REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-506/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vlatko Marušić, odvjetnik iz Zagreba, Bijenička cesta 17, protiv tuženika De Georgiis d.o.o. u stečaju, OIB 94254533029, Zadar, Ulica Bože Peričića 14, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik iz Splita, Velebitska 75, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024. i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024. utvrđena je osnovanom novčana tražbina tužiteljice prema tuženiku s naslova Ugovora o pozajmici od 30. kolovoza 2013. i Aneksa Ugovora o pozajmici od 18. veljače 2020. u iznosu od 592.768,05 EUR kao tražbine II. (drugog) višeg isplatnog reda.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove od 71.122,22 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom preostalog troška postupka od 250,00 EUR odbijen kao neosnovan.

3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio

- da je tužiteljica 2. rujna 2022. prijavila u stečajnom postupku nad dužnikom potraživanje utemeljeno na pravnoj osnovi - ugovoru o pozajmici, iznos tražbine da je 4.466.210,88 kn, koja je evidentirana u poslovnim knjigama dužnika, a vjerovnik ne raspolaže ovršnom ispravom,

- da je prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka podnijela Financijska agencija 27. lipnja 2016. navodeći kako na dan 1. rujna 2015. dužnik u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 652 dana, u ukupnom iznosu od 609.388,80 kn,

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4893/2022-2 od 30. studenoga 2022. odbijena žalba stečajnog vjerovnika IG kao neosnovana i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-162/2022-40 od 2. studenoga 2022. u dijelu u kojem je taj vjerovnik upućen pokrenuti parnicu u roku od osam dana od dana primitka drugostupanjske odluke,

- da je navedeno rješenje uručeno tužiteljici 24. prosinca 2022.,

- da je tužiteljica kao davatelj pozajmice s tuženikom kao korisnikom pozajmica zaključila Ugovor o pozajmici od 30. kolovoza 2013. na iznos od 4.500.000,00 kn i na rok koji je ugovoren na rok od godinu dana,

- da je tužiteljica tuženiku uputila dopis od 27. veljače 2019. kojim je zatražila od tuženika usklađivanje poslovnih odnosa i dostavu izvoda otvorenih stavki iz njegovog knjigovodstva te garanciju u vidu zadužnica ovjerenih kod javnog bilježnika,

- da je tuženik izdao tužiteljici 22. ožujka 2019. Potvrdu o stanju duga iz koje proizlazi da tuženik priznaje tužiteljici postojanje i visinu duga u iznosu od 4.500.000,00 kn te potvrđuje da na dan izdavanja potvrde taj dug iznosi 4.466.210,88 kn s naslova neisplaćenog odnosno nevraćenog dijela pozajmice,

- da su stranke sklopile i Aneks Ugovora o pozajmici od 18. veljače 2020. kojim je utvrđeno da je ostatak dugovanja po Ugovoru 4.466.210,88 kn i da preostali pozajmljeni iznos se dužnik obvezuje vratiti najkasnije u roku od tri godine od dana potpisa Aneksa.

3.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da dostavom dodatne dokumentacije u ovom parničnom postupku tužiteljica nije odstupila od osnove potraživanja prijavljenog u stečajnom postupku i da osnovu utuženog potraživanja predstavlja Ugovor o pozajmici tužiteljici sklopljen 2013. godine, a Potvrda o stanju duga pa i kasniji Aneks Ugovora o pozajmici samo su tuženikovo priznanje tužiteljičinog potraživanja koje predstavlja prekid zastare u vidu priznanja duga.

3.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljičina tražbina dospjela 30. kolovoza 2014., pa bi tako zastara nastupila 30. kolovoza 2019., ali je tuženik prije toga zastaru prekinuo priznanjem duga odnosno izdavanjem potvrde o stanju duga 22. ožujka 2019. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev.

4. Protiv ove presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i rješenje i odbije tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 14.594,86 EUR.

5. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da tužiteljica prilikom prijave tražbine u stečajnom postupku nije dostavila isprave na koje se poziva tijekom ovog postupka i njena tražbina nije ni mogla biti priznata i utvrđena, a u prijavi tužiteljica ne spominje ni Aneks ugovora ni Potvrdu o stanju duga te je njenu tražbinu trebalo osporiti zbog zastare. Smatra da tužiteljica nije ovlaštena pozivati se na drugačiju pravnu osnovu ni ovlaštena dostavljati isprave kojima bi mijenjala pravnu osnovu tražbine.

5.1. Tuženik ističe i da je tužiteljica rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4893/2022-2 od 30. studenoga 2022., kojim je potvrđeno rješenje o upućivanju u parnicu, zaprimila 24. prosinca 2022., a tužbu je podnijela 23. prosinca 2022. pa je tužbu trebalo odbaciti kao preuranjenu.

5.2. Osim toga, navodi da je nejasno i pogrešno shvaćanje da je tužiteljicu tek nakon vođenja cijelog postupka potrebno pozvati na uređenje tužbenog zahtjeva, čime se tužiteljica stavlja u povlašteni položaj.

5.3. Kako nema dokaza da su tužiteljici na njen zahtjev dostavljene tražene garancije, tuženik smatra i da potvrda o stanju duga ne predstavlja tuženikovo priznanje tražbine.

5.4. Tuženik, također, ističe da je tužiteljica supruga vlasnika i zastupnika tuženika po zakonu i spada u povezane i bliske osobe te njena tražbina spada u niže isplatne redove.

5.5. U odnosu na rješenje o trošku postupka tuženik navodi da je ukidnom odlukom suda tužba odbačena kao nedopuštena u dijelu koji se odnosi na isplatu 592.768,04 EUR i jasno je da tužiteljica nije uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba protiv presude nije osnovana, a žalba protiv rješenja je osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana, dok je pobijano rješenje doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja tražbine prijavljene i osporene u stečajnom postupku u iznosu od 592.768,05 EUR.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužiteljica na temelju Ugovora o pozajmici od 30. kolovoza 2013. dala tuženiku pozajmicu od 4.500.000,00 kn (597.252.64 EUR ) na rok od godine dana, da je tuženik izdao tužiteljici Potvrdu o stanju duga od 22. ožujka 2019. iz koje proizlazi da tuženik priznaje tužiteljici postojanje i visinu duga u iznosu od 4.466.210,88 kn te da su stranke sklopile i Aneks Ugovora o pozajmici od 18. veljače 2020. kojim je utvrđen ostatak dugovanja po Ugovoru od 4.466.210,88 kn i novi rok povrata.

11. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljica nije prekludirana u isticanju dokaza radi utvrđenja činjenice da je zastara prekinuta zbog priznanja duga u smislu odredbe članka 240. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Naime, sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao (članak 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima) te tužiteljica nije bila dužna dostaviti dokaze o prekidu zastare sve dok prigovor zastare nije istaknut. Također, tužiteljica je rješenjem stečajnog suda upućena u parnicu radi utvrđenja tražbine i u ovoj parnici je trebalo raspraviti pitanje prekida zastare, što je prvostupanjski sud i učinio analizom svih privijenih dokaza (članak 8. Zakona o parničnom postupku).

12. Također, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljica nije odstupila od osnove potraživanja prijavljenog u stečajnom postupku budući da je osnova tražbine Ugovor o pozajmici sklopljen 2013. godine, a Potvrda o stanju duga pa i kasniji Aneks Ugovora o pozajmici predstavljaju tuženikovo priznanje postojeće tražbine kojim je prekinuta zastara, neovisno o tome što tuženik nije dao dodatno osiguranje za ispunjenje te tražbine.

13. U smislu odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

14. U konkretnom slučaju, stečajnim zakonom je predviđen način ostvarivanja prava stečajnih vjerovnika kojima je osporena tražbina i to odredbom članka 266. stavka 1. Stečajnog zakona kojom je predviđeno da će u sud vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

15. Stoga, u slučaju da vjerovnik podnese tužbu radi utvrđenja osporene tražbine prije pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu tužba nije nepravovremena. Naime, kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu (članak 113. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). U konkretnom slučaju prije podnošenja tužbe je proveden zakonom predviđeni postupak ostvarivanja prava u stečajnom postupku, a tužba nije nepravovremena te, suprotno žalbenim navodima, u smislu članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, tužbu u ovom predmetu nije trebalo odbaciti.

16. Isto tako, ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune te se ne radi o tome da je tužiteljica pozivom da uredi tužbu stavljena u povlašteni položaj, kako to neosnovano ističe žalitelj.

17. Neosnovan je i žalbeni navod da se predmetno radi o tražbini za povrat zajma kojim se nadomješta kapital, odnosno o tražbini nižeg isplatnog reda (članak 139. stavak 1. točka 5. Stečajnog zakona).

18. Naime, tužiteljica nije član društva (u smislu odredbe članka 408. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima – „Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23.), a niti joj je član društva dao osiguranje za povrat zajma (članak 408. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima). Isto tako, tijekom postupka nije iznesena činjenica da bi eventualno tužiteljica dala tuženiku zajam iz sredstava koja joj je za to dao član društva (kao bliska osoba) niti je u odnosu na tu činjenicu spisu privijen ikakav dokaz, dok s druge strane samo srodstvo ne proizvodi automatizmom takav učinak.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku na osnovi povrata zajma i pravilnom primjenom odredbe članka 270. Stečajnog zakona prihvatio tužbeni zahtjev.

20. Međutim, rješenje o naknadi parničnog troška doneseno je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

21. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu kada je njegova tužba odbačena (ovako i sudska praksa, npr. u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-82/2003 i dr.).

22. U konkretnom predmetu tužiteljica je uspjela u sporu sa zahtjevom za utvrđenje njene tražbine kao tražbine II. (drugog) višeg isplatnog reda, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu tužba odbačena kao nedopuštena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3930/2023-2 od 25. siječnja 2024.

23. Zbog toga je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na uspjeh u sporu stranaka u približno jednakim dijelovima, trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrdio je da tuženikova žalba nije osnovana u odnosu na glavni zahtjev, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, u tom dijelu presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. U odnosu na parnični trošak, pobijano rješenje je preinačeno primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku kao u izreci ovog rješenja.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva već samo u pogledu sporednih traženja. Iz navedenog proizlazi kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku u odnosu na odluku o glavnoj stvari, zbog čega nema pravo na trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 2. u svezi odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić