REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2743/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja G. P. P. MIKIĆ d.o.o., OIB 82386143355, Pušća 131, Omišalj, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika TABERNA LUPUS d.o.o., OIB 29483751434, Čovići 2, Tučepi, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Dragan Marin, Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 5, radi isplate iznosa od 1.605,12 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-132/2021-27 od 25. svibnja 2023., 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-132/2021-27 od 25. svibnja 2023. u točkama I. i III. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-132/2021-27 od 25. svibnja 2023. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dinka Martinovića poslovni broj Ovrv-206/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 1.605,12 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose, kako je pobliže navedeno u izreci, po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 232,26 EUR sa zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, sve u roku od petnaest dana (točka I. izreke). Ukinut je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 22,36 EUR sa zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti zatezne kamate na trošak ovršnog postupka u iznosu od 232,26 EUR preko stope dosuđene točkom I. izreke te presude (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.708,80 EUR (točka III. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.078,12 EUR (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju citirane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o djelu u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku isporučiti beton na gradilišta u Tučepima i Makarskoj, a tuženik se obvezao tužitelju nakon izvršene isporuke platiti tužitelju naknadu za isporučeni beton. Ocjenjuje neosnovanim tuženikov prigovor da osnovanost predmetnog potraživanja ne proizlazi iz same činjenice što je tuženik proknjižio utužene račune u svojim poslovnim knjigama. Smatra da je tuženik trebao osporiti i vratiti tužitelju račune ukoliko eventualno tužitelj nije izvršio predmetnu uslugu, a ne evidentirati račune u knjizi ulaznih računa. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik prihvatio utužene račune kao pravilne time što ih je evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Zaključuje da je na tuženiku bio teret dokazivanja da je platio tužitelju naknadu za izvršenu isporuku betona, a budući da to nije učinio, valjalo ga je obvezati na plaćanje utuženih računa te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke. U žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Obrazlaže da je izreka presude nerazumljiva budući da zbroj pojedinačno određenih iznosa računa iznosi 1.609,10 EUR, dok ukupan dosuđeni iznos tužitelju iznosi 1.605,12 EUR. Ukazuje na proturječnost dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska od 9. ožujka 2020. prema kojem tuženik utužene račune nije knjižio u knjizi ulaznih računa u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je tuženik evidentirao račune u knjizi ulaznih računa. Ukazuje da je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice koje nikada nisu iznesene tijekom postupka i na taj način izveo zaključak da su stranke sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao tuženiku isporučiti beton, a tuženik tužitelju za to platiti naknadu. Smatra da je time prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. U tom smislu poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-1134/13 od 3. ožujka 2015. Ukazuje da tužitelj uopće nije naveo činjeničnu osnovu spora niti su u tom pogledu izvedeni bilo kakvi dokazi. Navodi da tužitelj nije dokazao da je bilo kakav materijal dostavio tuženiku niti da je tuženik bilo kakav materijal zaprimio.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Ukazuje se da je preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izražene u eurima izvršeno sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), time da je preračunavanje izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda nepravilna i nezakonita budući da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 1.605,12 EUR / 12.093,75 kn na ime neplaćenih računa br. 619-1-1 u iznosu od 462,87 EUR / 3.487,50 kn, računa br. 544-1-1 u iznosu od 761,50 EUR / 5.737,50 kn i računa br. 648-1-1 u iznosu od 380,75 EUR / 2.868,75 kn.

9. Iz spisa proizlazi:

- da tužitelj svoje potraživanje temelji na računu br. 619-1-1 u iznosu od 462,87 EUR / 3.487,50 kn (list 7. spisa), uz pripadajući teretni list/otpremnicu br. 239/2020 (list 8. spisa), koji nije potpisan od strane preuzimatelja, odnosno kupca (tuženika); računu br. 544-1-1 u iznosu od 761,50 EUR / 5.737,50 kn (list 9. spisa), uz pripadajući teretni list/otpremnicu br. 213/2020 (list 10. spisa), koji nije potpisan od strane preuzimatelja, odnosno kupca (tuženika); računu br. 648-1-1 u iznosu od 380,75 EUR / 2.868,75 kn (list 11. spisa), uz pripadajući teretni list/otpremnicu br. 254/2020 (list 12. spisa), koji je potpisan uz naknadu „L“;

- da je tuženik osporio predmetno potraživanje u cijelosti posebice da bi tužitelj za tuženika izveo bilo kakve radove, odnosno dostavljao materijal obračunat u utuženim računima;

- da je tuženik ukazao da nije razvidno po kojoj osnovi tužitelj od tuženika potražuje utužene iznose, da nema dokaza da je tuženik bilo kakav materijal naručio od tužitelja niti da je taj materijal dostavljen tuženiku budući da otpremnice nisu potpisane od strane tuženika;

- da se tužitelj na tuženikove prigovore očitovao da su oni paušalni i očito neosnovani;

- da iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Makarska od 9. rujna 2022. (list 54. spisa) proizlazi da utuženi računi nisu knjiženi u tuženikovoj knjizi ulaznih računa te da tuženik po njima nije koristio pravo na odbitak pretporeza;

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije (list 67. - 75. spisa) proizlazi da je je tuženik evidentirao utužene račune u knjizi URA za 2020. godinu, međutim, da tuženik račune nije platio niti je za njih koristio pretporez, što je razvidno iz izvješća Porezne uprave;

- da tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka;

- da tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka već je tvrdio da sama činjenica što su predmetni računi navedeni u tuženikovim poslovnim knjigama ne znači da je potraživanje tužitelja osnovano, a da tužitelj nije dokazao da bi izvršio činidbu koja je obračunata na utuženim računima.

10. S obzirom na ovakvo stanje spisa, ovaj sud se za sada ne može složiti sa zaključkom prvostupanjskog suda da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku isporučiti beton na gradilišta u Tučepima i Makarskoj, a tuženik se obvezao tužitelju nakon izvršene isporuke platiti tužitelju naknadu za isporučeni beton. U spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio ovakve navode prvostupanjskog suda (npr. pisani ugovor, ponuda i prihvat ponude, narudžbenica, korespondencija između stranaka ili slično), niti su teretni listovi/otpremnice, koje je tužitelj dostavio u spis potpisane od strane tuženika. Otpremnica br. 254/2020 (list 12. spisa), potpisana je uz naznaku „L“, međutim, iz toga ne proizlazi da ju je potpisao tuženik. Stoga je navedeni zaključak, odnosno tvrdnja prvostupanjskog suda u proturječnosti s ispravama koje se nalaze u spisu i izvedenim dokazima. U tom smislu ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju žalitelj ukazuje.

11. Navedena bitna povreda očituje se i u izreci pobijane presude (točka I.) gdje zbroj pojedinačno određenih iznosa ne odgovara ukupnom iznosu koji se tuženiku nalaže platiti tužitelju. Naime, ukupan iznos koji tuženik treba platiti iznosi 1.605,12 EUR, dok zbroj pojedinačnih iznosa na koje teku zatezne kamate iznosi 1.609,10 EUR. Naime, prvostupanjski sud navodi iznos od 765,48 EUR / 5.767,50 kn, dok ispravno treba stajati iznos od 761,50 EUR / 5.737,50 kn sukladno računu br. 544-1-1 (list 9. spisa), a kako to prvostupanjski sud obrazlaže u točki 26. obrazloženja pobijane presude. Slijedom navedenog, izreka presude je nerazumljiva i u proturječnosti je s razlozima presude, a kako to osnovano ukazuje žalitelj.

12. Nadalje, budući da je tuženik osporio da bi tužitelj izvršio obračunate usluge u utuženim računima i da je tuženik naručio predmetne usluge, a iz dopisa Porezne uprave od 9. rujna 2022. ne proizlazi da je tuženik za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza, na tužitelju je bio teret dokazivanja osnovanosti osnove i visine predmetnog tužbenog zahtjeva.

13. Dakle, s obzirom na to da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima u smislu odredbe članka 221.b stavka 1. ZPP-a, na tužitelju je bio teret dokazivanja da dokaže da tražbina postoji, odnosno da dokaže da je tuženik naručio predmetnu uslugu, odnosno materijal i da je tuženiku taj materijal isporučen. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, na temelju dokumentacije u spisu, odnosno izvedenih dokaza za sada se ne može sa sigurnošću zaključiti o osnovanosti osnove predmetnog tužbenog zahtjeva. Tužitelj je, osim dostavljenih isprava, na okolnost postojanja predmetne tražbine predložio saslušanje svjedoka LZ, KZ i RZ. Prvostupanjski sud nije izveo predložene dokaze uz obrazloženje da tužitelj nije naveo u smislu odredbe članka 241. ZPP-a na koju okolnost predlaže njihovo saslušanje pa da je sud ocijenio tužiteljev prijedlog neadekvatnim. Međutim, iz zapisnika s ročišta održanog 26. svibnja 2022. proizlazi da je tužitelj naveo da navedene svjedoke predlaže saslušati na okolnost postojanja tužiteljeve tražbine.

14. Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva za te činjenične tvrdnje. Također, ovaj sud ne može na temelju pravila o teretu dokazivanja odlučiti na štetu stranke ako prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je predložila ta stranka, osim ako su ti dokazi nepodobni za dokazivanje određenih činjeničnih tvrdnji. Budući da, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio na okolnost dokazivanja postojanja svoje tražbine, ovaj sud nije u mogućnosti preinačiti odluku prvostupanjskog suda primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a.

15. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava, koja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku.

17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će imati na umu primjedbe iznesene u ovom rješenju i dopuniti dokazni postupak kako je naprijed ukazano te nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu presudu, koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe članka 338. ZPP-a.

18. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a ostavljeno je da sud o troškovima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, a kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović