REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-309/2023-34

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja PRO-TRADE, d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 32, OIB 20429317317, kojeg zastupa punomoćnik VG, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika KRISTAL SAMOBOR d.o.o., Samobor, Ulica Milana Langa 63, OIB 91515575159, kojeg zastupa punomoćnik UG, odvjetnik u [adresa], radi isplate iznosa od 372,42 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Peris, Zagreb, Vice Vukova 6, poslovni broj Ovrv-19923/2022 UPP/OS-Ovrv-1135/2022 od 26. listopada 2022., kojim je naloženo tuženiku KRISTAL SAMOBOR d.o.o., Samobor, Ulica Milana Langa 63, OIB 91515575159, platiti tužitelju PRO-TRADE, d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 32, OIB 20429317317 iznos od 372,42 eura (slovima: tristo sedamdeset dva eura i četrdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima:

- na iznos od 167,81 eura od 17. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 102,30 eura od 19. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 102,30 eura od 19. rujna 2022. do isplate

te kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 eura (slovima: sto sedam eura i osamdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. listopada 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju PRO-TRADE, d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 32, OIB 20429317317, naknaditi tuženiku KRISTAL SAMOBOR d.o.o., Samobor, Ulica Milana Langa 63, OIB 91515575159, troškove parničnog postupka u iznosu od 881,64 eura (slovima: osamsto osamdeset jedan euro i šezdeset četiri centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petsto eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Maje Peris, Zagreb, Vice Vukova 6, poslovni broj Ovrv-19923/2022 UPP/OS-Ovrv-1135/2022 od 26. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 372,42 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, tuženik je izjavio prigovor 8. studenoga 2022. povodom kojeg je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 309/2023-5 od 2. svibnja 2023. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i provedene radnje su ukinute, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik navodi da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, ističući da je tuženik račune iz izvoda otvorenih stavaka pisano i usmeno osporio i vratio tužitelju jer su ispostavljeni kao jednostrani čin tužitelja za uslugu koja nije bila naručena niti ugovorena između stranaka. Ističe da su ti računi ispostavljeni za proteklo razdoblje protivno zakonskim odredbama. Tuženik navodi i da vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije podobna za ovrhu. Dalje je istaknuo da je uredno plaćao račune koje su se odnosile na dogovorenu proviziju na robu, a da je utuženim računima tužitelj naknadno zaračunao "najam polica" i da o tome nije obavijestio tuženika, već je nakon nekoliko mjeseci od isteka mjeseca u kojem je sporno tužiteljevo potraživanje nastalo, jednostrano fakturirao nepostojeći iznos. Navodi i da tuženik te račune nije uveo u svoje poslovne knjige te da je pisanim putem raskinuo poslovnu suradnju s tužiteljem 30. lipnja 2022.

3. Tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2023. u cijelosti osporava tuženikove navode iz prigovora te navodi da tuženik neosnovano osporava vjerodostojnost i podobnost isprave na osnovu koje je doneseno rješenje o ovrsi. Ističe da dopis tuženika "Povrat faktura usluga" ne sadrži potpis ni pečat tuženikovog direktora pa da tužitelj osporava njegovu vjerodostojnost i autentičnost kao i njegov primitak, jer je datiran s datumom 29. ožujka 2022., a to je prije izdavanja računa broj 8/210/9009 i 6/209/9009. Navodi da su računi u cijelosti usklađeni sa odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost te da ih je tužitelj izdao u razdoblju u kojem je potraživanje nastalo i da ih je prebio s tuženikovim potraživanjem što je vidljivo iz tužiteljeve izjave o prijeboju broj 30764/19092022 interne specifikacije broj 6923 od 19. rujna 2022. Također, tužitelj osporava da je do prekida poslovne suradnje došlo 30. lipnja 2022., jer su tužitelj i tuženik nastavili daljnju suradnju do kraja rujna 2022. o čemu svjedoči činjenica da je tuženik tužitelju izdavao još račune u kolovozu 2022. te da su se u razdoblju od lipnja do rujna 2022. vodili pregovori oko ugovaranja uvjeta produljenja suradnje koji su neuspješno završili.

4. Tuženik u podnesku od 16. lipnja 2023. osporava da je u sklopu poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika ugovoreno plaćanje najma izložbenog prostora te navodi da je njihova suradnja počela sredinom 2020. i da je bilo dogovoreno da će tuženik dati tužitelju rabat u iznosu od 30 %, a zauzvrat će time biti pokriveni troškovi tužitelja pri marketingu, prodajnim mjestima i web trgovini tuženikovih proizvoda. Ističe da je tužitelj odlučio naplaćivati najam polica o čemu je obavijestio tuženikovog direktora 25. ožujka 2022., što je tuženikov direktor odmah odbio i obavijestio tužitelja da je spreman na raskid poslovne suradnje jer tužitelj nije ispunio svoje preuzete obveze glede marketinga i promocije tuženikovih proizvoda na web stranici. Ističe da je 1. lipnja 2022. tuženikov direktor obavijestio tužitelja da ne prihvaća tužiteljevu odluku o naplati najma polica. Također navodi da je 30. lipnja 2022. tuženik donio odluku o raskidu poslovne suradnje s tužiteljem zbog toga što nije ispunjavao financijske obveze prema tuženiku i zbog slabih poslovnih rezultata te je pozvao tužitelja da izvrši povlačenje neprodanih proizvoda tuženika na centralno skladište radi preuzimanja. Dalje navodi i da nije logično da tužitelj izda račune za uslugu najma izložbenog prostora na lokaciji Mall Osijek za razdoblje od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022. te na lokaciji Tower Rijeka za razdoblje od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022. s obzirom na to da je mjesec dana prije obaviješten o tome da se raskida poslovna suradnja. Tuženik ukazuje na činjenicu da je tužitelj bio svjestan kako poslovna suradnja više ne postoji jer je naveo da je ponovno ušao u pregovore s tuženikom radi potencijalne obnove suradnje. Navodi i da su tužiteljeve tvrdnje o izdavanju računa na ime najamnine izložbenog prostora u dogovoru s tuženikovim zaposlenicima i majkom tuženikovog direktora neistiniti jer je nejasno zašto bi tužitelj takvu uslugu ugovarao s osobama koje nisu ovlaštene za zastupanje tužitelja.

5. Tuženikovi navodi o tome da vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije podobna za ovrhu, neosnovani su. Naime, rješenje o ovrsi doneseno je na temelju vjerodostojne isprave, izvatka otvorenih stavaka (list 12 spisa), koja sukladno odredbi članka 31. stavka 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje OZ) ima naznaku vjerovnika i dužnika te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze pa je ta isprava podobna za ovrhu.

6. Na ročištima od 3. listopada 2023., od 7. studenoga 2023., 5. prosinca 2023., 20. prosinca 2023. i 1. travnja 2025., tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je, u tijeku postupka, proveo dokaz uvidom u podatke o poslovnom subjektu (list 8 i 11 spisa), u izvadak otvorenih stavaka (list 12 spisa), u izvadak iz sudskog registra (list 13 do 15 spisa), u dopis od 29. ožujka 2022. (list 28 i 63 spisa), u dopis e-poštom od 30. lipnja 2022. (list 30 spisa), u račune (list 53 do 55 spisa), u izjavu o prijeboju (list 56 spisa), u račune (list 65 do 79 spisa), u dopis e-pošte 2. lipnja 2022. (list 80 spisa), u dopise e-pošte (list 82 do 86 spisa), u potvrdu o zaprimanju obrasca s knjigom primljenih ulaznih računa za tuženika (list 97 do 155 spisa), u dopise e-mailom (list 193 do 201 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka IG, ČG, ŠG, LG, VG, JG i tuženikovog zastupnika po zakonu FG.

8. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP- a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 372,42 eura s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama temeljem neplaćenih računa za najam izložbenog prostora za 2022., dok tuženik ističe da takva usluga nije bila ugovorena pa stoga nije u obvezi tužitelju platiti utužene račune.

10. Tužitelj je na ročištu od 3. listopada 2023. naveo da je račun broj 28/208/9009 koji glasi na iznos od 248,85 eura (ranije: 1.875,00 kuna) (list 53 spisa) utužen u manjem iznosu kako je to vidljivo iz izvatka otvorenih stavaka na dan 26. 9. 2022. Iz izjave o prijeboju 30764/19092022 (list 56 spisa), vidljivo je da tužitelj potražuje od tuženika po tom računu iznos od 167,81 eura (ranije: 1.264,38 kuna), kako je navedeno i u izvatku otvorenih stavaka na dan 26. 9. 2022.

11. U konkretnoj pravnoj stvari, iako niti tužitelj niti tuženik u svojim podnescima nisu imenovali poslovni odnos koji je postojao između tužitelja i tuženika, iz stanja spisa i iskaza saslušanih svjedoka, a osobito iz računa koje je tuženik dostavio u spis (list 65 do 79 spisa), iz kojih je vidljivo da ih je izdavao tužitelju za svoju robu, proizlazi da su stranke zapravo sklopile ugovor o komisiji, sukladno odredbama članka 785. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022.,156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO). Naime odredbom stavka 1. toga članka propisno je da se ugovorom o komisiji obvezuje komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta, a odredbom stavka 2. propisano je da komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena. Iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom poslovnom odnosu tuženik bio komitent, a tužitelj je bio komisionar.

12. Nadalje, odredbom članka 789. stavak 1. ZOO propisano je da komisionar kome je povjereno da proda ili kupi neku robu kotiranu na burzi ili na tržištu može, ako mu je komitent to dopustio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti je kao prodavatelj, po cijeni u vrijeme izvršenja povjerenog posla, a odredbom stavka 2. propisano je da u tom slučaju između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o kupoprodaji.

13. Ističe se da je između stranaka i nastao ugovor o kupoprodaji, sukladno odredbi članka 789. stavka 2. ZOO, jer je iz računa koje je tuženik dostavio u spis (list 65 do 79 spisa) vidljivo da je riječ o prodaji njegovih proizvoda tužitelju. Dakle, tužitelj je od tuženika kupovao robu koju je isporučivao kao prodavatelj.

14. Iz izvoda otvorenih stavaka od 26. rujna 2022. (list 12 spisa), sud je utvrdio da tužitelj u svojim poslovnim knjigama vodi kao nepodmireno potraživanje prema tuženiku i to po računu 28/208/9009 od 17. ožujka 2023. (list 53 spisa) za najam izložbenog prostora za 2022. u iznosu od 248,85 eura (ranije: 1.875,00 kuna) u kojem je navedeno da se najam odnosi na izložbeni prostor od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. na lokaciji Z Centar Zagreb, kao i po računu 8/210/9009 od 20. srpnja 2022. (list 54 spisa) u iznosu od 102,19 eura (ranije: 770,80 kuna) za najam prostora od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022. na lokaciji Mall Osijek te po računu 6/209/9009 od 20. srpnja 2022. (list 55 spisa) za najam prostora od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022. na lokaciji Tower Rijeka u iznosu od 102,19 eura.

15. Dakle, tužitelj od tuženika potražuje plaćanje najma polica, kao naknadu troškova za uporabu tužiteljevog prostora za prodaju tuženikovih proizvoda, odnosno troškove najma polica za koje je tužitelj izdao tuženiku utužene račune, jer tužitelj tvrdi da ima pravo izdati račune za najam polica. Iz stanja spisa proizlazi da se radi o tražbini na temelju odredbe članka 798. stavka 1. ZOO kojom je propisano da je komitent dužan naknaditi komisionaru troškove koji su bili potrebni za izvršenje naloga, s kamatama od dana kad su učinjeni. Odredbom stavka 2. istog članka propisano da je komitent dužan dati komisionaru posebnu naknadu za uporabu njegovih skladišta i transportnih sredstava, ako ona nije obuhvaćena provizijom.

16. Među strankama je sporno je li tužiteljevo potraživanje po računima za najam polica osnovano, s obzirom na to da tuženik tvrdi da najam polica nije ugovoren te da je vratio utužene račune kao i da je tuženik dopisom epošte od 30. lipnja 2022. raskinuo ugovorni odnos s tužiteljem.

17. Svjedok IG, zaposlenica u tužiteljevom računovodstvu, iskazala je da je tužitelj surađivao s tuženikom od 2020. i da su se izdavali računi za najam polica na kojima se promoviraju tuženikovi proizvodi što se nije radilo do 2022, a da je to bilo u svrhu promocije. Iskazala je da je fakturiran najam polica u tužiteljevim poslovnim prostorima u Ilici, Splitu, Zadru, Rijeci i Osijeku te Z Centru u Osijeku koji su otvoreni 2022. Iskazala je i da na računima nije navedeno vremensko razdoblje najma polica, a da najam polica iznosi oko 1.875,00 kuna. Navela je da su iznosi najma za prostor u Rijeci koji je otvoren u svibnju i za prostor koji je otvoren u Osijeku u lipnju bili u manjem iznosu jer su se odnosili samo na jedan dio godine. Iskazala je da ne zna jesu li dane suglasnosti za najam polica od strane tuženika te da nju tužitelj nije obavijestio o raskidu suradnje s tuženikom, a da račune izdaje maloprodaja koje potpisuje ŠG.

18. Svjedok ČG iskazala je da ŠG, tužiteljeva zaposlenica, došla kod njih u firmu KRISTAL TUK radi razgovora sa zaposlenicom KRISTALA TUK, ŽG. ŠG joj je tada rekla da u svojoj firmi, kod tužitelja, ima kristala i predložila je ČG da dođe razgovarati o kristalu. Iskazala je da je nakon toga, ŠG nazvala tuženika, i s tuženikovim direktorom FG, dogovoren je sastanak s tužiteljevim direktorom radi razgledavanja proizvoda na kojem je dogovoren rabat od 10% što je bilo 2020. Iskazala je i da je nju nazvala tužiteljeva zaposlenica Radmila Marić 2022. rekavši joj da prodaja tuženikovih proizvoda ide slabo pa bi trebalo platiti najam polica u trgovinama radi reklame. Dalje je iskazala da je ŠG rekla da s tim nema veze i da posao vodi njen sin FG. Iskazala je i da je tužitelju i tužiteljevoj zaposlenici ŠG bilo poznato da je ona u mirovini i da nije tuženikova zaposlenica te da je ona sudjelovala na dva sastanka s tužiteljem uz svog sina, tuženikovog direktora FG samo kao savjetnik jer ima puno iskustva u izradi proizvoda od kristala jer su ona i muž imali obrt za proizvodnju kristala.

19. Svjedok ŠG iskazala je da je tužitelj započeo suradnju s tuženikom negdje 2020. kada su tuženikov direktor FG i ČG došli na sastanak i predstavili svoje proizvode nakon čega je ona komunicirala sa ČG, ali prodaja nije išla kako se očekivao, a praksa je bila da se u trgovinama naplaćuje najam polica u svrhu reklame. Iskazala je da je o tome obavijestila ČG u veljači ili ožujku 2022. jer da je sa ČG komunicirala i predavala narudžbe od 2020. do veljače ili ožujka 2022., a nakon toga je komunicirala s tuženikovim direktorom FG koji je rekao da najam polica neće platiti o čemu je obavijestila tužiteljevog direktora. Iskazala je i da je tuženikov direktor FG u svibnju ili lipnju 2022. njoj rekao da najam polica neće platiti i poslao je e-mail takvog sadržaja. Iskazala je i da je od 1. kolovoza 2022. otišla na bolovanje, pa ju je zamijenio JG, a onda je otišla u mirovinu u od 1. studenog 2022. pa nema saznanja o tome kakva je bila suradnja između stranaka nakon lipnja 2022. Iskazala je i da je nije zanimalo je li ČG umirovljenica, odnosno, koja je njezina funkcija te da ona nije tražila suglasnost tuženikovog direktora jer ona nije sklapala ugovore, a u konkretnom slučaju nije bilo sklopljenog ugovora već se samo radilo o naručivanju proizvoda od tuženika. Iskazala je da je nalog za izdavanje utuženih računa dobila od tužiteljevog direktora te da o raskidu poslovne suradnje nije bila obaviještena, ali da je bila na sastanku na kojem je rečeno da će se dogovoriti plaćanje. Navela je da ne zna što je bilo dalje i da je u razdoblju lipnja i srpnja 2022. koristila godišnji odmor pa da je sve njezine poslove radio JG. Iskazala je i da je izdavanje računa radila po nalogu direktora i da je tužitelj izdao račun u ožujku 2022., a koji se odnosi na siječanj 2022. , ali da ne zna zašto su dva od utuženih računa izdana nakon što je raskinuta poslovna suradnja s tuženikom. Također, iskazala je da nema saznanja o tome je li dokumentiran sadržaj dogovora o najmu polica.

20. Svjedok UG iskazao je da mu se FG obratio radi zastupanja tuženika zbog neplaćenih računa koje mu duguje tužitelj i računa koje je tužitelj ispostavio njemu neosnovano na ime najma polica. Također je iskazao da zna da je tuženik otkazao tužitelju suradnju krajem lipnja 2022. nakon čega su organizirali sastanak sredinom srpnja 2022. u poslovnom prostoru tužitelja na kojem su bili prisutni FG, njegov odvjetnik VG i tužiteljev direktor RG i da je na tom sastanku bilo govora o mogućem nastavku suradnje. Iskazao je da je tužiteljev direktor nekoliko puta rekao: "Mi nemamo šta razgovarati, naša suradnja je prekinuta." Iskazao je i da je FG iznosio prigovore da tužitelj nije u cijelosti postupio prema preuzetim obvezama u odnosu na marketing. Iskazao je i da je po povratku sa sastanka uputio e-mail kolegi VG s uvjetima za daljnju suradnju do koje ipak nije došlo te da je tužitelj prema dogovoru sa sastanka trebao povući tuženikovu robu iz komisione prodaje i nastaviti usklađenje stanja što nije napravljeno kako je dogovoreno, nego je on morao požurivati tužitelja na ispunjenje tih obveza. Iskazao je i da tijekom lipnja i srpnja 2022. tužitelj nije pružao tuženiku uslugu, nego je suradnja prekinuta i bilo je dogovoreno na sastanku u srpnju 2022. da se tuženikovi proizvodi povuku iz tužiteljevog asortimana. Iskazao je, također, da je tuženik osporavao najam polica od početka jer tužitelj nikada ranije nije fakturirao najam polica, a to fakturiranje najma polica bilo je naknadno za prethodno razdoblje sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. Naveo je i da je do prekida suradnje došlo jer je tuženik imao prema tužitelju otvorena potraživanja, a tužitelj je kako bi umanjio tuženikovo potraživanje ispostavio račune za najam polica te da je. prigovorio fakturama vezano za najam polica izdane nakon sastanka u srpnju 2022.

21. Svjedok VG iskazao je da je o predmetu spora obaviješten od strane ŠG **.**.2022. koja mu je rekla da tužitelj s tuženikom ima poslovnu suradnju od 2020. te da je zbog loših prodajnih rezultata sa ČG usmenim putem dogovorila naplatu polica tuženiku u svakoj poslovnici u kojoj su bili prodavani tuženikovi proizvodi. Istog dana uputio je dopis e-poštom tuženiku radi uređenja tih odnosa i dogovoren je sastanak za 19. srpnja 2022. na kojem su bili prisutni oni kao odvjetnici, tužiteljev direktor, tuženikov direktor i ŠG. Nakon tog sastanka je s LG razmijenio nekoliko dopisa e-poštom i predložen je novi sastanak za rujan 2022., a onda ga je UG obavijestio da neće doći na sastanak i da tuženik neće odobravati rabat na predanu robu tužitelju. Također je iskazao da on nije bio obaviješten o tome da je bilo prekida suradnje, a sastanak je bio održan radi uređenja odnosa vezano za najam polica, ali nema saznanja o suradnji između tužitelja i tuženika, iako je tužitelj i dalje imao tuženikove proizvode na policama. Iskazao je i da je UG osporio nove izdane fakture za najam polica nakon sastanka u srpnju 2022. te je iskazao da je tuženik odobrio veći rabat u većem iznosu nego što je uobičajeno kako bi od tužitelja dobio uslugu dodatnog marketinga tuženikovih proizvoda.

22. Svjedok JG iskazao je da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem jer je sa svojim obrtom [obrt] pružio konzultantske usluge tužitelju, a ta je suradnja trajala od 1. travnja 20202. do 1. listopada 2022., a nije mu poznato ništa o poslovnoj suradnji između tužitelja i tuženika, niti o tužiteljevim računima. Iskazao je da zna da je od tužiteljevog direktora dobio nalog da se tuženikova roba povuče iz tužiteljevih poslovnica u Splitu, Zadru, Rijeci, Puli, Zagrebu i Osijeku i da se ta roba uputi tuženiku u Zagreb te da je tuženikova roba iz tužiteljevih poslovnica povučena u razdoblju od svibnja do kolovoza 2022. Zna da je bio održan sastanak između stranaka vezano za povlačenje tuženikove robe i tužiteljevih poslovnica na kojem on nije bio, ali je nakon tog sastanka dobio nalog od tužitelja da napiše tuženiku obavijest o povlačenju tuženikove robe.

23. Tuženikov zastupnik po zakonu FG iskazao je da je suradnja s tužiteljem počela u svibnju 2020. kada se javila ŠG i rekla da će doći kod tuženika odabrati proizvode i da je nju primila ŽG koja je ŠG rekla da je ČG u mirovini, ali da još uvijek pomaže savjetima u proizvodnji i prodaji kristalnih proizvoda. Naveo je da je nakon toga održan prvi sastanak s tužiteljem gdje je tuženik prezentirao proizvode koje je ŠG odabrala, a tužiteljev direktor RG nije bio zadovoljan s tim odabranim proizvodima pa je na sljedećem sastanku RG odabrao određeni spektar čaša i počeli su pregovori o poslovnoj suradnji. Tada je tužiteljev direktor tražio rabat pa mu je FG ponudio 10 % rabata, a RG je tražio 20 % rabata navodeći da će izvršiti marketing putem časopisa Gloria, web marketing, da će reklamirati i da će proizvode staviti u internetsku trgovinu i rekao je da otvaraju novu trgovinu u Areni Centar i u Beogradu. Zbog toga je tuženik pristao na 20 % rabata nakon čega ga je zvala ŠG i rekla da RG traži 30 %. Dalje je iskazao da je posao krenuo i da je prodaja sljedeće godine narasla 40 %, ali da tužitelj ništa od navedenog marketinga nije obavio. Dalje je iskazao da je **.**.2022. ŠG nazvala ČG i rekla da je tužitelj odlučio krenuti s naplatom najma polica zbog slabije prodaje i da tuženik ima vremena do kraja mjeseca odlučiti pristaje li na to ili će raskinuti poslovnu suradnju nakon čega je on rekao ŠG da je suglasan s prekidom suradnje i da želi da povuku robu iz trgovine. Iskazao je da je račune o najmu polica vratio i izjavio da ne pristaje na najam polica nakon čega je ŠG ponovno zvala 1. lipnja 2022. i inzistirala na plaćanju najma polica, a on joj je rekao da je suglasan s raskidom i da se roba makne s polica. Iskazao je i da je 30. lipnja 2022. obavijestio tužitelja o raskidu poslovne suradnje i da je robu preuzeo tek krajem godine. Dalje je naveo da je 1. srpnja 2022. primio dopis e-pošte od tužiteljevog odvjetnika VG za sastanak 19. srpnja 2022. vezano za raskid poslovne suradnje i rješenje financijskog pitanja pa da su na tom sastanku pokušali obnoviti suradnju, ali na kraju sastanka nije došlo do sporazuma. Navodi da je tuženik dalje inzistirao da se roba vrati, a ako dođe do nove suradnje plasirat će nove proizvode, a 1. rujna 2022. javio se JG da su 1. rujna 2022. povukli svu robu iz prodaje s time da je povrat robe izvršen tek u studenom 2022. Iskazao je da je on poslao e-mail kao pravovaljani raskid ugovora.

24. Sud je prihvatio iskaze svjedoka IG, ŠG, ČG u dijelu u kojem su iskazi međusobno suglasni, logični i u skladu s dokumentacijom u spisu. Naime, analizirajući njihove iskaze sud je utvrdio da tužitelj nije tuženiku naplaćivao najam polica prije veljače i ožujka 2022., da tuženik nije pristao na plaćanje najma polica i da je najam polica odbio plaćati tuženikov direktor FG. Prema tome, neosnovani su tužiteljevi navodi da je plaćanje najma polica dogovoreno s tuženikovim zaposlenicima. Osim toga, iz iskaza ŠG proizlazi da je tuženikov direktor FG u veljači ili ožujku 2022. usmeno rekao da neće plaćati najam polica i poslao je o tome dopis e-poštom, što je u skladu s dopisom „Povrat faktura“ od 29. ožujka 2022. koji je upućen ŠG, iako iz predmetnog dopisa nije vidljivo koje fakture tuženik vraća.

25. Nadalje, sud je prihvatio iskaze svjedoka LG i VG u dijelu u kojem su iskazali da je u srpnju 2022. održan sastanak radi uređenja suradnje između tužitelja i tuženika ugovorom pri čemu su se stranke razilazile oko pitanja najma polica, no, do koje suradnje ipak nije došlo, s obzirom na to da tuženik nije voljan odobravati rabat na predanu robu tužitelju. Također, prihvaćen je u dijelu u kojem je svjedok VG naveo da je UG osporio fakture za najam polica za Tower Rijeka i Mall Osijek nakon sastanka u srpnju 2022. jer je to u skladu s iskazima ostalih svjedoka da je tuženik osporio i vratio fakture za najam polica.

26. Iskaz svjedoka JG sud je prihvatio u dijelu iz kojeg proizlazi da je pružao konzultantske usluge tužitelju te da je dobio nalog od tužiteljevog direktora da se tuženikova roba povuče iz tužiteljevih poslovnica što je napravljeno. Međutim, sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da je povlačenje tuženikove robe izvršeno od svibnja do kolovoza 2022. jer iz dopisa e-pošte na listu 84 do 86 spisa proizlazi da je povlačenje tuženikove robe izvršeno u rujnu 2022.

27. Sud je prihvatio iskaz tuženikovog zastupnika po zakonu FG, jer nalazi da je iscrpan, uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom u spisu. Dakle, iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu FG, sud je utvrdio da je tuženik od ožujka 2022. odbijao najam polica te da je u lipnju 2022. ŠG, tužiteljevoj zaposlenici, rekao da je suglasan s prekidom suradnje i da se tuženikova roba makne s polica. Također, utvrđeno je da je tuženik račune za najam polica vratio uz prigovor i da je 30. lipnja 2022. obavijestio tužitelja o raskidu suradnje dopisom e- pošte.

28. Sud nije saslušavao tužiteljevog zastupnika po zakonu GG jer je isti jednom ispričao nedolazak na ročište od 5. prosinca 2023. navodeći da se nalazi na službenom putu, a na ročište 20. prosinca 2023., iako uredno pozvan, nije pristupio niti je svoj nedolazak ispričao.

29. Sud ističe da, iz potvrda o zaprimanju obrasca s knjigom primljenih ulaznih računa za tuženika u utuženom razdoblju od ožujka 2022. do srpnja 2022. (list 97 do 112 spisa), te od kolovoza 2022. do prosinca 2022. (list 113 do 129 spisa), proizlazi da tuženik nije u knjigu primljenih računa uveo utužene račune, odnosno da na te račune nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

30. Također, iz iskaza svjedoka, sud je neprijeporno utvrdio da je među strankama sklopljen ugovor o komisiji na način da je tužitelj, kao komisionar, u svojim prodajnim prostorima, prodavao robu tuženika, kao komitenta, uz određeni ugovoreni rabat kao proviziju. Također, utvrđeno je da je ugovoren rabat između stranaka u postotku od najmanje 10 %, a kasnije i 20 %.

31. Na temelju odredbe članka 798. stavka 2. ZOO, koja propisuje da je komitent dužan dati komisionaru posebnu naknadu za uporabu njegovih skladišta i transportnih sredstava, ako ona nije obuhvaćena provizijom, tužitelj bi imao pravo na posebnu naknadu.

32. Međutim, nakon provedenog dokaznog postupka, sud je neprijeporno utvrdio da stranke doista nikad nisu ugovorile da bi tuženik bio obvezan platiti posebnu naknadu za uporabu polica, koju tužitelj naznačuje kao „najam polica“ već da je sve obuhvaćeno „rabatom“, a ugovoreni rabat je, u konkretnom slučaju, provizija za obavljeni posao komitenta. S obzirom na navedeno, tuženik nije dužan platiti posebnu naknadu za koju je tužitelj izdao utužene račune, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i ukinuti platni nalog pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

33. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem jer je na temelju drugih provedenih dokaza sud dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a provođenje tog dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i bilo bi protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

34. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora od 372,42 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 8. studenog 2022. u iznosu od 100,00 eura, za sastav podneska od 16. lipnja 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu 3. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 7. studeni 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 20. prosinca 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 26. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.) i za zastupanje na ročištu 1. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.) što iznosi 700,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 175,00 eura iznosi 875,00 eura te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 6,64 eura sukladno odredbi sukladno odredbi Tbr. 1.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018, 51/2023.; dalje: ZSP). Stoga je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove u iznosu od 881,64 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

35. Istovremeno je neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka troškova za sastav podneska od 11. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura, jer njime samo dostavlja dokumentaciju koju je mogao dostaviti i bez podneska, za sastav podneska od 10. studenog 2023. u iznosu od 100,00 eura, koji je podnesen protivno odredbi članka 299.a stavak 2. ZPP, za sastav podneska od 25. travnja 2024. u iznosu od 100,00 eura, jer njime obavještava ovaj sud da dostavlja zamjeničku punomoć za zastupanje pred Trgovačkim sudom u Splitu, što nije trošak nužan za vođenje postupka, sve uvećano za PDV. Tuženik neosnovano potražuje troškove pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV, jer se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči. Dakle, tuženiku nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 400,00 eura što uvećano za PDV u iznosu od 100,00 eura iznosi 500,00 eura. O troškovima parničnog postupka odlučeno je u točki II. izreke presude.

U Karlovcu 13. svibnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku VG, odvjetniku u [adresa],

2. Tuženiku po punomoćniku LG, odvjetniku u [adresa]