Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1134/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) IŠ žena I pok. CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2) DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Damiru Babiću, odvjetniku u Šibeniku, Kralja Zvonimira 5, protiv tuženica pod 1) HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Nizozemska, pod 2) FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Miru Radeliću, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 1A, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-72/2020 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-72/2020 od 29. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica pod 1) suvlasnica za 1/2 dijela stana ukupne površine 49,28 m2, položenog u prizemlju stambenog objekta – kuće katastarske oznake čest. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji stan se sastoji od hodnika površine 2,35 m2, kuhinje, blagovaone i dnevnog boravka, sve površine 23,94 m2, sobe površine 10,06 m2, vanjskog WC-a površine 1,40 m2, te radionice površine 11,53 m2. U točki II. izreke, utvrđeno je da su tužiteljica pod 1) i tužitelj pod 2) suvlasnici, svatko za po ½ dijela, stana ukupne površine 88,68 m2, položenog na katu stambenog objekta – kuće katastarske oznake čest. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji stan se sastoji od stubišta površine 5,59 m2, terase površine 8,64 m2, kuhinje, blagovaone i dnevnog boravka sve površine 18,25 m2, hodnika površine 8,61 m2, sobe površine 9,01 m2, sobe površine 11,95 m2, sobe površine 8,67 m2, sobe površine 7,76 m2, kupaonice površine 4,62 m2 i balkona površine 5,58 m2.

2. Sud prvog stupnja je ujedno rješenjem utvrdio da su tužitelji povukli dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude (točka I. izreke rješenja). U točki II. izreke rješenja naloženo je strankama da same snose svoje troškove ovog postupka.

3. Žale se tuženice pobijajući prvostupanjsku odluku, ali ne precizirajući jasno iz kojih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud ukine presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženicama, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Zatražile su trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom za 1/2 dijela stana ukupne površine 49,28 m2, položenog u prizemlju stambenog objekta – kuće katastarske oznake čest. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] te zahtjev tužitelja da se utvrde suvlasnicima, svatko za po ½ dijela, stana ukupne površine 88,68 m2, položenog na katu iste kuće.

7. Tužiteljica pod 1) zahtjev temelji na tvrdnji da je dio suvlasništva stana u prizemlju predmetne kuće za ¼ dijela, stekla nasljeđivanjem pok. oca CŠ, a drugu ¼ dijela suvlasničkog prava da je stekla nakon smrti svoje majke UŠ temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanja zaključenog s istom. Tužitelji tvrde da su suvlasnici svako za po ½ dijela stana izgrađenog na katu kuće, koju gradnju da su izveli dozvolom vlasnika pokojnog oca tužiteljice pod 1), odnosno punca tužitelja pod 2) CŠ.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud smatra kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje u svojoj žalbi opisno ukazuju tuženice i na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Presuda suda prvog stupnja sadrži pravno osnovane, jasne i činjenično utemeljene razloge o relevantnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva poslovni broj O-257/04, UPP/OS-66/04 od 30. kolovoza 2005. iza smrti CŠ pok. C, oca tužiteljice pod 1) i tuženica, iz ostavine istog „vlasništvo prizemlja kuće u [adresa] s vrtom, od čest. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]“, raspoređeno za po ¼ dijela suvlasništva supruzi ostavitelja UŠ ud. CŠ te kćerima ovdje tužiteljici i tuženicama, svakoj za po ¼ dijela;

- da iz obrazloženja citiranog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su se, zakonski nasljednici pozvani na nasljeđivanje suglasili da u ostavinsku masu ostavitelja ne ulazi kat kuće u [adresa], jer je taj kat izgradila kći ZŠ zajedno sa svojim suprugom (ovdje tužitelj pod 2);

- da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju ovjerenom kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem R2-184/15 dana 11. svibnja 2015., UŠ ud. CŠ, kao primateljica uzdržavanja, na ime utanačenog uzdržavanja, prepustila svojoj kćeri, ovdje tužiteljici pod 1), između ostalog, ¼ suvlasništva prizemlja kuće u [adresa], s vrtom, koja kuća je izgrađena na čest. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

