Poslovni broj: Usž-3829/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Petra i Tome Erdödyja 2, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1632/2023-11 od 5. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja žalba tuženika i poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1632/2023- 11 od 5. srpnja 2024., dok se u preostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana i potvrđuju se točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1632/2023-11 od 5. srpnja 2024.

II.  Nalaže  se  tuženiku  Ministarstvu  prostornoga  uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske naknaditi tužiteljici SDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvijetisućepetstoeura) u roku od 60 (slovima: šezdeset) dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvjestopedeseteura), zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/275, URBROJ: 531-07-1-1/3-23-2 od 3. srpnja 2023. (točka I. izreke), poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/15-008/3288, URBROJ: 251-10-32/012-22-3-SMA od 1. kolovoza 2022. (točka II. izreke), nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovoga spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 60 dana (točka III. izreke), opunomoćeniku tužiteljice Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Petra i Tome Erdödyja 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu troška delegacije predmeta u iznosu od 472,62 eura te se nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna na račun opunomoćenika tužiteljice isplati navedeni iznos, u roku od 60 dana (točka IV. izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 3. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/15-008/3288, URBROJ: 251-10-32/012-22-3-SMA od 1. kolovoza 2022. godine.

1.2. Točkom 1. izreke osporavanog prvostupanjskog rješenja tužiteljici je utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zagradu u Zagrebu, Paruževina, Turčinovo 40, na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 165,27 m3 u iznosu od 5.288,64 kuna, sve utvrđeno proračunom troškova komunalnog doprinosa koji čini sastavni dio tog rješenja, uz popratna utvrđenja pod točkama 2. i 3. izreke tog rješenja.

1.3. Prvostupanjski sud je predmetna rješenja poništio jer je ocijenio da tužiteljica ne može biti utvrđena obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za predmetnu nekretninu jer nije podnijela zahtjev za legalizaciju, niti je u to vrijeme bila vlasnica predmetne nekretnine.

2. Tuženik je protiv presude prvostupanjskog suda podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra pogrešnim zaključak suda da tužiteljica nije mogla biti utvrđena obveznicom plaćanja komunalnog doprinosa. Navodi da je rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/673, URBROJ: 251-13- 22/406-2014-8 od 19. ožujka 2014., pravomoćno i izvršno 25. travnja 2014., doneseno na temelju zahtjeva SD koji je tada bio i vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi ozakonjena zgrada. Nakon smrti SD nekretninu je, na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, stekao LD, od kojega je tužiteljica kupila nekretninu te se kao vlasnik upisala u zemljišne knjige 20. svibnja 2021. godine. Smatra da komunalni doprinos, kao javno davanje vezano uz građenje ili ozakonjenje zgrade, nije osobna obveza, nego upravo suprotno, obveza koja prati nekretninu za koju treba platiti doprinos, s čim u vezi se poziva na praksu ovog Suda (odluke poslovni broj: Usž-4497/19 od 15. srpnja 2011., poslovni broj: Usž-3359/2023-2 od 21. ožujka 2024.). Stoga, kako je tužiteljica u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o komunalnom doprinosu od 1. kolovoza 2022. bila vlasnica predmetne nekretnine na kojoj se nalazi ozakonjena zgrada, a što je i danas, smatra da je pravilno i zakonito određena obveznicom plaćanja komunalnog doprinosa. Poziva se na odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-2383/22-4 od 2. studenoga 2023. i poslovni broj: Usž- 2195/23-2 od 22. studenoga 2023., koje su, prema mišljenju tuženika, donesene u identičnim situacijama. Posebno upire na nepravilnost točke III. izreke pobijane presude u dijelu u kojem je tužiteljici kao opravdan priznat trošak zastupanja za sastav podneska od 7. lipnja 2024. godine. Ističe da je iz spisa razvidno da je tuženik u odgovoru na tužbu ostao kod razloga iz obrazloženja osporenog rješenja, stoga smatra da nije bilo razloga da se tužiteljica na takav podnesak očituje podneskom kojim je iznijela nove činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, a koje su morale biti iznesene već u tužbi. Slijedom navedenog, prigovara da je Sud neosnovano utvrdio opravdanim trošak sastava tog podneska. Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu, u bitnom, protivi žalbenim navodima tuženika, opširnim razlozima osporava da bi bila obveznik predmetnog komunalnog doprinosa jer nije podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, niti je bila vlasnik zgrade u trenutku donošenja rješenja o izvedenom stanju, niti je bila investitor predmetne gradnje te smatra da je, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG/18) i odredbama Općeg poreznog zakona (“Narodne novine“, broj 115/16., 106/18.), nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u predmetnoj upravnoj stvari. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Zainteresirana osoba se podneskom od 30. rujna 2024. očitovala na podnesak tužiteljice od 13. rujna 2024., odnosno odgovor na žalbu, priklonivši se žalbenim navodima tuženika, osporavajući stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljica ne može biti obveznik komunalnog doprinosa u predmetnom slučaju. U odnosu na prigovor zastare, smatra da je ovdje primjenjiv Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13. , 153/13., 147/14., 36/15. dalje: ZKG/95.), koji, prema mišljenju zainteresirane osobe, ne predviđa zastaru prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

5. Tužiteljica je podneskom od 31. listopada 2024. osporila navode zainteresirane osobe iz podneska od 30. rujna 2024., ostajući pri svom stavu da ne može biti utvrđena obveznikom obveze komunalnog doprinosa te prigovara da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa. Zahtijeva naknadu troška sastava podneska od 13. rujna 2024. i 31. listopada 2024. godine.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je točkom III. izreke pobijane presude povrijeđen zakon na štetu tuženika, budući da je, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici dosudio trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024., dok je u preostalom dijelu izreke prvostupanjska presuda zakonita, iz razloga navedenih presudom ovog Suda.

8. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je Odjel za graditeljstvo, Treći područni odsjek za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog Odjela za komunalne poslove i zelenilo istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 30. ožujka 2015. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 19. ožujka 2014. (pravomoćno od 25. travnja 2014.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 1. kolovoza 2022. tužiteljici utvrđena obveza komunalnog doprinosa prema Proračunu troškova komunalnog doprinosa od 8. srpnja 2020. godine.

9. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan ZKG/18, koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

10. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 25. travnja 2014., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015. i nastupila je 1. siječnja 2021., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

11. Stoga je osporavano drugostupanjsko rješenje od 3. srpnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 1. kolovoza 2022. doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ- a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

12. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni ZKG/95, iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ-a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze, jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju i na druga javna davanja, kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024. godine. Sukladno navedenom, tuženik i zainteresirana osoba neosnovano smatraju da u primjeni ZKG/95 nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa.

13. Nije sporno da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnijela osoba različita od tužiteljice, koja je vlasnikom nekretnine postala 2021., kada se upisala u zemljišne knjige na temelju Ugovora o kupoprodaji od 18. svibnja 2021. godine. Međutim, imajući u vidu odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.), prema kojoj obveza plaćanja komunalnog doprinosa po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, tereti podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade, to, po ocjeni ovog Suda, nije bilo zakonske zapreke utvrditi obvezu tužiteljici kao vlasnici ozakonjene zgrade, budući da obveza komunalnog doprinosa nije osobna obveza, već prati nekretninu za koju treba platiti komunalni doprinos (tako primjerice i u presudama ovog Suda, poslovni broj: Usž-2383/22-4 od 2. studenog 2023., Usž- 3359/23-2 od 21. ožujka 2024.).

14. Stoga, tuženik osnovano ukazuje da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim, takva povreda nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke, s obzirom da su osporavana rješenja svakako nezakonita jer su donesena nakon proteka apsolutnog zastarnog roka.

15. Slijedom izloženog, pravilno je prvostupanjski sud točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude poništio osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela te je u tom dijelu žalba tuženika ocijenjena neosnovanom. Neosnovano je i osporavanje točke IV. izreke prvostupanjske presude jer tužiteljica ima pravo na trošak delegacije predmeta, koji trošak tuženik i ne osporava određenim razlozima.

16. Međutim, ovaj Sud smatra da je točkom III. izreke prvostupanjske presude neosnovano tužiteljici dosuđen i trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024., kojim je odgovorila na odgovor na tužbu tuženika, jer sadržaj tog podneska, kojim tužiteljica ponavlja prigovor zastare te iznosi nove prigovore koje nije istakla u tužbi, po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, stoga je ovaj Sud u tom dijelu žalbu tuženika ocijenio osnovanom i poništio točku III. izreke prvostupanjske presude.

17. Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, Sud je tužiteljici dosudio trošak sastava tužbe (1.000,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost), pristupa na ročište (1.000,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost) po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, koji troškovi predstavljaju opravdane troškove u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a. Ovaj Sud nije cijenio osnovanim trošak sastava odgovora na žalbu od 13. rujna 2024. u iznosu od 1.562,50 eura te trošak sastava podneska od 31. listopada 2024. u iznosu od 1.562,50 eura, jer ti podnesci, kao procesne radnje, po ocjeni ovog Suda, nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u povodu spora, iz kojeg razloga je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan.

18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i odredbe članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić