Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-39/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tužene ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 14 P-378/2019-32 od 11. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 14 P-378/2019- 32 od 11. studenoga 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 1.221,36 EUR , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 26,82 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 26,59 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 26,36 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 26,13 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 25,89 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 25,65 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 25,41 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 25,17 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 24,92 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 24,68 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 24,43 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 24,17 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 23,92 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 23,67 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 23,41 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 37,52 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 37,10 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 36,67 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 36,25 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 35,82 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 35,38 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 34,94 EUR od 23.11.2009.g. pa do isplate

- 34,50 EUR od 09.12.2009.g. pa do isplate

- 34,06 EUR od 09.01.2010.g. pa do isplate

- 33,61 EUR od 11.02.2010.g. pa do isplate

- 33,15 EUR od 07.04.2010.g. pa do isplate

- 32,69 EUR od 07.04.2010.g. pa do isplate

- 32,23 EUR od 05.05.2010.g. pa do isplate

- 31,77 EUR od 07.06.2010.g. pa do isplate

- 31,30 EUR od 15.06.2010.g. pa do isplate

- 30,83 EUR od 16.07.2010.g. pa do isplate

- 30,35 EUR od 16.08.2010.g. pa do isplate

- 29,86 EUR od 15.09.2010.g. pa do isplate

- 21,58 EUR od 15.10.2010.g. pa do isplate

- 21,22 EUR od 15.12.2010.g. pa do isplate

- 20,85 EUR od 14.01.2011.g. pa do isplate

- 20,48 EUR od 05.02.2011.g. pa do isplate

- 20,11 EUR od 16.02.2011.g. pa do isplate

- 19,74 EUR od 16.03.2011.g. pa do isplate

- 19,37 EUR od 14.04.2011.g. pa do isplate

- 10,84 EUR od 13.05.2011.g. pa do isplate

- 10,62 EUR od 15.06.2011.g. pa do isplate

- 10,39 EUR od 15.07.2011.g. pa do isplate

- 10,17 EUR od 16.08.2011.g. pa do isplate

- 10,14 EUR od 15.09.2011.g. pa do isplate

- 1,35 EUR od 14.10.2011.g. pa do isplate

- 1,36 EUR od 14.11.2011.g. pa do isplate

- 1,37 EUR od 15.12.2011.g. pa do isplate

- 1,39 EUR od 13.01.2012.g. pa do isplate

- 1,40 EUR od 15.02.2012.g. pa do isplate

- 1,41 EUR od 15.03.2012.g. pa do isplate

- 1,42 EUR od 13.04.2012.g. pa do isplate

- 1,44 EUR od 15.05.2012.g. pa do isplate

- 1,45 EUR od 14.06.2012.g. pa do isplate

- 1,45 EUR od 13.07.2012.g. pa do isplate

- 1,47 EUR od 14.08.2012.g. pa do isplate

- 1,48 EUR od 14.09.2012.g. pa do isplate

- 1,49 EUR od 15.10.2012.g. pa do isplate

- 1,50 EUR od 14.11.2012.g. pa do isplate

- 1,51 EUR od 14.12.2012.g. pa do isplate

- 1,53 EUR od 15.01.2013.g. pa do isplate

- 1,54 EUR od 14.02.2013.g. pa do isplate

- 1,55 EUR od 15.03.2013.g. pa do isplate

- 1,56 EUR od 15.04.2013.g. pa do isplate

- 1,57 EUR od 14.05.2013.g. pa do isplate

- 1,58 EUR od 13.06.2013.g. pa do isplate

- 1,60 EUR od 12.07.2013.g. pa do isplate

- 1,61 EUR od 14.08.2013.g. pa do isplate

- 1,62 EUR od 12.09.2013.g. pa do isplate

- 1,64 EUR od 14.10.2013.g. pa do isplate

- 1,65 EUR od 13.11.2013.g. pa do isplate

- 1,66 EUR od 13.12.2013.g. pa do isplate

koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 8.208,93 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 1,22 EUR od 07.01.2006.g. pa do isplate

- 0,87 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 23,34 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 31,34 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 43,57 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 15,73 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 27,45 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 10,12 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 14,28 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 9,37 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 13,87 EUR od 30.11.2020.g. pa do isplate

- 3,28 EUR od 14.10.2009.g. pa do isplate

- 14,19 EUR od 23.11.2009.g. pa do isplate

- 9,78 EUR od 09.12.2009.g. pa do isplate

- 29,79 EUR od 09.01.2010.g. pa do isplate

- 42,44 EUR od 11.02.2010.g. pa do isplate

- 57,65 EUR od 07.04.2010.g. pa do isplate

- 56,27 EUR od 05.05.2010.g. pa do isplate

- 34,82 EUR od 07.06.2010.g. pa do isplate

- 10,06 EUR od 10.06.2010.g. pa do isplate

- 40,31 EUR od 11.06.2010.g. pa do isplate

- 33,00 EUR od 15.06.2010.g. pa do isplate

- 62,60 EUR od 05.07.2010.g. pa do isplate

- 46,54 EUR od 16.07.2010.g. pa do isplate

- 54,05 EUR od 04.08.2010.g. pa do isplate

- 45,28 EUR od 16.08.2010.g. pa do isplate

- 83,75 EUR od 06.09.2010.g. pa do isplate

- 62,94 EUR od 15.09.2010.g. pa do isplate

- 76,66 EUR od 05.10.2010.g. pa do isplate

- 52,00 EUR od 15.10.2010.g. pa do isplate

- 79,39 EUR od 15.11.2010.g. pa do isplate

- 23,86 EUR od 06.12.2010.g. pa do isplate

- 67,15 EUR od 15.12.2010.g. pa do isplate

- 87,63 EUR od 21.12.2010.g. pa do isplate

- 16,45 EUR od 05.01.2011.g. pa do isplate

- 72,55 EUR od 14.01.2011.g. pa do isplate

- 96,35 EUR od 19.01.2011.g. pa do isplate

- 77,72 EUR od 05.02.2011.g. pa do isplate

- 97,06 EUR od 07.02.2011.g. pa do isplate

- 64,18 EUR od 16.02.2011.g. pa do isplate

- 103,95 EUR od 05.03.2011.g. pa do isplate

- 71,00 EUR od 16.03.2011.g. pa do isplate

- 94,82 EUR od 05.04.2011.g. pa do isplate

- 64,12 EUR od 14.04.2011.g. pa do isplate

- 112,46 EUR od 07.05.2011.g. pa do isplate

- 75,18 EUR od 13.05.2011.g. pa do isplate

- 152,29 EUR od 06.06.2011.g. pa do isplate

- 86,47 EUR od 15.06.2011.g. pa do isplate

- 144,84 EUR od 06.07.2011.g. pa do isplate

- 102,28 EUR od 15.07.2011.g. pa do isplate

- 246,78 EUR od 09.08.2011.g. pa do isplate

- 119,87 EUR od 16.08.2011.g. pa do isplate

- 29,31 EUR od 05.09.2011.g. pa do isplate

- 93,78 EUR od 15.09.2011.g. pa do isplate

- 12,86 EUR od 05.10.2011.g. pa do isplate

- 86,03 EUR od 14.10.2011.g. pa do isplate

- 9,02 EUR od 05.11.2011.g. pa do isplate

- 85,38 EUR od 14.11.2011.g. pa do isplate

- 8,37 EUR od 05.12.2011.g. pa do isplate

- 86,71 EUR od 15.12.2011.g. pa do isplate

- 9,57 EUR od 05.01.2012.g. pa do isplate

- 93,99 EUR od 13.01.2012.g. pa do isplate

- 12,56 EUR od 06.02.2012.g. pa do isplate

- 96,62 EUR od 15.02.2012.g. pa do isplate

- 13,32 EUR od 05.03.2012.g. pa do isplate

- 93,76 EUR od 15.03.2012.g. pa do isplate

- 11,95 EUR od 05.04.2012.g. pa do isplate

- 93,67 EUR od 13.04.2012.g. pa do isplate

- 12,06 EUR od 05.05.2012.g. pa do isplate

- 95,93 EUR od 15.05.2012.g. pa do isplate

- 13,26 EUR od 08.06.2012.g. pa do isplate

- 97,20 EUR od 14.06.2012.g. pa do isplate

- 13,15 EUR od 05.07.2012.g. pa do isplate

- 94,46 EUR od 13.07.2012.g. pa do isplate

- 12,32 EUR od 09.08.2012.g. pa do isplate

- 93,40 EUR od 14.08.2012.g. pa do isplate

- 11,15 EUR od 10.09.2012.g. pa do isplate

- 88,32 EUR od 14.09.2012.g. pa do isplate

- 9,93 EUR od 10.10.2012.g. pa do isplate

- 93,18 EUR od 15.10.2012.g. pa do isplate

- 11,99 EUR od 10.11.2012.g. pa do isplate

- 95,40 EUR od 14.11.2012.g. pa do isplate

- 12,51 EUR od 10.12.2012.g. pa do isplate

- 93,84 EUR od 14.12.2012.g. pa do isplate

- 12,29 EUR od 10.01.2013.g. pa do isplate

- 91,72 EUR od 15.01.2013.g. pa do isplate

- 10,96 EUR od 09.02.2013.g. pa do isplate

- 89,65 EUR od 14.02.2013.g. pa do isplate

- 10,00 EUR od 09.03.2013.g. pa do isplate

- 90,13 EUR od 15.03.2013.g. pa do isplate

- 10,91 EUR od 02.04.2013.g. pa do isplate

- 95,27 EUR od 15.04.2013.g. pa do isplate

- 11,76 EUR od 09.05.2013.g. pa do isplate

- 87,21 EUR od 14.05.2013.g. pa do isplate

- 9,09 EUR od 10.06.2013.g. pa do isplate

- 86,21 EUR od 13.06.2013.g. pa do isplate

- 8,43 EUR od 10.07.2013.g. pa do isplate

- 86,21 EUR od 12.07.2013.g. pa do isplate

- 8,84 EUR od 12.08.2013.g. pa do isplate

- 87,03 EUR od 14.08.2013.g. pa do isplate

- 9,36 EUR od 10.09.2013.g. pa do isplate

- 88,83 EUR od 12.09.2013.g. pa do isplate

- 10,40 EUR od 09.10.2013.g. pa do isplate

- 91,14 EUR od 14.10.2013.g. pa do isplate

- 11,05 EUR od 09.11.2013.g. pa do isplate

- 92,15 EUR od 13.11.2013.g. pa do isplate

- 11,53 EUR od 09.12.2013.g. pa do isplate

- 95,13 EUR od 13.12.2013.g. pa do isplate

- 11,92 EUR od 09.01.2014.g. pa do isplate

- 91,94 EUR od 14.01.2014.g. pa do isplate

- 7,32 EUR od 10.02.2014.g. pa do isplate

- 96,02 EUR od 18.02.2014.g. pa do isplate

- 8,65 EUR od 10.03.2014.g. pa do isplate

- 97,04 EUR od 12.03.2014.g. pa do isplate

- 8,93 EUR od 09.04.2014.g. pa do isplate

- 95,87 EUR od 14.04.2014.g. pa do isplate

- 8,57 EUR od 05.05.2014.g. pa do isplate

- 92,74 EUR od 13.05.2014.g. pa do isplate

- 7,53 EUR od 05.06.2014.g. pa do isplate

- 103,72 EUR od 12.06.2014.g. pa do isplate

- 7,87 EUR od 10.07.2014.g. pa do isplate

- 96,26 EUR od 14.07.2014.g. pa do isplate

- 8,77 EUR od 07.08.2014.g. pa do isplate

- 97,23 EUR od 13.08.2014.g. pa do isplate

- 9,37 EUR od 10.09.2014.g. pa do isplate

- 97,34 EUR od 12.09.2014.g. pa do isplate

- 9,42 EUR od 09.10.2014.g. pa do isplate

- 99,43 EUR od 14.10.2014.g. pa do isplate

- 10,14 EUR od 08.11.2014.g. pa do isplate

- 101,18 EUR od 12.11.2014.g. pa do isplate

- 11,08 EUR od 09.12.2014.g. pa do isplate

- 101,73 EUR od 12.12.2014.g. pa do isplate

- 11,27 EUR od 10.01.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 10.02.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 12.03.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 14.04.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 13.05.2015.g. pa do isplate

- 113,38 EUR od 10.06.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 10.07.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 10.08.2015.g. pa do isplate

- 113,31 EUR od 10.09.2015.g. pa do isplate

III. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 2.600,74 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju :

a) u iznosu od 9.719,44 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sa zz kamatama kako slijedi:

- kn 7,24 od 06.12.2005. pa do isplate,

- kn 56,44 od 09.02.2006. pa do isplate,

- kn 100,37 od 10.03.2006. pa do isplate,

- kn 184,70 od 06.04.2006. pa do isplate,

- kn 133,66 od 04.05.2006. pa do isplate,

- kn 166,41 od 04.06.2006. pa do isplate,

- kn 194,17 od 07.07.2006. pa do isplate,

- kn 183,38 od 05.08.2006. pa do isplate,

- kn 153,39 od 06.09.2006. pa do isplate,

- kn 144,18 od 04.10.2006. pa do isplate,

- kn 199,43 od 09.11.2006. pa do isplate,

- kn 164,18 od 05.12.2006. pa do isplate,

- kn 247,06 od 10.01.2007. pa do isplate,

- kn 228,11 od 09.02.2007. pa do isplate,

- kn 250,21 od 08.03.2007. pa do isplate,

- kn 286,26 od 05.04.2007. pa do isplate,

- kn 408,60 od 09.05.2007. pa do isplate,

- kn 414,66 od 07.06.2007. pa do isplate,

- kn 470,96 od 06.07.2007. pa do isplate,

- kn 401,37 od 11.08.2007. pa do isplate,

- kn 417,15 od 05.09.2007. pa do isplate,

- kn 467,01 od 06.10.2007. pa do isplate,

- kn 456,36 od 07.11.2007. pa do isplate,

- kn 456,23 od 11.12.2007. pa do isplate,

- kn 343,62 od 11.01.2008. pa do isplate,

- kn 356,67 od 07.02.2008. pa do isplate,

- kn 161,39 od 11.03.2008. pa do isplate,

- kn 258,76 od 09.04.2008. pa do isplate,

- kn 396,71 od 08.05.2008. pa do isplate,

- kn 368,99 od 10.06.2008. pa do isplate,

- kn 349,43 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 428,86 od 12.08.2008. pa do isplate,

- kn 425,64 od 05.09.2008. pa do isplate,

- kn 335,77 od 03.10.2008. pa do isplate,

- kn 102,06 od 05.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna

poena,

b) u iznosu od 24.786,67 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 5.672,46 kn od dana 14.05.2015. pa do isplate

- 19.114,24 kn od dana 18.05.2016. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja,

c) u iznosu od CHF 653,16 odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od kn 3.105,70 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- CHF 36,63 izraženo u kn 174,18 od 15.01.2014. pa do isplate,

- CHF 36,23 izraženo u kn 172,25 od 19.02.2014. pa do isplate,

- CHF 35,82 izraženo u kn 170,34 od 13.03.2014. pa do isplate,

- CHF 35,43 izraženo u kn 168,45 od 15.04.2014. pa do isplate,

- CHF 35,01 izraženo u kn 166,48 od 14.05.2014. pa do isplate,

- CHF 34,60 izraženo u kn 164,53 od 13.06.2014. pa do isplate,

- CHF 34,19 izraženo u kn 162,56 od 15.07.2014. pa do isplate,

- CHF 33,78 izraženo u kn 160,60 od 14.08.2014. pa do isplate,

- CHF 33,36 izraženo u kn 158,62 od 13.09.2014. pa do isplate,

- CHF 32,94 izraženo u kn 156,60 od 15.10.2014. pa do isplate,

- CHF 32,51 izraženo u kn 154,56 od 13.11.2014. pa do isplate,

- CHF 32,08 izraženo u kn 152,54 od 13.12.2014. pa do isplate,

- CHF 31,65 izraženo u kn 150,49 od 11.02.2015. pa do isplate,

- CHF 31,21 izraženo u kn 148,41 od 13.03.2015. pa do isplate,

- CHF 30,78 izraženo u kn 146,35 od 15.04.2015. pa do isplate,

- CHF 30,34 izraženo u kn 144,27 od 14.05.2015. pa do isplate,

- CHF 29,60 izraženo u kn 140,72 od 11.06.2015. pa do isplate,

- CHF 29,45 izraženo u kn 140,05 od 11.07.2015. pa do isplate,

- CHF 29,01 izraženo u kn 137,92 od 11.08.2015. pa do isplate,

- CHF 28,55 izraženo u kn 135,77 od 11.09.2015. pa do isplate

V. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.122,82 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjevi na isplatu iznosa koje je tužena primila temeljem ništetnih ugovornih odredaba o promjenljivim kamatnim stopama prema Odluci tužene i odredaba o valutnoj klauzuli u CHF, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, a nakon što je tužitelj na ime konverzije ugovora o kreditu dobio određene iznose kroz umanjenje rata kredita, kao i odluka o tuženikovu prigovoru radi prebijanja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 9.719,44 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sa zateznom kamatom na pojedine iznose, iznosu od 24. 786,67 kn (razlike u depozitu) sa zateznim kamatama te u iznosu od 653,16 CHF(u odnosu na kamatnu stopu) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja anuiteta izraženo u kunama 3.105,70 kn sa zateznim kamatama.

6.Među strankama nije sporno kako je tužitelj, kao korisnik kredita, dana 3. rujna 2005., sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu kojim je dobio kredit od 116.650,00 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene banke na dan puštanja kredita u tečaj te s promjenljivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom banke.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su stranke, tužitelj kao korisnik kredita te tužena kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu 3. rujna 2005., kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 116.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, a radilo se o stambenom kreditu građana – stambeni kredit za kupovinu nekretnine, uz rok vraćanja kredita 108 mjeseci, kroz 108 mjesečnih anuiteta, da je ugovorena kamatna stopa od 4,5 % godišnje, s tim što je ona promjenjiva u skladu s odlukama banke, kao i da je tužena banka u nekoliko navrata za trajanja otplate osnovnog kredita povećavala kamatnu stopu te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta,

-kako su tužitelj i tužena banka dana 19. siječnja 2016., sklopili Aneks br.3. ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz ugovorenog kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR,

-kako tužitelj tvrdi da je banka u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, a što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09), te je posljedica toga ništetnost, a osim što je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i ništetna po Zakonu o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva jer ugovorom nisu utvrđeni podatci na temelju kojih se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe također dovodi do ništetnosti, kako je tužena s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i posljedica je ništetnost te ugovorne odredbe,

-kako je tuženik naveo da je u ugovoru o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke pa je istakao prigovor mjesne nenadležnosti, kako je između stranaka zaključen Aneks ugovora o kreditu kojim su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove te je kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulo u EUR, a položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR, da je tim Aneksom dakle promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatna u stopu koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora, kako zaključci iz presude u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke budući je sud u toj presudi ocjenjivao samo okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne i u fazi pojedinačnih pregovora, da je tužitelj u fazi pregovaranja oko sklapanja osnovnog ugovora o kreditu bio informiran u pogledu valute za koju se veže kredit, da su tužitelju bile dostupne sve informacije prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora te je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF, da su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se pojašnjava pojam valutne klauzule i promjene tečaja te je istakao i prigovor zastre potraživanja,

-kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao 2005. godine, radilo se o stambenom kreditu za kupnju stana, a stan je kupio sinu koji je studirao u Zagrebu, kada je došao u banku kod savjetnika ponuđen mu kredit u „švicarcima“ i rečeno mu je da je kamata povoljnija u odnosu na kredit u eurima, tada je kamata za kredit bila 4,5%, dok je za kredit u eurima bila veća od 5% tj. preko 5% te mu je rečeno kako će mu anuiteti kredita biti povoljniji, tako su ga u banci savjetovali i onda je pristao na taj kredit, a u banci ga nisu upozorili niti je bilo govora kako bi tečaj CHF mogao rasti i da bi anuitet kredita isto mogao rasti,

-kako iz iskaza svjedokinje DE proizlazi da je bila direktorica savjetodavnog centra Erste banke u [adresa] i u banci je bila zaposlena do 2012. godine, da se konkretnog ugovora o kreditu ne sjeća, a tužitelja se sjeća po viđenju, kao direktorica savjetnog centra nije sudjelovala u sklapanju konkretnih ugovora o kreditu, već su to su radili savjetnici, a klijenti banke koji su dizali kredite u švicarcima kako su mogli utjecati na ugovore, no kada se radilo o uvjetima ugovora npr. kamatna stopa, ulazne naknade i sl. , da na to nisu mogli na to utjecati,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stručnoj ustanovi RKR d.o.o. [adresa], a iz nalaza vještaka od 4 .prosinca 2020. proizlazi da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 3. rujna 2005. Ugovor o kreditu, a vještak utvrđuje: a) razliku između stvarno naplaćenih kamata i kamata obračunatih primjenom početno ugovorene kamatne stope, b) razliku – više isplaćeni iznos kredita do kojeg je došlo zbog valutne klauzule – promjene tečaja HRK/CHF kroz otplatno razdoblje, a razlike su iskazane u priležećim tablicama, kako je kretanje godišnje kamatne stope prema kojoj je tuženik obračunavao otplatu kredita iskazano u dokumentu „Obavijest o promjeni kamatnih stopa“, da vještak uračunava: c) priznatu preplatu u konverziji sa potraživanjem tužiteljice temeljem čl. 171 i 172 ZOO- a, a na tablicama su prikazani iznosi zakonskih zateznih kamata za iznose razlika u kamati (Tablica 4) i iznosi tečajnih razlika (Tablica 5), a iznos koji je priznat i vraćen u konverziji izjednačen je sa iznosom zakonskih zateznih kamata na dan 10.09.2009. i dijelom zakonske zatezne kamate od 14.10.2009. u iznosu 11,98 HRK, utvrđuje: d) razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju te je razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 19.595,31 HRK, radi izračun novčanog iznosa izražen u kunama (jer je prigovor radi prebijanja tuženik istaknuo i u kunama) kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 1.11.2005. do 1.12.2008. novčanog iznosa u kunama po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od 1.2.2014. do 1.09.2015., novčanog iznosa izražen u CHF po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 4,30% i stvarno plaćenih kamata po sniženoj kamatnoj stopi od 3,23% i to za razdoblje od 1.2.2014. do 1.10.2015.,

-kako je prema nalazu vještaka tužitelj na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznos kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos 1.935,33 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita iznosi 9.202,32 HRK. Pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „l“ (CHF) i u stupcu „o“ (HRK), da je tužitelj kroz mjesečne anuitete zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF preplatio iznos 62.850,17 HRK, a pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici u stupcu „s“,

-kako je dana 19. siječnja 2016. sklopljen Aneks ugovora o kreditu broj 5102688016 kojim je utvrđena preplata po Ugovoru o kreditu u iznosu od 6.886,04 HRK, iznos koji je priznat i vraćen u konverziji izjednačen je sa iznosom zakonskih zateznih kamata na dan 10.09.2009. i dijelom zakonske zatezne kamate od 14.10.2009. u iznosu 11,98 HRK, da je razlika između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju iznosi 19.595,31 HRK, a novčani iznos u kunama po mjesecima kao razlike između anuiteta koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao po tečaju na dan plaćanja anuiteta i to za razdoblje od 1.11.2005. do 1.12.2008. je 9.719,44 HRK, kako je novčani iznos u kunama po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od 1.2.2014. do 1.9.2015. 3.105,70 HRK, a novčani iznos izražen u CHF po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 4,50% i stvarno plaćenih kamata po sniženoj kamatnoj stopi od 3,23% i to za razdoblje od 1.2.2014. do 1.10.2015. je 653,16 CHF, a sve uplate (plaćanja u HRK po tečaju CHF na dan plaćanja) su uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR, a iskazane uplate ne bi nastale u tim iznosima da se nije povećavala kamatna stopa i tečaj CHF,

-kako je vještak dostavio i pisano Očitovanje od 20. listopada 2022. iz kojeg proizlazi da je njegov izračun razlike u ostatku glavnice koji računa preko inicijalnog otplatnog plana ispravan jer je to iznos koji je trebao biti da se nije mijenjala ugovorena kamatna stopa i tečaj, razlika u ostatku glavnice iznosi 19.595,31 HRK, a izračunava razliku ostatka glavnice prema zahtjevu tuženika koja iznosi 17.057,43 HRK te ostavlja sudu na odluku koji će iznos uzeti kao valjani, kao i da razlika između isplaćenog depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen tužitelju po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita iznosi 24.786,67 HRK te da je točan iznos koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF je 61.850,17 HRK.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je, prihvaćajući prije svega nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u bitnom zaključio kako je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu dana 3. rujna 2005., kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 116.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a radilo se o stambenom kreditu građana za kupovinu nekretnine, kako osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke predstavlja tipski ugovor kakve je sklapala tužena banka u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi, a banka nije dokazala da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak i riziku promjenjive kamatne stope te cijeneći iskaz tužitelja, kako se nikako ne može govoriti niti smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive. Kako među strankama nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR i da je konverzija izvršena temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju, no konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužitelju vraćeno sve što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više platila, a tuženik primio, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada, a iz sadržaja aneksa ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

9.Osim toga, kako je tuženik istakao prigovor radi prebijanja, da plaćanjem anuiteta kredita u razdoblju dok su tečaj CHF i kamatna stopa bili niži od početnog ugovorenog, tužitelj nije ništa primio niti je stekao bez osnove u smislu odredbe iz čl. 1111. st.1. u svezi sa st. 3. ZOO-a, jer je uplatu primio tuženik pa ne postoji ni obveza tužitelja na vraćanje nečeg što nije primio, a ne postoji niti konkretna tražbina tuženika po osnovi (djelomične) ništetnosti odredbe ugovora, kao i kako ne postoji niti konkretna tražbina tuženika s osnova naknade štete. Glede navoda o prijeboju u iznosu od 24.786,67 kn razlika s osnove depozita, kako je nesporno da je tužitelj kao sredstvo osiguranja kredita (instrument osiguranja vraćanja kredita) dao depozit te je nesporno, a što proizlazi i iz navoda odgovora na tužbu, da je ugovor o depozitu sklopljen 26. listopada 2005. i radilo se o depozitu u iznosu od 11. 665,00 CHF te prvostupanjski sud prihvaća navode tužitelja prema kojima je ugovor o depozitu poseban pravni posao koji egzistira neovisno o osnovnom ugovoru o kreditu, a valjanost tog ugovora o depozitu nije dovedena u pitanje ni presudom u kolektivnom sporu, niti eventualnim protutužbenim zahtjevom tuženika. Stoga je i predmetni tuženikov prigovor radi prijeboja odbijen kao neutemeljen.

10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

11.Međutim, navedena činjenična utvrđenja i na njima utemeljene zaključke prvostupanjskog suda za sada u potpunosti kao pravilne ne može prihvatiti ovaj drugostupanjski sud, a što djelomice utemeljeno ističe i tuženik u žalbi.

12.U ovom žalbenom stadiju postupka, prije svega, valja navesti kako sporne odredbe Ugovora o (namjenskom) kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

13.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

14.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

15.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio i upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

18.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

19.Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako osnovni ugovor o kreditu koji su sklopile stranke predstavlja tipski ugovor kakve je sklapala tužena banka u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi, a banka nije dokazala da bi tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak i riziku promjenjive kamatne stope te se ne može smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, odnosno kako su te ugovorne odredbe ništetne.

20.Međutim, kako je već rečeno, nije sporno kako je tužitelj s tuženom bankom dana 19. siječnja 2016. sklopio Aneks ugovora o kreditu kojim je kredit konvertiran i time su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i kamatnih stopa, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK), uz konverziju kredita u CHF u valutu EUR, a sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te su stranke utvrdile iznos preplate.

21.U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. navodeći: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe kako je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i kako ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

22. Sporazum, bez obzira je li sklopljen u obliku tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.). Stoga je, kao odlučno u postupku, trebalo utvrditi je li dodatak Ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

23.Pritom je potrebno i skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje kako su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud izjasnio da, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

24. Dakle, potrebno je i u konkretnomn slučaju nedvojbeno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i potpuno računski točno, je li točan iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, kako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a kako je utvrđen, kao i utvrditi postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju i relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje u rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit. Od tih utvrđenja ovisi i odluka o utemeljenosti predmetnih zahtjeva na isplate iznosa koje tužitelj potražuje.

25.Očitujući se o tuženikovim žalbenim navodima potrebno je posebno dodati, a u odnosu na okolnosti radi kojih je tuženik u žalbi podnio zahtjev za izuzeće, kako ZPP ne predviđa uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće kako ga označava sam tuženik navodeći: "…ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od okolnosti opisanih pod a) i b) u toč. II. ove žalbe, ovaj dio žalbe treba se smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu odredbe članka 73. ZPP-a u vezi odredbe članka 71. stavka 7. ZPP-a, podredno tuženik predlaže da u tom slučaju sukladno odredbi članka 72. stavka 2. ZPP-a taj sudac o tim okolnostima obavijesti predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću". U zahtjevu tuženik ne konkretizira ni osobu uređujućeg suca niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka pa da bi time, prema tvrdnjama tuženika, bila uvjetovana njihova pristranost, zbog čega prijedlog tuženika ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće i po njemu nije potrebno postupiti. Tek podredno, iako to nije odlučno, navodi se kako članovi ovoga sudskog vijeća nisu sklapali ovakve ili slične pravne poslove s poslovnim bankama.

26.Nadalje, u ovom žalbenom stadiju postupka valja navesti, odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, kako je prvostupanjski sud razmatrao poštenje ugovorne odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti u smislu odredbe članka 81. ZZP/03, te je zaključio kako je ta ugovorna odredba ništetna. Naime, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, kojeg je pripremio tuženik, kako stranke o ugovornim odredbama nisu pojedinačno pregovarale te kako tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi. Po ocjeni prvostupanjskog suda ugovorna odredba prema kojoj je ugovorena mjesna nadležnost predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu zbog toga što je mjesto prebivališta tužitelja u [adresa] pa bi ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti tužitelju izazvala troškove dolaska na sud čime, po ocjeni prvostupanjskog suda, u procesno pravnom položaju ugovornih stranaka postoji znatna neravnoteža. Iz tih razloga sud prvog stupnja ispravno zaključuje kako nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula pa kako je tužitelj tužbu podnio pred sudom mjesta svog prebivališta, to je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan.

27.O navedenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak kako je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju quaestio facti.

28.Takav stav suda u skladu je i s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C- 244/98, prema kojem prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnoga poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske u oduci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača (ovdje sud prvog stupnja).

29.Tužitelj je adresu prebivališta naznačio u tužbi pri čemu nije bio dužan uz tužbu dostaviti službenu ispravu iz koje bi proizlazilo kako je u vrijeme podnošenja tužbe njegova adresa prebivalište bila upravo na području mjesne nadležnosti suda prvog stupnja, a da tužitelj ima prebivalište na nekoj drugoj adresi tuženik niti ne tvrdi. Stoga je sud prvog stupnja tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti valjano odbio kao neutemeljen.

30.Iz navedenoga proizlazi kako je u prvostupanjskoj presudi pogrješno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je, postupajući na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

31.U nastavku postupka prvostupanjski sud će razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano u pogledu kondemnatornog zahtjeva tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, po potrebi nadopuniti dokazni postupak i utvrditi i druge odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

32.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

33.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

34.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte