Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-217/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog NM, zbog kaznenih djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog NM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd-118/2020 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog NM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda Puli - Pola, broj: Kzd-118/2020 od 22. srpnja 2024., optuženi OM proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano izrekom presude. Okrivljenom NM je za kazneno djelo iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjeno na štetu mlt. VM na temelju članka 172. stavka 2., članka 44. i članka 51. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo počinjeno na štetu mlt. ČM utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi NM osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude oštećenicima VM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ČM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati dospjele nepodmirene iznose uzdržavanja za razdoblje iz optužnice, i to ukupno iznos od 15.457,63 EUR / 116.465,51 kn, koja obveza mu je izrečena na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. Ukoliko optuženi NM tijekom određenog roka od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude ne izvrši obvezu isplate dospjelog nepodmirenog iznosa dužnog uzdržavanja koja mu je izrečena, odnosno ukoliko oštećenicima VM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ČM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) ne isplati iznos od 15.457,63 EUR / 116.465,51 kn, a mogao je to učiniti, sud može na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optuženom NM naloženo je naknaditi trošak kaznenog postupka iz lčanka 145. stavka 2. točke 6. ZKP, i to trošak paušala u iznosu od 1.800,00 EUR, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi NM po branitelju Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, navodeći da se žali "iz svih razloga navedenih u članku 467. Zakona o kaznenom postupku", predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola u kojem je predloženo da se žalba optuženog NM odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženog NM nije osnovana.
6. U svojoj žalbi optuženi NM navodi da se žali "iz svih razloga navedenih u članku 467. Zakona o kaznenom postupku", međutim, žalba sadržajno predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Žalitelj ne spori da nije plaćao dužno uzdržavanje na način i pod uvjetima kako mu je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Puli- Pola, poslovnog broja: P-630/11 od 29. studenog 2011., pravomoćne istog dana, kojom mu je određeno da je na ime uzdržavanja mlt. kćerke VM i mlt. kćerke ČM VM dužan doprinositi iznosom od po 1.000,00 kn po djetetu mjesečno, odnosno ukupno 2.000,00 kn, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec isplatom na ruke majke i zz NME, ali navodi da nije bio u mogućnosti plaćati pod uvjetima, na način i u rokovima svoju obvezu, tj. kako je to bilo određeno ovršnom ispravom iz opravdanih razloga.
8. Nije u pravu optuženi NM kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Optuženik ustraje u tvrdnji da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje temeljem spomenute ovršne presude Općinskog suda u Puli- Pola. Naime, loše materijalne prilike na koje se optuženik poziva i okolnosti da nije mogao pronaći zaposlenje, da je bio bolestan te da je u Njemačkoj otvoren nad njim osobni stečaj ne ekskulpira optuženika u odnosu na počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela.
9. Optuženik ističe da nije ostvarivao prihode, a što je razvidno upravo iz zahtjeva za otvaranje osobnog stečaja, a koji dokaz po ocjeni, kako prvostupanjskog suda tako i ovog drugostupanjskog suda, nije dostatan. Optuženik navodi da je u Njemačkoj pokrenuo zahtjev za ostvarenje osobnog stečaja, ali da sud ovu okolnost nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o opravdanim razlozima neplaćanja uzdržavanja, kao i činjenicu da je minorizirana liječnička potvrda iz Njemačke od 30. siječnja 2017. u kojoj je liječnik utvrdio da je optuženik podvrgnut stručno-kirurškim terapijama te da mu je kretanje ograničeno i da može obavljati lakše poslove i ne nositi više od 5 kilograma, odnosno da je on ograničene radne sposobnosti.
10. Prije svega valja istaknuti da liječnička potvrda datira od 30. siječnja 2017., a razdoblje u kojem optuženik nije plaćao uzdržavanje traje od siječnja 2013., pa se stoga ova okolnost zdravstvenog stanja ne odražava na opravdanost neplaćanja uzdržavanja, a osim toga, optuženik nije pokrenuo postupak utvrđivanja radne sposobnosti u Njemačkoj kako bi takva okolnost bila relevantna za ovaj postupak. Jednako tako, okolnost osobnog stečaja ne ekskulpira optuženika, budući da se u stečajnom postupku ne utvrđuje radna sposobnost optuženika, već neispunjenje dospjelih novčanih obveza, što u ovom postupku nije sporno da optuženik nije ispunio obvezu po ovršnoj ispravi, nego je bilo sporno da li ih nije ispunio iz opravdanog razloga.
11. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upravo navedeno ukazuje da je optuženik imao mogućnost plaćanja uzdržavanja jer je radio, no to nije činio kako mu je naloženo ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u Puli – Pola, a navedena povremena davanja, pokloni i sl. se podrazumijevaju u roditeljskoj skrbi.
12. Upravo iznos mjesečnog uzdržavanja od 1.000,00 kuna za svako dijete nije takav iznos koji optuženik uz pojačane napore pronalaska posla ne bi mogao prihoditi da ispuni obvezu uzdržavanja. Za svoja je utvrđenja prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom da je optuženik radno sposoban te je dužan uložiti pojačane napore, pronaći posao i ostvariti prihode kako bi ispunio svoje obveze uzdržavanja jer nije životno pravedno da se dužnost uzdržavanja svaljuje samo na jednog roditelja, u konkretnom slučaju majku. Slijedom navedenog, optuženik je, kako je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio, počinio inkriminirana mu kaznena djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11.
13. Na temelju članka 478. ZKP, žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.
14. U odnosu na odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu te činjenicu da je optuženik neosuđivan, dok je otegotnim cijenio činjenicu da nije pokazao nikakvu namjeru da promijeni svoje dosadašnje ponašanje, a radi se i o dugom razdoblju čime je pokazao upornost u protupravnom postupanju pa slijedom toga upravo utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11 te primjenom članka 51. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine – dostatno je, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, da se ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te utječu kako na optuženika tako i na sve druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
15. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavku 1. točka 1. i 2. ZKP po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede zakona na štetu optuženika, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
