Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-406/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, MUO, izvjestiteljice i MU, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Silvanu Radobuljcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskog građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1252/2024-10 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1252/2024-10 od 29. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju LU iznos od 2.737,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. veljače 2013. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 737,69 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. studenog 2024. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1252/2024-10 od 29. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju LU zatezne kamate tekuće na iznos od 2.737,00 EUR–a od 5. veljače 2013. pa do 17. veljače 2013. te iznos preko 2.737,00 EUR–a do 6.799,20 EUR–a (za iznos od 4.062,20 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 737,69 EUR–a do 1.427,77 EUR–a (za iznos od 690,08 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. studenog 2024. pa do isplate i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja ŽU za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.737,00 EUR–a od 5. veljače 2013. pa do 17. veljače 2013. kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja ŽU za isplatu iznosa od 4.062,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužitelja ŽU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 690,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. studenog 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.799,20 EUR a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.427,77 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. studenog 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 2.111,00 EUR–a (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, žali se tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 15. studenog 2024. (list 278 spisa), da mu tuženica isplati iznos od 8.910,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.843,82 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Splitu, Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Glini zbog uvjeta koji nisu bili primjereni njegovom dostojanstvu te načelima i standardima, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Osnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade koja tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, a koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da se tužitelj, rođen 1979. godine u Splitu, u razdoblju od 1. rujna 2008. pa do 18. listopada 2012., dakle ukupno 1493 dana, nalazio na izvršavanju kazne zatvora na temelju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-243/09-4 od 29. travnja 2009., i to konkretno od 1. rujna 2008. pa do 2. travnja 2009. u Zatvoru u Splitu, nakon čega je premješten u Zatvor u Zagrebu gdje je boravio 24 dana, nakon čega je premješten u Kaznionicu u Glini gdje je boravio od 27. travnja 2009. pa do 5. srpnja 2012. (osim u razdoblju od 18. travnja 2011. pa do 2. svibnja 2011. u kojem je tužitelju bio odobren prekid kazne u trajanju od 15 dana radi sređivanja imovinsko– pravnih odnosa), da bi 5. srpnja 2012. ponovno bio je premješten u Zatvor u Splitu iz kojeg je 18. listopada 2012. pušten na slobodu,

- da se dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – u daljnjem tekstu: Ustav),

- da Ustav u čl. 23. zabranjuje podvrgavanje ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a da u čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo,

- da se dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji i na Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu: Konvencija),

- da je odredbom iz čl. 3. Konvencije propisano da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju,

- da je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u više navrata zauzeo stav da su u čl. 3. Konvencije zapisane najvažnije temeljne vrijednosti demokratskog društva, odnosno zabrana mučenja ili nečovječnog i ponižavajućeg postupanja bez obzira na okolnosti i na ponašanje žrtve, a da bi zlostavljanje ulazilo u domašaj čl. 3. Konvencije, isto mora doseći minimalni stupanj težine,

- da se država treba pobrinuti da se osoba liši slobode u uvjetima koji su spojivi s njezinim ljudskim dostojanstvom, da je način i metoda izvršenja mjere ne izlažu nelagodi ili trpljenju one jačine koja bi prelazila neizbježnu razinu trpljenja svojstvenu lišenju slobode te da, s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajuće osigurani,

- da se dostojanstvo štiti i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (''Narodne novine'' broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11 i 48/11 – u daljnjem tekstu: ZIKZ), a koji u čl. 14. st. 1. t. 1. propisuje pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima,

- da je odredbama iz čl. 74. ZIKZ–a propisano da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama (st. 1.), da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a da se zajednički mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, s time da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja te da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak (st. 2.), da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora (st. 3.), da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid (st. 4.), da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (st. 5.) te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (st. 6.),

- da je odredbama čl. 76. ZIKZ–a propisano da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti (st. 1.), da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade (st. 2.) te da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (st. 3.),

- da je odredbom iz čl. 78. st. 1. ZIKZ–a propisano da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima,

- da je odredbom čl. 103. st. 1. ZIKZ–a propisano da se zatvoreniku osigurava liječenje,

- da je odredbom iz čl. 3. st. 1. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (''Narodne novine'' broj 92/02 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora, da je odredbom iz čl. 3. st. 2. Pravilnika propisano da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima, a da je odredbom iz čl. 3. st. 4. Pravilnika propisano da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor po vrstama, količinama i rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio Pravilnika,

- da je odredbom iz čl. 4. Pravilnika propisano da se zatvoreniku osigurava zasebna posteljna, posteljina i ormar za osobne stvari, a da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm, s time da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar,

- da je odredbom iz čl. 5. Pravilnika propisano da se prostorije u kojoj borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati te da temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 stupnja Celzijusa danju i 15 noću,

- da je odredbom iz čl. 6. Pravilnika propisano da se prostorije za dnevni boravak opremaju na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje, tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara,

- da je odredbom iz čl. 7. Pravilnika propisano da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, a da se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski topli ili hladni obrok prema Tablici 1 koja je prilog Pravilnika i njegov sastavni dio,

- da iz Standarda CPT–a (Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja), odnosno preporuka proizlazi, između ostalog, da je potrebno stvoriti pozitivno terapijsko okruženje (pružanje dovoljno životnog prostora po pacijentu, odgovarajuće osvjetljenje, grijanje i prozračivanje, održavanje ustanove u zadovoljavajućem stanju i ispunjenje zahtjeva bolničke higijene), posvetiti pažnju uređenju prostora, kako soba za pacijente tako i dijelova za rekreaciju, s time da je vrlo poželjno osigurati stolove uz krevet kao i ormare, pacijentima dozvoliti da zadrže određene osobne stvari (fotografije, knjige, itd.) i omogućiti im oblačenje po osobnom ukusu (što bi trebalo predstavljati dio terapijskog procesa), s time da nužnički prostor mora omogućiti pacijentima izvjesnu privatnost,

- da je ESLJP u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13, par. 136. – 141., presuda od 20. listopada 2016.) iznio mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora, a koja proizlaze iz njegove sudske prakse (test ''čvrste pretpostavke''), i to na način:

- 1. da je potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika,

- 2. da se površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja kao posljedicu ima čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije,

- 3. da je oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika: a) da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna; b) da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe; c) da je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode da i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru,

4. da u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi – veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku – prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik pri ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru te da će se u takvim slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima,

- 5. da se za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ispituju ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru,

- u odnosu na uvjete u Zatvoru u Splitu:

- da je tužitelj u razdoblju od 2. rujna 2008. pa do 9. rujna 2008. bio smješten u sobi broj 41 na II odjelu koja je ukupne površine 27,72 m2, svijetle visine 2,55 m2, s WC–om u sobi površine 1,78 m2, sa smještajnim kapacitetom 6 do 7 osoba, dok je u razdoblju od 10. rujna 2008. pa do 2. travnja 2009. te u razdoblju drugog boravka u tom zatvoru, od 5. srpnja 2012. pa do 18. listopada 2012., boravio u sobi broj 11 na I odjelu koja je ukupne površine 27,72 m2, odnosno zapremnine 66,14 m3, svijetle visine 2,55 m, s WC–om u sobi površine 1,78 m2, sa smještajnim kapacitetom za 6 do 7 osoba,

- da je tužitelj bio smješten u sobama u kojima niti u jednom trenutku nije imao na raspolaganju manje od 3,00 m2, s time da je 26 dana imao na raspolaganju više od 4 m2 te da je 205 dana imao na raspolaganju 3,00-4,00 m2,

- da su tužitelju, cijeneći stajalište zauzeto u presudi ESLJP–a u predmetu Muršić protiv Hrvatske od 12. ožujka 2015., povrijeđena njegova prava na smještaj, i to iz razloga što je sanitarni čvor djelomično odvojen od ostatka sobe pregradnim zidom koji ne ide do stropa i nema vrata koja se mogu zatvoriti,

- da činjenica da WC nije odvojen predstavlja kršenje prava tužitelja na dostojanstvo jer mu nije osigurana intima, već je izložen pogledima ostalih zatvorenika te na ovaj način nije moguće osigurati provjetravanje tog prostora, bez da mirisi ulaze u prostor sobe koja je namijenjena za boravak i spavanje zatvorenika,

- da je zbog navedenog došlo do povrede tužiteljevog dostojanstva takve težine koja kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanje kazne zatvora, slijedom čega tužitelj ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za dane provedene u takvim neadekvatnim uvjetima,

- u odnosu na uvjete u Zatvoru u Zagrebu:

- da je tužitelj u razdoblju od 2. travnja 2009. pa do 27. travnja 2009. bio smješten u Centru za dijagnostiku koji se nalazi u sklopu Zatvora u Zagrebu, i to na V. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 82 koja je površine 21,10 m2, a u kojoj se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka prostorije zidom visine 180 cm,

- da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu – Centru za dijagnostiku imao na raspolaganju manje od 3,00 m2,

- da je tužitelju, što se tiče higijenskih uvjeta i mogućnosti boravka na svježem zraku, bilo omogućeno i održavanje osobne higijene i boravka na svježem zraku,

- da opisani uvjeti smještaja i života tužitelja u Zatvoru u Zagrebu, i to uslijed neodgovarajućeg smještaja zbog sanitarnog čvora koji se nalazi u sobi te manjka prostora kojeg je povremeno imao na raspolaganju (manje od 4 m2), predstavljaju povredu prava na dostojanstven život u okvirima izdržavanja zatvorske kazne,

- da je zbog navedenog došlo do povrede tužiteljevog dostojanstva takve težine koja kod njega opravdano izaziva duševnu bol intenziteta i trajanja koja premašuje razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanja kazne zatvora, slijedom čega tužitelj ima pravo na dosudu pravične novčane naknade za dane provedene u takvim neadekvatnim uvjetima,

- u odnosu na uvjete u Kaznionici u Glini:

- da je tužitelj u toj kaznionici boravio u razdoblju od 27. travnja 2009. pa do 4. srpnja 2012., s time da je samo u razdobljima od 14. svibnja 2009. pa do 18. lipnja 2009, od 16. rujna 2009. pa do 7. travnja 2010., od 18. studenog 2011. pa do 22. studenog 2011 te od 10. prosinca 2011. pa do 13. prosinca 2011. imao na raspolaganju manje od 4m2,

- da je tužitelj, dok je boravio u staroj zgradi, tijekom dana bio slobodan boraviti izvan sobe koja je bila otključana, dok se na prijamnom odjelu, gdje je soba imala vlastiti sanitarni čvor punim zidom odvojen od ostatka sobe, zaključavanje koristilo samo tijekom noćnog odmora od 23,00 pa do 7,00 sati ujutro, s time da tijekom daljnjeg boravka u zgradi tužitelj uopće nije bio zaključavan u sobe,

- da su zatvorenici bili otključani prvenstveno radi lakšeg stalnog i neometanog pristupa pitkoj vodi i sanitarnim čvorovima te da su sve sobe u staroj zgradi bile prostrane i opremljene potrebnim namještajem, s velikim prozorima koje su zatvorenici mogli sami otvarati,

- da su sanitarni čvorovi i kupaonica bili novoadaptirani i opremljeni s 4 WC kabine, 6 tuš kabina i 6 umivaonika s ogledalima, a da je topla voda puštana dva puta dnevno u skladu s dnevnim rasporedom aktivnosti, pa tako i s povratkom zatvorenika sa šetnje i iz teretane,

- da su zatvorenici tijekom cijelog dana, od ustajanja pa do noćnog odmora, mogli boraviti izvan soba: na hodniku, u TV sali, u tenis sali i na slobodnim aktivnostima,

- da je tužitelju nedostatak u vidu smanjene površine i volumena spavaonica nadoknađen kroz ublaženi dnevni režim, budući da iz iskaza samog tužitelja te iskaza svjedoka NU proizlazi da su sobe otvorene praktički čitav dan, da zatvorenici u svakom trenutku mogu prošetati do sanitarnog čvora ili do dnevnog boravka te da mogu gledati televiziju i baviti se raznim slobodnim aktivnostima (sportski sadržaji, glazbena sekcija, posuđivanje knjiga iz knjižnice), s time da je moguće i stručno osposobljavanje i radni angažman, koji je tužitelj nedvojbeno jedno vrijeme koristio, iz čega dalje proizlazi da je nedostatak osobnog prostora nadoknađen na drugi način te da zbog toga manjak istog ne predstavlja nehumano ili nečovječno postupanje, zlostavljanje ili ponižavanje tužitelja, pa da time ne dovodi niti do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO–a, u svezi čl. 1046 ZOO–a, odnosno do povrede prava iz čl. 3. Konvencije.

- da je, međutim, cijeneći stajalište zauzeto u presudi ESLJP–a u predmetu Muršić protiv Hrvatske od 12. ožujka 2015., a s obzirom na utvrđenja da je u razdobljima od 24. rujna 2009. pa do 12. listopada 2009, od 15. listopada 2009. pa do 15. prosinca 2009., od 30. prosinca 2009. pa do 18. siječnja 2010., od 24. siječnja 2010. pa do 10. veljače 2010., od 13. veljače 2010. pa do 16. veljače 2010., od 18. veljače 2010. pa do 22. veljače 2010. te od 3. ožujka 2010. pa do 7. travnja 2010., odnosno u razdoblju od ukupno 160 dana, tužitelj imao na raspolaganju površinu manju od 3 m2, utvrđeno da je u tom razdoblju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, i to prava na dostojanstvo, zbog neadekvatnih uvjeta smještaja u sobi manje površine, u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade,

- da je tužitelj 18. veljače 2013. podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko–upravnom odjelu,

- da je tužitelju pod točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1583/21-50 od 24. listopada 2023., koja je postala pravomoćna u tome dijelu, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo, a koju je tužitelj pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Splitu, Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Glini u utuženom razdoblju zbog uvjeta koji ne odgovaraju propisanim standardima, dosuđen iznos od 1.263,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj osnovano od tuženice potražuje iznos od 6.799,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate, dok je njegov zahtjev za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 2.111,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate, neosnovan te odlučio kao u izreci pobijane presude, obrazlažući svoju odluku pod točkom I. izreke na sljedeći način:

- da, imajući u vidu prethodno opisane povrede prava osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na dostojanstvo u svezi neodgovarajućih uvjeta boravka tužitelja u Kaznionici u Glini, u Zatvoru u Splitu te u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za 1493 dana koje je tužitelj proveo u takvim uvjetima,

- da je tužitelju, slijedom toga, primjenom odredbe iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 8.062,20 EUR–a, računajući pritom 5,40 EUR–a za svaki dan povrede prava dostojanstva, ali da je tužitelju, kako mu je već pravomoćno dosuđen iznos od 1.263,00 EUR–a, u konačnici dosuđen iznos od 6.799,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama u smislu odredbe iz čl. 1103. ZOO–a.

10. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Uzimajući u obzir težinu povrede prava osobnosti koju je pretrpio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Splitu, Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Glini zbog uvjeta koji nisu bili primjereni njegovom dostojanstvu te načelima i standardima, i to prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te prava na dostojanstvo, kao i okolnosti konkretnog slučaja, tužitelju na ime naknade neimovinske štete, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 4.000,00 EUR–a, dok mu ista u preostalom iznosu od 4.062,20 EUR–a, utvrđenom od strane prvostupanjskog suda, ne pripada, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO– a.

11.2. Ovdje valja napomenuti da je ovaj drugostupanjski sud prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade od 4.000,00 EUR–a koji tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koji je niži od iznosa koji ESLJP uobičajeno dosuđuje u ovakvoj vrsti predmeta, imao u vidu pravno stajalište koje je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u odluci broj U-III-609/2020 od 15. siječnja 2025., sukladno kojem iznosi naknada koje dosuđuju domaći sudovi mogu biti niži od onih koje uobičajeno dosuđuje ESLJP, ali samo pod uvjetom da isti nisu nerazumni.

12. Iznos pravične novčane naknade od 4.000,00 EUR–a koji tužitelju u konačnici pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti svakako nije nerazuman. Naime, od 1493 dana, koliko je tužitelj ukupno proveo na izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Splitu, u Zatvoru u Zagrebu i Kaznionici u Glini, tužiteljev smještaj nije bio primjeren njegovom dostojanstvu te načelima i standardima koji su propisani odredbama ZIKZ–a i Pravilnika, odnosno ugovoreni Konvencijom te utvrđeni od strane ESLJP–a u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13, par. 136. – 141., presuda od 20. listopada 2016.) u trajanju od 417 dana, i to konkretno 231 dan u Zatvoru u Splitu, 26 dana u Zatvoru u Zagrebu i 160 dana u Kaznionici u Glini, dakle manje od jedne trećine ukupnog vremena provedenog na izdržavanju kazne zatvora, dok je u preostalih 1076 dana, dakle više od dvije trećine ukupnog vremena provedenog na izdržavanju kazne zatvora, tužiteljev smještaj bio primjeren njegovom dostojanstvu te načelima i standardima.

13.1. Kada se utvrđeni iznos od 4.000,00 EUR–a umanji za iznos od 1.263,00 EUR– a koji mu je po toj osnovi već pravomoćno dosuđen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1583/21-50 od 24. listopada 2023., vidljivo je da tužitelju u ovom predmetu na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u konačnom iznosu od 2.737,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. veljače 2013., kada je odštetni zahtjev podnesen tuženici pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 4.062,20 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. veljače 2013. pa do isplate, ne pripada.

13.2. Ovdje valja dodati i da tužitelj nema pravo na zatezne kamate tekuće na iznos od 2.737,00 EUR–a u razdoblju od 5. veljače 2013. pa do 17. veljače 2013., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva, sve u smislu odredbe iz čl. 1103. ZOO–a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

14. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženice da je tijekom prvostupanjskog postupka trebalo provesti vještačenje valja dodati da isto nije provedeno jer nijedna od stranaka nije podnijela prijedlog za provođenje vještačenja.

15. Na kraju valja reći i da su djelomično osnovani žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju na ime naknade troška parničnog postupka (troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška sudskih pristojbi) pripada ukupan iznos od 2.379,63 EUR–a, s time da je tužitelju prvostupanjskom presudom na ime naknade istog dosuđen iznos od 1.427,77 EUR–a.

17.1. Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 2.737,00 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 8.910,20 EUR–a, odnosno u omjeru od 31%, vidljivo je da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 65,50% (100% + 31% = 131%; 131% ÷ 2 = 65,50%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 34,50%.

17.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 31%.

18. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 737,69 EUR–a (31% od 2.379,63 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. studenog 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 690,08 EUR–a (1.427,77 EUR–a – 737,69 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. studenog 2024. pa do isplate, ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., 2. i 5., Tbr. 10. t. 1., 4. i 5., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19. Tuženica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac