REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1682/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika GRAD POREČ, OIB 41303906494, Poreč, Obala maršala Tita 5/1, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Stanič, odvjetnik u Poreču, P. Budicin 1, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-194 od 17. siječnja 2025. i dopunske presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-198 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-194 od 17. siječnja 2025. u točkama I., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-198 od 21. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-194 od 17. siječnja 2025. u točki II. izreke, kao nedopuštena.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-194 od 17. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-194 od 17. siječnja 2025. utvrđeno je da postoji tražbina tužiteljice u iznosu od 996.763,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2013. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); utvrđeno je da postoji tražbina tuženika u iznosu od 517.872,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 312.411,36 eura od 4. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 122.010,24 eura od 28. veljače 2023. pa do isplate te na iznos od 83.450,40 eura od 21. ožujka 2023. pa do isplate, sve po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); tražbine utvrđene u točkama I. i II. izreke presude prebijene su u iznosu od 517.872,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 312.411,36 eura teče od 4. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 122.010,24 eura od 28. veljače 2023. pa do isplate te na iznos od 83.450,40 eura od 21. ožujka 2023. pa do isplate, sve po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 478.891,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2013. do isplate, zatezne kamate koje na iznos od 312.411,36 eura teku od 11. prosinca 2013. do 4. rujna 2014. po stopi propisanoj za ostale odnose, zatezne kamate koje na iznos od 122.010,24 eura teku od 11. prosinca 2013. do 28. veljače 2023. po stopi propisanoj za ostale odnose te zatezne kamate koje na iznos od 83.450,40 eura teku od 11. prosinca 2013. do 21. ožujka 2023. po stopi propisanoj za ostale odnose (točka IV. izreke); odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 562.159,62 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice teku od dospijeća do isplate (točka V. izreke); utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u dijelu koji se odnosi na iznos 688.928,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2010. pa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka VI. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-194 od 17. siječnja 2025. odbačen je zahtjev tuženika da sud utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 38.566,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2010. pa do isplate stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

3. Dopunskom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-198 od 21. veljače 2025. odlučeno je da se u točci IV. izreke presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-303/2022-193 od 17. siječnja 2025., u drugom retku prve rečenice iza riječi „isplati“ dodaju: „u roku od 15 (petnaest) dana“.

4. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud utvrdio kako se tužbeni zahtjev odnosi na povrat stečenog bez osnove u iznosu od 1.206.800,72 eura. Naime, utuženi iznos predstavlja cijenu koju je tuženik stekao kao prodavatelj na temelju Ugovora o kupoprodaji broj 8226/08-1 od 15. srpnja 2008. i Ugovora o kupoprodaji od 21. studenog 2010. nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. S obzirom na to da su 16. listopada 1990. nekretnine koje su predmet kupoprodajnih ugovora, odnosno nekretnine opisane kao 1836/6, 1836/4 i 1838/2 sve k. o. [katastarska općina] od dijelova kojih su 2007. godine nastale čestice koje su predmet kupoprodajnih ugovora, predstavljale šumsko zemljište u društvenom vlasništvu, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZIDZŠ), tužitelj je stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, slijedom čega je prvostupanjski sud ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva za povrat iznosa koji je tuženik kao nevlasnik stekao prodajom nekretnina. U odnosu na osnovanost visine tužbenog zahtjeva, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji stekao iznos od 1.162.513,10 eura, koji je iznos u cijelosti dužan vratiti tužiteljici na temelju stečenog bez osnove. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja, sud ga je na temelju nalaza i mišljenja vještaka ocijenio osnovanim na ime nužnih i korisnih troškova koje je tuženik imao s osnove ulaganja u nekretnine koje su bile predmetom kupoprodaje u iznosu od 478.161,20 eura. Osim toga, sud je tuženikov prigovor radi prebijanja ocijenio osnovanim u iznosu od 205.460,64 eura u odnosu na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] s osnove vrijednosti nužnih i korisnih troškova, a u odnosu na koje nekretnine se tužiteljica tijekom ovog postupka upisala kao vlasnica i koje joj je tuženik predao u posjed. Budući da je već pravomoćno odlučeno o tužiteljičinoj tražbini u iznosu od 165.749,84 eura, kao i o tuženikovom prigovoru radi prebijanja u iznosu od 165.749,84 eura, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku utvrdio da postoji tužiteljičina tražbina prema tuženiku u iznosu od 996.763,26 eura, utvrdio je da postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u iznosu od 517.872,00 eura, te je prebio utvrđene tražbine u iznosu od 517.872,00 eura sa zateznim kamatama, te je naložio tuženiku da plati tužiteljici iznos od 478.891,26 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je preostali dio tražbine u odnosu na koji je tuženik izjavio prigovor radi prijeboja, do visine tužiteljičine tražbine, u iznosu od 688.928,72 eura sa zateznim kamatama, ocijenio neosnovanim, slijedom čega je u tom dijelu utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici, dok je za iznos od 38.566,37 eura sa zateznim kamatama (koji prelazi tužiteljičin zahtjev) tuženikov zahtjev odbacio kao nedopušten. Uz navedeno, sud je tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim pozivom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Dopunsku presudu sud je donio na temelju odredaba čl. 339. ZPP-a.

6. Protiv navedene presude u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke, protiv rješenja te protiv dopunske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjske odluke preinači, podredno ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 31.250,00 eura i troška sudske pristojbe za žalbu.

7. U žalbi u bitnom navodi kako se nisu ispunile procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe, budući da tužiteljičin zahtjev za mirno rješenje spora sadrži zahtjev kojim traži od tuženika i društva Riviera Adria d.d. upis prava vlasništva, kao i ponudu tim strankama da se mogu osloboditi obveze prijenosa prava vlasništva ukoliko tužiteljici isplate naknadu u visini tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Zbog toga je, prema mišljenju tuženika, tužiteljica podnošenjem tužbe kojom postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu odstupila od sadržaja zahtjeva koji je prethodno uputila tuženiku sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a. Tuženik, nadalje, osporava stav prvostupanjskog suda glede utvrđenja da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju Zakona o šumama, pozivajući se pritom i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-597/2021 od 7. veljače 2023. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ukazuje na to kako je iznio samo jedan prigovor radi prebijanja, kojeg tuženik nikada nije mijenjao, već ga je isključivo detaljnije dopunio činjenicama koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ga je sud trebao cijeniti u cijelosti. Budući da je tuženik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, žalbu podnosi i protiv dopunske presude jer smatra da nije u obvezi platiti nepravomoćno presuđeni iznos niti u roku od 15 dana kako je navedeno u pobijanoj dopunskoj presudi. Konačno, tuženik pobija odluku o troškovima postupka zbog odluke o glavnoj stvari.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Tuženikova žalba protiv presude i rješenja od 17. siječnja 2025. je djelomično nedopuštena, dok je djelomično neosnovana.

10. Tuženikova žalba protiv dopunske presude je neosnovana.

11. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke II. izreke presude utvrđeno je da postoji tražbina tuženika u iznosu od 517.872,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 312.411,36 eura od 4. rujna 2014. pa do isplate, na iznos od 122.010,24 eura od 28. veljače 2023. pa do isplate te na iznos od 83.450,40 eura od 21. ožujka 2023. pa do isplate, sve po stopi propisanoj za ostale odnose, a protiv kojeg tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP-a kao što je odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Pobijana presuda u preostalom dijelu (u točkama I., III., IV. i VI. izreke) i rješenje te dopunska presuda ispitani su u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbama čl. 365. u vezi s čl. 381. ZPP-a, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. U odnosu na presudu i rješenje od 17. siječnja 2025.:

15. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je već donio presudu i rješenje poslovni broj P-318/2019-115 od 28. srpnja 2022. Presudom je utvrđeno da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 1.248.842,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2013. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); utvrđeno je da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 1.248.842,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2014. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); tražbine utvrđene u točkama I. i II. izreke prebijene su u iznosu od 1.248.842,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2014. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužiteljici zateznu kamatu tekuću na iznos od 1.248.842,20 kn od 11. prosinca 2013. do 4. rujna 2014. po stopi propisanoj za ostale odnose (točka IV. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.092.640,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.843.797,80 kn od 11. prosinca 2013. do isplate, te na iznos od 1.248.842,20 kn od 4. rujna 2014. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka V. izreke); utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu koja na iznos od 1.248.842,20 kn teče od 1. siječnja 2010. do 4. rujna 2014. po stopi propisanoj za ostale odnose (točka VI. izreke). Rješenjem je odbačen tuženikov zahtjev da sud utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 8.134.376,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2010. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

16. Postupajući po žalbama stranaka protiv navedene presude i rješenja, ovaj sud je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-4056/2022 od 8. studenog 2022. odbio tužiteljičinu žalbu i potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 1.248.842,20 kn / 165.749,84 eura od 4. rujna 2014. do isplate, kao neosnovan; odbio je tuženikovu žalbu i potvrdio presudu u točkama I., IV. i VI. izreke; dok je rješenjem ukinuo navedenu presudu u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.843.797,80 kn / 1.041.050,87 eura sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2013. do isplate, i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; ukinuo je prvostupanjsko rješenje te ostavio prvostupanjskom sudu da o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

17. U obrazloženju navedene odluke, ovaj sud je u bitnom naveo:

- da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav da je kod povećanja tržišne vrijednosti nekretnine do koje je došlo ulaganjem tuženika sud dužan utvrditi prometnu vrijednost nekretnine prije ulaganja te upravo navedenu vrijednost dosuditi tužiteljici kao opravdanu i osnovanu, pojašnjavajući da je, u konkretnom slučaju, kada je tuženik otuđio nekretninu koja je na temelju navedene zakonske odredbe bila u vlasništvu tužiteljice, tuženik cjelokupan iznos kupoprodajne cijene stekao bez osnove, a ne samo iznos koji predstavlja vrijednost predmetne nekretnine prije ulaganja u infrastrukturu od strane tuženika, pa kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ukupna cijena po oba kupoprodajna ugovora iznosila 8.757.531,00 kn, tužiteljica bi imala pravo potraživati od tuženika upravo navedeni iznos na ime povrata stečenog bez osnove;

- da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik kao pošten posjednik osnovano potražuje naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao u odnosu na nekretnine koje su bile predmetom kupoprodajnih ugovora s Rivierom Poreč d.d. (danas Valamar d.d.) u Zoni gospodarske namjene, međutim, u odnosu na nekretnine koje nisu bile predmetom kupoprodajnih ugovora, a u odnosu na koje se tužiteljica tijekom ovog postupka upisala kao vlasnica, tuženik nema pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je imao na temelju odredaba čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00,114/01, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; u daljnjem tekstu: ZV), budući da je tuženik i dalje u posjedu tih nekretnina. Osim toga, ukazan je da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da tuženik ima pravo na naknadu navedenih troškova na temelju odredbe čl. 1116. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu ZOO), kojom je propisano da stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove. Ali zahtjev za naknadu dospijeva tek u trenutku kad je stjecatelj stekao mogućnost ubirati koristi od izvršenog ulaganja, a to je trenutak kad je stvar predana vlasniku ili stjecatelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-294/14 od 15. travnja 2015.);

- da tuženik nema pravo tražiti naknadu za povećanu vrijednost nekretnina, jer se ne radi o naknadi nužnih i korisnih troškova;

- da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za povrat stečenog bez osnove u odnosu na postignutu kupoprodajnu cijenu od 8.757.531,00 kn, te će utvrditi osnovanost tuženikovog prigovora radi prebijanja imajući u vidu da tuženik ima pravo tražiti naknadu nužnih i korisnih troškova u odnosu na nekretnine koje su bile predmetom kupoprodajnih ugovora s Riviera Poreč d.d. u površini od 19.940 m2, pri čemu će voditi računa o tome da je pravomoćno odlučeno o dijelu tražbine u iznosu od 1.248.842,20 kn sa zateznim kamatama.

18. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za povrat stečenog bez osnove u iznosu od 1.206.800,72 eura sa zateznim kamatama koji iznos je tuženik neosnovano stekao prodajom nekretnina koje su temeljem Zakona o šumama bile izvanknjižno vlasništvo tužiteljice.

19. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja kojim traži utvrđenje postojanja njegove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 1.245.367,09 eura sa zateznim kamatama te prebijanje tih tražbina, a koju tražbinu potražuje s naslova povećane prometne vrijednosti nekretnina (s obzirom na izvršena ulaganja tuženik u infrastrukturu nekretnina) te nužnih i korisnih troškova koje je imao na ime ulaganja u nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je prodana trgovačkom društvu Riviera Adria d.d., te koje je imao obzirom na ulaganja u nekretnine u Industrijskoj zoni Buići- Žbandaj (konkretno k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) a koje nekretnine su u međuvremenu knjižene u vlasništvo Republike Hrvatske.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], u naravi upravna zgrada, spremiste i dvorište sa 7989 m2, k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo Riviera Adria d.d. Poreč;

- da je navedena nekretnina nastala parcelacijom k. č. br. [katastarska čestica] koje su nastale 2007. od dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje su čestice od 1961. do 2000. bile upisane po kulturi šuma u društvenom vlasništvu, organ upravljanja NO Općine Poreč;

- da iz dopisa Hrvatskih šuma Ur. br. BU-06-12-539/02 od 6. travnja 2012. proizlazi da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan 16. listopada 1990. bile obuhvaćene Programom gospodarenja državnim šumama na području Šumarije Poreč u Gospodarskoj jedinici Borik, odsjek 33h, opisanog kao panjača medunca;

- da je na temelju Ugovora o prijenosu prava vlasništva nad nekretninama Klasa: 943-01/00-01/02 od 25. veljače 2000. Općinski sud u Poreču rješenjem poslovni broj Z-741/00 od 13. travnja 2000. dopustio uknjižbu prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u korist Grada Poreča, uz istovremeni prijenos u novi z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

- da je Ugovorom o prodaji od 15. srpnja 2008. tuženik, tada kao uknjiženi vlasnik nekretnina, prodao trgovačkom društvu Riviera Poreč d.d. 1342/3965 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica] i cijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], za iznos od 479.340,00 eura u protuvrijednosti u kunama;

- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2010. tuženik prodao trgovačkom društvu Riviera Poreč d.d. 4743/21127 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica] dijela k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] za iznos od 717.060,00 eura u protuvrijednosti u kunama;

- da je društvo Riviera Poreč d.d. izvršilo parcelaciju navedenih čestica te oformilo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-704/2016 od 18. travnja 2018. odbijen prijedlog predlagatelja Grada Poreča od 29. ožujka 2000. za uknjižbu prava vlasništva te je naloženo brisanje upisa prava vlasništva Grada Poreča s uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, između ostalog i u pogledu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Sumića i vještaka Savić utvrđeno da vrijednost ulaganja tuženika na ime nužnih i korisnih troškova u nekretnine koje su bile predmetnom ugovora o kupoprodaji iznosi 478.161,20 eura, dok vrijednost ulaganja na ime nužnih i korisnih troškova u nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u odnosu na koje nekretnine se tužiteljica tijekom ovog postupka upisala kao vlasnica i koje joj je tuženik predao u posjed, iznosi 205.460,64 eura,

- da je kupoprodajna cijena predmetnih nekretnina iznosila 1.162.513,10 eura,

- da je o tužiteljičinoj tražbini u iznosu od 165.749,84 eura te o tuženikovom prigovoru radi prebijanja u iznosu od 165.749,84 eura već pravomoćno odlučeno.

21. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica stekla vlasništvo nad nekretninama opisanima kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od kojih su nastale nekretnine koje su bile predmetnom kupoprodajnih ugovora između tuženika i Riviera Poreč d.d. (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od kojih je parcelacijom nastala k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

22. O navedenom pravnom pitanju ovaj sud je već zauzeo stav u odluci poslovni broj Pž-4056/2022 od 8. studenog 2022. Naime, sukladno odredbi čl. 6. ZIDZŠ-a koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. (izmijenjena odredba čl. 18. Zakona o šumama), šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske (osim onih u privatnom vlasništvu), u vlasništvu su države. Za tužiteljičino pravo vlasništva nad šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, moraju se kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu i b) da se radilo o šumi ili šumskom zemljištu na površini većoj od deset ari. Budući da su sve navedene nekretnine u zemljišnim knjigama upisane u naravi kao šume, kao i da su navedene nekretnine ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja Narodnog odbora Općine Poreč kao tuženikovog pravnog prednika, te da iz dopisa Hrvatske šume d.o.o. proizlazi kako se predmetne nekretnine vode u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno obuhvaćene su programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990. i u naravi su šume i šumsko zemljište, tužitelj je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama po samom zakonu postao vlasnikom tih nekretnina. Osim toga, tuženik niti ne tvrdi da bi u odnosu na predmetne nekretnine bio proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove u skladu s odredbom čl. 17. ZIDZŠ-a. Izmijenjenim čl. 17. u st. 1. Zakona o šumama je propisano da Sabor Republike Hrvatske, odnosno organ kojeg on ovlasti može pojedine šume i šumska zemljišta u državnom vlasništvu izdvojiti iz šumskogospodarskog područja i prenijeti prava u pogledu oblasti šuma i šumskih zemljišta na drugu pravnu osobu, radi njihovog korištenja u druge namjene, ako za to postoji opći interes.

23. U odnosu na tuženikove tvrdnje kako su predmetne nekretnine uvrštene u građevinsko zemljište ističe se kako je za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju samog zakona nebitno jesu li se te nekretnine u trenutku stjecanja (16. listopada 1990.) nalazile unutar ili izvan zone građevinskog zemljišta, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, kao što i prvostupanjski sud pravilno navodi, činjenica je li se nekretnina nalazila u zoni građevinskog zemljišta ili izvan te zone na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama nema utjecaja na tužiteljevo stjecanje prava vlasništva (takvo shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo u odlukama poslovni broj Rev-461/11 od 4. studenoga 2014., Rev-2247/10 od 23. listopada 2012. i Rev-2052/10 od 3. rujna 2013.).

24. Pogrešno se tuženik u žalbi poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-597/2021 od 7. veljače 2023. budući da se u tom predmetu radi o stjecanju prava vlasništva na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dok se u predmetnom sporu radi o stjecanju prava vlasništva na temelju Zakona o šumama.

25. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o nedopuštenosti tuženikova prigovora radi prebijanja izjavljenog nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP-a. Naime, tuženik je u podnesku od 3. rujna 2014. istaknuo prigovor radi prebijanja s osnove ulaganja u nekretnine koje su bile predmetnom kupoprodaje, kao i u odnosu na nekretnine koje su u međuvremenu uknjižene kao vlasništvo tužiteljice, a koji prigovor se činjenično odnosi isključivo na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], te nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Zbog toga pravilno prvostupanjski sud nije odlučivao o tuženikovom prigovoru radi prebijanja kojeg je tuženik iznio nakon zaključenja prethodnog postupka, a koji se odnosi na ulaganje u nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve imajući na umu sadržaj odredbe čl. 288.a st. 6. ZPP-a kojom je propisano da se na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ovoga Zakona.

26. Konačno tuženikov žalbeni navod da je tužiteljica podnošenjem predmetne tužbe odstupila od sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora, koji je tuženik iznio tek u predmetnoj žalbi, nakon što se ovaj postupak vodio više od 12 godina i nakon što je već pravomoćno odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva i tuženikovog prigovora radi prebijanja, neosnovan je. Naime, prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Prema odredbi čl. 186.a st. 8. ZPP-a, odredba st. 1. toga članka na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa]. Prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP-a).

27. Tužiteljica u predmetnoj parnici postavlja obveznopravni zahtjev za isplatu na ime stečenog bez osnove i taj zahtjev, prema ocjeni ovog suda, korespondira s građanskopravnom ponudom iz zahtjeva za mirno rješenje spora. Osim toga, tužiteljica je tužbu temeljila na istom činjeničnom supstratu kao i zahtjev za mirno rješenje sporova, zbog čega je tuženikov žalbeni navod ocijenjen neosnovanim.

28. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ingrid Savić zaključio o osnovanosti tužiteljičine tražbine na ime stjecanja bez osnove 1.162.513,10 eura, te je, imajući u vidu da je o dijelu tražbine tužiteljice u iznosu od 165.749,84 eura već pravomoćno odlučeno, pravilno utvrdio osnovanom tužiteljičinu tražbinu u iznosu od 996.763,26 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, pravilno je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka Dražena Sumića i vještaka Ingrid Savić zaključio o osnovanosti tuženikovog prigovora radi prebijanja u iznosu od 517.872,00 eura sa zateznim kamatama. Prebivši tako utvrđene tražbine u iznosu od 517.872,00 eura sa zateznim kamatama, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku plaćanje iznosa od 478.891,26 eura sa zateznim kamatama preostalog nakon izvršenog prebijanja utvrđenih tražbina tužiteljice i tuženika. Nadalje, s obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio osnovanom tuženikovu tražbinu u iznosu od 517.872,00 eura sa zateznim kamatama, preostali dio tuženikove tražbine do visine tužiteljičine tražbine u iznosu od 1.206.800,72 eura, pravilno je sud odbio kao neosnovan (točka VI. izreke).

29. Budući da je tuženik prigovorom radi prebijanja istaknuo tražbinu koja je veća od tužiteljeve tražbine, pravilno je sud nakon obavljenog prebijanja za višak tuženikove tražbine koji prelazi tužiteljevu tražbinu odbacio tuženikov prigovor radi prebijanja kao nedopušten.

30. Odluku o troškovima postupka sud je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a ocijenivši da su stranke uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima.

31. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., III., IV. i VI. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

32. U odnosu na dopunsku presudu od 21. veljače 2025.:

33. Dopunskom presudom od 21. veljače 2025. prvostupanjski sud je dopunio presudu od 17. siječnja 2025. na način da je u točci IV. izreke dodan paricijski rok.

34. Ocjena je ovog suda da je dopunska presuda donesena pravilnom primjenom odredaba čl. 328. st. 1. u vezi s čl. 339. ZPP-a.

35. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi dopunsku presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

36. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović