Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1399/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku u Vinkovcima, Duga ulica 2, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zagoršćak & partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn- 42/2023-55 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pn-42/2023-55 od 30. siječnja 2025. u točki I izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.996,40 eura te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.665,51 eura sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka zahtjev tužitelja odbijen (točka II izreke).
2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu pobija tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i dosudi trošak postupka tuženiku odnosno podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda iste te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi dana 18. listopada 2020. uslijed naletjela vozila tužitelja na šumsku divljač.
6. U žalbenoj fazi nije sporno da se 18. listopada 2020. dogodila prometna nezgoda na cesti A3 GP Bregana – Zagreb - Sl. Brod – BC Bajakovo, Općina Staro Petrovo Selo na 180 km + 800 m, u kojoj je tužitelj upravljao osobnim vozilom marke "WV Golf" reg. [registarska oznaka], kada je na njegovo vozilo istrčala divljač, te da je pritom na osobnom vozilu tužitelja nastala imovinska šteta.
7. Pošavši od utvrđenja da tuženik kao organizacija za održavanje cesta odgovara trećim osobama po načelu krivnje za nastalu štetu, da su djelatnici tuženika po dojavi o nastanku prometne nesreće izašli na lice mjesta i napravili ophodnju automobilom, dakle ne i hodajući kraj žice, što ukazuje da djelatnici tuženika nisu napravili detaljan pregled žice kako bi utvrdili da li je i u kolikoj mjeri ograda pokidana, da u blizini mjesta prometne nezgode nisu bili nikakvi prometni znakovi o postojanju opasnosti od divljači na cesti, da se tužitelj kritične zgode kretao brzinom od 120 – 130 km/h, da je na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreće brzina ograničena na 130 km/h, da je divljač iznenada izletjela te da tužitelj nalet na divljač nije mogao izbjeći, da ne postoji doprinos tužitelja nastanku utužene štete sud prvog stupnja utvrdio je da je u konkretnom slučaju tuženik, sukladno čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje: ZOC), čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine br. 90/14) i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju.
8. Pošavši od daljnjeg utvrđenja utemeljenih na podacima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koje je u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno da popravak vozila tužitelja s originalnim dijelovima i s PDV-om iznose 3.994,44 eura sud je navedeni iznos dosudio tužitelju zajedno sa, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju visina štete utvrđena tek strojarskim vještačenjem, pozivom na odredbu čl. 1089. u vezi sa čl. 29. st. 1. ZOO, sa zateznim kamatama od dana donošenja sudske pa do isplate.
9. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
10. Utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik odgovoran naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja ali ne iz posve istih razloga.
11. Naime osnovano tuženik prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda da njegova odgovornost (krivnja) proizlazi iz činjenice što na mjestu nastanka štetnog događaja nije postavio prometne znakove koji signaliziraju opasnost od divljači na cesti. To iz razloga što je odredbom čl. 50. st. 1. ZC propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima (st. 2.). Dakle za štete od divljači počinjene na javnoj šteti odgovara osoba koja gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju osim ako je štetu skrivljenim postupanjem prouzročio sam vozač ili ako ju je skrivila osoba koja upravlja javnom cestom zbog propusta u njezinom održavanju za sigurno korištenje svih onih kojima je namijenjena.
11.1. Nesporno je u ovoj žalbenoj fazi postupka da je u vrijeme opisane nezgode na predmetnoj dionici ceste nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“ međutim kako tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio niti predložio provođenje dokaza na tu okolnost (da bi nadležna osoba koja gospodari lovištem eventualno zatražila od tuženika postavljanje toga znaka na tom dijelu ceste kojem zahtjevu se tuženik oglušio) ne postavljenje takvog znaka ne može se pripisati krivnji tuženika. Njegova krivnja u tom smislu postojala bi jedino da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem prometni znak nije postavio, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.
12. Međutim neosnovano tuženik žalbom osporava utvrđenje suda o postojanju krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. To iz razloga jer je tuženik, kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom, bio dužan opremiti, održavati i štititi tu prometnicu tako da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa što isti nije učinio jer zaštitna ograda koja se nalazi uz predmetnu prometnicu a koja je očito izgrađena u svrhu sigurnosti odvijanja prometa očito nije bila u onakvom stanju u kakvom je trebala biti kako bi se promet mogao odvijati na siguran način odnosno da spriječi prolazak životinja i njihov izlazak na prometnicu.
13. Imajući u vidu da je predmetna prometna nezgoda nastala na auto cesti koja je namijenjena isključivo prometu motornih vozila uz koju se postavlja zaštitna ograda namijenjena zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja u smislu odredbe čl. 78. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama („Narodne novine“ broj 33/05, 64/05, 115/05, 14/11 i 25/11), tuženik je bio dužan istu ograditi žičanom ogradom na način da ista spriječi izlazak životinja na cestu. Posljedično navedenom da je istu tuženik pravilno postavio u konkretnom slučaju ne bi došlo do predmetnog štetnog događaja, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja.
14. S obzirom da zaštitna ograda nije bila postavljena na način da spriječi ulazak divljači na auto cestu tuženik je postupilo protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike, što predstavlja njegov konkretan propust, slijedom čega odgovara tužitelju, po principu krivnje, za nastanak utužene štete.
15. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih zakonski odredbi, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.
16. Radi navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
17. I odluka o troškovima postupka u dosuđenom dijelu pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2 ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 ,118/14, 107/15 i 138/23).
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
