Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1295/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB:66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-177/2022-8 od 12. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-177/2022-8 od 12. listopada 2023. u dijelu pod st. 1. izreke te u dijelu odluke o naknadi troška parničnog postupka u iznosu od 3.323,08 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 177/2022-8 od 12. listopada 2023. u dijelu pod st. 1 izreke u kojem je naloženo tuženoj da troškove parničnog postupka tužitelju naknadi isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja ĆO za isplatu dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka od 3.323,08 EUR na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju JO na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.519,23 EUR / 11.446,71 kuna (slovima: tisuću pet stotina devetnaest eura dvadeset tri centa / jedanaest tisuća četiri stotine četrdeset šest kuna sedamdeset jedna lipa) sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 99,03 EUR / 746,11 kune od 16.03.2012. godine

- na iznos od 39,28 EUR / 295,88 kune od 16.10.2012. godine

- na iznos od 163,03 EUR 1.228,31 kune od 16.12.2012. godine

- na iznos od 187,87 EUR / 1.415,48 kune od 16.01.2013. godine

- na iznos od 140,35 EUR / 1.057,41 kune od 16.02.2013. godine

- na iznos od 307,42 EUR / 2.316,24 kune od 16.03.2013. godine

- na iznos od 17,07 EUR / 128,68 kune od 16.04.2013. godine

- na iznos od 136,12 EUR / 1.025,67 kune od 16.06.2013. godine

- na iznos od 69,57 EUR / 524,24 kune od 16.07.2013. godine

- na iznos od 60,50 EUR / 455,85 kune od 16.11.2013. godine

- na iznos od 83,21 EUR / 626,98 kune od 16.12.2013. godine

- na iznos od 79,43 EUR / 598,48 kune od 16.01.2014. godine

- na iznos od 136,35 EUR / 1.027,38 kune od 16.06.2014. godine

te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.323,08 eura / 25.037,75 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 12. 10. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženoj odnosno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4.Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da su nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ista sadrži jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za dane provedene na terenu za utuženo vremenskom razdoblje temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12 ), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08,142/08), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ( Narodne novine broj 118/09-dalje Pravilnik /09), Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09-ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 73/13, 75/15 i 50/16 -dalje ZSOS/13) Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15-dalje Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena (narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15-dalje Odluka /14).

7. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik kod tuženog MORH- hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u [adresa] na poslovima djelatne vojne osobe.

8. Međutim sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza tužitelja kao i saslušanih svjedoka proizlazi, da je tužitelj radom na terenu u utuženom razdoblju ostvario veći broj prekovremenih sati od onih evidentiranih u evidenciji tuženika, jer su svjedoci BO kao i ZO radili zajedno sa tužiteljem na terenu [adresa] a koji su suglasno iskazivali da se pretežno radilo od 7,8 sati ujutro pa do 18 h a subotom su radili i do 16 h, za 15 dana rada su se dobivala 4 slobodna dana te su pod pritiskom potpisivali šihterice dok iz iskaza tužitelja proizlazi da nije htio potpisivati jer iste nisu odgovarale stvarnom stanju rada na terenu,

- da je provedeno vještačenje po Omega plus d.o.o.po vještaku Jasni Kovačević te je u nalazu i mišljenju vještaka od 1. ožujka 2018.(list 197 spisa) izračunata razlika plaće tužitelja za prekovremeni rad na terenu u dvije varijante i to prema prvoj varijanti iz podataka iz evidencije rada a u drugoj varijanti prema nalogu suda iz rješenja za vještačenje na način da se rad na terenu iz evidencija rada obračuna radnim danom od 8 do 18 h, subotom od 8 do 15 h i nedjeljom prema evidenciji u spisu, slobodni dani su obračunati na način da nakon dežurstva 24 sata po 1 slobodan dan, a nakon straže od 7 dana po 3 slobodna dana,

- da prema prvoj varijanti razlika bruto plaće za prekovremeni rad iznosi 7.471,73 kn ili 8.093,76 kn sa dodatkom za minuli rad ako se uzme u obzir da za prekovremene sate nisu iskorišteni slobodni dani,

- da prema drugoj varijanti razlika bruto plaće za prekovremeni rad iznosi 15. 989,41 kn ili 17.327,93 kn sa dodatkom za minuli rad ako se uzme u obzir da za prekovremene sate nisu iskorišteni slobodni dani i 374,62 kn ili 406,60 kn sa dodatkom za minuli rad ukoliko se uzme u obzir da su iskorišteni slobodni dani za prekovremene sate (ostvaruje se samo razlika plaće za dodatak na vrstu rada),

- da je vještak na ročištu za glavnu raspravu 25. travnja 2018. usmeno se očitovao da prilikom izrade nalaza pri obračunu slobodnih dana nije uzeo u obzir podatke tuženice od 4. studenog 2016. a koji su dostavljeni uz odgovor na tužbu (list 13-15 spisa),

- da je vještak uzeo u obzir slobodne dane s osnove straže i dežurstva a nije uzeo u obzir na temelju podataka tužene broj slobodnih dana ostvarenih radom na terenu stoga je vještak u dopuni od 23. srpnja 2018.( list 217-220 ) uzeo u obzir slobodne dane i iskorištene slobodne dane za koje je u opisu navedeno da su iskorišteni na terenu i prekovremeni rad,

- da po vještaku nakon provedene korekcije prema prvoj varijanti razlika bruto plaće za prekovremeni rad iznosi ukupno 2.004, 19 kn budući da se uzima u obzir da nije iskorišteno samo 1,1 slobodnih dana te tužitelj ostvaruje razliku plaće za dodatke za vrstu rada u prekovremenom radu i 8,8 sati od neiskorištenog slobodnog dana,

- prema drugoj varijanti razlika bruto plaće za prekovremeni rad iznosi ukupno 11.446,71 kn budući se uzima u obzir da nije iskorišteno 30 slobodnih dana te tužitelj ostvaruje razliku plaće za dodatke za vrstu rada u prekovremenom radu i za 240 sati od neiskorištenih slobodnih dana,

- da je prvostupanjski sud u nastavku postupka nakon što je ukinuta prvostupanjska presuda posl. broj Pr-301/2017-24 od 26. listopada 2018. ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda posl. broj Pr-301/2017-29 od 4 . veljače 2019., rješenjem ovog suda od 18. listopada 2022. utvrdio sljedeće činjenice:

- da je ovdje tužena za utuženo vremensko razdoblje dostavila dvije različite evidencije rada i to da se u jednoj evidenciji rada evidentira samo rad na terenu ali se propušta evidentirati početak radnog vremena i završetak radnog vremena, satnica redovnog rada kao i prekovremeni rad dok se u drugoj evidenciji za identične mjesece evidentira rad na terenu, pri čemu se evidentira početak radnog vremena kao i završetak radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati međutim da se ne evidentiraju sati prekovremenog rada,

- da iz navedene evidencije tuženika za konkretne mjesece proizlazi sljedeće: za mjesec 03/2012 jednoj se evidentira samo rad na terenu, ali propušta se evidentirati početak i završetak radnog vremena, satnica redovnog rada kao i prekovremeni rad, u drugoj evidenciji za isti mjesec tužena evidentira rad na terenu, pri čemu evidentira početak radnog vremena kao i završetak radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati, međutim ne evidentira sate prekovremenog rada, da tužena u Dnevnim evidencijama radnog vremena za 04/2012 godine evidentira rad na terenu međutim propušta evidentirati početak i završetak radnog vremena kao i prekovremeni rad na poleđini evidencije stoji prigovor tužitelja da se ne slaže s vođenjem satnice, da tužena dostavlja 2 različite evidencije radnog vremena za 07/2012 u obje evidentira rad na terenu, ali u jednoj evidentira početak radnog vremena kao i završetak radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati, međutim ne evidentira sate prekovremenog rada u drugoj evidentira početak i završetak radnog vremena u pravilu od 08,00 do 18,00 i shodno tome sate prekovremenog rada, da tužena u dnevnim evidencijama radnog vremena za 08/2012, 09/2012 i 10/2012 godine evidentira rad na terenu, pri čemu ne evidentira početak radnog vremena kao ni sate prekovremenog rada, za navedeni mjesec dostavlja također različitu evidenciju radnog vremena u kojoj se evidentiraju gore navedeni nedostajući podaci, da tužena u Dnevnim evidencijama radnog vremena za 11/2012, 12/2012, 01/2013, 02/2013 godine evidentira rad na terenu, pri čemu evidentira početak radnog vremena kao i završetak radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati, međutim ne evidentira sate prekovremenog rada da tužena dostavlja 2 različite evidencije radnog vremena za 03/2013 u jednoj se evidentira rad na terenu za dan 01.03.2013. godine sa početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati međutim propušta evidentirati prekovremeni rad a u drugoj evidenciji za isti mjesec tužena propušta u cijelosti evidentirati rad ne terenu za navedeni dan, da tužena dostavlja 2 različite evidencije radnog vremena za 05/2013 i 06/2013 i 05/2014 godine u jednoj se evidentira rad na terenu kao i prekovremeni rad dok u drugoj evidenciji za isti mjesec tužena propušta u cijelosti evidentirati rad ne terenu., da tužena dostavlja 2 različite evidencije radnog vremena za 10/2013 i 11/2013 i 12/2013 godine u jednoj se evidentira rad na terenu u razdoblju od 14. do 18.10.2013. godine s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati međutim propušta evidentirati prekovremeni rad iako je tužitelj uvijek radio duže od redovnog radnog vremena, u drugoj evidenciji za isti mjesec tužena propušta u cijelosti evidentirati rad ne terenu za navedene dane.

10. Prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka, polazeći od naprijed navedenih utvrđenja da u ovom konkretnom predmetu tužena nije uredno vodila evidencije rada tužitelja kao djelatne vojne osobe jer je razvidno da je vodila za identične mjesece dvije različite evidencije rada tužitelja a koje dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost, izvodi pravilan pravni zaključak da je ovdje tužitelj na drugi način i to personalnim dokazima dokazao radno vrijeme tužitelja jer iz iskaza i svjedoka i tužitelja jasno i suglasno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio uvijek duže od redovnog radnog vremena te su svjedoci potvrdili da evidencija tuženika nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima ovdje tužitelja.

11. Također iz dokumentacije tuženika jasno proizlazi da je tužitelj na takovo vođenje evidencije prigovarao o čemu postoji i pisani trag na poleđini evidencije međutim tuženik ni nakon prigovora tužitelja nije se potrudio da vodi preciznu evidenciju radnog vremena tužitelja.

12. Žalbeni prigovor tuženika da su vođene dvije evidencije i to da je jedna evidencija vođena kada je tužitelj na terenu a druga kada je u vojarni su neosnovani jer se radi o paušalnom prigovoru koji ne opravdava obvezu tuženika da kao poslodavac vodi točno i precizno evidenciju o radnom vremenu svog radnika.

13. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na odredbe Zakona o radu kao i recentnu sudsku praksu Vrhovnog suda RH u pogledu tereta dokazivanja radnog vremena. Ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017).

14. Prema odredbi čl. 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način teret dokazivanja leži na poslodavcu stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju tuženik nije uredno vodio evidenciju o radnom vremenu ovdje tužitelja uključujući i evidenciju o prekovremenom radu a što je tužitelj s uspjehom osporio jer su svjedoci suglasno iskazali kao i sam tužitelj da evidencija nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada a iz same evidencije tuženika proizlazi da evidencija nije vođena uredno i točno kako to predviđaju odredbe ZR-a.

15. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, suglasnim navodima iz iskaza svjedoka koji potvrđuju navode samog tužitelja da evidencija nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim sati rada tužitelja.

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno u smislu naprijed navedenih utvrđenja utvrdio da ovdje tužitelju pripada na ime određenih prekovremenih sati a uzimajući u obzir umanjenje prekovremenih sati za iskorištene slobodne dane prema nalazu i mišljenju vještaka, iznos od 1.519,23 EUR/ 11.446, 71 kuna.

17. Ovdje valja dodati da prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije ( Narodne novine broj 37/11-dalje Pravilnik ) je čl. 8. Pravilnika propisano da je poslodavac dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom utvrđene posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu te je poslodavac dužan evidenciju o radnom vremenu imati u svom sjedištu, a ako šest ili više radnika ugovorene poslove obavlja izvan sjedišta poslodavca u izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru tijekom cijelog razdoblja odnosno mjeseca za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, poslodavac je istu za njih dužan imati i u toj izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru za prethodno razdoblje.

18. Žalbeni prigovori tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka su djelomično osnovani.

19. Prvostupanjski sud je kod odmjeravanja troškova parničnog postupka odluku pravilno temeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 st. 1. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22-dalje Tarife) te je priznao troškove upravo za one radnje koje su bile opravdane za vođenje ovog postupka.

20. Iz odluke o troškovima parničnog postupka proizlazi da je sud priznao tužitelju za sastavljanje obrazloženih podnesaka po Tbr. 8. t. 1. tri takva podneska od 30.08.2017., 20.03.2018. i 27.09.2018. stoga su žalbeni prigovori tuženika u tom dijelu nerazumljivi a tužitelj ima pravo na sastav tužbe po Tbr. 7. t. 1. kao i za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora po Tbr 28. Tarife a što nikako ne spadaju u podneske po Tbr 8. t. 1. Tarife.

21. Nadalje sud je tužitelju pravilno dosudio još tri podneska po Tbr 8. t. 3. i to za podneske od 20.12.2018., 17.01.2023. i 27.03.2023. ( 25 % nagrade ) koji su također bili opravdani u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a stoga su žalbeni prigovori tuženika u cijelosti neosnovani.

22. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će u svakom pojedinom predmetu odlučiti prema okolnostima slučaja koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice te je prvostupanjski sud svaku pojedinu radnju priznatih troškova pozivajući se na Tarifu obrazložio zbog čega smatra da je taj trošak opravdan.

23. Međutim osnovan je žalbeni prigovor tuženika na odluku suda kojom je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika iz Zagreba.

24. Naime ovdje valja reći da odredbom čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a je propisano ako je stranka izdala punomoć odvjetniku za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći ,odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna stranka dobrovoljno plati dok se ne može naložiti protivnoj strani ,ovdje tuženoj, da tužitelju plati trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć.

25. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 370. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

26. S obzirom da je tuženik uspio u ovom žalbenom postupku samo u odnosu na sporedno potraživanje, dakle u neznatnom dijelu, isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka ( čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu, 13. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević