REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-980/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROMET d.o.o., OIB 13421314997, Hercegovačka 20, Split, protiv tuženika TG, vlasnika obrta za prijevoz [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, radi isplate iznosa od 11.125,11 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-100/2022-30 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-100/2022-30 od 20. prosinca 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj Ovrv-2293/2020 od 30. prosinca 2020., kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 22,93 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 0,76 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 1,27 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 1,78 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 0,90 EUR od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 7,82 EUR od 17. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 7,36 EUR od 16. rujna 2020. do isplate, na iznos od 2,79 EUR od 16. listopada 2020. do isplate i na iznos od 0,25 EUR od 16. studenoga 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-100/2022-30 od 20. prosinca 2023. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj Ovrv-2293/2020 od 30. prosinca 2020., kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 11.102,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.337,10 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 1.325,90 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 1.408,77 EUR od 16. veljače 2020. do isplate, na iznos od 1.377,41 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate, na iznos od 918,28 EUR od 16. travnja 2020. do isplate, na iznos od 515,13 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 801,81 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, na iznos od 904,84 EUR od 17. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 765,98 EUR od 16. rujna 2020. do isplate, na iznos od 862,28 EUR od 16. listopada 2020. do isplate i na iznos od 884,68 EUR od 16. studenog 2020. do isplate te u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2020. do isplate, kao i u točki III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-100/2022-30 od 20. prosinca 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani poslovni broj Ovrv-2293/2020 od 30. prosinca 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 11.125,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno određene iznose, kako je pobliže navedeno u izreci, po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Ukinut je predmetni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 7,62 EUR sa zateznim kamatama od 30. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos troškova ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR preko stope određene točkom I. izreke te presude (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 157,48 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka te sadržaja isprava u spisu, posebice evidencije dolazaka i odlazaka, proizlazi da je tuženik koristio usluge tužitelja u količini obračunatoj na predmetnim računima pa je na temelju ugovora zaključenog između stranaka dužan platiti naknadu za usluge prema utuženim računima.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ukazuje da je tuženik na okolnost utvrđenja odlučne činjenice da tuženik nije koristio tužiteljeve kolodvorske usluge u razdoblju od studenog 2019. do listopada 2020. na autobusnom kolodvoru u Trogiru predložio niz dokaza, koje je sud odbio izvesti bez ikakvog jasnog obrazloženja. Ističe da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije imao primjedbe i reklamacije na predmetne usluge i račune, budući da iz dokaza koje je priložio proizlazi upravo suprotno. Smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukazuje da je teret dokazivanja da su predmetne kolodvorske usluge bile pružene na tužitelju, a da iz izvedenih dokaza to ne proizlazi. Ističe da tužitelj dokazuje da su usluge izvršene jedino računima, što ne predstavlja adekvatan dokaz. Navodi da je prvostupanjski sud propustio valjano ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka, da je zanemario proturječnosti u iskazima svjedoka T i J te da je selektivno ocijenio provedene dokaze u prilog tužitelja, a zanemario one koje potvrđuju tuženikove navode. Tvrdi da su prometnici na kolodvoru proizvoljno obračunavali sporne usluge i da su obračuni nepravilno sastavljeni. Smatra da je tužitelj postupao protivno Ugovoru o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i to odredbi članka 2. i članka 3. te protivno odredbama članaka 4., 10. i 15. Općih uvjeta pružanja kolodvorskih usluga. Upućuje na članak 7. Pravilnika o autobusnim kolodvorima koji određuje sadržaj i način vođenja očevidnika o polascima i dolascima autobusa. Ističe da tužitelj nije vodio očevidnik na propisan način i da je radi toga također došlo do pogrešnog obračuna pruženih usluga, a imajući u vidu da na istim relacijama tuženik prometuje zajedno s društvom HEIMS d.o.o. Ističe da je obavijestio tužitelja kako će po dozvolama C1 01949 i C1 02811 koristiti kolodvor u dolasku i polasku, a po ostalim dozvolama samo u polasku, a nakon toga je obavijestio tužitelja da neće više koristiti usluge kolodvora, a koji mu je obračunavao sporne usluge protivno tim obavijestima. Ukazuje da tužitelj nikada nije dostavio u spis cjenik svojih usluga pa je izostao dokaz o visini obračuna predmetnog potraživanja, a čemu je tuženik prigovarao.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

6. Ukazuje se da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično pravilna i na zakonu osnovana, a kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 11.125,11 EUR na ime neplaćenih računa izdanih tuženiku po osnovi Ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, sklopljenog između stranaka, na kojima je obračunata usluga „peronizacije“ i provizije od prodaje karata tuzemna, za razdoblje od studenog 2019. do listopada 2020.

9. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu provizije od prodaje karata tuzemno, ovaj sud utvrđuje da tuženikova žalba ne sadrži razloge iz kojih bi proizlazilo da tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je taj dio tužbenog zahtjeva osnovan. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije osporavao da je tužitelj zaista i prodao onoliko karata koliko je prikazao u obračunima na listu 52., 54., 56., 58., 64., 66., 70. i 72. spisa, a zaračunato na utuženim računima niti je prigovarao visini, odnosno postotku zaračunate provizije tužitelja. U odnosu na taj dio tužiteljevog potraživanja, koji se odnosi na proviziju od prodaje karata, tuženik je prigovarao da tužitelj zlouporabljuje svoj položaj na način da ne prodaje jednako karte privatnih prijevoznika i svoje karte. Međutim, to nije od utjecaja na obvezu tuženika da podmiri tužitelju proviziju od prodanih karata.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano prihvatio dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na proviziju od prodaje karata, zbog čega je u tom dijelu, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

11. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj zahtijeva isplatu naknade za „peronizaciju“, odnosno naknade za polazak s perona autobusnog kolodvora u Trogiru u svrhu ukrcaja putnika i naknade za dolazak na peron autobusnog kolodvora u Trogiru radi iskrcaja putnika, ovaj sud za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o tome da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz rezultata izvedenih dokaza.

12. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga od 20. ožujka 2013., ali je sporno je li tuženiku pružena fakturirana usluga u opsegu u kojem je to obračunato na utuženim računima i je li tužitelj tu uslugu pružio u skladu s predmetnim ugovorom.

13. Tuženik tvrdi da su u očevidniku o polascima i dolascima autobusa (list 79. do 339. spisa), na temelju kojih su ispostavljeni sporni računi, navedene registracijske oznake vozila kojima se on uopće ne koristi ili uopće nisu navedene registracijske oznake vozila. Smatra da nije dužan platiti usluge koje nije koristio, već prema obračunu u skladu sa stvarno pruženim uslugama prema tuženiku.

14. Na tužitelju je teret dokazivanja osnovanosti osnove i visine predmetnog tužbenog zahtjeva, odnosno tužitelj je dužan dokazati da su usluge na utuženim računima korištene upravo od strane tuženika i pravilno obračunate u navedenom opsegu.

15. Imajući u vidu izneseno, navode stranaka, predmetni Ugovor o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, Opće uvjete obavljanja kolodvorskih djelatnosti (list 41. do 50. spisa), posebice dostavljeni očevidnik o polascima i dolascima autobusa (list 79. do 339. spisa), uvjerenja prema službenoj evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o registraciji cestovnih vozila (list 363. do 370. spisa), a u vezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama te nije valjano ocijenio očevidnik o polascima i dolascima autobusa u svezi s drugim ispravama u spisu i ostalim izvedenim dokazima. Zbog navedenog, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj i zbog čega nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost presude i odgovoriti na navode žalitelja.

16. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužiteljev zahtjev za isplatom „peronizacije“ i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, a odluka o troškovima postupka (ovršnog i parničnog) ovisi o uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka u smislu odredbe članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP-a. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. U ponovnom suđenju sud će imati u vidu primjedbe iznesene u ovom ukidnom rješenju te valjano ocijeniti očevidnik o polascima i dolascima autobusa u svezi s drugim ispravama u spisu i ostalim izvedenim dokazima te po potrebi izvesti druge predložene dokaze, nakon čega će donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku, u skladu s odredbama članka 338. ZPP-a. Pritom se upućuje prvostupanjski sud i na odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 178/04, 48/05, 111/06, 63/08, 124/09, 91/10 i 112/10) važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora, u pogledu obveza prijevoznika i obveza autobusnog kolodvora koje na jednak način uređuju i Zakoni o prijevozu u cestovnom prometu koji su stupili na snagu nakon onog važećeg u vrijeme sklapanja ugovora (Zakon o prijevozu u cestovnom prometu važeći u vrijeme spornih prijevoza i objavljen u „Narodnim novinama“ broj: 41/18 i 98/19 u članku 101., raniji Zakon objavljen u „Narodnim novinama“ broj 82/13 u članku 103.). Upućuje se i na odgovarajuću primjenu Pravilnika o autobusnim kolodvorima („Narodne novine“ broj 57/18), važećeg u vrijeme pružanja spornih usluga.

18. Na temelju odredbe članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko