Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-25/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik AŽ, dipl. pravnik kod tuženika, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1225/2022-5 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1225/2022-5 od 20. prosinca 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su odluke Radničkog vijeća Hrvatskih cesta d.o.o. i to Odluka o opozivu predstavnika radnika u Nadzornom odboru društva donesena dana 24. siječnja 2018. i Odluka o imenovanju predstavnika radnika u Nadzornom odboru društva donesena dana 24. siječnja 2018., ništetne, zatim zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana podnese odgovarajuću prijavu za upis promjene u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu na način da se kao član Nadzornog odbora tuženika kojeg imenuju radnici tuženika, upiše tužiteljica, a istovremeno da se briše ranije upisana ŽŽO, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te, na koncu, zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači te prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnost dviju odluka Radničkog vijeća Hrvatskih cesta d.o.o. donesenih dana 24. siječnja 2018., i to Odluka o opozivu te Odluka o imenovanju predstavnika radnika u Nadzornom odboru društva, kao i zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana podnese odgovarajuću prijavu za upis promjene u sudski registar člana Nadzornog odbora tuženika kojeg imenuju radnici tuženika.

6. U konkretnom slučaju iz razloga pobijane presude slijedi da sud prvog stupnja odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice temelji na zaključku da ne postoji pasivna legitimacija tuženika budući da sporne odluke nije donio tuženik kao poslodavac već Radničko vijeće temeljem odredbe članka 155. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), te da tuženik, bez imenovanja radničkog vijeća ili izbora između radnika člana nadzornog odbora kao predstavnika radnika, nema ovlasti podnositi prijavu u sudski registar radnika koji nije imenovan od strane radničkog vijeća ili radnika zaposlenih kod tuženika za navedenu funkciju.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koju se poziva tužiteljica budući da presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Neosnovana je tvrdnja žaliteljice o navedenoj bitnoj povredi koju obrazlaže time da pobijana presuda nema razloga o tome da odluke nezakonito izabranog tijela ne mogu proizvoditi pravne učinke već da su iste ništetne, jer iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenih odluka odbijen zbog promašene pasivne legitimacije tuženika.

9. Neutemeljeno tužiteljica u žalbi prigovara da prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je predložila, niti je obrazložio razloge radi kojih takve dokaze nije izvodio, jer iz spisa predmeta proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na glavnoj raspravi od 9. studenog 2022. izričito naveo da se radi o pravnom pitanju i da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te predložio donošenje odluke temeljem stanja u spisu, iz čega je zaključiti da je odustao od ranije predloženih dokaza, pa osnovano sud prvog stupnja nije provodio daljnje dokaze, jer sud ne može po službenoj dužnosti provoditi dokaze, već isključivo po prijedlogu stranaka. Ovo tim više jer u slučaju kao što je predmetni, kada je sud našao osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, nije ni bilo potrebno provoditi ostale dokaze, te su sve činjenice odlučne za takvu odluku suda prvog stupnja potpuno i pravilno utvrđene.

10. Dakle, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i činjenicama vezanim za pasivnu legitimaciju tuženika, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10.1. U tom kontekstu, žalbeni prigovori koji se odnose na meritum spora, tj. ustrajanje na tvrdnji o ništetnosti navedenih Odluka, odnosno (ne)postojanju zakonitih odluka o imenovanju, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10.2. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

11. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tužiteljice zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

12. U konkretnom slučaju potpuno su i pravilno utvrđene odlučne činjenice, a odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti kroz prihvaćeni prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

13. Naime, prema odredbi članka 162. stavak 1. ZR radničko vijeće, izborni odbor, poslodavac, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca ili kandidat za radničko vijeće, mogu u roku od 90 dana od dana objave konačnih rezultata izbora, od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teške povrede obveze iz tog Zakona o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore. Dakle, navedenom odredbom propisana je samo aktivna legitimacija za podnošenje zahtjeva za poništenje izbora za radničko vijeće. Pasivno legitimirana u takvom sporu, prema shvaćanju ovog suda, je ona osoba ili oblik udruživanja kojoj se može staviti na teret teško kršenje odredaba ZR o provođenju izbora za radničko vijeće.

13.1. Stoga, a imajući u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-12/18 od 20. lipnja 2018. kojom je poništen izbor za predmetno radničko vijeće, na koju se poziva tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe i u žalbi, s obzirom da tuženik nije (bio) pasivno legitimiran u sporu za poništenje izbora konkretnog radničkog vijeća, to isti, po ocjeni ovog suda, nije legitimiran ni u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluka donesenih od strane tog istog radničkog vijeća, već je u smislu odredbe članka 155. ZR, pasivno legitimirano radničko vijeće, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

14. Također je pravilna ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice kojim traži da se naloži tuženiku da podnese odgovarajuću prijavu za upis promjene u sudski registar člana Nadzornog odbora tuženika kojeg imenuju radnici tuženika, ali ne iz razloga koje je naveo taj sud, već s obzirom na činjenicu neosnovanosti samog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti predmetnih odluka temeljem kojih se traži taj upis, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti i o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju članka 368. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 13. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić