REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3897/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD UMAG, Umag, G. Garibaldi 6, OIB 84097228497, protiv 1. tuženika Stečajne mase iza SANING d.o.o. „u stečaju“, Zagreb, Kninski trg 13, OIB 43496330341, kojeg zastupa stečajni upravitelj Hrvoje Kraljičković iz Zagreba, Kninski trg 13 i 2. tuženika FORUM PROJEKT d.o.o., Čakovec, Otona Zupančića 3, OIB 58896094314, kojeg zastupa punomoćnica Ines Mošmondor, odvjetnica iz Čakovca, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi drugotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-21/2024-67 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-21/2024-67 od 14. lipnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-21/2024-67 od 14. lipnja 2024. utvrđen je ništetnim Ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016., sklopljen između prednika prvotuženika i drugotuženika, s ovjerom potpisa zastupnika SANING d.o.o. kod javnog bilježnika Željka Krajine, sa sjedištem u Umagu, broj ovjere: OV-418/17 od 19. siječnja 2017. (točka I. izreke), naloženo je drugotuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 69.195,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tuženima da tužitelju, u jednakim dijelovima, plate troškove postupka u iznosu od 591,23 EUR (točka III. izreke).

2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da su društva SANING i FORUM PROJEKT sklopili Ugovor o ustupanju tražbine protivno odredbi čl. 17. st. 7. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN), kao kogentnoj normi, pa je taj ugovor od trenutka njegova sklapanja ništetan, sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/20, 125/20, 78/20, 29/20, 126/20, 114/20 i 156/20; dalje: ZOO) i ne proizvodi pravni učinak. Odluka iz točke II. izreke presude donesena je na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a sukladno kojoj se u slučaju ništetnosti ugovora mora vratiti ono što je po osnovi takvog ugovora primljeno, a o troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 161. st. 1. ZPP-a te odredaba Zakona o sudskim pristojbama.

3. Protiv presude žalbu je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu odluku uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 281,25 EUR i troškova sudske pristojbe. U žalbi navodi da je presuda nerazumljiva, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava, da tužitelj ne navodi nikakve argumente niti činjenice iz kojih bi proizlazila ništetnost ovršne isprave, da je tužitelj predlagao izvođenje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, da je sud kontradiktoran jer je pravilno utvrdio da su troškovi vezani uz najam vozila troškovi nužni za redovito poslovanje prednika prvotuženika, a istovremeno je drugotuženiku osporio naplatu na temelju ugovora o ustupanju tražbine, da tužitelj tijekom postupka ne spori dugovanje, a prijenosom novčanih sredstava na temelju ugovora o ustupanju potraživanja ispunjena je tužiteljeva obveza na temelju pravomoćne i ovršne presude, da ako bi prvotuženik i imao zabranu sklapanja ugovora o cesiji proizašlu iz odredbe čl. 17. ZFPPN-a, ona prema odredbi čl. 322. st. 2. ZOO-a ne utječe na pravovaljanost ugovora, nego na njegovu prekršajnu odgovornost prema odredbi čl. 88. ZFPPN-a, pa nema govora o ništetnosti Ugovora o cesiji. Žalitelj ponovo napominje kako je tijekom i nakon postupka predstečajne nagodbe izvršena kontrola poslovanja TD Saning d.o.o. te da prema nalazu i rješenju Nagodbenog Vijeća HR 01 nisu utvrđene nikakve nezakonite radnje, odnosno nezakonita postupanja odgovorne osobe društva Saning d.o.o. pa nema govora o bilo kakvom pogodovanju kojem od vjerovnika.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi tvrdio da su tuženici, društvo SANING i društvo FORUM PROJEKT 28. prosinca 2016. sklopili Ugovor o ustupanju tražbine kojim je društvo SANING na društvo FORUM PROJEKT prenijelo novčanu tražbinu koju je imalo prema tužitelju na temelju presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. u iznosu od 377.051,00 kn uvećanu za dosuđene zakonske zatezne kamate, da je tužitelj za taj ustup tražbine saznao zaprimanjem obavijesti i poziva na plaćanje od strane drugotuženika 7. kolovoza 2019., da tužitelj nije priznao navedeno ustupanje iz razloga njegove ništetnosti, da je navedeni ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. ništetan iz razloga što je u trenutku njegova sklapanja bio protivan prisilnim propisima posebice čl. 22. tada važećeg ZFPPN-a („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 i 78/15), prednik prvotuženika u trenutku sklapanja ugovora nije bio ovlašten samostalno i samovoljno raspolagati tom tražbinom jer je u tom trenutku nad istim bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe, da je rješenjem Financijske agencije od 13. listopada 2015. nad društvom SANING otvoren postupak predstečajne nagodbe pa je bilo zabranjeno raspolagati tražbinama prema trećima ukoliko bi se time remetilo jednakopravno namirenje vjerovnika, da navedeno propisuje odredba čl. 17. st. 3. i 4. ZFPPN-a, da je predmetnim ugovorom o prijenosu tražbine dužnik predstečajne nagodbe SANING raspolagao svojom tražbinom iz pravomoćne presude na nedopušten način i to tako da je osigurao naplatu iz svoje imovine samo u korist jednog vjerovnika - drugotuženika remetivši time jednakomjerno namirenje ostalih vjerovnika u predstečajnom postupku koji imaju isti redoslijed namirenja. Dalje navodi da je odredba čl. 22. u vezi s čl. 17. st. 3. i st. 4. ZFPPN-a kogentna odredba čije kršenje dovodi do ništetnosti pravnog posla.

8. Iz podataka u spisu dalje proizlazi da je tužitelj u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. i zabranu provedbe ovrhe, da je nakon podnošenja tužbe provedena ovrha protiv tužitelja kojem je 30. rujna 2020. s računa ustegnut iznos od 521.354,95 kn na temelju presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. i ugovora o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. u korist drugotuženika, da je podneskom od 6. listopada 2020. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da umjesto zabrane provedbe ovrhe traži da mu se izvrši povrat iznosa od 521.354,95 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. Dalje iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, ukoliko sud odbije zahtjev za utvrđenje ugovora o ustupanju tražbine ništetnim, kojim traži da sud utvrdi da tražbina drugotuženika na temelju ugovora o ustupanju tražbine ne postoji prema tužitelju i to zbog prijeboja, da tužitelj ima prema ustupitelju, društvu SANING, potraživanje po osnovi komunalnog doprinosa i troškova prisilne naplate i da su ta potraživanja postojala i u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora o ustupanju tražbine, da tužitelj izjavljuje drugotuženiku prijeboj svog potraživanja prema predniku prvotuženika na ime komunalnog doprinosa i troškova prisilne naplate u iznosu od 223.400,85 kn s odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, odnosno ukupno iznos od 377.051,00 kn s odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, da je podneskom od 6. listopada 2020. preinačio tužbu te traži da sud utvrdi da ne postoji subjektivno pravo na naplatu i isplata (povrat) ustegnutog iznosa, a dalje podredno potražuje utvrđenje ništetnosti ugovora o ustupanju i zabranu naplate (jer postoji mogućnost da bi tuženik mogao vratiti ustegnut iznos do okončanja sudskog postupka), te posljednji podredni zahtjev jest utvrđenje da ne postoji subjektivno pravo i zabrana naplate. Sud je dopustio preinake tužbe jer je do preinačenja došlo zbog promijenjenih okolnosti nakon podnošenja tužbe, na koje tužitelj nije mogao utjecati, sve sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a.

10. Tuženici osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva te eventualnog tužbenog zahtjeva uz navod da tužitelj nije osporio postojanje svoje obveze plaćanja iznosa od 377.051,00 kn s pripadajućom kamatom sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi suda, da su neosnovani navodi tužitelja o ništetnosti ugovora o ustupu potraživanja kao i o povredi jednakosti vjerovnika odnosno o pogodovanju vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe.

11. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o ustupanju tražbine koji je 28. prosinca 2016. sklopljen između društva SANING kao cedenta/ustupitelja te društva FORUM PROJEKT kao cesionara/primatelja, a predmet ustupanja je tražbina koju društvo SANING ima prema tužitelju s osnova troškova parničnog postupka u iznosu od 377.051,00 kn utvrđenog presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1025/2011-78 od 27. ožujka 2015. Predmetna presuda je postala pravomoćna 4. rujna 2019., a ovršna 21. studenog 2019.

12. Iz podataka u spisu proizlazi da se tražbina koja je prenesena odnosi na tražbinu koju je društvo drugotuženika imalo prema prvotuženiku i koja proizlazi iz Ugovora o najmu vozila od 15. listopada 2015., iznosi 43.062,00 EUR, dospijeva na naplatu 8 dana po ispostavi računa, a najkasnije 31. prosinca 2017., da je 1. svibnja 2018. sklopljen Aneks 1 kojim je najamnina smanjena sa 1.300,00 EUR + PDV na 1.050,00 EUR + PDV, a 1. kolovoza 2018. sklopljen je Aneks 2 kojim je promijenjen predmet ugovora, do tada je predmet najma bilo vozilo VW TOUAREG, a od tada HONDA ACCORD.

13. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio sljedeće:

- da je postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom SANING, prednikom prvotuženika, otvoren 13. listopad 2015.,

- da su i ugovor o najmu vozila i ugovor o ustupu tražbine sklopljeni nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe,

- da je trošak koji proizlazi iz ugovora o najmu vozila nužni trošak potreban za redovno poslovanje sukladno čl. 17. st. 1. t. 4. ZFPPN-a te da je taj ugovor potvrdila i odobrila povjerenica predstečajne nagodbe KF,

- da je ugovor o ustupanju tražbine sklopljen radi osiguranja naplate tražbine koju je drugotuženik imao po osnovi najma vozila prema predniku prvotuženika,

- da je čl. 3. ugovora o ustupanju tražbine ugovoreno da se obveza prednika prvotuženika prema drugotuženiku gasi u trenutku potpisivanja ugovora, potpisan je 28. prosinca 2016., a potpis je ovjeren 17. siječnja 2017., pa se u tom slučaju radi o ustupanju umjesto ispunjenja što je regulirano čl. 88. st. 1. ZOO-a,

- da je sadržaj ugovora po pitanju vrste ustupa kontradiktoran sam sebi, kao i iskazima direktora ugovornih strana predmetnog ugovora,

- da je u ugovoru o najmu vozila naveden iznos od 43.062,00 EUR koji se odnosi na iznos najma za razdoblje od 15. listopada 2015. do 31. prosinca 2017., a kako je ugovor o najmu sklopljen 28. prosinca 2016. to znači da u trenutku sklapanja tog ugovora obveza koja se trebala na taj način podmiriti (ustupom) nije ni nastala (radi se o budućoj obvezi), pa nije ni dospjela,

- da je tražbina koja je ustupljena buduća i uvjetna tražbina jer se temelji na presudi koja u trenutku sklapanja ugovora o ustupu nije bila pravomoćna, da je stekla svojstvo pravomoćnosti 4. rujna 2019.,

- da se s obzirom na svojstva obveze i tražbine koje su obuhvaćene ugovorom o ustupu (buduće, nedospjele, uvjetne) u konkretnom slučaju ne može raditi o ustupanju umjesto ispunjenja čiji učinci nastupaju činom sklapanja takvog ugovora jer u trenutku kada je taj ugovor sklopljen tražbina koja je ustupljena nije mogla ugasiti obvezu cedenta jer u to vrijeme nije postojala ni obveza cedenta (barem ne u svojem punom iznosu), kao ni ustupljena tražbina odnosno ni jedna ni druga nisu imali kvalitetu i svojstva koja su potrebna da bi se mogle prebiti,

- da se slijedom navedenog moglo raditi ili o ustupu radi ispunjenja ili ustupu radi osiguranja, a sud primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđuje da se radi o ustupu radi osiguranja,

- da kod ustupa radi osiguranja, primatelj naplatu ne može zahtijevati odmah već samo onda ako mu ustupitelj nije ispunio obvezu zbog koje mu je tražbina ustupljena kao osiguranje,

- da su za pitanje valjanosti ugovora o ustupanju tražbine mjerodavne okolnosti u vrijeme kada je taj ugovor sklopljen, 28. prosinca 2016., u vrijeme kada je postupak predstečajne nagodbe bio u tijeku, radi čega su za utvrđivanje njegove valjanosti mjerodavne odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi,

- da je dužnik za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe sklopio ugovor o ustupu tražbine kojim ugovorom je osigurao naplatu tražbine vjerovnika - drugotuženika po osnovi najma vozila, kao nužnog troška,

- da je odredbom čl. 17. st. 7. ZFPPN-a propisano da od trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe do pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe poduzetnik može obavljati i druga plaćanja (osim onih iz st. 1. istog članka, nužnih za poslovanje) i poduzimati druge radnje na temelju prethodno pribavljene suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe,

- da je jedna od „drugih radnji“ u smislu čl. 17. st. 7. ZFPPN-a i sklapanje ugovora o ustupu tražbine, a u konkretnom slučaju za sklapanje ugovora o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016. dužnik nije pribavio suglasnost povjerenice predstečajne nagodbe KF,

- da takvo postupanje sukladno čl. 65. st. 1. t. 2. ZFPPN-a predstavlja razlog za obustavom postupka predstečajne nagodbe pa sud utvrđuje da se radi o kogentnoj normi i postupanju protivno prisilnim propisima što sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a čini ugovor ništetnim jer je ugovor protivan prisilnim propisima,

- da se drugotuženik ne može pozvati na odredbu čl. 322. st. 2. ZOO-a iz razloga što je činjenica da je nad dužnikom, konkretno društvom SANING, otvoren predstečajni postupak javno evidentiran u sudskom registru više od godinu dana prije sklapanja ništetnog ugovora pa se direktorica društva drugotuženika ne može pravdati da joj ta činjenica nije bila poznata ili da joj nije mogla biti poznata,

- da su društva prednika prvotuženika i drugotuženik sklopili ugovor o ustupanju tražbine protivno odredbi čl. 17. st. 7. ZFPPN-a, kao kogentnoj normi, pa je taj ugovor od trenutka njegova sklapanja ništetan sukladno čl. 322. ZOO-a i ne proizvodi pravni učinak,

- da na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana mora vratiti ono što je po osnovi takvog ugovora primljeno, pa je društvo drugotuženika dužno vratiti iznos od 521.354,95 kn, sada iznos od 69.195,69 EUR, koliko je 30. rujna 2020. ustegnuto s računa tužitelja, sa zakonskom zateznom kamatom od tog dana pa do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO-a jer se društvo drugotuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem,

- da sud nije odlučivao o eventualno postavljenim tužbenim zahtjevima budući da je prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, a nije odlučivao niti o istaknutom prijeboju o kojem će se odlučivati u stečajnom postupku, prema pravilima tog postupka.

14. Stoga je prvostupanjski sud na temelju navedenih utvrđenja donio pobijanu presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te je utvrdio ništetnim ugovor o ustupanju tražbine od 28. prosinca 2016., primjenom odredbe čl. 17. st. 7. ZFPPN-a i čl. 322. st. 1. ZOO-a, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a naložio je drugotuženiku vratiti tužitelju sve što je na temelju ništetnog ugovora primio.

15. Odredbom čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.) te da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.).

16. Odredbom čl. 17. ZFPPN-a propisano je da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje (st. 1.). Smatra se da su za redovno poslovanje nužna plaćanja za:

1. prioritetne tražbine,

2. plaće radnika od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe,

3. operativne troškove poslovanja (električna energija, voda i dr.),

4. nabavu robe i usluga potrebnih za redovno poslovanje,

5. porez na dodanu vrijednost, trošarine, doprinose i druge poreze koji od strane dužnika moraju biti obračunati i plaćeni u skladu s propisima,

6. troškove postupaka pred javnopravnim tijelima,

7. troškove izrade dokumentacije potrebne za pokretanje i provedbu postupka predstečajne nagodbe (st. 2.), da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje vjerovnika u neravnopravan položaj (st. 3.), da se radnjama iz st. 3. osobito smatraju: preusmjeravanje novčanih i financijskih tijekova na drugu osobu, davanje zajma, isplaćivanje predujma dobiti ili dobiti, isplaćivanje dividende, obavljanje prijenosa prava na treće osobe, osobito na povezana društva (st. 4.), da je poduzetnik dužan od nastanka nelikvidnosti poduzeti mjere financijskog restrukturiranja radi ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti (st. 5.), da osim redovnih poslova, iz st. 2., poduzetnik može poduzimati i druge poslove koji su predviđeni kao mjera financijskog restrukturiranja iz st. 5. tog članka (st. 6.).

17. Odredba čl. 17. st. 7. ZFPPN-a prestala je važiti 1. rujna 2015., dakle prije sklapanja ugovora o ustupanju tražbine, a istom je bilo propisano da od trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe do pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe poduzetnik može obavljati i druga plaćanja i poduzimati druge radnje na temelju prethodno pribavljene suglasnosti povjerenika predstečajne nagodbe.

18. Iz navedenog proizlazi da je sud donio odluku na temelju nevažeće zakonske odredbe.

19. Jednako tako 1. rujna 2015. prestala je važiti i odredba čl. 22. ZFPPN-a na koju se tužitelj poziva, a kojom je bilo propisano da je u postupku predstečajne nagodbe dužnik dužan jednako postupati prema svim vjerovnicima istog položaja i ne poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale dovođenje vjerovnika u nejednaki položaj.

20. Nadalje, premda je i odredbom čl. 17. st. 1. ZFPPN-a propisano da poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje, dužnik ne smije plaćati obveze koje su nastale i dospjele prije dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim tražbina iz čl. 17. st. 2. t. 1., 6. i 7. toga Zakona, postupanje protivno tim zakonskim odredbama nema za posljedicu ništetnost pravnog posla (u konkretnom predmetu, ugovora o ustupanju tražbine). Naprotiv, i prema odredbi čl. 88. st. 1. t. 2. ZFPPN-a za postupanje poduzetnika protivno čl. 17. ZFPPN-a je (također) propisana njegova prekršajna odgovornost. Prema tome, budući da je nad društvom SANING rješenjem Financijske agencije od 13. listopada 2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe, to predmetni Ugovor o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a nije ništetan zbog postupanja cedenta Saning d.o.o. Pula (zbog njegova sklapanja tog ugovora).

21. Nadalje, tužitelj je tvrdio da je predmetnim ugovorom o prijenosu tražbine dužnik predstečajne nagodbe SANING raspolagao svojom tražbinom iz pravomoćne presude na nedopušten način i to tako da je osigurao naplatu iz svoje imovine samo u korist jednog vjerovnika - drugotuženika remetivši time jednakomjerno namirenje ostalih vjerovnika u predstečajnom postupku koji imaju isti redoslijed namirenja. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj u ovom sporu nije dokazao razlog ništetnosti predmetnog ugovora zbog nedopuštenosti pobude jednog ugovaratelja (cesionara) za koju je drugi ugovaratelj cedent znao u smislu čl. 273. st. 2. ZOO-a. Naime, tužitelj svoje tvrdnje iz tužbe da je drugotuženik ugovorom stekao imovinu koju po redovnom tijeku stvari ne bi mogao steći dok bi vjerovnici Saning d.o.o. bili isključeni iz mogućnosti namirenja svojih tražbina ničim nije dokazao. Ovo stoga jer ne samo da radi dokazivanja činjenice da je drugotuženik stekao imovinu koju inače ne bi mogao steći nije ni predložio izvođenje niti jednog dokaza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, tužitelj nije predložio ni dokaze da se (drugi) vjerovnici društva Saning d.o.o. čije su tražbine (eventualno) bile dospjele u vrijeme sklapanja ugovora o ustupanju tražbine ne bi mogli namiriti i iz druge imovine tog trgovačkog društva. Prema tome, tužitelj u ovom sporu nije dokazao nedopuštenost pobude jednog ugovaratelja ugovora o ustupanju tražbine (cesionara) za koju je drugi ugovaratelj (cedent) znao, neovisno o tome u kakvom su odnosu direktori ugovornih strana.

22. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz navedenih odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i Zakona o obveznim odnosima, uz činjenicu da je tužitelj postavio i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve, o kojima prvostupanjski sud niti je raspravljao niti je odlučivao, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno. Stoga je žalbu drugotuženika valjalo uvažiti kao osnovanu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o ukazanim propustima, utvrditi odlučne činjenice na koje je upućen u ovoj odluci, eventualno izvesti predložene dokaze koje će, kao i isprave koje prileže spisu, ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te donijeti novu, zakonitu odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.

24. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda ukinuta, o troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović