Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-412/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Erste & Steiermärkische banke d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević& partneri d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-197/2023-37 od 10. prosinca 2024. i dopunskog rješenja poslovni broj P-197/2023-42 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj dana 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvaža se žalba tužitelja i ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-197/2023-37 od 10. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.456,37 Eur s pripadajućom kamatom i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje.

II. Ukida se dopunsko rješenje poslovni broj P-197/2023-42 od 8. siječnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, utvrđeno je da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu, broj [broj kredita] kojeg su prednik tužiteljice SŽ kao korisnik kredita i tužena banka kao kreditor sklopili 12. srpnja 2005. i potvrdili ga 13. srpnja 2005. kod javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara pod brojem OU-223/05, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita i to: u članku 1. koje glase: „po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“; u članku 7. koje glase: „po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“; te u članku 10. koje glase: „NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke“; te se utvrđuje da iste odredbe ne proizvode pravne učinke među ugovornim stranama.

Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.161,05 Eur sa zateznim kamatama pobliže navedenim u toč. II. izreke, te je odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.456,37 Eur, sa pripadajućom zateznom kamatom. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 937,32 Eur zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 794,53 Eur teče od 15. srpnja 2005., a na iznos od 142,79 Eur teče od 17. prosinca 2012. pa sve do konačne isplate, a toč. IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 999,90 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

Dopunskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu troškova postupka u daljnjem iznosu od 750,00 Eur.

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.456,37 Eur s pripadajućom kamatom, te dopunsko rješenje, pobija tužiteljica za bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu kao i dopunsko rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te isplatiti tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 750,10 eur, te naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, kojom je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak, odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetnih odredbi.

6. U ovom predmetu nije sporno: da su prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, dana 12.7.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: [broj kredita] (dalje: Ugovor); da je predniku tužitelju, kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 51.350,00 CHF po srednjem tečaju kreditor na dan korištenja s ugovorenom kamatnom stopom od 8,25% godišnje, koja stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika; da je istim ugovorom ugovorena obveza uz primjenu valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika; da je ugovoren rok otplate od 96 mjeseca, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća; da je predmetni ugovor sklopljen radi kupnje kuće, a ugovor je otplaćen dana 18. prosinca 2012.

7. Prvostupanjski sud je, potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su ništetne odredbe Ugovora u dijelu kojim je glavnica vezana uz valutu CHF, odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te se navedene odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovoren odredbe.

8. Odredbom čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, (Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO/91) propisano je da tužitelj ima pravo na povrat u dijelu u kojem je njegova obveza preplaćena i to kao razlika između iznosa kojeg je platio zbog tečaja za valutu CHF, primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita.

9. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Josipu Rašiću, koji je utvrdio da ukupan iznos preplata s osnova tečajne razlike iznosi 5.617,42 Eur. U periodima u kojima su tečajevi na dan dospijeća (plaćanja) anuiteta bili niži od početnog tečaja, nastala je tečajna razlika u iznosu od 374,98 Eur/2.825,29 kn, kao i razlike u depozitu nastale s istog osnova u iznosu od 1.081,39 Eur.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz vještaka, te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.161,05 Eur, koji predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj preplatio u razdoblju kad je tečaj bio viši i iznosa koji je manje plaćen zbog negativne tečajne razlike i razlike u depozitu, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.456,37 Eur.

11. Osnovano navodi žaliteljica da je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva, umanjujući isti za negativnu razliku u tečaju CHF a nije odlučio o istaknutom prigovoru prijeboja kojeg je istaknuo tuženik još u odgovoru na tužbu, te nije odlučio o tužiteljičinom prigovoru zastare u odnosu na prigovor prijeboja. S tim u vezi, presuda se ne može ispitati, te osnovano navodi žaliteljica da je sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Vezano uz negativne tečajne razlike, valja istaći da je odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

13.2. Iz navedenog se zaključuje da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP.

13.3. Kako je u konkretnom slučaju tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja, postojale su pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti ili ne osnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF,a u vezi s tim i pretpostavke za odlučivanje o prigovoru zastare u odnosu na prigovor prijeboja.

14. Kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prigovoru prijeboja, već je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na negativnu tečajnu razliku za razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a da nije obrazložio u čemu je osnova tog odbijanja, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

15. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.456,37 Eur i predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupka, prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će donijeti novu odluku kojom će odlučiti o prigovoru prijeboja i istaknutom prigovoru zastare u odnosu na prigovor prijeboja.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti i dopunsko rješenje o troškovima, te o troškovima odlučiti zajedno s odlukom o glavnom zahtjevu.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis