslala sliku stana kojeg je uslikala praznog nakon što se iselila. Potom je okrivljena navela da su njene stvari stajale ispred stana u dvorištu, a da je ona morala plaćati mjesto na kojem su stajale njene stvari. Nadalje je okrivljena istaknula da joj se uskoro, ubrzo nakon što je HI poslala te slike, javio ZI te joj rekao da mu je HI javila da odustaje od kupnje stana zbog toga što je ona (okrivljena) iselila i kuhinju, na što da mu je rekla neka zove natrag HI i da će joj vratiti kuhinju, s time da se HI njoj nije obratila niti je s njom o tome razgovarala, kao i da ne zna da li je ZI HI povratno nazvao, on je rekao da je, ali da ona (okrivljena) ne zna da li je to istina zato što se HI njoj više nije javila, a tada joj se i ZI prestao javljati pa se našla u jednoj groznoj situaciji te je završila na cesti sa ocem koji je tada bio star 92 godine, bio je bolestan, nije mogao hodati i imao je kateter. Pojasnila je da je komunicirala s HI preko poruka te da joj je ona u tim porukama napisala da traži kaparu natrag, a da joj je ona (okrivljena) napisala da otkuda da ona to vrati. Nadalje je istaknula da je nakon ovog događaja morala čekati dvije godine da proda stan jer su joj rekli da je to tako po zakonu te da je tek nakon proteka dvije godine ona taj stan prodala i onda je od tog novca vratila HI kaparu jer nije htjela ni na koji način biti više povezana s njom, te da je to za nju bila izuzetno teška situacija, a da sad živi "malte ne" u šupi. Također je okrivljena navela da je ŠI imala namjeru kupiti taj njen stan po vrlo niskoj cijeni pa da je onda tjerala sve potencijalne kupce tog stana, da nije nikada održavala kućne savjete, ali da ju je dan, ili nekoliko dana prije njenog iseljenja, obavijestila da će biti sastanak svih stanara, na koji sastanak je žurila iz grada da bi na vrijeme stigla i da kad je došla da je čula da se oni cerekaju u stanu od te jedne stare gospođe, koja je kasnije umrla, a u čijem stanu je taj sastanak bio , te da je tada shvatila da je ona (ŠI) zakazani sastanak održala ranije od vremena kada je trebao biti jer su se oni razilazili kad je ona (okrivljena) došla i da pretpostavlja da je njima rekla da je sastanak u dva, a da je njoj (okrivljenoj) rekla da je sastanak u tri. Zaključno je navela da ona ne bi angažirala sve te agencije da je imala namjeru nekoga prevariti, već da bi onda to sve napravila sama, a najviše da je boli što je njen tata ostao na ulici.

6.2. Na pitanje svojeg branitelja okrivljena je odgovorila da je ZI platila proviziju, te da ona niti ZI niti kupcima nije govorila ništa o naljepnici jer je ona zapravo samo kupcima rekla: "to je to što vidite," a da je ZI govorio ostale informacije, kao što je već ranije pojasnila, te da ona zapravo niti ne zna kako je ZI došao do podatka da ona prodaje stan jer da nije ona njega kontaktirala, već da je on zapravo jednog dana samo upao u njen stan navodeći da će ga on prodati, a da joj se predstavio kao agent agencije AS, te da ne zna da li je on možda negdje vidio oglašenu prodaju njenog stana pa se zato javio, ili je to saznao na neki drugi način. Na daljnje pitanje branitelja odgovorila je da je od novaca kojeg je trebala dobiti od prodaje stana, namjeravala kupiti drugi stan gdje je trebala živjeti sa svojim ocem na adresi u [adresa], Z, koji stan je zakaparila, ali da kako nije dobila novac od prodaje, da se onda u isti nije mogla niti useliti zato što on u tom trenutku nije bio useljiv bez prethodne adaptacije, ali da je svejedno tri ili četiri mjeseca trebala plaćati stanarinu i režije za taj stan, a da je istodobno kao bijednica tražila nešto za unajmiti kako bi mogla biti sa svojim ocem, kao i da je imala velike troškove jer je u ovom stanu kojeg je namjeravala prodati trebalo sve demontirati i organizirati prijevoz i to su bili jako veliki troškovi, da je morala platiti troškove pravne službe koja je na tome radila, a da na kraju taj stan nije kupila jer za to nije imala novaca, kao i da je morala platiti proviziju i agenciji preko koje je našla taj drugi stan, a provizija je iznosila 3%, o čemu je branitelj okrivljene predao u spis potvrdu iz koje je vidljivo da je agenciji Starling d.o.o. okrivljena platila proviziju u iznosu od 1.000,00 eura, a na ime zaključenja predugovora o kupoprodaji stana u [adresa].

6.3. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da ona nije ZI postavila neke uvjete, da je on jednostavno rekao da će taj stan sigurno prodati i da uzima 2% provizije, te da su se dogovarali oko iznosa cijene i kapare, ali da je u ostalom on bio glavni akter, da je on zapravo sve rukovodio, a da ona ni o čemu nije imala pojma jer upravo zato i nije sama prodavala stan jer nije ništa znala o tome, pogotovo zbog toga što je bio potres i što se radilo o stanu u centru grada pa da je mislila ako je on agent, da će onda on najbolje znati što treba učiniti i koja je ta cijena koju bi ona mogla dobiti za taj stan u to vrijeme. Na daljnje pitanje odgovorila je da ZI nije ništa govorila o bilo kakvoj naljepnici jer ona nije niti vidjela naljepnicu jer ona nije bila nigdje tamo, kao što je to rekao i MI, već je bila na prozoru stana predstavnice stanara, a taj prozor gleda na dvorište kojim se ona nije kretala jer se radi o nizbrdici i neravnom i travnatom terenu pa da ona nije niti imala razloga tamo biti. Potom je navela da je njen stan bio OK, a da je, koliko zna, jedino bio oštećen stan od one babe kod koje je bio onaj sastanak stanara kojeg je spomenula, a koja je inače bila cugerica i zla žena. Nadalje je navela da je njoj bilo glupo bilo što bilo kome spominjati jer joj je ZI upravo rekao da će on stan prodati i da neka ona šuti, kao i da je stan pored njenog stana imao zelenu naljepnicu, ali da ona nikada nije pitala mladića i djevojku koji su unutra stanovali otkud njima ta naljepnica, te da je jedina osoba koja nakon potresa nije spavala u svom stanu u toj zgradi bila ova stara gospođa koju je par puta spomenula. Na daljnje pitanje kako su nakon potresa izgledali zajednički dijelovi zgrade, hodnici, zidovi, odgovorila je da je bilo par napuklina, ali da se to njoj osobno nije učinilo ništa strašno. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da li je prilikom razgleda stana od strane HI, a kad je ista bila sa svojim ocem, sestrom i ZI, razgovara la o stanu sa HI, odgovorila je da ona nije ništa govorila, osim, primjerice, kad je HI komentirala da je kuhinja lijepa pa da je ona (okrivljena) onda to i potvrdila. Na daljnje pitanje da li je rekla HI da stan ima zelenu naljepnicu te da li ju je HI bilo što pitala o naljepnici, odgovorila je da ona nije o tome s njom razgovarala, da joj je ZI rekao da neka šuti i neka pusti njega da govori, kao i da je HI cijelo vrijeme komunicirala s agentom ZI. Na daljnje pitanje kako zna da je ZI rekao drugim agencijama da je on njen partner, odgovorila je da su je naknadno kontaktirali neki ljudi iz nekih agencija, čudeći se tome i govoreći joj da im je to sumnjivo, a da je njoj bilo strašno neugodno. Na daljnje pitanje kako zna da je agentica G prekinula s njom odnose zbog onoga što je ZI govorio, okrivljena je odgovorila da to jednostavno zna jer su do tog trenutka bile u jako dobrim odnosima, nalazile su se na kavama i razgovarale, to je jedna divna cura i posredovala je u tome da ona sudjeluje u prodaji jednog stana jedne njene prijateljice, a da joj se onda jednostavno prestala javljati, te da je zbog toga niti ne krivi jer bi to svaki čovjek napravio, kao što bi i ona (okrivljena) to napravila da joj je ZI to ispričao o nekome s kim si je ona bila dobra. Na daljnje pitanje odgovorila je da je ta agentica G također prije ove situacije s ZI oglašavala prodaju njenog stana te joj dovodila potencijalne kupce.

6.4. Okrivljena je na pitanje suca odgovorila da na nikoji način nije sudjelovala u izradi sadržaja oglasa o prodaji njenog stana, a koji oglas je objavljen u oglasnicima koji se spominju u ovom postupku, već je isto bilo u nadležnosti agenta jer se ona u to nije razumjela i nije se htjela opterećivati primanjem potencijalnih kupaca, već je to odlučila prepustiti stručnjacima. Nadalje je navela da je ona inače u početku objavila jedan oglas za prodaju stana, ali da je ubrzo vidjela da to neće moći sama provesti jer su joj se potencijalni kupci obraćali sa prestručnim pitanjima na koje ona nije znala odgovoriti pa je to odlučila prepustiti onima koji se s takvim poslovima redovno bave.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i analize svih provedenih dokaza, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći ih međusobno u vezu, ovaj sud je ocijenio da nije dokazano da bi okrivljena počinila kazneno djelo prijevare na štetu oštećene HI i GI na način kako je to opisano u optužnici pa je okrivljenu oslobodio od optužbe.

8. Iz predugovora o kupoprodaji nekretnine od 06. travnja 2021. godine razvidno je da je isti sklopljen između okrivljene kao prodavatelja i GI kao kupca, a u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] – ulična najamna stambena zgrada popisni broj 1872 i dvorišna najamna stambena zgrada sa dvorištem u [adresa] i broj 113/1, površine 431 čhv, odnosno, 1550 m2, sa kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-19) – jednosobni stan u 1 (prvom) katu dvorišno krilo – drugi po redu, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kojim se iste obvezuju zaključiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine najkasnije do 15. lipnja 2021. godine, s time da kupoprodajna cijena iznosi 59.000,00 eura, s time da će kupac prodavateljici isplatiti iznos od 6.000,00 eura prilikom zaključenja predmetnog predugovora, a iznos od 53.000,00 eura kao preostali iznos do punog iznosa kupoprodajne cijene na račun prodavatelja, odmah nakon potpisa i ovjere kupoprodajnog ugovora, dok u slučaju ako je za neispunjenje predugovora odgovoran kupac, prodavatelj mu nije dužan i neće vratiti kaparu, a ako je za neispunjenje odgovoran prodavatelj, dužan je kupcu vratiti kaparu u dvostrukom iznosu, s time da se prodavatelj obvezuje stan isprazniti od svih stvari i osoba najkasnije do sklapanja glavnog ugovora, odnosno, do 15. lipnja 2021. godine.

8.1. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je vlasnica nekretnine opisane u predugovoru bila okrivljena.

8.2. Iz ispisa oglasa sa Internet stranice Oglasnik.hr razvidno je da je u oglasu oznake: 4560796 za prodaju stana, između ostalog, navedeno da zgrada u kojoj se stan nalazi ima zelenu naljepnicu, te da je kao kontakt osoba naveden RI iz agencije AS nekretnine d.o.o, dok je u dopisu Oglasnika d.o.o., koji prileži listu 68 spisa, navedeno da je navedeni oglas id 4560796 oglasio korisnik AS nekretnine d.o.o., ali da predmetni oglas više nije aktivan.

8.3. U Potvrdi Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba od 24. svibnja 2021. godine, navedeno je da se potvrđuje da je zgrada na adresi [adresa] pregledana od strane stručnjaka za brzu procjenu oštećenja nakon potresa koji je pogodio područje Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije dana 22. ožujka 2020. godine, kojom prilikom je utvrđeno da zgrada ima tri oznake – privremeno neuporabljiva – potreban detaljan pregled (žuta oznaka – PN1), privremeno neuporabljiva – potrebne mjere hitne intervencije (žuta oznaka – PN2) i neuporabljiva zbog vanjskih utjecaja (crvena oznaka – N1). Nadalje je navedeno da je nakon potresa koji je pogodio područje Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Zagrebačke županije sa epicentrom kod grada Petrinje, zgrada na adresi [adresa] pregledana od strane stručnjaka za brzu procjenu oštećenja, kojom prilikom je utvrđeno da je zgrada neuporabljiva zbog oštećenja (crvena oznaka – N2).

8.4. Listu 24 spisa prileži preslika oznake "NEUPORABLJIVO", na kojoj je označena rubrika: "N2 – zbog OŠTEĆENJA", sa napomenom da je proveden brzi pregled.

8.5. U posredničkom listu, potpisanom 11. ožujka 2021. godine, navedeno je da je klijent HI, a isti je u ime agencije AS nekretnine d.o.o. potpisao RI.

8.6. Iz izjave koja prileži listu 44 spisa razvidno je da je GI u istoj navela da je suglasna s time da komunikaciju u vezi kaznene prijave i eventualnog kaznenog postupka s gospođom II preuzme njena kćer HI, kao i sve nužne obavijesti i razgovore.

8.7. Iz ugovora o posredovanju koji prileži listu 57 spisa razvidno je da je isti sklopljen između okrivljene kao prodavatelja i nalogodavca te agencije AS nekretnine d.o.o., kao posrednika, koji je u ime posrednika potpisao RI, dok je iz ugovora o posredovanju koji prileži listu 58 spisa razvidno da je isti sklopljen između GI kao kupca i AS nekretnine d.o.o., koje zastupa RI, kao posrednika, a u odnosu na stan na adresi u [adresa].

8.8. Iz dopisa Hrvatske gospodarske komore, koji prileži listu 211 spisa, razvidno je da RI u razdoblju od siječnja 2020. godine do prosinca 2021. godine nije bio ovlašteni agent za prodaju nekretnina, odnosno, da isti nije položio stručni ispit, nije nikada bio ovlašten agent za prodaju nekretnina te nije upisan u Imenik agenata.

9. U ovom postupku nije sporno da je okrivljena putem agencije AS Nekretnine d.o.o. u vremenu od veljače 2021. godine do 06. travnja 2021. godine, u Zagrebu, nudila na prodaju svoj jednosobni stan na prvom katu dvorišnog krila zgrade na adresi u [adresa], za kupnju kojeg stana se zainteresirala HI, a što je razvidno iz pročitane materijalne dokumentacije, iz obrane okrivljene, te iz iskaza oštećene HI, kao i iz iskaza ostalih ispitanih svjedoka. Također nije sporno da je oglas za prodaju navedenog stana objavljen na portalu Oglasnik.hr, te da je u navedenom oglasu istaknuto da zgrada ima zelenu oznaku uporabljivosti nakon snažnih potresa tijekom 2020. godine, a što je razvidno iz materijalne dokumentacije pročitane u dokaznom postupku, kao i iz iskaza oštećene HI, koja je navela da je u to vrijeme tražila stanove i gledala je više stanova na više portala pa je tako i vidjela oglas za predmetni stan, u kojem je izričito bilo navedeno da se radi o nekretnini sa zelenom naljepnicom, s time da je u navedenom oglasu kao kontakt bio naveden agent RI. Isto je u svom iskazu potvrdio i svjedok RI, te svjedok EI. Također nije sporno da je zgrada pregledana od strane statičara te da je označena kao neuporabljiva, što je vidljivo iz materijalne dokumentacije, kao i iz iskaza svjedokinje ŠI. Nadalje nije sporno da je okrivljena dana **.**.2021. s GI, majkom HI, kao kupcem, zaključila predugovor o kupoprodaji navedenog stana, na temelju kojeg su joj istoga dana HI i GI isplatile kaparu u iznosu od 6.000,00 eura, što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku, kao i iz iskaza ispitanih svjedoka HI, EI, te ZI, kao i iz obrane okrivljene. Također nije sporno da nije došlo do sklapanja glavnog ugovora, kao što nije sporno da je HI u svibnju 2021. godine doznala da je zgrada označena kao neuporabljiva zbog oštećenja, što je razvidno iz iskaza oštećene, te obrane okrivljene, kao i pročitane materijalne dokumentacije.

10. Sporno je da li je okrivljena postupala u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, te da li je upravo ona u oglasu neistinito istaknula da zgrada ima zelenu oznaku uporabljivosti, kao što je i sporno da li je okrivljena HI prilikom razgledavanja stana neistinito predočila da se stan nalazi u zgradi koja ima zelenu oznaku, te da li je znala da je dvorišna zgrada na adresi [adresa] nakon pregleda statičara označena kao neuporabljiva, pa da bi na taj način počinila terećeno kazneno djelo prijevare.

10.1. Naime, treba istaknuti da je prvi potres u Zagrebu bio dana 22. ožujka 2020. godine, a drugi potres dana 29. prosinca 2020. godine, s time da je nalog za prodaju nekretnine okrivljena potpisala dana 11. ožujka 2021. godine, što je vidljivo iz posredničkog lista AS agencije, a predugovor je sastavljen dana 06. travnja 2021. godine, kada je okrivljena primila kaparu. Dakle, iz svih izvedenih dokaza je razvidno da je okrivljena za posredovanje u prodaji njenog stana na adresi u [adresa], angažirala agenciju za nekretnine AS nekretnine d.o.o., koja agencija je oglasila prodaju stana na internetskim stranicama, a u ime te agencije je postupao sada pokojni RI, što je u svom iskazu navela oštećena HI, koja je navela da se zainteresirala za navedeni stan te da je kontaktirala agenta ZI i s njim dogovorila posjet toj nekretnini, odnosno, razgled stana, u koji je došla sama, a u stanu je zatekla okrivljenu, ZI i oca okrivljene, koji je bio u drugoj sobi i nije sudjelovao u njihovom razgovoru. Svjedok RI je u svom iskazu naveo da je on honorarno radio kao vanjski suradnik u AS nekretnine d.o.o. kao posrednik u prometu nekretninama, te da je krajem 2020. godine stupio u kontakt sa okrivljenom jer je vidio njen oglas u Plavom oglasniku, te da je ona pristala na njegovu ponudu, da je sastavljao oglas za prodaju stana u ime agencije, ali da mu je podatke koje treba staviti u oglas za prodaju dala okrivljena. Međutim, sud nije ocijenio takve navode svjedoka vjerodostojnima jer su pobijeni iskazima i same oštećene HI, kao i drugih svjedoka, koji u tom dijelu potvrđuju obranu okrivljene koja je navela da nije sastavljala oglas za prodaju, niti je pregovarala o prodaji, već je to prepustila ZI, iz kojeg razloga je i htjela putem agencije prodati stan jer nije dovoljno stručna za isto, starije je životne dobi, sa tada jako bolesnim ocem u dobi od 92 godine. Dakle, u postupku nije dokazano da je okrivljena sudjelovala u izradi spornog oglasa, niti da je bila autor istoga, te je sud, a povezavši isto sa drugim izvedenim dokazima, ocijenio obranu okrivljene životnom i vjerodostojnom. Treba napomenuti da je oštećena HI u svom iskazu navela da je tijekom razgleda stana zapitkivala o stanju stana i zahtijevala i usmenu potvrdu da je sve onako kao što je navedeno u oglasu te da je više puta upitala da li je točno da ta nekretnina ima zelenu naljepnicu te da ju je agent RI u to uvjeravao pa kako je to upitala više puta, da joj je isti rekao da kako je tako skeptična i odveo je u prizemlje te joj pokazao stup širine 70 cm, počeo kuckati po njemu, istodobno govoreći da neka vidi kako je to čvrsto i da nema nikakvih problema, a ona je laik i htjela se uvjeriti u sigurnost, te inače nema neki strah od života u starogradnji budući sa roditeljima stanuje u zgradi koja je izgrađena 1920. godine i koja u potresu nije zadobila oštećenja, a zna kako je to živjeti u staroj zgradi pa se samo htjela uvjeriti da je stanje onakvo kakvo je bilo prikazano u oglasu. Nadalje je navela da kako njen otac radi u vojarni te svaki dan pješice ide na posao [adresa], da je pomislila da bi bilo dobro da usput dođe dok je ona tamo i zajedno s njom razgleda ta j stan pa da ga je nazvala i on je došao i potom da je opet pred njim pitala agenta da im potvrdi da se radi o nekretnini sa zelenom naljepnicom, što je isti i učinio. Iako je oštećena HI navela da je okrivljena cijelo vrijeme tamo bila prisutna te je kimala glavom u znak potvrde, nakon čega je okrivljena komentirala da ona tom prilikom nije ništa pričala, a na što je oštećena HI nastavila da je točno da okrivljena nije puno razgovarala, ali da je kimala na navode agenta, suprotno tome iskazao je otac oštećene HI u svom iskazu, EI, koji je na upit suca odgovorio da je njima o zelenoj naljepnici govorio samo RI, a da okrivljena o tome nije ništa govorila, koje navode je sud ocijenio vjerodostojnima jer je svjedok, iako otac oštećene HI, upravo životno i vjerodostojno ispričao ono što je on čuo, a čime je potvrdio obranu okrivljene u tom dijelu. Također je naveo da je njegova kćer pitala ZI za zelenu naljepnicu te da joj je on rekao da naravno da stan ima zelenu naljepnicu, kao i da je zgrada solidna i ima debele zidove. Svjedok RI je u svom iskazu naveo da je pregledao stan okrivljene te da isti nije imao vidljiva oštećenja, te da je pitao da li je stan pregledan od strane statičara ili nekog drugog ovlaštenog za to, na što da mu je ona odgovorila da je stan do njezinog dobio zelenu naljepnicu, da su kod nje također rekl i da je sve u redu i da nema nikakvu naljepnicu, pa da stoga pretpostavlja kako je njen stan odobren za uporabu. Nadalje je naveo da on nije procjenitelj i da nije dužan vršiti procjenu stana zgrade, da je postupao u dobroj vjeri i na temelju povjerenja u ono što mu je prodavateljica rekla te da je tako sastavio oglas, s time da mu okrivljena nije nikad spominjala da bi stan imao žutu i narančastu naljepnicu. Dakle, iz navedenog slijedi da je svjedok izričito rekao da mu je okrivljena rekla da stan do njenog ima zelenu naljepnicu pa da pretpostavlja kako je i njen stan odobren za uporabu, što znači da mu ista nije rekla da zgrada ima zelenu naljepnicu, a on je upravo u oglasu naveo to, da je zgrada imala zelenu naljepnicu. Kad se navedeno poveže sa dijelom iskaza u kojem je oštećena HI navela da ju je nakon što je saznala za crvenu naljepnicu RI u više navrata kontaktirao i da je bio vrlo nervozan te da se može reći da je čak i polu prijetio, stalno ponavljajući da on ispred agencije za to nije odgovoran jer je samo slijedio upute prodavatelja te je prodavatelj dao informacije o nekretnini koje je on proslijedio, a da agencija nije dužna provjeravati istinitost tih podataka, a da je okrivljena bila stajališta, a što je oštećenoj HI prenijela njena odvjetnica jer su bile na ročištima u parničnom postupku, da je i ona prevarena i da ona nije znala da zgrada nema zelenu naljepnicu, što se moglo dogoditi, ukazuje se suspektnom tvrdnja ZI da je u oglasu navedeno da zgrada ima zelenu naljepnicu zato što mu je tako rekla okrivljena jer da je tome zaista tako, onda isti ne bi bio toliko nervozan i branio se kad bi imao istinu na svojoj strani.

10.2. Iako je oštećena HI u svom iskazu kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu navela da joj je za kupnju stana bio odlučan podatak da se stan nalazi u zgradi koja ima zelenu naljepnicu kao oznaku uporabljivosti, ista je suprotno iskazala na raspravi, te je na posebni upit zastupnice optužbe da li bi dala ponudu za taj stan da je u tom trenutku znala da nekretnina ima crvenu naljepnicu pa i u manjem iznosu od iznosa koji je ponudila, odgovorila da nije sigurna što bi bilo kad bi bilo jer crvena naljepnica znači da se u nekretnini ne može živjeti, a ona je tada htjela kupiti stan u koji bi odmah uselila i živjela u njemu, tako da ne može sa sigurnošću odgovoriti što bi tada učinila, možda bi čak i dala ponudu, ali u puno manjem iznosu, ne više od 30 tisuća eura, jer bi onda u tom stanu mogla živjeti tek u nekom budućem vremenu. Potom je istaknula da ona u tom periodu nije tražila stanove koji su imali crvene naljepnice, ali da bi možda dala ponudu u tom trenutku, ako bi bila zarobljena u toj situaciji. Nakon toga je suprotno onome što je prvotno rekla, navela da u slučaju da je u oglasu bilo navedeno da se radi o stanu s crvenom naljepnicom, da ona taj oglas ne bi niti razmatrala, a da je ovdje samo htjela objasniti cjelokupnu situaciju i kako je u tom trenutku razmišljala jer nije znala što učiniti. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorila je da nakon što je dobila službenu potvrdu o tome da nekretnina ima crvenu naljepnicu, da nije osobno kontaktirala okrivljenu, kao i da kad je išla u razgled stana, da nije vidjela na zgradi da bi bila istaknuta bilo kakva naljepnica. Iz navedenog slijedi da niti sama oštećena HI izričito ne tvrdi da ne bi uopće razmatrala kupnju tog stana da je znala za postojanje crvene naljepnice, što svakako dovodi u pitanje opstojnost navoda optužbe, tim više kad se uzme u obzir da je ista u svom iskazu također navela da je prema predugovoru okrivljena imala pravo živjeti u stanu do dana potpisa glavnog ugovora, odnosno, do 15. lipnja 2021. godine, do kojeg dana je trebala isprazniti stan od svih stvari i iseliti se, ali da su se međusobno usmeno dogovorile da će joj okrivljena ostaviti kuhinju, te da joj je okrivljena negdje 7, 10 do 15 dana prije datuma koji je bio predviđen za sklapanje glavnog ugovora, poslala fotografiju praznog stana kao dokaz da je već ranije iselila, a kako je bilo vidljivo da kuhinje nema, da je pitala okrivljenu zašto nije ostavila kuhinju kao što su se usmeno dogovorile, te da joj je ona napisala da neka si pročita taj i taj članak predugovora u kojem je navedeno da mora sve isprazniti, na što da se ona (oštećena ŽI) jako naljutila jer se tako nisu dogovorile, a da je u to vrijeme njena majka razgovarala sa nekim svojim prijateljima o namjeri da kupe stan u [adresa] te da su je oni upozorili da je to riskantno zbog situacije s potresom i da bi trebalo provjeriti da li nekretnina ima zelenu naljepnicu pa da je njena majka njoj rekla neka ona to ipak prije isplate cjelokupne cijene još jednom provjeri pa da je izvršila telefonsku provjeru i rečeno joj je da nekretnina u sustavu ima crvenu naljepnicu, što da je nju toliko šokiralo da se u tom trenu skoro srušila , te da joj je u tom trenutku postalo jasno u što se uvalila i s čim ima posla pa da kad je činjenicu da je kuhinja bila maknuta povezala s ovom činjenicom, da je shvatila da je u velikom problemu i da se ta situacija neće moći riješiti bez suda i tužbe. Nadalje je na upite branitelja okrivljene ista odgovorila da je provjeru vezano za naljepnicu izvršila sigurno prije lipnja, misli da je to bilo u svibnju, ali da se ne može točno sjetiti kada, te da joj se čini da je prvi telefonski upit vezano za provjeru uputila par dana prije incidenta s kuhinjom, ali da se sve to događalo u tom periodu dok se događao incident s kuhinjom, te da se taman "potrefilo" da se dogodio incident s kuhinjom i da je dobila tu službenu potvrdu o postojanju crvene naljepnice. Na daljnji upit da li bi u slučaju da je kuhinja ostala u stanu, a ona saznala za postojanje crvene naljepnice, svejedno kupila taj stan, odgovorila je da taj stan ne bi kupila jer joj je bila odlučna crvena naljepnica, a i kuhinja prosječno vrijedi između 2 do 3 tisuće eura, a ova kuhinja nije bila pretjerano vrijedna po njenoj procjeni. Na daljnji upit branitelja odgovorila je da nije u tom trenutku kad je saznala za kuhinju odlučila da neće kupiti taj stan, već da je u njenoj odluci bilo ključno to da zgrada ima crvenu naljepnicu, a sve se to događalo u dan dva istodobno kad i ova situacija s kuhinjom. Dakle, upravo ovi navodi oštećene HI ukazuju da je situacija s kuhinjom u velikoj mjeri utjecala na istu na način da odustane od kupnje stana, a ne isključivo činjenica da je saznala za crvenu naljepnicu, što ozbiljno dovodi u sumnju navode optužbe iz činjeničnog opisa optužnice da do sklapan ja glavnog ugovora nije došlo upravo zbog toga što je ista saznala da je zgrada neuporabljiva zbog oštećenja, budući i sama oštećena HI u svom iskazu nije izričito potvrdila taj navod optužbe, već je o tome govorila zaobilazno, pokazujući da nije odlučna niti sigurna, a okrivljena je u svojoj obrani objasnila da se posvađala sa oštećenom HI upravo zbog situacije s kuhinjom, tako da u postupku nije dokazano da bi oštećena HI odustala od kupnje isključivo zbog toga što je saznala za postojanje crvene naljepnice. Oštećena HI je svakako bila svjesna da se radi o zgradi u centru grada, u kojem su zgrade stradale u oba potresa, što je i sama iskusila budući stanuje od ranije u centru grada, kao i da se radi o staroj zgradi, kojim okolnostima je svakako bila prilagođena i sama cijena nekretnine.

10.3. Vezano za postojanje crvene naljepnice, valja naglasiti da je oštećena HI navela da ona konkretno nije tražila na ovoj zgradi da li postoji naljepnica i ništa joj nije bilo sumnjivo jer kako živi u centru, zna da u to vrijeme nije bila praksa da baš na svakoj zgradi takva naljepnica bude istaknuta negdje na ulaznim vratima ili na ulazu, kao i da u trenutku kad joj je RI rekao da zgrada ima zelenu naljepnicu, ona njega nije pitala da joj istu pokaže i gdje je, jer ništa nije upućivalo na to da bi sumnjala u istinitost toga što joj je rečeno, a prilikom razgleda stana nije primijetila da sa stanom nešto ne bi bilo u redu, stan je bio OK i nije vidjela oštećenja. Na upit branitelja odgovorila je da je razgledavala i vanjski dio zgrade te da nije primijetila neka oštećenja, te da je jedino na zabatnom zidu primijetila vidljiva oštećenja, a taj zabatni zid se u unutarnjem dvorištu zgrade nalazi preko puta mjesta sa kojeg je promatrala. Svjedokinja ŠI, predstavnica stanara u navedenoj zgradi, navela je u svom iskazu da su na zgradi bile istaknute dvije naljepnice za dva dijela zgrade, tako da je za jedan dio zgrade bila istaknuta crvena naljepnica s naznakom da je neuporabljivo, a za drugi dio zgrade je bila istaknuta žuta naljepnica s naznakom, čini joj se, privremeno neuporabljivo, ali da se sada ne može sjetiti točnog naziva te naljepnice, kao i da se sjeća da su naljepnice bile stavljene na zgradu nakon prvog potresa i da su ih stavljali statičari koji su pregledavali stanje zgrada nakon potresa, ali da isto tako zna da su se te naljepnice skidale s mjesta na kojima su bile nalijepljene, a bile su stavljane na ulaze u zgradu pa da budući da je netko odlijepio te naljepnice sa ulaza u zgradu, da je zamolila statičara da onda tu crvenu naljepnicu nalijepi na prozor njenog stana jer je pretpostavljala da se ipak nitko neće usuditi skinuti istu sa prozora nečijeg stana, a da su statičari dolazili i pregledavali u više navrata zgradu, te da se ne može točno sjetiti kad su te naljepnice nestale s ulaza zgrade, niti se može sjetiti točnog datuma ili mjeseca kad je ta naljepnica nalijepljena na njen prozor od strane statičara. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorila je da crvenu naljepnicu ima dvorišna zgrada, odnosno, dvorišni dio zgrade, u kojem dijelu ona ima stan, a u tom dijelu je i ovaj stan koji je prodavala okrivljena, te da zabatni zid još uvijek visi, a svi stanovi u dvorišnoj zgradi povezani su zabatnim zidom, dakle, zabatni zid se nalazi u svim stanovima, odnosno, on povezuje sve stanove u dvorišnoj zgradi. Na daljnji upit zastupnice optužbe da li je okrivljenoj bilo poznato da dvorišni dio zgrade ima crvenu naljepnicu, odgovorila je da se ona ne bi htjela miješati, ali da joj je moralo to biti poznato jer nije mogla ne vidjeti crvenu naljepnicu i na njenom prozoru, kao i da je okrivljenu i ostale suvlasnike upoznala sa situacijom te ih je vodila u potkrovlje da vide stvarno stanje, o čemu je iskazivala u ranijem iskazu, dok na raspravi to nije spomenula, objašnjavajući nakon predočavanja tog dijela ranijeg iskaza da se ne može nakon toliko vremena sjetiti svih detalja. Svjedok MI, bivši susjed i prijatelj okrivljene, a koji se inače bavi prodajom nekretnina, u svojem iskazu je naveo da je u više navrata bio kod okrivljene, te da je jednom, koliko se sjeća negdje u proljeće iza zadnjeg potresa, vidio na zadnjem stanu u dvorišnoj zgradi crvenu naljepnicu, a radi se o stanu čiji vlasnik je ŠI, ali samo tamo, dok da je nije vidio na ulazu u zgradu, a da je naljepnica trebala biti istaknuta na kolnom ulazu. Također je istaknuo da kada se on u to vrijeme bavio ovim poslom, da su stalno provjeravali da li određena nekretnina ima koju od naljepnica jer je bilo jako puno manipulacija sa tim naljepnicama od strane predstavnika stanara radi obnove. Također je i svjedok EI, otac oštećene HI, u svojem iskazu naveo da on prilikom razgleda nije vidio da bi zgrada imala crvenu naljepnicu, niti je vidio bilo kakva oštećenja na zgradi kad su prolazili do stana, a iz kojih bi proizlazilo da nešto nije u redu, dok da je stan kao stan bio OK s obzirom na cijenu i godište te zgrade. Nadalje, oštećena HI, a nakon što joj je predočena fotografija naljepnice koja prileži listu 24 spisa, navela je da se ne sjeća tko je snimio tu fotografiju, da li je to bila njena odvjetnica ili ona, da se ne može sad sjetiti tko je to bio, a da se radi o naljepnici koja se kasnije pojavila, odnosno, da te naljepnice nije bilo kada je ona razgledavala stan, što znači da je kasnije fotografirana, ali da se ne sjeća kad je fotografirana i ne sjeća se tko je fotografirao. Dakle, iz svega navedenog slijedi da predmetna zgrada nije imala zelenu naljepnicu, ali nije sa sigurnošću utvrđeno kad je crvena naljepnica stavljena i gdje točno jer isto nije razvidno niti iz potvrde nadležnog tijela, a na temelju koje je oštećena HI došla do podatka o postojanju crvene naljepnice budući je u istoj navedeno da je zgrada privremeno neuporabljiva, ali bez naznake otkada i kada je ta neuporabljivost utvrđena, a isto nije vidljivo niti iz iskaza ŠI i MI, tako da se onda ne može niti sa sigurnošću zaključiti da je okrivljena imala saznanja o istome u trenutku sklapanja predugovora, odnosno, prilikom objave oglasa, za kojeg je izvedenim dokazima sud utvrdio da ga je sastavio RI, s time da valja naglasiti da je u provedenom postupku utvrđeno da RI uopće nije bio ovlašteni agent za prodaju nekretnina, niti je položio stručni ispit niti je upisan u Imenik ovlaštenih agenata, tako da navedeno baca ozbiljnu sumnju na njegov iskaz i samu ulogu u ovoj propaloj kupoprodaji, tim više kada se uzmu u obzir navodi okrivljene o tome kako je isti sve preuzeo u svoje ruke, na dajući joj niti najmanju mogućnost upliva, ali se onda poslije prigodno izvlačeći isticanjem okrivljene kao osobe koja je njemu rekla da zgrada ima zelenu naljepnicu, te se istodobno pravdajući da on to nije bio dužan provjeriti, iako je to suprotno navodima svjedok MI koji se također u to vrijeme bavio posredovanjem u prodaji nekretnina.

10.4. Dakle, oštećena HI je pregledala stan i nije imala nikakvih primjedbi niti prigovora, što proizlazi iz njenog iskaza, kao i iz iskaza njene sestre, VI, koja je navela da je agent prilikom pokazivanja stana skakao po podu sobe kako bi im pokazao koliko je to čvrsto jer su primijetili prilikom hodanja da se pod trese pa ih je zanimala statika, te da se ne sjeća da bi vidjela neka oštećenja na zgradi. I otac oštećene HI je potvrdio da nisu vidjeli nikakva oštećenja, kao što je i svjedok MI istaknuo da je u više navrata bio kod okrivljene u stanu i nije primijetio nekakva oštećenja, sve je bilo u redu i stan je bio u solidnom stanju, zna da je bilo vidljivih oštećenja na krajnjem zidu, a radi se o galerijskom ulazu, a li da ne zna otkad ta oštećenja datiraju, dok je u odnosu na samu zgradu naveo da je jedini osjetljivi dio te zgrade zapravo njen stražnji dio koji izgleda kao "klimavi zub", te da kada čovjek ulazi u dvorišni dio zgrade da vidi da je zabatni zid susjedne zgrade praktički uništen jer se tamo nalazi jedna velika rupa.

10.5. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud je ocijenio da u ovom postupku nije dokazano da bi okrivljena počinila terećeno kazneno djelo prijevare, za koje je potrebno dokazati postojanje prijevarne namjere, konkretno postojanje prijevarne namjere kod okrivljene u trenutku sklapanja predugovora i prije sklapanja predugovora, postojanje koje namjere ovdje nije dokazano. Valja napomenuti da je okrivljena po primitku kapare, istu uplatila vlasnicima stana koji je namjeravala kupiti na adresi u [adresa], te je svoj stan, a koji je trebala prodati oštećenoj HI, oslobodila od stvari te je preselila, da bi oštećena HI potom odustala od kupoprodaje, da bi u konačnici taj stan bio prodan drugom kupcu 06. kolovoza 2021. godine, koji nije imao nikakvih primjedbi. Nadalje valja naglasiti da je okrivljena upravo zato što je pravno neuka osoba te zbog svoje starije životne dobi zatražila stručnu pomoć oko prodaje stana, koju je i platila, te je odlučila angažirati više agencija koje su tražile kupce, a onda se pojavio RI, koji joj je rekao da će samo on komunicirati sa kupcima. Nadalje valja istaknuti da je životno logično ako netko želi nekoga prevariti i steći imovinsku korist, da će onda uzeti kaparu i više se ne javljati kupcu, ili se jednostavno ne iseliti iz stana, a okrivljena je iselila iz stana odmah nakon što je potpisan predugovor i nakon što joj je plaćena kapara, što inače nije praksa, već se prodavatelj iseljava nakon što je u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, a kaparu je kasnije vratila oštećenoj HI, što ranije nije bila u mogućnosti jer je sredstva stekla tek kada je uspjela na kraju prodati stan koji je predmet ovog postupka, tako da je okrivljena ostala u nezavidnom položaju jer je iselila i dala tu kaparu kako bi se uselila u drugi stan, u koji se onda nije mogla useliti jer ovaj stan nije mogla prodati pa nije imala novaca i morala je uskladištiti svoje stvari te isto, kao što je platila i selidbu i podstanarstvo sa svojim starim bolesnim ocem, a oštećena HI na kraju stan nije kupila.

11. Uzimajući u obzir sve navedeno, to jest povezujući i cijeneći sve provedene dokaze, po ocjeni ovog suda nije utvrđeno da bi okrivljena počinila terećeno kazneno djelo prijevare jer nije dokazano da je u oglasu upravo ona neistinito istaknula da zgrada ima zelenu oznaku uporabljivosti, te nije dokazano da je ona oštećenoj HI prilikom razgledavanja stana ponovno neistinito predočila da se stan nalazi u zgradi koja ima zelenu oznaku, niti je dokazano da bi ista znala da je dvorišna zgrada nakon pregleda statičara označena kao neuporabljiva, niti je u konačnici dokazano da je ista imala namjeru prevariti oštećenu HI i njenu majku. Dakle, kad se uzme u obzir sve navedeno, to jest povezujući i cijeneći sve provedene dokaze, po ocjeni ovog suda nije utvrđeno da bi okrivljena s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela oštećenu HI lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time je navela da na štetu svoje i tuđe imovine nešto učini. Prema članku 455. stavak 1. ZKP/08 presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optužena osoba počinila kazneno djelo za koje je optužena. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti, posebice za ovakvo kazneno djelo. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je optužena osoba počinila kazneno djelo za koje je optužena. Kako u konkretnom slučaju, nakon vrlo detaljnog provedenog dokaznog postupka, nije dokazano da bi okrivljena počinila kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, sud je istu temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe, uz naglasak da ona razina ili količina osnovane sumnje koja je bila dostatna za podizanje optužnice nije dostatna i za donošenje osuđujuće presude jer se ista ne smije donijeti kad se sumnja, već samo onda kad je sigurno da je netko počinio kazneno djelo, što u ovom postupku nije dokazano.

12. Obrana okrivljene je životno logična i ovaj sud istu cijeni vjerodostojnom. Navodi okrivljene da je ista zbog svoje dobi, pravne neukosti i neupućenosti angažirala stručnu osobu da joj pomogne pri prodaji stana su životno logični, pogotovo kad se uzmu u obzir zajedno sa iskazima ispitanih svjedoka da okrivljena nije gotovo uopće sudjelovala u komunikaciji vezano za prodaju stana, te uzimajući u obzir navode svjedoka da je RI taj koji je svime rukovodio i uvjeravao potencijalnog kupca da je sa zgradom sve u redu, a koji navodi se slažu sa obranom okrivljene da joj je RI naglasio da njemu sve prepusti i da se ne miješa, a u konačnici je provizija plaćena iako do prodaje stana nije došlo, te se okrivljena uslijed cijele te situacije našla u nezavidnoj životnoj situaciji, što sve u svojoj ukupnosti ukazuje da ista nije postupala s prijevarnom namjerom te je ista vrlo životno objasnila u kakvoj situaciji se našla i što se dogodilo, kojim njenim navodima sud vjeruje. Kada se obrana okrivljene u kojoj ista poriče počinjenje kaznenog djela poveže sa svim drugim izvedenim dokazima, sud je došao do zaključka da ista od strane optužbe nije uspješno pobijena, odnosno, da optužba nije uspjela dokazati da je okrivljena počinila terećeno kazneno djelo jer se sa sigurnošću, a koja sigurnost kod osuđujuće presude nužno treba biti utvrđena, ne može zaključiti da je okrivljena počinila terećeno kazneno djelo, odnosno, nije dokazano da je ista postupala s prijevarnom namjerom te nije dokazano da je ona oštećenoj HI predočavala neistinite činjenice, te je dovodila u zabludu.

13. Iskaz oštećene HI sud je cijenio vjerodostojnim, osim u dijelu gdje ista navodi prvo da bi možda i kupila stan da je odmah znala za crvenu naljepnicu, a potom na istoj raspravi navodeći da ga ne bi kupila, što onda dovodi u pitanje vjerodostojnost tih njenih navoda, pogotovo kad se uzme u obzir da su ona i okrivljena došle u sukob zbog kuhinje, nakon čega je došlo do odustajanja oštećene HI od kupnje stana, koji vremenski trenutak se poklopio sa okolnošću da je saznala za crvenu naljepnicu. U ostalom dijelu sud je cijenio njen iskaz vjerodostojnim jer je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom te iskazima ispitanih svjedoka.

14. Iskaz svjedoka, sada pokojnog ZI, sud nije ocijenio vjerodostojnim, već usmjerenim na izbjegavanje vlastite odgovornosti, te na prebacivanje odgovornosti na okrivljenu, tim više što je utvrđeno da isti uopće nije bio ovlašteni agent za prodaju nekretnina, a kako se prikazivao i okrivljenoj i oštećenoj HI, te njenom ocu i sestri, što sve svakako, a pogotovo kad se uzme u obzir njegovo ponašanje nakon saznanja da je oštećena HI saznala za crvenu naljepnicu, dovodi do zaključka o postojanju neistina i nelogičnosti u njegovom iskazu, slijedom čega je sud isti ocijenio nevjerodostojnim.

15. Iskaz svjedokinje ŠI sud je u jednom dijelu cijenio vjerodostojnim, gdje je ista opisivala postupak vezano za pregled zgrade i dodjelu naljepnica, međutim, u ostalom dijelu sud nije cijenio njen iskaz vjerodostojnim budući je ista navela da je njena kćer htjela kupiti stan od okrivljene, ali da kad je vidjela u kakvom se stanju stan nalazi, da je odustala od kupnje jer stan nije zbog oštećenja imao onu vrijednost koja se za njega tražila, a koji njen iskaz je u suprotnosti sa iskazima oštećene HI i svjedoka koji su svi potvrdili da oštećenja u stanu okrivljene nije bilo, iako je HI prijavila okrivljenu za kazneno djelo, ali je istaknula da oštećenja nisu bila vidljiva, u što sud nema razloga sumnjati, tim više što su i ostali svjedoci to potvrdili. Kad se navedeno uzme u obzir zajedno sa navodima svjedoka MI da je ŠI prije nego što je uopće krenuo proces prodaje stana dovela svoju kćer na obilazak tog stana, čemu je on bio prisutan, a budući je bila zainteresirana za kupnju tog stana svojoj kćeri pa su se ona i okrivljena pokušale dogovoriti o cijeni, ali do dogovora nije došlo, a da je do dogovora došlo da bi ŠI kupila taj stan, odnosno, njena kćer, očito je iskaz navedene svjedokinje dijelom prilagođen njenom osobnom viđenju ponašanja okrivljene kao prijevarnog, uslijed čega sud isti nije u tom dijelu cijenio istinitim, pogotovo kad se isto promatra u korelaciji sa svim drugim izvedenim dokazima.

16. Iskazi svjedoka VI, EI i MI prihvaćeni su kao istiniti, obzirom su dani jasno i određeno, suglasno materijalnoj dokumentaciji i jedni drugima, iako se u nekim detaljima razlikuju, što je logično jer su isti iskazivali o svojim saznanjima.

17. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

18. Budući je donesena oslobađajuća presuda, temeljem odredbe članka 544. stavak 1. ZKP/08 izdani kazneni nalog je stavljen van snage.

19. Zaključno, kako je okrivljena, dakle, oslobođena od optužbe, temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljene te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj K-DO-228/2022

2. okrivljenoj – [adresa]

3. branitelju okrivljene - Nenad Potkonjak, odvjetnik

4. oštećenoj HI – [adresa] – po pravomoćnosti

5. punomoćnici oštećene – Ina Žepić, odvjetnica – po pravomoćnosti