- da je UŠ ud. CŠ preminula **.**.2015. te je iza njezine smrti javni bilježnik u [adresa] Nevenka Nakić donijela rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-3079/15,UPP/OS-210/15 dana 20. siječnja 2016. (pravomoćno 15. ožujka 2016.), a dijelom njezine ostavine nije utvrđeno suvlasništvo za ¼ prizemlja kuće u [adresa] s vrtom, koja kuća je izgrađena na čest. broj [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], dok su se pozvane zakonske nasljednice ovdje tužiteljica pod 1) i tuženica pod 2) suglasile sa utvrđenom ostavinom navedene pokojnice i pravima nasljednika, dok je o pravu, ovdje tuženice pod 1), koja iako uredno pozvana nije pristupila ostavinskom ročištu, odlučeno sukladno zakonu;

- da je u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], (tada u sustavu društvenog vlasništva) drugog zemljišno knjižnog bića, zgrade bez zemljišta oznake čest. broj [katastarska čestica], 21. ožujka 1978. (Z-537/78) na temelju kupoprodajnog ugovora od dana 12. veljače 1978., OV. broj 741/78 SO Šibenik, pravo vlasništva navedene nekretnine uknjiženo na ime CŠ pok. C, uz brisanje takvog prava sa imena dotadašnje vlasnice EŠ ud. D;

- da je 19. listopada 2005. (Z- 6805/05) na temelju rješenja o nasljeđivanju od 30. kolovoza 2005. pod brojem O-257/04,UPP/OS-66/04 javnog bilježnika u Šibeniku Igora Lučeva, uknjiženo pravo vlasništva 2. zemljišno knjižnog tijela (zgrada bez zemljišta) na imenima UŠ udove CŠ, RŠ pok. CŠ, FŠ UŠ pok. CŠ i IŠ pok. CŠ, svake za po ¼ dijela suvlasništva;

- da je u Z. U. [broj ZK uloška], za K. O. [katastarska općina] dana 30. prosinca 2010. (Z- 9698/10) zabilježena žalba predlagateljice, ovdje tužiteljice pod 1) protiv rješenja o provedbi rješenja o nasljeđivanju iza smrti CŠ pok. C (Z-6805/05 od dana 19. listopada 2005.), te da je 24. lipnja 2011. (Z-4430/11) na temelju rješenja od 1. lipnja 2011. brisana zabilježba žalbe pod brojem Z- 9698/10;

- da je očevidom uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka mjernika JŠ dipl. ing. geodezije i građevinske struke Vlade Vukelje dipl. ing. građevinarstva, predmetna nekretnina identificirana kao čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], da predstavlja katnicu pokrivenu dvostrešnim krovom, do kata predmetnog objekta dolazi se vanjskim višekrakim betonskim stepeništem, da se stambena jedinica u prizemlju i ona na katu predmetnog objekta mogu smatrati zasebnim stambenim jedinicama;

- da je u katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina], posjedovnom listu broj 674 posjed čest. broj [katastarska čestica], kuća u [adresa] u [adresa], površine 299,00 m2, upisan na imenu CŠ pok. C;

- da prema iskazu vještaka Vlade Vukelja ne bi bilo moguće izvršiti diobu etažiranjem samog prizemlja s obzirom da bi za taj postupak trebalo poduzeti niz pravnih i stvarnih radnji, a da bi glede mogućnosti etažiranja predmetnog objekta, sagledavajući njegovu ukupnost, na način da se stambena jedinica na katu objekta zadrži kao jedna funkcionalna jedinica, a da se od iste odvoji prizemlje objekta kao druga zasebna stambena jedinica, bez bilo kakvih građevinskih zahvata na jednoj ili drugoj etaži, takvo etažiranje bilo moguće ukoliko bi se sačinio potrebiti elaborat o etažiranju, na isti dobile odgovarajuće potvrde, uvažavajući uz to da je objekt legalan, odnosno da ima uporabnu dozvolu, tj. rješenje o izvedenom stanju u tzv. postupku legalizacije; da je dio objekta u prizemlju izgrađen prije 15. veljače 1968., a etaža kata izgrađena naknadno; da nema podataka o legalitetu nadogradnje kata, dakle, dio objekta (prizemlje) da se može smatrati legalno izgrađenim, dok se dio predmetnog objekta (kat) ne može smatrati takvim, u kom smislu da nije moguće (danas) provesti postupak etažiranja, te s obzirom na nepostojanje legaliteta nadogradnje kata ima se smatrati kao da je čitav objekt nelegalno izgrađen;

- da je vještak mjernik JŠ naveo da je u ukupnoj površini čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 299,00 m2 sadržana i površina samog predmetnog objekta;

- da je pravni prednik stranaka CŠ pok. C 12. veljače 1978. godine kupio vlasništvo prizemnog objekta oznake čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], od ranije vlasnice EŠ ud. D, koji objekt je nedvojbeno kao takav bio uknjižen prije 15. veljače 1968.;

- da prema iskazima tužitelja proizlazi da je kat predmetnog objekta građen početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća nakon što su se svi članovi obitelji suglasili da to učine baš ovdje tužitelji, a da je tuženica pod 2) iskazivala da je kat utužene kuće građen, kakav je danas, nakon požara u kojem je izgorjelo ranije postojeće drveno potkrovlje objekta 1979., a nakon požara da su ostale samo „lastavice“ od betona.

10. Stoga, sud prvog stupnja prihvaća tužbene zahtjeve utvrdivši kako su u konkretnom slučaju tuženice bile sudionice ostavinskog postupka u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti CŠ pok. C pa učinci istog rješenja glede sastava ostavine, osoba nasljednika i veličine njihovih nasljednih dijelova, vežu tuženice u smislu odredbe članka 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN). Osim toga, sud prvog stupnja naglašava kako su se zakonski nasljednici ostavitelja suglasili da u ostavinsku masu ne ulazi kat predmetne kuće jer su taj kat izgradili tužitelji, a kako proizlazi i na temelju iskaza saslušanih svjedoka PŠ, TŠ i ĆŠ.

11. Sud prvog stupnja zaključuje kako je tužiteljica pod 1) suvlasnica prizemlja predmetne kuće za ukupno ½ dijela, cijeneći činjenicu da je od oca naslijedila ¼ te da je majka tužiteljice UŠ ud. CŠ Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2015., ¼ svog suvlasničkog prava toga prizemlja kuće (koje pravo je naslijedila od supruga CŠ pok. C) prenijela tužiteljici.

12. Žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

13. U okolnostima citiranih činjeničnih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji imaju pravni interes u smislu odredbe članka 187. ZPP-a tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa te sud može donijeti deklaratornu presudu kojom se utvrđuje pravo suvlasništva pojedinog dijela nekretnine, neovisno o trenutnom stanju u zemljišnim knjigama i činjenici da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. CŠ provedeno u zemljišnim knjigama, a žalba tužiteljice protiv upisa odbijena.

14. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. CŠ proizlazi da su njegovi nasljednici supruga i tri kćeri naslijedile, svaka za po ¼ dijela samo prizemlje stambene zgrade – kuće izgrađene na čest. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a ne cijeli objekt. U odnosu na kat kuće, nasljednice su bile suglasne da isti ne ulazi u ostavinsku imovinu jer su taj kat izgradili tužitelji.

15. U situaciji kada je rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnim knjigama u odnosu na cijelu nekretninu, a ne prema rješenju o nasljeđivanju, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica pod 1) u ovom postupku može osnovano zahtijevati da se utvrdi suvlasnicom stana u prizemlju i onog na katu kuće, kojeg je gradila zajedno sa suprugom, tužiteljem pod 2). Ovo stoga što rješenje o nasljeđivanju veže osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku te se odnosi na sve činjenice koje su ostavinskom sudu bile poznate i nesporne u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju.

16. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako okolnost što tužitelji tužbenim zahtjevom nisu tražili i uknjižbu utvrđenog prava suvlasništva, razvrgnuće suvlasničke zajednice i etažiranje, nije relevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari.

17. Prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge za svoju ocjenu dokaza i za zaključak, kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako su tužitelji dokazali osnovanost zahtjeva pa suprotno stavu žalitelja pobijana presuda nije arbitrarna niti proizvoljna. Osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, žaliteljice se zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu, a da pri tom ne navode u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena sa pribavljenim i izvedenim dokazima.

18. Prema odredbi članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

19. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer iz izvedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica pod 1) naslijedila od pok. oca ¼ dijela stana u prizemlju kuće, a drugu ¼ dijela toga stana nakon smrti majke prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 11. svibnja 2015. Nadalje, iz izvedenih dokaza posebno iskaza svjedoka i stranaka, jasno proizlazi da su tužitelji stan na katu kuće izgradili vlastitim sredstvima, uz suglasnost tadašnjeg vlasnika, oca tužiteljice. Time su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva gradnjom na tuđem zemljištu uz suglasnost vlasnika u smislu odredbe članka 24. (u vrijeme gradnje važećeg) Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje: ZOVO).

20. Za dodati je kako su prema odredbama Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 26/54., 19/55., 48/58., 52/58., 30/62., 53/62., "Službeni list SFRJ" br. 15/65., 43/65. - službeni pročišćeni tekst, 57/65., 17/67., "Narodne novine" br. 52/73., "Službeni list SFRJ" br. 11/74., "Narodne novine" br. 27/91.), posebni dijelovi zgrade (stanovi) mogli biti predmetom prava vlasništva. Isto tako, mogućnost postojanja prava vlasništva na stanu kao posebnom dijelu zgrade predviđao je i ZOVO, dok je šire pravno uređenje etažnog vlasništva sadržavao Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada („Službeni list“ broj 16/59, 43/65, 57/65, „Narodne novine“ broj 52/73).

21. Normativa na kojoj se temeljilo etažno vlasništvo do stupanja na snagu ZVDSP-a je napuštajući načelo pravnog jedinstva nekretnine dopuštala stjecanje prava vlasništva, odnosno prava korištenja na stanovima kao samostalnim objektima stvarnih prava na kojima su se mogli osnivati stvarnopravni odnosi. U tom smislu vlasnik stana kao posebnog dijela zgrade, shodno općoj stvarnopravnoj normativi, imao je pravo svoje etažno vlasništvo posjedovati, koristiti se i raspolagati njime u skladu s ovlastima vlasnika nekretnine kao objekta stvarnopravnog odnosa. Tako je predmet etažnog vlasništva prema navedenoj normativi mogao biti pojedini stan kao posebni dio zgrade, dok su se tek određena prava protezala na zajedničke dijelove zgrade i zemljište na kojem je zgrada izgrađena.

22. Prema stavku 2. članka 370. ZVDSP-a vlasnik posebnog dijela zgrade iz stavka 1. ovoga članka nakon stupanja na snagu ZVDSP-a ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom tog posebnog dijela, time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka. U stavku 3. i 4. je pak, propisano da vlasniku posebnog dijela zgrade pripada, stupanjem na snagu ZVDSP-a, odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto prava koja je isti do tada imao, time da će se veličina odgovarajućeg suvlasničkog dijela utvrditi na temelju pravila ZVDSP-a o veličini odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svom vlasništvu posebni dio zgrade. Dok se to ne utvrdi, smatra se da su suvlasnički dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki suvlasnik ima pravo tražiti od suda da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova.

23. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelji povukli dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno (članak 193. ZPP) te je po utvrđenju da je uspjeh tužitelja zahtjevima istaknutim radi utvrđenja prava (su)vlasništva, podjednak ukupnosti zahtjeva koje su tužitelji povukli u ovoj pravnoj stvari, istaknutih radi diobe etažiranjem i uknjižbe utvrđenih prava u zemljišnim knjigama, odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članak 154. ZPP). Stoga žalbeni navodi s time u vezi nisu osnovani.

24. Iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25. Tuženice nisu uspjele sa žalbom pa je odbijen njihov zahtjev za trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić