REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1963/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., OIB 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, III Pile 23, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 60.995,97 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1657/2024 od 17. travnja 2025., 13. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1657/2024 od 17. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1657/2024 od 17. travnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužiteljev prigovor protiv rješenja tog suda poslovni broj P-1657/2024-25 od 3. travnja 2025., kojim je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 656,41 EUR.
2. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud u bitnome navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) budući da je presuda objavljena isticanjem na e-Oglasnoj ploči suda u smislu odredbe članka 335. stavka 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pa dolazi do primjene odredbe članka 4. točke 4. ZSP-a.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja, koje pobija u cijelosti. U žalbi navodi da pristojba u konkretnom slučaju treba iznositi polovicu visine ukupne pristojbene obveze, a to iznosi 328,21 EUR. Smatra da je stav prvostupanjskog suda preformalističan. Ističe da valja imati u vidu smisao i cilj odredbe članka 7. stavka 2. ZSP-a, koji je zakonodavac želio postići uvođenjem mogućnosti plaćanja polovice ukupne pristojbene obveze, a to je pravovremeno ispunjenje pristojbene obveze i poticanje pojednostavljenja dostave. Smatra da, smislenim tumačenjem cilja propisa, tužitelju, kojemu je presuda dostavljena na ročištu za objavu presude, treba omogućiti plaćanje pristojbene obveze u polovici propisanog iznosa ako on to učini u roku od tri dana od dana dostave presude, jednako kao što je to omogućeno onim tužiteljima kojima se dostava presude obavlja elektroničkim putem, a sve budući da je odmah podmirio polovicu propisanog iznosa pristojbe za prvostupanjsku presudu. U tom smislu poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-463/2024 od 29. siječnja 2024.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba članaka 365. i 381. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito.
6. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj P-1657/2024-25 od 3. travnja 2025. naložio tužitelju plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 656,41 EUR. Tužitelj je podnio prigovor protiv tog rješenja smatrajući da u predmetnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 7. stavka 2. ZSP-a, koji je prvostupanjski sud odbio pobijanim rješenjem. Također, tužitelj je 7. travnja 2025. platio sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 328,21 EUR (polovicu naloženog iznosa) i o tome podneskom isti dan izvijestio prvostupanjski sud. Tužitelj je platio predmetnu pristojbenu obvezu u visini polovice propisanog iznosa u roku od tri dana od dana dostave presude uzimajući u obzir odredbu članka 112. stavka 4. ZPP-a.
7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjska presuda, na koju se odnosi predmetna pristojbena obveza objavljena na ročištu 3. travnja 2025. Na to ročište za objavu presude nije pristupio niti tužitelj niti tuženik, iako su uredno obaviješteni. Presuda je istog dana istaknuta na e-Oglasnoj ploči suda.
8. Odredbom članka 335. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, sud presudu neće dostavljati prema odredbama tog Zakona o dostavi pismena (stavak 7.); ako stranka koja je o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, na ročište ne pristupi, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (stavak 9.); u slučaju iz stavka 9. sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova, presuda mora biti istaknuta osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (stavak 10.); stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud presudu dostavlja prema odredbama ovog Zakona o dostavi pismena (stavak 11.).
9. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je tužitelj bio uredno obaviješten o ročištu za objavu presude i tom ročištu nije pristupio, smatra se da mu je presuda dostavljena tog dana kad je ročište za objavu održano (članak 335. stavak 9. ZPP-a), dakle, 3. travnja 2025. Prvostupanjski je sud istaknuo presudu na e-Oglasnoj ploči suda kako je i propisano odredbom članka 335. stavka 10. u vezi s odredbom članka 355. stavka 9. ZPP-a te nije bio dužan presudu tužitelju dostaviti sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena, dakle kroz sustav e-Komunikacije u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda.
10. Sporna je primjena odredbe članka 7. stavka 2. ZSP-a u slučaju kada je dostava presude tužitelju (presumirano) obavljena na ročištu za objavu presude. Odredba članka 7. stavka 2. ZSP-a propisuje da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
11. Iako tužitelju u predmetnom slučaju presuda nije dostavljena putem informacijskog sustava zaključak je ovog suda da u pogledu opsega tužiteljeve pristojbene obveze valja uzeti u obzir smisao i cilj propisa koji se želio postići uvođenjem mogućnosti plaćanja pristojbene obveze u njenoj polovici od propisanog iznosa, ako se plati u odgovarajućem roku. Intencija zakonodavca u odnosu na odredbu članka 7. stavka 2. ZSP-a nije bila samo pravovremeno ispunjenje pristojbene obveze, nego i pojednostavljenje dostave s ciljem izbjegavanja klasične dostave putem pošte. U predmetnom slučaju nije niti bilo posebne dostave presude tužitelju niti putem pošte niti elektroničkim putem, nego je na temelju odredaba članka 335. stavaka 9. i 10. ZPP-a nastupila predmnijeva o dostavi presude na ročištu za objavu.
12. Slijedom navedenog, imajući u vidu smisao i cilj odredbe članka 7. stavka 2. ZSP-a, ovaj sud je stajališta da je tužitelju trebalo omogućiti plaćanje pristojbene obveze u polovici propisanog iznosa, budući da je on to učinio u roku od tri dana od dana dostave presude, jednako kao što je to omogućeno onim tužiteljima kojima se dostava presude obavlja elektroničkim putem. Navedeno stajalište ovaj sud je već izrazio u svojim odlukama poslovni broj Pž-463/2024-2 od 29. siječnja 2024. i poslovni broj Pž-4054/2024-2 od 21. listopada 2024.
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
14. Prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe iz ovog rješenja donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku o tužiteljevom prigovoru izjavljenom protiv rješenja tog suda poslovni broj P-1657/2024-25 od 3. travnja 2025.
Zagreb, 13. svibnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
