REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1923/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Cvitković, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Gordana Zubaka, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom ARHITRAV PROJEKT d.o.o. u stečaju, Zagreb, Gorjanska ulica 22, OIB 20347565543, odlučujući o žalbi stečajnog upravitelja PAVLA MRKONJIĆA iz Zagreba, Ante Topić Mimare 24, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2883/2023 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba stečajnog upravitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2883/2023 od 16. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2883/2023 od 16. travnja 2025. razriješen je dužnosti stečajni upravitelj Pavao Mrkonjić iz Zagreba, Ante Topića Mimare 24, OIB [osobni identifikacijski broj] i za stečajnog upravitelja imenovana Sanja Pola Katavić iz Zadra, Grge Novaka 25, OIB [osobni identifikacijski broj], određeno da će se rješenje objaviti na e-Oglasnoj ploči suda, te dostaviti sudskom registru i da su dosadašnji stečajni upravitelj i novoimenovani stečajni upravitelj dužni izvršiti primopredaju dužnosti u roku od tri dana te zapisnik o primopredaji u daljnjem roku od tri dana dostaviti u sudski spis.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio stečajni upravitelj Pavao Mrkonjić zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku. U žalbi tvrdi da su zaključci suda o postojanju razloga za razrješenje potpuno paušalni i neosnovani i u prilog tome navodi kako je od imenovanja uredno i savjesno obavljao svoju dužnost te navodi radnje koje je do sada poduzeo. Žalitelj zatim navodi kako ga prvostupanjski sud u zaključcima od 17. veljače 2025. i 21. ožujka 2025. kojima mu je naložio da otvori poseban namjenski račun stečajnog dužnika za prihvat uplate osigurane tražbine radnika prema podacima iz podneska Agencije za osiguranje radničkih tražbina od 22. studenog 2024. i dostavi dokaz o učinjenom, nije upozorio na posljedice iz članka 91. Stečajnog zakona, osobito na mogućnost razrješenja zbog mogućeg neurednog obnašanja dužnosti, da ga nijedanput nije pozvao da se očituje i stoga smatra da rješenje o razrješenju predstavlja ishitrenu, ničim isprovociranu radikalnu odluku čija sankcija je u nesrazmjeru s navodnim propustom stečajnog upravitelja, posebno zato što je donesena u postupku u kojem je doneseno rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka, kao i da je ovakvim postupanjem suda ugrožena njegova egzistencija i njegove obitelji. Uz žalbu prilaže medicinsku dokumentaciju iz siječnja 2025. iz koje po njegovim tvrdnjama proizlazi da nije mogao primati poštu putem e-komunikacije, a takvo akutno stanje njegovih psihičkih tegoba trajalo je do sredine mjeseca travnja 2025. godine, pa tvrdi kako je zbog toga bio onemogućen u postupanju po nalogu suda, budući da otvaranje namjenskog računa za prihvat uplate osigurane tražbine radnika prema podacima iz podneska Agencije za osiguranje radničkih tražbina, podrazumijeva izlazak iz kuće i odlazak u Financijsku agenciju/banku što on nije mogao obaviti. Žalitelj dalje navodi kako je prije donošenja rješenja o razriješenu, sud trebao omogućiti stečajnom upravitelju da se o tome izjasni i u prilog tome poziva se na odluku ovog suda poslovni broj Pž-446/2021-2 od 28. siječnja 2021., te ukazuje na osnovna načela Stečajnog zakona o hitnosti i ekonomičnosti, i tvrdi da je u interesu i stečajnih vjerovnika i suda, da se ovaj postupak što prije završi te da bi uvođenjem novog stečajnog upravitelja u predmet nastala nenadoknadiva šteta koja bi dovela do štetnog odugovlačenja postupka. Također ističe kako u stečajnom postupku nema mogućnosti povrata u prijašnje stanje pa je i na taj način onemogućeno pravo stečajnom upravitelju na pravično suđenje i da je bio začuđen donošenjem rješenja o njegovom razrješenju s dužnosti, pogotovo što nije primio zaključke kojima mu se nalaže da otvori račun za posebne namjene u skladu s nalogom suda. Predlaže ukinuti ili preinačiti pobijano rješenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i člankom 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je zaključkom od 17. veljače 2025. naloženo stečajnom upravitelju da u roku od osam dana od dostave toga zaključka otvori poseban namjenski račun stečajnog dužnika za prihvat uplate osigurane tražbine radnika prema podacima iz podneska Agencije za osiguranje radničkih tražbina od 22. studenog 2024., u skladu s odredbom članka 31. stavka 2. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“ broj 70/17 i 18/23), te u navedenom roku dostaviti sudu dokaz o postupanju u skladu s nalogom suda. Zaključkom od 21. ožujka 2025. ponovno je pozvan stečajni upravitelj da u roku osam dana od dana zaprimanja toga zaključka, obavijesti sud o poduzetim radnjama koje su mu bile naložene zaključkom od 17. veljače 2025. S obzirom na to da je zaključak od 21. ožujka 2025. uredno objavljen na e-Oglasnoj ploči suda danom donošenja i uredno dostavljen 1. travnja 2025. stečajni upravitelj je trebao postupiti po zaključku suda do 9. travnja 2025. Kako iz podataka u spisu proizlazi da stečajni upravitelj Pavao Mrkonjić nije do ostavljenog roka, kao ni do donošenja rješenja, postupio po nalogu suda prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 91. Stečajnog zakona donio rješenje o razrješenju i imenovanju novog stečajnog upravitelja odgovarajućom primjenom odredaba članka 84. stavka 1. u vezi s odredbom članka 91. stavka 6. Stečajnog zakona.

6. Prema odredbi članka 91. stavka 1. Stečajnog zakona sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog odbora vjerovnika ili skupštine vjerovnika razriješiti stečajnog upravitelja ako svoju dužnost ne obavlja uspješno ili iz drugih važnih razloga, a osobito ako ne postupa po nalogu suda.

7. Netočne su tvrdnje žalitelja da je prije donošenja rješenja o razrješenju trebalo omogućiti stečajnom upravitelju da se o tome očituje. Naime, odredba članka 91. Stečajnog zakona izmijenjena je novelom Stečajnog zakona iz 2017. godine tako da više ne postoji obveza suda da prije donošenja rješenja o razrješenju omogući stečajnom upravitelju da se očituje, osim ako važni razlozi ne zahtijevaju da se drukčije postupi.

8. Sud nije bio dužan ni upozoriti stečajnog upravitelja na posljedice nepostupanja po nalozima suda, jer stečajni upravitelj nije stranka stečajnog postupka, nego tijelo koje taj postupak provodi (članak 75. Stečajnog zakona). Iz istog razloga nije jasno kako bi stečajni upravitelj mogao tražiti povrat u prijašnje stanje, sve kad bi on bio dopušten u stečajnom postupku.

9. Suprotno žalbenim navodima, iz podataka u spisu ne proizlazi da je stečajni upravitelj poduzeo bilo kakve radnje u ovom stečajnom postupku nakon što je imenovan za stečajnog upravitelja. Štoviše, Agencija za osiguranje radničkih tražbina je uz podnesak od 22. studenog 2024. dostavljen prvostupanjskom sudu, priložila svoj dopis poslan stečajnom upravitelju još 24. listopada 2024. kojim je tražila otvaranje posebnog namjenskog računa, kao i dopis od 21. listopada 2024. kojim je stečajnom upravitelju dostavila rješenje o zahtjevu radnika NR za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca i upozorila stečajnog upravitelja na njegovu dužnost otvaranja posebnog namjenskog račun za prihvat uplate osiguranih tražbina radnika (str. 205. do 209. spisa), ali stečajni upravitelj nije postupio po traženju. Također se u spisu nalazi prigovor radnika NR na rad stečajnog upravitelja u kojem navodi da joj stečajni upravitelj nije bio otkazao ugovor o radu sve do 26. ožujka 2026. iako je stečajni postupak otvoren 26. kolovoza 2024. i da zato ne može ostvarivati prava koja joj pripadaju po osnovi nezaposlenosti (dopis na str. 220. do 221. spisa).

10. Neosnovano se žalitelj poziva i na svoju nesposobnost za rad, jer bi to trebao biti razlog zbog kojeg je sam stečajni upravitelj trebao tražiti razrješenje, ako zbog bolesti nije mogao obavljati svoje dužnosti. Upravo bi takvo postupanje bilo u skladu s načelima stečajnog postupka o hitnosti i ekonomičnosti postupanja svih tijela toga postupka. Stoga te okolnosti ne mogu predstavljati opravdan razlog za nepostupanje po nalozima suda, posebno zato što je stečajni upravitelj i prije nastupanja nesposobnosti za rad bio obaviješten o potrebi otvaranja posebnog namjenskog računa.

11. I u stečajnom postupku koji se istovremeno otvara i zatvara na temelju članka 132. Stečajnog zakona postoji potreba za imenovanjem stečajnog upravitelja upravo radi obavljanja određenih poslova, od kojih je jedan od važnijih onaj o otkazima ugovora o radu (članak 191. u vezi s člankom 89. stavak 1. točka 8. Stečajnog zakona) i omogućavanju radnicima stečajnog dužnika da se koriste svojim pravima iz Zakona o osiguranju radničkih tražbina.

12. S obzirom na to da žalitelj ne spori da nije postupio po nalozima suda iako su mu zaključci s nalozima uredno dostavljeni na način propisan člankom 12. Stečajnog zakona, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 91. stavka 1.

Stečajnog zakona donio pobijano rješenje.

13. Prije donošenja rješenja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, da je dao naloge stečajnom upravitelju i da on nije postupio po tim nalozima, što predstavlja osobito važan razlog za razrješenje stečajnog upravitelja po službenoj dužnosti.

14. Iako tvrdi da je donošenjem pobijanog rješenja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, žalitelj nije određeno naveo o kojoj bitnoj povredi je riječ. S druge strane nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Zato je žalba stečajnog upravitelja odbijena kao neosnovana i rješenje prvostupanjskog suda potvrđeno na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ana Cvitković