Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-281/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Kerežiju, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1003/2018-86 od 21. listopada 2024., ispravljene rješenjima istog suda, poslovni broj P-1003/2018-91 od 5. studenog 2024. i poslovni broj P-1003/2018-97 od 7. studenog 2024., zatim o žalbi tužiteljice protiv rješenja sadržanog u istoj prvostupanjskoj presudi, i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1003/2018-91 od 5. studenog 2024. i poslovni broj P-1003/2018-97 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1003/2018-86 od 21. listopada 2024., ispravljena rješenjima istog suda, poslovni broj P-1003/2018-91 od 5. studenog 2024. i poslovni broj P-1003/2018-97 od 7. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, te u pobijanom dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška.

II Preinačuje se ista prvostupanjska ispravljena presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška, i u tom dijelu sudi:

I. Odbija se tužiteljica-protutuženica s tužbenim zahjevom koji glasi: „I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju LZ da iseli iz stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, koja odgovara katastaskoj čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Čavle, te tužiteljici-protutuženoj OZ preda u posjed slobodnu od svojih stvari i životinja cijelu nekretninu zemljišno-knjižne oznake zk. č. br. 2642/98 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, stambena zgrada kbr. 14. [adresa] i dvorište, ukupne površine od 331 m2 (dvorište površine 212 m2 i stambena zgrada površine 119 m2), a koja zemljišno-knjižna čestica odgovara katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Čavle, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj OZ naknaditi tuženiku- protutužitelju parnični trošak u iznosu od 5.561,34 EUR, u roku od 15. dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u istoj prvosutpanjskoj ispravljenoj presudi kojim je odbijen njezin prijedlog za određivanje privremene mjere.

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuju rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1003/2018-91 od 5. studenog 2024. i poslovni broj P-1003/2018-97 od 7. studenog 2024.

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj nakanditi tuženiku-protutužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 921,65 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom i rješenjem je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju LZ da iseli iz stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, koja odgovara katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Čavle, te tužiteljici-protutuženoj OZ preda u posjed slobodnu od svojih stvari i životinja cijelu nekretninu zemljišno-knjižne oznake zk. č. br. 2642/98 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, stambena zgrada kbr. 14. [adresa] i dvorište, ukupne površine od 331 m2 ( dvorište površine 212 m2 i stambena zgrada površine 119 m2) a koja zemljišno-knjižna čestica odgovara katastarskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Čavle sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku protutuženiku LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 25.020,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 21. listopada 2024. do isplate po stopi propisano čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope kojoj je Europska središnja banka primijenila na svoj posljednji glavnoj operaciji refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

i riješio je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za izdavanjem privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelju osiguranja temeljem čl. 346.

Ovršnog zakona određuje se privremena mjera:

I. Nalaže se protivniku osiguranja da u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja iseli iz stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Čavle i preda predlagateljici osiguranja u posjed slobodne od osoba, stvari i životinja nekretnine zemljišno-knjižne oznake:

- kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, stambena zgrada k. br. 12 [adresa], spremište 1, spremište 2, drvarnica, bazern i dvorište, ukupne površine 946 m 2,

-kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, stambena zgrada 14 [adresa] i dvorište ukupne površine 331 m2.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se povodom tužbe predlagateljice osiguranja u svojstvu tužiteljice radi iseljenja i predaje u posjed vodi pred Općinskim sudom u Rijeci posl.br. P-1003/18 protiv protivnika osiguranja kao tuženika.

III. Ovo rješenje o osiguranju ima učinak rješenja o ovrsi.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu rješenja.

V. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagateljici osiguranja naknadi trošak postupka izdavanja privremene mjere uvećan za zakonske zatezne kamate u visini koja se određuje za svako polugodišteuvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima a koja kamata teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana. "

1.1. Prvostupanjskim rješenjem od 5. studenog 2024. ispravljena je pobijana presuda u uvodu i to u pogledu prezimena i adrese tužiteljice, te je ista prvostupanjska presuda dopunjena u toč. I. izreke, redak treći na način da iza riječi „k. o. [katastarska općina]- Čale“, treba stajati daljni tekst: „koja odgovara katastarskoj čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica] d.o. Cernik-Čale.“ Daljnjim prvostupanjski rješenjem od 7. studenog 2024. ispravljeni su prvostupanjska presuda i rješenje od 5. studenog 2024. u uvodu presude i izreci rješenja na način da umjesto „JZ iz [adresa]“, ispravno treba stati: „OZ iz [adresa].“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. izreke i protiv dopunskog rješenja i rješenja o ispravku presude od 5.11.2024. i 7.11.2024. žalbe je podnio tuženik- protutužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe, te da se pobijano dopunsko rješenje i rješenja o ispravku presude ukinu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan posutpak uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica-protutuženica žalbom pobija toč. II. prvostupanjske presude, kao i rješenje sadržano u istoj presudi iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da se presuda u pobiajnom dijelu preinači i protutužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu parničnog troška, ili da u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Predlaže preinačenje rješnja kojim je odbijen njezin prijedlog za određivanje privremene mjere ili ukidanje toga rješenja i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu trošova žalbe.

4. Žalba tužiteljice-protutuženice protiv presude i rješenja je neosnovana, dok je žalba tuženika-protutužitelja protiv presude osnovana, a protiv rješenja o ispravku i dopuni presude neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljica) za iseljenje i predaju u posjed nekretnine i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) za isplatu s osnova izvršenih ulaganja u nekretninu tužiteljice.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju žalitelji. Pobijana presuda i rješenje sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužiteljica vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Čavle, u naravi stambena zgrada kbr. 14 [adresa] i dvorište, ukupne površine 331 m2, te da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine. Sporno je ima li tuženik pravo retencije dok mu tužiteljica ne isplati naknadu za izvršena ulaganja, te je posljedično tome sporna osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je tuženik 1986. sklopio brak s kćerkom tužiteljice SZ, koji je razveden 5. siječnja 2018., te da su oni uz dozvolu tužiteljice i njezinog pokojnog supruga tijekom trajanja bračne zajednice izvršili adaptaciju postojećeg objekta za vlastito stanovanje, koji prostor je do tada imao samo nosive zidove i ploču, te je služio za držanja i tov pilića. Adaptacija je vršena u vremenu od 1991. do 1995. nakon čega su tuženik i bivša supruga uselili u taj prostor u kojemu žive i danas, nakon razvoda njihova braka 2018. godine. Tuženik je nakon zaključenja braka prodao vlasititi stan i novac od prodaje uložio u kupnju građevinskog materijala i adaptaciju predmetnog prosora u prostor za stanovanje. Utvrđeno je da su na spornoj nekretnini izvršeni radovi zidanja pregradnih zidova, postavljanja unutarnje izolacije, električnih i vodovodnih instalacija, parketa, stolarije, žburanja, postavljanja keramičkih pločica i parketa i izgradnje, fasade i kanalizacije, te da su tuženiku u izvođenju radova pretežno besplatno pomagali njegovi prijatelji, dok su otac i brat tuženikove supruge također pomagali u radovima svojoj kćerki i sestri, te se izvedeni radovi imaju smatrati radom za bračnu zajednicu tuženika i njegove tadašnje supruge SZ. Konačno, utvrđeno je da je bila riječ o nužnim i korisnim troškovima, jer je objekt do početka adaptacije bio nepodoban za stanovanje (služio je za uzgoj i tov pilića).

10. Provdenim građevinskim vještačenjem i njegovom dopunom je utvrđeno da ukupna procijenjena vrijednost ulaganja u spornu nekretninu iznosi 50.000,00 EUR (bez inventara), time da je vještak izračunao umanjenu vrijednost nekretnine obzirom na vrijeme vršenja izgradnje i adaptacije (1995.) i godinu procjene (2022.).

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik do trenutka podnošenja tužbe tužiteljice protiv njega radi iseljenja bio pošteni posjednik njezine nekretnine, u kojoj je živo uz njezinu dozvolu, a da je nakon podnošenja tužbe postao je nesavjestan posjednik, jer je znao da je nekrenina koju drži u posjedu vlasništvo tužiteljice i da je stoga njegov prigovor retencije neosnovan. Ujedno sud ocjenjuje da tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine ima pravo zahtijevati od tuženika da joj preda u posjed nekretninu koju drži u posjedu bez valjane pravne osnove temeljem odredbe čl. 161. i 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), dok tuženik, koji je uz suglasnost tužiteljice i njezina pok supruga za vrijeme trajanja bračne zajednice s njihovom kćerkom izvršio ulaganja u njihovu nekretninu ima pravo na povrat izvršenih ulaganja temeljem odredbe čl. 165. st. 3. ZV. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni i protutužbeni zahtjev i presudio kao u izreci pobijane presude.

12. Tužiteljica žalbom osporava toč. II. prvostupanjske presude u bitnome navodeći da sud nije uzeo u obzir koristi koje je tuženik imao od besplatnog stanovanja u njezinoj nekretnini, te da nije cijenio pribavljene podatke Porezne uprave, Ministarstva financija o visni najamnine, niti vrijednost stvari (kupaonskog, sobnog i kuhinjskog namješaja), i da nije utvrdio koja se to ulaganja imaju smatrati nužnim i korisnim troškovima. Žalbom pobija i pravilnost rješenja kojim je odbijen njezin prijedlog za određivanje privremene mjere, navodeći da je sud morao prihvatiti predloženu mjeru.

13. Tuženik žalbom osporava toč. I. izreke prvostupanjske presude navodeći u bitnome da suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda ima pravo retencije i da ponošenjem tužbe nije postao nesavjestan posjednik, jer je u nekretninu tužiteljice uselio nakon sklapanja braka s njezinom kćerkom uz njezinu suglasnost i dozvolu, te da je pošteni posjednik koji ima pravo retencije dok mu tužiteljica ne naknadi troškove za izvršena ulaganja u njezinu nekrentinu. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov prijedlog za dopunom građevinskog vještačenja na okolnost vrijednosti ulaganja u pokretnine i inventar.

14. Pobijana presuda donesena je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba čl. 164. st. 2. ZV koja propisuje da ukoliko vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

15. U slučaju kada vlasnik potražuje stvar, kao što je ovdje slučaj, a posjednik (ovdje tuženik) zahtjeva naknadu troškova ulaganja, tada se primjenjuje ZV kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 72. do 75. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18. – dalje: ZOO). U takvoj situaciji odredbe čl. 72.-75. ZOO supsidijarno nadopunjuju odredbe ZV o pravnom položaju poštenog posjednika koji potražuje naknadu za nužne i korisne troškove.

16. Suprotino žalbenim navodima tužiteljice u postupku je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik zajedno sa tadašnjom suprugom (kćerkom tužiteljice) za vrijeme trajanja njihova braka izvršio ulaganja u nekreninu tužiteljice i pok. supruga u razdoblju od 1991. do 1995. godine, uz njihovu suglasnost i dozvolu kao vlasnika nekretnine, koju adaptaciju su izvršili radi vlastitog stanovanja, jer je sporna nekretnina do tada imala samo nosive zidove i ploču i služila kao prostor za uzgoj i tov pilića. Kako je dakle tuženik ulaganja u nekreninu tuženice vršio za vrijeme trajanja bračne zajednice sa kćerkom tužiteljice i u posjed nekretnine ušao nakon sklapanja braka i po dopuštenju vlasnika (tužiteljice i sada pok. supruga), to je tuženik suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda pošteni posjednik koji osnovano svoje pravo zadržaja nekretnine u odnosu na koju tužiteljica traži iseljenje i predaju u posjed temelji na zahtjevu da mu prethodno budu naknađeni troškovi na ime izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu koja je on učinio za vrijeme trajanja bračne zajednice s kćerkom tužiteljice kao pošteni posjednik sporne nekretnine.

17. Pritom se smatra da je podnošenjem protutužbe tuženikovo potraživanje dospjelo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x-181/11-2 od 19. rujna 2012.). Proizlazi dakle, da se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži iseljenje tuženika iz njezine nekrenine i protutužbeni zahjtev tuženika kojim ističe pravo zadržanja (retencije) dok mu tužiteljica ne isplati naknadu za izvršena ulaganja uzajamno isključuju, jer je pravo zadržaja ovlaštenje vjerovnika da stvar koja se nalazi u njegovu posjedu može zadržati dok mu ne bude isplaćeno njegovo potraživanje s osnova izvršenih ulaganja.

18. Kako je na temelju provedenog građevinskog vještačenja u postupku utvrđeno da su za vrijeme trajanja braka tuženik i kćerka tužiteljice izvršeni radove adaptacije i to radovi zidanja pregradnih zidova, postavljanja unutarnje izolacije, električnih i vodovodnih instalacija, parketa, stolarije, žburanja, keramičkih pločica, parketa, fasade i kanalizacije u ukupnoj vrijednosti od 50.040,00 EUR, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je riječ o nužnim i korisnim troškovima koji su bili neophodni za stanovanje i koji su korisni vlasniku. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 164. st. 2. ZV, a ne odredbe čl. 165. st. 3. ZV (jer je tužitelj pošteni, a ne nepošteni posjednik) u obvezi isplatiti tužitelju polovinu izvršenih ulaganja u njezinu nekretninu, tj. iznos od 25.010,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

19. Nisu utemeljena žalbena izlaganja tužiteljice da je sud propustio utvrditi korist koju je tuženik imao zbog besplatnog stanovanja u njezinoj nekretnini i tvrdnje da nije uzeo u obzir pribavljene podatke o visini najamnine, jer je tuženik u posjed predmetne nekrentine stupio uz odobrenje i suglasnost tužiteljice i pok. supruga kao vlasnika nekretnine nakon sklapanja braka s njihovom kćerkom, te je uz njihovu suglasnost s tadašnjom suprugom izvršio adaptaciju sporne nekretnine radi uređenja toga prostora za vlastito stanovanje.

20. Uz valjane je razloge odbijen kao neosnvoan dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dopunskog građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti pokretnina, jer je pravilno stajalište suda prvog stupnja da se stvari za koje tuženik tvrdi da ih je kupio tijekom braka mogu odvojiti i odnijeti. Pritom je sud prvog stupnja odlučivao u okviru konačno postavljenog protutužbenog zahtjeva (čl. 4. ZPP) kojim nije postavljen zahtjev za isplatu vrijednosti pokretnina.

21. Slijedom iznijetih razloga, prvostupanjsku presudu valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP potvrditi u dijelu pod toč. II. izreke, a preinačiti u dijelu pod toč. I. izreke i tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika i predaju u posjed nekrentine odbiti kao neosnovan.

22. Žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja kojim je odbijen njezin prijedlog za određivanje privremene mjere iseljenja i predaje predmetne nekretnine u posjed, također nije osnovana, jer tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su kumulatino ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguanja nenovčane tražbine propisane odrdbom čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17). Osim toga, tužiteljica je svojim prijedlogom obuhvatila i čest. 2642/98 na kojoj se prema identifikaciji veštaka geodeta niti ne nalazi sporna nekrenina, a i njezin je tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed preinačenjem prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan. Utoliko žalbena izlaganja tužiteljice protiv pobijanog rješenja nije osnovana, te je istu temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti kao neosnvoanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

23. Žalba tuženika podneska protiv rješanja o ispravku i dopuni prvostupanjske presude također nije osnovana, jer je sud prvog stupnja pobijanim rješenjima od 5. i 7. studenog 2024. u skladu s prijedlogom tužiteljice iz podneska od 30.10.2024., temeljem odredbi čl. 339. st. 1. i 340. st. 2. i 342. ZPP rješenjem od 5.11.2024. dopunio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke u retku trećem, na način da je iza riječi „k. o. [katastarska općina]-Čavle“, dodao daljnji tekst: „koja odgovara katastarskoj čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Čavle“, o kojemu je u prvostupanjskoj presudi propustio odlučiti, te je istim rješenjem, kao i rješenjem od 7.11.2024. ispravio otklonio učinjenu pogrešku u pisanju prezimena i adrese tužiteljice. Stoga je žalbu tuženika u tom pobijanom dijelu temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti kao neosnvoanu i potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja

24. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je i konačni uspjeh stranaka u sporu, zbog čega je temeljem odredbe čl. 154. st. 1., 155. i 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. pobijane presude u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Tuženiku je prema konačno postavljenom protutužbenom zahtjevu (vps. 25.020,00 EUR) priznat zatraženi trošak sastava protutužbe po Tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 250 bodova, trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanim 10.4.2019., 26.9.2023. i 22.3.2024. - svako po 125 boda po Tbr. 9./2. Tarife, trošak zatupanja na ročištima održanim 16.5.2019., 30.9.2019., 10.12.2019., 3.3.2020., 7.6.2024. i 6.9.2024. – svako po 250 boda po Tbr. 9./1. Tarife, a za ročište održano 16.5.2023. – 62,5 boda po Tbr. 9./ 2. Tarife, te trošak sastava podneska od 11.4.2019. – 250 bodova po Tbr. 8./1. Tarife, ili ukupno 2437,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 4.875,00 EUR, uvećano za zatraženi trošak PDV-a od 25% za zastupanje na ročištima održanim 22.3.2024., 7.6.2024. i 6.9.2024. u iznosu od 156,25 EUR, te trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 5.561,34 EUR.

25. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 20.12.2019., jer nije bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. ZPP, kao niti podnesak od 15.6.2023., jer je sve iznijeto u tom podnesku tuženik mogao iznijeti na ročištu 16.5.2023. Nadalje mu nije priznat trošak sastava podneska od 14.4.2023. u kojemu odvjetnik otkazuje punomoć za zastupanje, jer takva naknada nije predviđena Tarifom, a niti trošak sastava podneska od 10.11.2022., jer isti ne postoji u spisu. Nije mu priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročišta održana 29.9.2020. i 20.9.2022., jer na ista nije pristupio punomoćnik tuženika.

26. Kako je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku u odnosu na protutužbeni zahtjev, priznat mu je po Tbr. 10./1. Tarife zatraženi trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 625,00 EUR i uvećan za plaćenu sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 296,65 EUR, ili ukupno 921,65 EUR.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš