- 1 -              Rev 1191/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1191/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. M. (OIB: ...) iz R., zastupane po punomoćnici V. K., odvjetnici iz R., protiv tuženika D. M. (OIB: ...), iz K., zastupanog po punomoćnicima S. P., G. G., V. V., M. K. i I. B., odvjetnicima iz R., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob-14/2017-2 od 6. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-234/2016 od 20. lipnja 2017., u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

1.       Odbacuje se revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. st. 1. i st. 2. izreke i u toč. III. izreke.

 

2.     Odbija se revizija tužiteljice protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. st. 3., st. 5. i st. 6. izreke.

 

3.   Odbija se revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

 

4. Odbacuje se revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnik u 1/2 dijela novčanih sredstava i to ukupnog iznosa od 55.300,00 EUR te je nalaženo tuženiku isplati tužiteljici iznos od 27.650,00 EUR u protuvrijednosti kuna na dan isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanoj u izreci presude. Nadalje točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina i to:

 

- k.č.br. 241/1 u naravi livada površine 1077 m2 upisane u z.k.ul.br. 833 k.o. P. i k.č.br. 233/3 u naravi pašnjak površine 31 m2 upisane u z.k.ul.br. 872 k.o. P., kao i 1/2 vanknjižnog vlasništva kuće sagrađene na predmetnim česticama, a koja kuća nije upisana u zemljišne knjige, k.č.br. 241/2 u naravi cesta površine 15 m2 upisane u z.k.ul.br. 833 k.o. P. i k.č.br. 241/3 u naravi livada površine 31 m2 upisane u z.k.ul.br. 833 k.o. P., sve nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji

 

- k.č.br. 243/6 u naravi pašnjak površine 398 m2 upisana u z.k.ul.br. 856 k.o. P., upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji

 

te je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti upiše u zemljišne knjige nadležnog suda kao suvlasnik u 1/2 dijela na prethodno opisanim nekretninama, te se nalaže tuženiku da tužiteljici preda u posjed predmetne nekretnine u roku od 15 dana.

 

II. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela pokretnina i to brodice tip VZ 37 FLY od plastike, imena N. oznaka ... sa ugrađenim motorom marke FIAT-AIFO snage 236,00- serijski broj ..., te sa vanbrodskim motorom marke Merkury snage 14,80- serijski broj ... i sa vanbrodskim motorom marke Johnson snage 7,40- serijski broj ..., upisne u očevidnik brodica Lučke kapetanije R., Ispostava O. u uložak broj ..., motocikla - scootera marke DERBI, registarske oznake ..., vanbrodskog motora marke Merkury od 20 HP i stolarskog cirkulara starog 20 godina, te je tuženik dužan u roku od 15 dana predati tužiteljici opisane pokretnine u suposjed, kao i predati tužiteljici sve isprave radi upisa suvlasništva u 1/2 dijela na označenoj motornoj jahti i označenom motociklu – scooteru, te je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti upiše kao suvlasnica u 1/2 dijela kod nadležnog tijela.

 

III. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnik u 1/2 dijela novčanih sredstava i to ukupnog iznosa od 250.600,00 kn i 62.980,00 EUR-a te se nalaže tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 125.300,00 kn i iznos od 31.490,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućem na navedene iznose počev od dana 02. rujna 2005. godine kao dana podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 29. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 30. lipnja 2011. godine pa sve do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 327.300,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počev od dana 07. svibnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 29. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 30. lipnja 2011. godine pa sve do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

 

VI. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnik u 1/2 dijela novčanih sredstava i to ukupnog iznosa od 14.000,00 kn, te se nalaže tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 7.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 02. rujna 2005. godine kao dana podnošenja tužbe godine pa do 31. prosinca 2007. godine po kamatnoj stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 29. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 30. lipnja 2011. godine pa sve do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.".

 

Nadalje u točki III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu. (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. i III. izreke reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu. Potražuje trošak revizije.

 

4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, podredno ukinuti pobijanu presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu. Potražuje trošak revizije.

 

5. Revizija tužiteljice protiv pobijane presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. st. 1. i st. 2. izreke i u toč. III. izreke nije dopuštena.

 

5.1. Revizija tužiteljice protiv pobijane presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. st. 3., st. 5. i st. 6. izreke nije osnovana.

 

6. Revizija tuženika protiv pobijane presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke nije osnovana.

 

6.1. Revizija tuženika protiv pobijane presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke nije dopuštena.

 

7. Polazeći od toga da je tužiteljica podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP, vijeće revizijskog suda ispitalo je dopuštenost podnesene revizije po toj zakonskoj odredbi.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu (toč. 2.), odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP (toč. 3.).

 

9. U predmetnoj tužbi tužiteljica je istaknula novčane i nenovčane zahtjeve (novčani: isplata te nenovčani: utvrđenje suvlasništva i izdavanje tabularne isprave), ali nije naznačila vrijednost predmeta spora .

 

10. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

 

10.1.Odredbom čl.40. st.4. ZPP propisano je da ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

 

11. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora za nenovčane zahtjeve određena je rješenjem na ročištu 2. prosinca 2005. u iznosu od 20.000,00 kn, pa stoga u odnosu na svaki zahtjev ne prelazi, odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, propisan iznos od 200.000,00 kn. Nadalje odluka nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (čl. 382. st. 3. ZPP), već primjenom odredbe čl. 368. ZPP. Ujedno odluka nije donesena ni u sporu oko postojanja ugovora o radu, odnosno prestanka radnog odnosa (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

12. Slijedom navedenog revizija tužiteljice iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na pobijanu presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. st. 1. i st. 2. kojim su odbijeni nenovčani zahtjevi tužiteljice, izreke nije dopuštena.

 

13. U ovom predmetu u odnosu na pobijanu presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. st. 1. i st. 2. izreke bila bi dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, međutim revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju propisan odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer u reviziji nisu određeno naznačena pravna pitanja zbog kojeg je podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izloženi razlozi zbog kojih se smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (toč. I. izreke).

 

15. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama stranaka i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

 

16. Razmatrajući reviziju tužiteljice glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovaj sud je ocijenio da suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji kroz više razloga ukazuje.

 

16.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje.

 

16. 2. Nadalje tužiteljici je za odgovoriti da nije dopušteno pozivanje na relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP počinjenu pred drugostupanjskim sudom tvrdeći da je ista počinjena na način što je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je potvrdivši prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke i on odlučivao o vanbrodskom motoru marke Merkury od 20 HP, a koji nije bio predmet tužbenog zahtjeva, iz razloga što tužiteljica navedenu tvrdnju nije isticala u žalbenom postupku. Kada bi i bilo dopušteno pozivanje na navedenu povredu, bilo bi neosnovano jer iz podneska tužiteljice od 10. siječnja 2017. kojim je uredila tužbeni zahtjev proizlazi da je predmet istog bio i vanbrodski motor marke Merkury od 20 HP.

 

17. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP iz razloga što su nižestupanjski sudovi propustili ocijeniti provedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

17.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

17.2. Prema ocjeni ovog suda, ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

 

18. Neosnovani su i paušalni navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st. 3. ZPP jer izreka presude sadrži sve što je navedenom odredbom propisano.

 

19. Tužiteljica ukazuje i na postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, počinjene po drugostupanjskom sudu.

 

19.1. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

20. Ostalim opsežnim navodima u reviziji kroz pozivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, revidentica dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili kada je bračna zajednica među strankama prestala postojati te na temelju toga donijeli ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi prigovori su u biti samo prigovori činjenične naravi kojima tužiteljica iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje ona nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

 

21. Razmatrajući reviziju tuženika glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka u pobijanom dijelu drugostupanjske presude ovaj sud je ocijenio da suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži sve razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ni u pobijanom dijelu od strane tuženika.

 

22. Nadalje, nije ostvaren ni revizijski razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP na koju tuženik sadržajno ukazuje.

 

22.1. Kod utvrđivanja relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Pri tom valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP.

 

23. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka jer po tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud nije cijenio spisu priložene Ugovor o darovanju stana na B. i Ugovor o prodaji istog, a što proizlazi iz toga što ih nije ni naveo u provedenim dokazima, a drugostupanjski sud te navode iz žalbe tuženika nije cijenio.

 

23.1. Naime iz prvostupanjske presude proizlazi upravo suprotno (str. 4.) da je proveden dokaz u navedene ugovore, a drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na one žalbene navode relevantne za odluku u sporu, sve u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

23.2. I tuženiku je za naglasiti da time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa njegovim stavom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje.

 

24. Predmet spora je utvrđenje vlasništva imovine stečene u braku tužiteljice i tuženika, koji brak je zaključen 1975., a razveden pravomoćnom sudskom odlukom 2007. U postupku nije sporno da je bračna zajednica stranaka faktički prestala postojati prije formalnog sudskog razvoda, ali je sporan trenutak prekida zajedničkog života jer tužiteljica tvrdi da je ista prestala 2005., a tuženik 2000., a od tog trenutka ovisilo je rješavanje daljnjeg spornog pitanja da li imovina o kojoj je odlučeno odbijajućim dijelom pobijane presude predstavlja imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka budući da je velikim dijelom stečena upravo u sporno vrijeme od 2000. do 2005. te nadalje da li imovina o kojoj je odlučeno prihvaćajućim dijelom tužbenog zahtjeva predstavlja uopće bračnu stečevinu.

 

25. Nakon provedenog opsežnog dokaznog postupka, nižestupanjski sudovi utvrđuju da zbog izostanka svih za brak bitnih elemenata u suživotu stranaka, bračna zajednica stranaka faktički prestala postojati 2000. , dakle, prije nego je njihov brak formalno razveden te je u spornom razdoblju od 2000. do 2005. brak postojano samo na papiru.

 

26. Stoga ocjenjuju da imovina koja je od strane tuženika stečena nakon 2000. nije stečena za vrijeme trajanja braka otklonivši tvrdnje tužiteljice da bi se radilo o imovini koja potječe od imovine stečene u braku, primjenjujući pritom ponajprije pravilo o teretu dokazivanja iz čl 221.a ZPP.

 

26.2. Nadalje vezano uz tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva ukupnog iznosa od 55.300,00 EUR te zahtjeva za isplatu iznosa 27.650,00 EUR utvrđuju da se radi o bračnoj stečevini koja je stečena radom i zaradom u jednakim omjerima oboje supružnika ostvarenim za vrijeme trajanja braka, a sve primjenom odredaba čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO) i čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98 i „Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 – dalje: ObZ).

 

27. Razmatrajući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava istaknut u reviziji tužiteljice i reviziji tuženika, ovaj sud je ocijenio da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

28. Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

29. Budući da ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude to se na njih poziva, time da će se ti razlozi objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

 

30. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena revizija tužiteljice, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. st. 3., st. 5. i st. 6. izreke odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

 

31. Nadalje, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena revizija tuženika, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, odbiti kao neosnovanu (točka III. izreke).

 

32. Tuženik i tuženica su revizijama osporavali i rješenje suda sadržano u drugostupanjskoj presudi kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

33. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

33.1. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

 

34. Stoga je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. valjalo riješiti kao u izreci (točka I. i točka IV.).

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.