Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1627/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tužene FĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Gazda, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-144/2020-28 od 23. siječnja 2023., dana 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-144/2020-28 od 23. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena 13. listopada 2020. kao nepravovremena.

2. Rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupka, pred drugog suca pojedinaca.

3. Žalba je neosnovana.

4. Kako iz navoda žalbe proizlazi da tužitelji ukazuju na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je pobijano rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog, ispitao u smislu istaknutog žalbenog razloga, te nije našao da bi predmetno rješenje bilo u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao razloge, tako da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Stoga ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda postupka na koju tužitelji žalbom ukazuju, a nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. U ovom predmetu nije sporno da su tužitelj i tuženica suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oznake kuća br. 9/1, [adresa], zgrada 1, zgrada 2 i dvorište, ukupne površine 442 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi navodi kako su stranke dogovorile način korištenja dvorišta i to na način da sjeverni dio dvorišta koristi tužitelj, dok južni dio koristi tuženica, te da se na taj način dvorište koristi još od 70.-ih godina prošlog stoljeća.

6.2. Nadalje, tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tužena dana 14. rujna 2020. na vrata koja je ranije probila, postavila željeznu stepenicu koja se nalazi neposredno iznad podrumskog prozora tužitelja, a jednim dijelom i na nekretnini tužitelja koji dio sukladno dogovoru stranka koristi tužitelj.

7.1. Odredbom članka 21. stavak l. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, imao pravo na zaštitu posjeda.

7.2. Sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZV, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takovo ili slično smetanje ubuduće.

7.3. Međutim sukladno odredbi članka 21. stavak 3. ZV, pravo na zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

7.4. Dakle, na ovaj rok sud pazi po službenoj dužnosti te je stoga prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti je li tužba podnesena u zakonom propisanom roku. Prvostupanjski sud na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka zaključuje kako je tužba za smetanje posjeda podnesena protekom roka od 30 dana od dana kad je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja, te je prvostupanjski sud odbacio tužbu kao nepravovremenu.

8.1. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužena na zapadnom dijelu pročelja svoga stana u prizemlju na prethodno postavljena vrata, postavila željeznu stepenicu.

8.2. Sporno je, je li tužba tužitelja od 14. listopada 2020. podnesena u roku iz članka 21. st. 3. ZV.

9.1. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi kako je spornu platformu prvi put vidio 14. rujna 2020., kad se je vratio iz [adresa], s godišnjeg odmora, te da je tog dana čuo bušenje, a sa svoje terase je vidio da netko buši rupe kako bi se montažna metalna konstrukcija platforme pričvrstila vijcima za kuću.

9.2. Naime, suprotno proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu, te saslušanih svjedoka VĆ i supruga tužene, te same tužene. Spisu prileži snimka, koja je nastala 3. rujna 2020. na kojoj se vidi da je sporna platforma tog dana bila postavljena. Osim toga, svjedok VĆ je naveo kako je 4. rujna 2020. kad su postavljane bočne stepenice, vidio tužitelja koji ga je pitao "što se radi, što se buši". Da je tužitelj bio u razdoblju od 2.-4. rujna 2020. u [adresa], te da je mogao vidjeti što se radi, proizlazi i iz iskaza samog tužitelja i svjedoka ČĆ, koji su naveli da ne mogu isključiti mogućnost da je tužitelj u tom razdoblju bio u [adresa].

10. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem pravilan je stav prvostupanjskog suda da se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je za postavljanje metalne platforme i stepenica saznao 14. rujna 2020. i da je slijedom toga u zakonskom roku od 30 dana podnio tužbu za smetanje posjeda. Prije svega tužitelj je taj koji treba dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, odnosno da su nastupile okolnosti zbog kojih je tužitelj onemogućen u mirnom suposjedu dvorišta i da mu je postavljanjem metalne konstrukcije zatvoren prolaz svjetla i pogled kroz podrumski prozor.

11. Prvenstveno, tužitelj je radi utvrđenja ovih činjenica predložio svoje saslušanje, te saslušanje svjedoka ČĆ, te na okolnost posjeda dvorišta svjedoke VĆG i LĆ. Sud je saslušao svjedoka ČĆ, koji nije mogao sa sigurnošću potvrditi da tužitelj nije bio u [adresa] u razdoblju od 2.-4. rujna 2020., a i sam tužitelj je iskazao da ne isključuje mogućnost da je obilazio svoj stan u tom razdoblju.

12. Suprotno tome, iz suglasnih iskaza svjedoka VĆ i BĆ proizlazi da je platforma postavljena 2., 3. i 4 rujna 2020., da iz fotografije u spisu, koja je snimljena 3. rujna 2020., proizlazi da je platforma bila postavljena 3. rujna 2020., a svjedok VĆ je potvrdio da je 4. rujna vidio tužitelja s kojim je razgovarao jer ga ovaj pitao što radi.

13.1. Vezano uz žalbene navode, da je dana 14. rujna 2020. tužitelj bio u [adresa], radi liječničkog pregleda kojeg je imao dana 15. rujna 2020., ne dovodi u pitanje utvrđenje suda, o datumu postavljanja sporne platforme.

13.2. Sud nije saslušao predložene svjedoke VĆG i UĆ, obzirom su isti svjedoci predloženi na okolnost posjeda dvorišta, a kako je sud tužbu odbacio radi prekluzije, nije bilo potrebe svjedoke saslušavati na navedenu okolnost.

14. Nije jasno, temeljem čega žalitelj tvrdi da je fotografija sporne platforme snimljena 8. listopada 2020., jer iz spisa jasno proizlazi da je snimljena 3. rujna 2020. Pritom je irelevantno za ovaj predmet što na platformi nisu postavljene bočne stepenice, jer iz iskaza tužene i svjedoka BĆ i VĆ proizlazi da su iste postavljene dan-dva kasnije, ali one nisu predmet smetanja, jer su postavljene na dijelu dvorišta koji koristi tužena.

15. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz tužene i svjedoka BĆ i VĆ jer su isti dali sudu objektivna saznanja o spornim činjenicama te su njihovi iskazi usklađeni i jasni, kako međusobno tako i s iskazom tužene i materijalnim dokazima u spisu.

16. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze pravilno i objektivno cijenio temeljeći na njima svoju odluku. Iz provedenih materijalnih i neposrednih dokaza proizlazi da je metalna platforma postavljena 2. i 3. rujna 2020., te da je tužitelj za postavljene ove platforme saznao 4. rujna 2020.

17. Žalbeni navodi žalitelja, kojima daje svoju, drugačiju ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i stranaka u dijelu koji se odnosi na dan saznanja za počinjeno smetanje, nisu doveli u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja.

18. Stoga, vodeći računa o odredbi članka 21. st. 3. ZV, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja jer tužitelj nije dokazao da je sporna platforma postavljena 14. rujna 2020., odnosno da je toga dana saznao za čin smetanja suposjeda, dok s druge strane tužena je dokazala da je sporna platforma postavljena 2. i 3. rujna 2020. o čemu je tužitelj imao saznanja, te zbog čega nema osnove za utvrđenje da je tužba podnesena u subjektivnom roku od 30 dana od dana kad je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja pa je tužitelj izgubio pravo na posjedovnu zaštitu.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Sudac

Ana Gradišek