Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-218/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog JP, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj: K-252/2020 od 31. listopada 2024. podnio optuženi JP, u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JP kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola proglasio je krivim optuženog JP zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – iz članka 179.a KZ/11. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom JP za djelo počinjeno na štetu ŽP utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na štetu BP kazna zavora u trajanju 3 (tri) mjeseca, dok mu je na temelju članka 179.a KZ/11 za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca i primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi JP osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom JP će u slučaju opoziva uvjetne osude u jedinstvenu kaznu zatvora biti uračunato vrijeme uhićenja od 23. rujna 2018. do 24. rujna 2018.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi JP dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 500 eura i troškove vještaka psihijatra u iznosu 917,13 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi JP, osobno, a žali se zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba optuženog JP nije osnovana.
4. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći da je „povrijeđeno načelo ne bis in idem" jer je pravomoćno osuđen presudom iz 2019. godine na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine koja kazna mu je zamijenjena probacijom koju je uredno izvršavao šest mjeseci i nakon pola odslužene kazne psiholog ga je vratio na sud te mu je izrečena nova presuda koju je VSRH poništio i sada je ponovno osuđen“. Iz navedenog sadržaja žalbe optuženika proizlazi da optuženik smatra da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 3. ZKP jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je protiv optuženika u optužnici predloženo izdavanje kaznenog naloga, koji nije izdan, već je optužnica potvrđena i uz suglasnost oštećenika predloženo je okončanje postupka po načelu svrhovitosti te je protiv optuženika prekinut kazneni postupak pod uvjetom da optuženik ispuni obvezu iz članka 206.d stavak 1. točka 6. ZKP (list 211 spisa). Kako optuženik navedenu obvezu nije ispunio kazneni postupak je odlukom suda nastavljen i donijeta je prvostupanjska presuda kojom je optuženik proglašen krivim. Protiv navede presude optuženik je podnio žalbu i po ovom drugostupanjskom sudu presuda je ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koje je rezultiralo donošenjem uvodno citirane presude protiv koje je optuženik podnio žalbu. Prema tome ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari i nije na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, odnosno nije, kako to optuženik navodi, povrijeđeno načelo ne bis in idem, pa u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.
4.1. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe optuženika proizlazi da se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za „poligrafskim testiranjem“ i odbio je „ključne svjedoke“ (ne navodi koje), dok žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja temelji na činjenici da je sud donio odluku isključivo na iskazima bliskih članova njegove obitelji, a niti jedan „medicinski ili fizički dokaz ne potvrđuje postojanje prijetnji ili nasilja“. Optuženik treba imati na umu da utvrđivanje činjenica putem poligrafa ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku, a u odnosu na okolnost koju optuženik ističe da je presuda, što se tiče utvrđenja činjeničnog stanja, donijeta samo na temelju iskaza bliskih članova njegove obitelji, treba istaknuti da se radi o majci i očuhu optuženika ŽP i BP koji su očevici i oštećenici u postupku. U žalbi optuženik ne navodi koji dio činjeničnog opisa nije pravilno utvrđen, dok iz iskaza navedenih svjedoka koji navode da je optuženik prema njima, kao i prema svojoj (optuženikovoj) baki PP, bio verbalno agresivan na način da im je prijetio smrću i dovodio ih na činjenično opisani način u ponižavajući položaj, dok je majku i udario i gušio, proizlazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te je optuženika proglasio krivim za inkriminirana mu kaznena djela. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.
4.2. S obzirom na činjenicu da se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovise kako pojedinačno utvrđene, tako i jedinstvena kazna zatvora te je optuženiku pravilno izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uz vrijeme provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine. Tako izrečena kaznena sankcija primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kaznena sankcija će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
