Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-216/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OE, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženog OE i oštećenika po opunomoćenici Tei Cabadaj Cafuta, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: Kzd- 7/2022-58 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba oštećene NE, preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na troškove kaznenog postupka na način da je optuženi OE na temelju članka 145. stavka 2. točke 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) dužan snositi i troškove kaznenog postupka u odnosu na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

II. Žalba optuženog OE odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 10. listopada 2024., broj: KZD-7/2022-58, pod točkom I. izreke presude, optuženi OE proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, a činjenično i pravno opisanih u izreci prvostupanjske presude (pod točkama 3. i 4. izreke) te mu je uz primjenu članka 51. KZ/11 na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 4. KZ/11 za djelo pod točkom 3. počinjeno na štetu djeteta LE utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 4. KZ/11 za djelo pod točkom 4. počinjeno na štetu djeteta DE utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi OE je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavka 1., 3. i 4. KZ/11 i članka 62. stavka 2. točke 12. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s posebnom obvezom uključivanja u programe u zajednici s područja obiteljske medijacije i unaprjeđenja roditeljskih kompetencija uz stručnu pomoć Probacijskog ureda u Požegi i Obiteljskog centra u Virovitici u trajanju od 1 (jedne) godine. Određeno je da se jedinstvena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi OE u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koje vrijeme počinje teći od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 i članka 58. stavka 5. i 8. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu s posebnom obvezom i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ako optuženik bez opravdanog razloga bude izbjegavao izvršenje izrečene posebne obveze. Uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što protekne godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obaveze iz članka 62. stavka 2. točke 12. KZ/11. Na temelju članka 148. stavka 2. ZKP u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP, optuženom JE je naloženo da na ime troškova kaznenog postupka isplati Općinskom sudu u Virovitici iznos od 2.295,39 eura (dvije tisuće dvjesto devedeset pet eura i trideset devet centi) te s naslova paušala iznos od 100,00 eura (sto eura).

2. Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 453. ZKP, optuženi OE oslobođen je optužbe da bi počinio dva kaznena djela pod točkama 1. i 2. optužnice, počinjena na štetu djeteta LE i na štetu djeteta DE - spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – upoznavanjem djece s pornografijom, opisano i kažnjivo po članku 165. stavku 1. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11, a činjenično i pravno opisana u točci II. izreke prvostupanjske presude. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP određeno je da nužni izdaci i nagrada braniteljice Sandre Dražić Karalić padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi OE po braniteljici Sandri Dkaralić, odvjetnici iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. ZKP te je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je također predloženo da se braniteljica optuženika obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.

4. Protiv pobijane presude žalbu je podnijela i opunomoćenica oštećenika Tea Cabadaj Cafuta, odvjetnica iz Virovitice, zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, navodeći da je prvostupanjski sud propustio navesti da je optuženik osim troškova postupka dužan snositi i trošak oštećenika, odnosno punomoćnika oštećenika o kojem sud može odlučiti posebnim rješenjem.

5. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici u kojem je predloženo da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Na temelju članka 475. ZKP održana je sjednica drugostupanjskog vijeća na koju nisu pristupili uredno obaviješteni zamjenik županijskog državnog odvjetnika, optuženi OE, braniteljica optuženika, odvjetnica Sandra Dkaralić i opunomoćenica oštećenika, odvjetnica Tea Cabadaj Cafuta.

7. Žalba oštećenika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

U odnosu na žalbu optuženika

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi OE drži da je pobijana presuda u svom osuđujućem dijelu u pogledu odlučnih činjenica proturječna između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku jer da je pod točkom 11. obrazloženja pobijane presude sud naveo iskaz svjedokinje OEL koji je u suprotnosti sa stvarnim iskazom sa zapisnika od 3. svibnja 2023. Nadalje, da je navodni iskaz iz obrazloženja pobijane presude u cijelosti suprotan stvarnom iskazu, a da sud kao iskaz svjedokinje imputira mišljenje Centra za socijalnu skrb Virovitica od 16. prosinca 2016., dakle da stvarni iskaz i navodi iskaza iz presude su, ne samo proturječni, nego i potpuno kontradiktorni. Nadalje, optuženik navodi da iskazom svjedokinje ME sud citira i obrazlaže socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb Virovitica od 14. lipnja 2022., a ne stvarni iskaz sa zapisnika od 20. listopada 2022., pa drži da se radi o "friziranju iskaza od strane suda". U odnosu na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka Darka Labure pod točkom 20. obrazloženja pobijane presude, žalitelj ističe da je sud naveo da taj nalaz ne proturječi mišljenju stručnog tima Probacijskog ureda Požega od 6. lipnja 2023., mada takvo mišljenje ne postoji, odnosno nije citirano u obrazloženju pobijane presude, osim pod točkom 4. gdje se samo navodi da je sud u dokaznom postupku izvršio uvid u takva izvješća. U pobijanoj presudi pod točkom 4. žalitelj upire da je sud u dokaznom postupku razgledao medicinsku dokumentaciju na ime djeteta LE, pročitao službenu zabilješku Centra za socijalnu skrb Virovitica od 21. siječnja 2020. i mišljenje psihologa OEL te zapisnik Centra za socijalnu skrb Virovitica od 13. siječnja 2020., 15. siječnja 2020. i 20. siječnja 2020. te niz drugih dokumenata u kojima u pobijanoj presudi nema niti riječi, pa stoga drži da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da ne postoji analiza svih dokaza pojedinačno tako da je presuda u tom dijelu nerazumljiva, mada sud pod točkom 23. obrazloženja navodi temeljitu i savjesnu ocjenu svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka s motrišta žalitelja ogleda se i u činjenici da je prvostupanjski sud pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude i točkom 27. obrazloženja spomenuo presudu Općinskog suda u Virovitici K- 291/2020-11 koja je postala pravomoćna 28. prosinca 2020., a da u obrazloženju nije naveo protiv koga se vodio taj postupak, zbog kojeg kaznenog djela i da li je ta osoba proglašena krivom i kolika joj je izrečena kazna. Stoga slijedom svega navedenog optuženik drži da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

9. Suprotno stavu žalitelja, prije svega valja istaknuti da su psihologinja Centra za socijalnu skrb OEL i svjedokinja ME, djelatnica Centra za socijalnu skrb Virovitica, u okviru svojih ovlasti i djelokruga poslova iskazivale o nadzoru i ostvarenju skrbi o djeci, te su sačinile izvješća, a potom i iskazivale na raspravi u svojstvu svjedoka o svojim opažanjima.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaze navedenih svjedokinja vjerodostojnim, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su iskazivale o okolnostima o kojima su saznale tijekom obavljanja poslova u okviru skrbi i zaštite djece, te njihovi iskazi u suštini korespondiraju s izvješćima koje su sačinile, odnosno s okolnostima koje su utvrđivale svaka iz svoje domene o disfunkcionalnoj obitelji i okolnostima koje su oštećeni mlt. LE i DE iznijeli tijekom tretmana.

11. Stoga se ne može prihvatiti teza žalitelja da su iskazi svjedoka "isfrizirani" od strane prvostupanjskog suda, već je prvostupanjski sud sumirajući bitan sadržaj iskaza svjedoka za utvrđenje obilježja kaznenih djela reproducirao kako iskaze svjedoka, tako i nalaze i mišljenje vještaka Darka Labure u razlozima presude, a pri tome nisu utvrđene proturječnosti u pogledu onih odlučnih činjenica iz materijalne dokumentacije i iz iskaza ispitanih svjedoka, već je ovako utvrđena dokazna građa determinirala pravnu kvalifikaciju kaznenih djela.

12. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, već je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica iz članka 47. KZ/11 prilikom odmjeravanja kazne navodeći da nije utvrđena ranija osuđivanost optuženika jer nisu iznijeti podaci iz kaznene evidencije.

14. Međutim, prvostupanjski sud je otegotnim cijenio raniju osuđivanost optuženika jer uvidom u kaznenu evidenciju proizlazi da je optuženik osuđivan presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-291/2020-11 zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11.

15. Stoga, navodeći ove otegotne okolnosti, nad kojima pretežu naročito olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, nemaju karakter bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj u pogledu odlučnih činjenica.

16. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi, ali ne obrazlaže konkretnim razlozima. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenog mlt. LE i DE te njihove majke NE, a koji su iskazi u suglasju s pročitanom materijalnom dokumentacijom te nalazima i mišljenjima i vještakinje Dunje Baraban (točka 17. presude) i NEL (točka 18. presude) - pravilno utvrdio činjenično stanje te navedeni dokazi upravo upućuju na pravilnost činjeničnih utvrđenja odlučnih činjenica, a iz kojih proizlazi da je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenih djela za koje se tereti.

17. Na temelju članka 478. ZKP žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao kaznu na koju je optuženik osuđen, stoga i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo utvrđene kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci za kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ/11 i članka 49. stavka 4. KZ/11 te primjenom članka 51. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine – dostatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te da utječe, kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

18. U odnosu na žalbu oštećenika valja istaknuti da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o troškovima kaznenog postupka oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP, pa je stoga u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena te je naloženo optuženiku plaćanje i tih troškova o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je na temelju članka 486. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac