Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-119/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-429/2023-30 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P- 429/2023-30 od 12. studenog 2024. u dijelu pod točkom I., II., IV., V. VI. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III., VII. i VIII. i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice:
"III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.822,95 EUR (tisućuosamstodvadesetdvaeura i devedeset i pet centa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 14,65 Eura od 01.11.2007. pa do isplate na iznos od 14,65 Eura od 01.12.2007. pa do isplate na iznos od 14,65 Eura od 01.01.2008. pa do isplate na iznos od 14,65 Eura od 01.02.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.03.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.04.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.05.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.06.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.07.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.08.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.09.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.10.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.11.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.12.2008. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.01.2009. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.02.2009. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.03.2009. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.04.2009. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.05.2009. pa do isplate na iznos od 27,71 Eura od 01.06.2009. pa do isplate na iznos od 27,87 Eura od 01.07.2009. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.08.2009. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.09.2009. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.10.2009. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.11.2009. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.12.2009. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.01.2010. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.02.2010. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.03.2010. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.04.2010. pa do isplate na iznos od 37,95 Eura od 01.05.2010. pa do isplate na iznos od 32,99 Eura od 01.06.2010. pa do isplate na iznos od 32,99 Eura od 01.07.2010. pa do isplate na iznos od 32,99 Eura od 01.08.2010. pa do isplate na iznos od 32,99 Eura od 01.09.2010. pa do isplate na iznos od 32,99 Eura od 01.10.2010. pa do isplate na iznos od 32,99 Eura od 01.11.2010. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.12.2010. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.01.2011. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.02.2011. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.03.2011. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.04.2011. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.05.2011. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.06.2011. pa do isplate na iznos od 22,42 Eura od 01.07.2011. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.08.2011. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.09.2011. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.10.2011. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.11.2011. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.12.2011. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.01.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.02.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.03.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.04.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.05.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.06.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.07.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.08.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.09.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.10.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.11.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.12.2012. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.01.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.02.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.03.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.04.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.05.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.06.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.07.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.08.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.09.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.10.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.11.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.12.2013. pa do isplate na iznos od 17,80 Eura od 01.01.2014. pa do isplate a sve u roku od 15 dana.
VII Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici UH, [adresa], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 3.733,25 EUR (tritisućesedamstotridesettri eura i dvadeset i pet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:
na iznos od 1,35 Eura od 01.10.2005. pa do isplate na iznos od 1,13 Eura od 01.11.2005. pa do isplate na iznos od 1,18 Eura od 01.12.2005. pa do isplate na iznos od 0,08 Eura od 01.01.2006. pa do isplate na iznos od 6,05 Eura od 01.11.2008. pa do isplate na iznos od 7,38 Eura od 01.01.2009. pa do isplate na iznos od 9,20 Eura od 01.02.2009. pa do isplate na iznos od 10,11 Eura od 01.03.2009. pa do isplate na iznos od 7,94 Eura od 01.04.2009. pa do isplate na iznos od 7,62 Eura od 01.05.2009. pa do isplate na iznos od 4,21 Eura od 01.06.2009. pa do isplate na iznos od 1,21 Eura od 01.07.2009. pa do isplate na iznos od 2,37 Eura od 01.08.2009. pa do isplate na iznos od 4,71 Eura od 01.09.2009. pa do isplate na iznos od 3,37 Eura od 01.10.2009. pa do isplate na iznos od 2,08 Eura od 01.11.2009. pa do isplate na iznos od 5,06 Eura od 01.12.2009. pa do isplate na iznos od 7,88 Eura od 01.01.2010. pa do isplate na iznos od 10,86 Eura od 01.02.2010. pa do isplate na iznos od 10,08 Eura od 01.03.2010. pa do isplate na iznos od 15,09 Eura od 01.04.2010. pa do isplate na iznos od 13,80 Eura od 01.05.2010. pa do isplate na iznos od 15,93 Eura od 01.06.2010. pa do isplate na iznos od 29,79 Eura od 01.07.2010. pa do isplate na iznos od 26,63 Eura od 01.08.2010. pa do isplate na iznos od 38,46 Eura od 01.09.2010. pa do isplate na iznos od 32,22 Eura od 01.10.2010. pa do isplate na iznos od 27,53 Eura od 01.11.2010. pa do isplate na iznos od 39,66 Eura od 01.12.2010. pa do isplate na iznos od 48,03 Eura od 01.01.2011. pa do isplate na iznos od 41,96 Eura od 01.02.2011. pa do isplate na iznos od 42,85 Eura od 01.03.2011. pa do isplate na iznos od 38,49 Eura od 01.04.2011. pa do isplate na iznos od 39,84 Eura od 01.05.2011. pa do isplate na iznos od 54,66 Eura od 01.06.2011. pa do isplate na iznos od 56,74 Eura od 01.07.2011. pa do isplate na iznos od 71,42 Eura od 01.08.2011. pa do isplate na iznos od 65,61 Eura od 01.09.2011. pa do isplate na iznos od 56,07 Eura od 01.10.2011. pa do isplate na iznos od 56,31 Eura od 01.11.2011. pa do isplate na iznos od 55,32 Eura od 01.12.2011. pa do isplate na iznos od 58,61 Eura od 01.01.2012. pa do isplate na iznos od 62,23 Eura od 01.02.2012. pa do isplate na iznos od 62,34 Eura od 01.03.2012. pa do isplate na iznos od 60,07 Eura od 01.04.2012. pa do isplate na iznos od 60,99 Eura od 01.05.2012. pa do isplate na iznos od 62,35 Eura od 01.06.2012. pa do isplate na iznos od 60,88 Eura od 01.07.2012. pa do isplate na iznos od 61,01 Eura od 01.08.2012. pa do isplate na iznos od 59,66 Eura od 01.09.2012. pa do isplate na iznos od 57,16 Eura od 01.10.2012. pa do isplate na iznos od 60,21 Eura od 01.11.2012. pa do isplate na iznos od 61,31 Eura od 01.12.2012. pa do isplate na iznos od 60,87 Eura od 01.01.2013. pa do isplate na iznos od 56,42 Eura od 01.02.2013. pa do isplate na iznos od 59,51 Eura od 01.03.2013. pa do isplate na iznos od 60,21 Eura od 01.04.2013. pa do isplate na iznos od 58,83 Eura od 01.05.2013. pa do isplate na iznos od 54,73 Eura od 01.06.2013. pa do isplate na iznos od 52,30 Eura od 01.07.2013. pa do isplate na iznos od 54,44 Eura od 01.08.2013. pa do isplate na iznos od 55,99 Eura od 01.09.2013. pa do isplate na iznos od 59,88 Eura od 01.10.2013. pa do isplate na iznos od 57,78 Eura od 01.11.2013. pa do isplate na iznos od 58,76 Eura od 01.12.2013. pa do isplate na iznos od 59,56 Eura od 01.01.2014. pa do isplate na iznos od 50,71 Eura od 01.02.2014. pa do isplate na iznos od 52,04 Eura od 01.03.2014. pa do isplate na iznos od 42,22 Eura od 01.04.2014. pa do isplate na iznos od 50,04 Eura od 01.05.2014. pa do isplate na iznos od 49,44 Eura od 01.06.2014. pa do isplate na iznos od 36,43 Eura od 01.07.2014. pa do isplate na iznos od 51,37 Eura od 01.08.2014. pa do isplate na iznos od 53,07 Eura od 01.09.2014. pa do isplate na iznos od 52,92 Eura od 01.10.2014. pa do isplate na iznos od 53,78 Eura od 01.11.2014. pa do isplate na iznos od 55,02 Eura od 01.12.2014. pa do isplate na iznos od 54,49 Eura od 02.01.2015. pa do isplate na iznos od 55,20 Eura od 01.02.2015. pa do isplate na iznos od 55,20 Eura od 01.03.2015. pa do isplate na iznos od 55,20 Eura od 01.04.2015. pa do isplate na iznos od 57,42 Eura od 01.05.2015. pa do isplate na iznos od 52,98 Eura od 01.06.2015. pa do isplate na iznos od 55,23 Eura od 01.07.2015. pa do isplate na iznos od 55,18 Eura od 01.08.2015. pa do isplate na iznos od 55,20 Eura od 01.09.2015. pa do isplate na iznos od 55,20 Eura od 02.10.2015. pa do isplate na iznos od 57,09 Eura od 01.11.2015. pa do isplate na iznos od 53,31 Eura od 01.12.2015. pa do isplate na iznos od 55,68 Eura od 02.01.2016. pa do isplate sve u roku od 15 dana."
III. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205284065 od dana 18. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajskog pod brojem OU-736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, koji glasi "u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..
Pod točkom II. izreke utvrđeno je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205284065 od 18. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajskog pod brojem OU- 736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, koji glasi „ Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“
Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.822,95 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. pa do isplate teče na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom III.
Pod točkom IV. izreke utvrđeno je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205284065 od 18. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajskog pod brojem OU- 736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, koji glasi: "uz valutnu klauzulu". Pod točkom V. izreke utvrđeno je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205284065 od 18. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajskog pod brojem OU- 736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, koji glasi: "od 55.000,00 CHF" sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."
Pod točkom VI. izreke utvrđeno je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205284065 od 18. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajskog pod brojem OU- 736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, koji glasi: "od 55.000,00 CHF „ sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."
Pod točkom VI. izreke utvrđeno je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205284065 od 18. kolovoza 2005. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Podgajskog pod brojem OU- 736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 275,75 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
Pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužiteljici iznos od 3.733,25 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. teče na pojedine iznose kako je to navedeno u točki VII.
Pod točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.359,68 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5 Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u točkama 1., 2., 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 18. kolovoza 2005. godine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) ovjerenog kod Javnog bilježnika Vlaste Podgajskog pod brojem OU-736/05 dana 24. kolovoza 2005. godine, te prihvatio zahtjev radi isplate iznosa navedenih u izreci pobijane presude u točki III. i VII. kojeg tužiteljica temelji na odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05; dalje- ZOO) i tvrdnji da joj tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% po predmetnom Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni u dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015 - dalje u tekstu: ZID ZPK/15).
6. Između stranaka je nesporno da su 18. kolovoza 2005. tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu kojim kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 55.000,00CHf obračunat po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz rok otplate od 30 godina, te početnu nominalnu kamatnu stopu od 4,50%, te da je čl. 2. tog Ugovora bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
7. Nije sporno da je tužiteljica 19. siječnja 2016. sklopila Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015 - dalje u tekstu: ZID ZPK) te je kredit tužiteljice konvertiran u EUR sukladno odredbama ZID ZPK/15. Člankom 1. tog Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su suglasno utvrdile da je navedeni Dodatak akt kojim se na Zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom, podmirenju manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže Zakon. Člankom 2. Dodatka Ugovora o kreditu korisnik kredita je potpisom Dodatka ugovoru potvrdio da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je kreditor dostavio u skladu s odredbama ZID ZPK/15.
8. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu sadržane u čl. 1. toč. 2., čl. 2. i čl. 7. toč. 1. i 2., koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te odredba čl. 1. koja se odnosi na valutnu klauzulu, dakle da se radi o odredbama, o kojima nije pojedinačno pregovarano, te su utvrđene ništetnim sukladno odredbi čl. 323., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), te čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07,79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13).
9. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 - dalje: ZZP-a/14), te čl. 323. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, uključujući i tužiteljicu, sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugom internim aktima tuženika te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
10. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata i valutnoj klauzuli iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodataka Ugovoru o kreditu nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama tog Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR.
11. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi pod točkama I., II., IV., V. VI. izreke pobijane presude.
12. Sud prvog stupnja se prihvaćajući zahtjev za isplatom iznosa temeljem ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a nakon sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu (list 38 spisa) kojim su sukladno ZID ZPK/15 izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne kao i na presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
13. Nadalje, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 502.c ZPP-a, prema kojima se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.
14. Odbijen je prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. S obzirom na utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da zastara nije nastupila. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju nije protekao zastarni rok za isplatu iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe vezane uz valutnu klauzulu, obzirom da u ovom slučaju zastarni rok počinje teći od 14. lipnja 2018.
15. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nikoli Živkoviću kojim je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konverzije (30. rujna 2015.) a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 13.735,00 kn / 1.822,95 eura[1] / te zbog valutne klauzule 28.128,16 kn / 3.733,25 eura /.
16. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. ZOO-a prihvatio glavni tužbeni zahtjev u cijelosti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
17. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s tuženikom dana 19. siječnja 2016. sklopila Dodatak Ugovora o kreditu kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR. Tuženik se poziva na odredbu čl. 19.e.st. 6. ZID ZPK/15 prema kojoj je tužiteljica imala pravo izbora prihvatiti konverziju CHF kredita u EUR kredit ili ne prihvatiti konverziju pa ostati u režimu ugovora o CHF kreditu.
18. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15 da tužiteljica ima pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te da tužiteljica zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
19. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
20. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
21. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
22. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.
23. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
24. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovora o kreditu, treba reći da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.
25. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sudovi ocjenjuju da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužitelju neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.
26. Prema shvaćanju ovog suda konverzija obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s toč. 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
27. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između korisnice kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
28. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.
29. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorišteni u njezinom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
30. Također valja reći da je u predmetu C-567/20, Sud Europske unije presudio sljedeće: "Članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 937137EEZ od 5. travnja 1993 o nepoštenim uvjetima ( odredbama9 u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjenu njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive." Dakle, takvu odluku Sud Europske unije temelji na zaključku da su odredbe glave IV.a ZID ZPK/15 odredbe nacionalnog prava koje imaju obveznu prirodu, u smislu čl. 1. st. 2. Direktive 93/13, tako da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba istog zakona, čiji cilj je nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u ugovoru o kreditu sklopljenom s potrošačem, ne podliježu odredbama te Direktive.
31. Stoga je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom pod točkom III. izreke kojim je tužiteljici naložena isplata iznosa od 1.822,95 eura i točkom VII. izreke kojim je naložena isplata 3.733,25 eura, i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice.
32. Odluka se o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, revizijski sud, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice U i Ć, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.
U Zagrebu 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Grgić
