Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2439/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JT OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženice UT OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-53/2018-34 od 7. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-53/2018-34 od 7. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje rješenje sadržano u istoj prvostupanjskoj presudi u dijelu kojim je odbijen prigovor tuženice o previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,94 EUR.

Uvažava se žalba tuženice i ukida rješenje sadržano u istoj prvostupanjskoj presudi u dijelu kojim je odbijen prigovor tuženice o nepostojanju aktivne legitimacije na strani tužiteljice, bez vraćanja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] Strana od 2167 m2 koja se sastoji od voćnjaka Strana od 2167 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je u skici vještaka koja je sastavni dio ove presude označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I- N-M-J-K-A ukupne površine 140 m2, te dijela označenog slovima I-J-M-N-I garaža površine 21m2, što ukupno iznosi 161m2, a što je tužena dužna priznati i trpjeti posljedice upisa u zemljišnu knjigu te je dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.484,54 eur1 / 11.185,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika o previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 15.000,00 kn, sada 1.990,84 eur kao i prigovor nepostojanje aktivne legitimacije na strani tužiteljice.“

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže njihovo preinačenje u skladu s navodima žalbe uz naknadu parničnog troška ili ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tuženica, jer presuda i rješenje sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i mogu se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U odnosu na žalbu protiv rješenja

Prvostupanjski sud pobijanim dijelom rješenja pravilno je odbio prigovor tuženice na naznačenu vrijednost predmeta spora od 1.990.84 EUR/15.000,00 kn, jer je iz pribavljenih podataka Porezne uprave Ministarstva financija, Područni ured Karlovac utvrdio da vrijednost nekretnine koja je predmet spora iznosi oko 12.880,00 kn. Pravilno je stoga sud ocijenio da naznačena vrijednost predmeta spora od 15.000,00 kn nije previsoko postavljena, zbog čega se žalba tuženice u tom pobijanom dijelu ukazuje neosnovanom.

8. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je rješenjem odbio prigovor tuženice o nepostojanju aktivne legitimacije tužiteljice, jer je riječ o materijalnopravnom prigovoru o kojemu sud odlučuje presudom, a ne posebnim rješenjem. Kako je sud prvog stupnja u razlozima presude dao jasne razloge o neosnovanosti prigovora aktivne legitimacije tužiteljice, valjalo je prvostupanjsko rješenje sadržano u pobijanoj presudi u tom pobijanom dijelu ukinuti temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, bez vraćanja na ponovan postupak.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud u bitnome je utvrdio:

- da aktivna legitimacija tužiteljice u ovom postupku proizlazi iz činjenice da je ona jedina zakonska nasljednica iza pok. majke HT, jer se drugi zakonski nasljednik sin VT u ostavinskom postupku odrekao nasljedstva u korist tužiteljice;

- da je majka tužiteljice pok. ABC 1979. godine od zajedničkog pravnog prednika stranaka ŠT kupila dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je odmah ogradila žičanom ogradom i stupila u posjed kupljenog dijela nekretnine u kojemu je neprekidno do danas;

- da je isti prodavatelj preostali dio iste nekretnine 2.5.2003. prodao tuženoj, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica cijele nekretnine;

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da je sporni dio nekretnine na skici vještaka označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-G-I-N-M-J-K-A površine 140 m2 u naravi predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište i garažu površine 21 m2 označena slovima I-J-M-N-I, odnosno ukupno 161 m2;

- da je majka tužiteljice HT u vezi spornog dijela nekretnine vodila parnicu radi činidbe (uklanjanja ograde) i prestanka uznemiravanja protiv tuženice i njezinog sina KT, pod poslovnim brojem P-673/08 i da je u tom postupku iskaz dao ŠT, koji je potvrdio navode tužiteljice da joj je sporni dio nekretnine prodao 1979. godine i da je od tada ona u posjedu tog kupljenog dijela nekretnine, koji je ogradila žičanom ogradom, što je tuženoj i njezinom sinu jako dobro poznato jer žive odmah preko puta od tužiteljice i jer je on 2003. godine tuženoj prodao preostali dio iste nekretnine;

- da je tužiteljica u međuvremenu s trećom osobom sklopila predugovor o kupoprodaji sporne nekretnine i uvela ga u posjed iste, te ima pravni interes da se utvrdi njezino pravo vlasništva temeljem dosjelosti kako bi svoje vlasništvo mogla prenijeti na njega.

10. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica zajedno sa svojom prednicom majkom HT u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spornog dijela nekretnine od 1979. godine do danas, dakle više od 20 godina i da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je pozivom na odredbu čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Premda je pobijana presuda donesena uz djelomično pogrešnu primjenu materijalnog prava, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, jer je i pravilnom primjenom tužbenog zahtjeva tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.

12. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, obzirom na tvrdnje tužiteljice da je dosjedanje njezine majke HT započelo 1979. godine, sukladno odredbi čl. 388. st. 1. i 2. ZV treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO-a, i konačno prema važećim odredbama ZV-a.

13. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina („izvanredna“ dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO-a, te je i sada propisano u članku 159. ZV.

15. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed i trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Poštenje posjeda se pretpostavlja. Pritom nije nužno da posjed bude i zakonit.

16. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

17. I kasnijim zakonima, i to odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO) i sadašnjom odredbom čl. 159. ZV jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. OGZ) i trajati zakonom određeno vrijeme.

18. Odredbe ZOVO-a primjenjuju se na sve rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu (stupio na snagu 1. rujna 1980.), ako do tog trenutka rokovi dosjelosti nisu istekli. Kad je ZOVO propisao kraći rok, a nakon stupanja na snagu toga Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenog prethodnim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenoga novim zakonom, rok istječe istekom vremena propisanog novim zakonom.

19. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

20. Na temelju odredbe čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

21. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je posjed tužiteljice i njezine prednice HT bio zakonit, istinit i pošten i da je trajao neprekidno od 1979. godine kroz zakonom određeno vrijeme od 20 godina, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

22. Žalbeni navodi tuženice kojima osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici, navodeći da je uz nju na tužiteljskoj strani trebao nalaziti i njezin brat GT, kao zakonski nasljednik pok. HT, nisu osnovani, jer je iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2500/11 od 23. siječnja 2012. (list 15 spisa) utvrđeno da se ET odrekao nasljedstva iza pok. majke u korist tužiteljice.

23. Nije u pravu tuženica kada tvrdi da je sud svoja utvrđenja da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva temeljio samo na utvrđenjima iz parnice poslovni broj P-673/08, jer je to jedan od dokaza koji je sud prvog stupnja cijenio u okviru rezultata provedenog dokaznog postupka. Pritom valja navesti da u navedenoj parnici predmet spora nije bilo utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti, premda je sud u obrazloženju presude koja je donesena 24.2.2010. zaključio da je majka tužiteljice HT dosjelošću stekla vlasništvo spornog dijela nekretnine u površini od 260 m2, koju je kupila od ABC 1979. godine, već prestanak uznemiravanja i uklanjanje ograde koju su tuženica i njezin sin postavili u kolovozu 2009. na spornom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u posjedu majke tužiteljice od 1979. godine. Okolnost da je u toj parnici broj (P-673/08) vještak geodet utvrdio veću površinu koju je posjedovala prednica tužiteljice HT (260 m2) od površine koju je vještak geodet utvrdio u ovoj parnici (161 m2) nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

24. Okolnost da se brat tužiteljice DT nije odazvao pozivu suda nije bio razlog da ga sud zbog starosti i bolesti saslušava u njegovu domu, jer takav prijedlog u postupku nije iznijet. Navedenog svjedoka tužiteljica je predložila na okolnost utvrđenja činjenice da se isti odrekao nasljedstva u njezinu korist, no ta činjenica jasno proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. AT, zbog čega njegovo saslušanje na tu okolnost nije bilo potrebno, te je tužiteljica na ročištu 13.7.2022. odustala od daljnjih dokaza, pa time i od njegova saslušanja. Pisana očitovanja koja je brat tužiteljice uputio sudu nakon zaključenja prethodnog postupka na okolnost da se odrekao nasljedstva u korist tužiteljice sud prvog stupnja nije trebao cijeniti kao dokaz u smislu odredbe čl. 299. st. 1. ZPP, no obzirom na sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pok. HT, činjenično stanje u pogledu aktivne legitimacije tužiteljice pravilno je utvrđeno na temelju toga rješenja.

25. Kako je tužiteljica do podnošenja tužbe 30.1.2018. već stekla vlasništvo na točno određenom dijelu predmetne nekretnine temeljem dosjelosti, te je u međuvremenu s trećom osobom sklopila predugovor o kupoprodaji nekretnine koja je predmet spora, nije u pravu žaliteljica da je tužiteljica zbog toga izgubila aktivnu legitimaciju u ovoj parnici, jer sklapanjem predugovora ona nije prodala nekretninu trećoj osobi, niti je na nju mogla prenijeti svoje pravo vlasništva prije njego što sama bude utvrđena vlasnicom iste.

26. Konačno, prigovori tuženice da je skica vještakinje geodetske struke Andree Omić proturječna, koje prvi puta iznosi u žalbi, kao nedopušteni nisu uzeti u razmatranje, jer se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što ovdje nije slučaj. Tuženica je naime u podnesku od 19.10.2021. očitujući se na nalaz i mišljenje ove vještakinje izjavila da nema nikakvih primjedbi, niti prigovora na isti, kao niti na skicu lica mjesta koju je vještakinja sačinila, a koja je sastavni dio njezina nalaza i mišljenja.

27. Konačno pravilno je pobijanom presudom odlučeno da je tužena dužna trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu, te je izreka pobijane presude, suprotno navodima žalbe provediva u zemljišnim knjigama.

28. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci žaliteljica žalbom određeno niti ne prigovara.

29. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Ujedno je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 4. ZPP riješeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš