REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: K-535/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu Ivani Parać Krišto, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ID zbog kaznenog djela iz čl. 205.a st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. -dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. KO-DO-528/2024 od 12. rujna 2024., nakon održane rasprave u nazočnosti zastupnika optužbe, okrivljenika i branitelja, te objave 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024. - dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu ovog suda protiv okrivljenika od 7. studenog 2024. posl.br. K-535/2024.

II. Okrivljenik ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. I i pok. E, rođen **.**.1943. u [adresa], sa prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, poljoprivrednik, sa završenom osnovnom školom, umirovljenik, s mjesečnim primanjima 480,00 eura, oženjen, otac četvero djece, služio JNA 1963. u Osijeku i Ljubljani, čin razvodnika, bez odlikovanja, bez pokretnina, vlasnik obiteljske kuće u kojoj prebiva u [adresa], vlasnik više poljoprivrednih zemljišta na području k. o. [katastarska općina], srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, ne vodi se dugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je 18. srpnja 2024., oko 13,00 sati, u mjestu Buković, na križanju ceste D56 i lokalne ceste 6315, u cilju da se trajno riješi šteneta psa pasmine mješanac, istog izvadio iz kamiona marke Mercedes, registarskih oznaka i broja ŠI597- O, kojim je upravljao ED, te ga ostavio na makadamskom putu, nakon čega se vozilom udaljio,

dakle, napustio kućnog ljubimca,

pa je time počinio kazneno djelo protiv okoliša - napuštanje životinja, opisano i kažnjivo po čl. 205.a st. 1. KZ/11.

II. Temeljem istih zakonskih odredbi i čl. 40. st. 4. KZ/11 okrivljeniku se izriče

NOVČANA KAZNA

u visini 50 (pedeset) dnevnih iznosa, odnosno 2.118,00 (dvijetisućestoosamnaest) eura, obzirom je visina dnevnog iznosa u Republici Hrvatskoj utvrđena po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za inkriminirano razdoblje u visini 42,36 eura (četrdesetdvaeuraitridesetpetcenti).

III. Temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljenom se nalaže novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Okrivljenika se upozorava da će se temeljem čl. 43. KZ/11 u slučaju ako ne plati u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu u roku koji je određen presudom isti prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca zamijenit će se radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

V. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti paušalni trošak provedenog postupka u iznosu 60,00 (šezdeset) eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu posl.broj: KO-DO- 528/2024 od 12. rujna 2024. protiv okrivljenika, a predloženo je da sud izda kazneni nalog protiv istog kojom ga se kažnjava novčanom kaznom u visini 30 dnevnih iznosa od 42,36 eura, a čiji umnožak iznosi 1.270,80 eura, radi počinjenja kaznenog djela protiv okoliša - napuštanje životinja, opisanog i kažnjivog po čl. 205.a st. 1. KZ/11.

1.1. Sukladno prijedlogu ODO Zadar ovaj sud je donio presudu o kaznenom nalogu protiv okrivljenika od 7. studenog 2024. posl.br. K-535/2024 kojim je proglašen krivim za predmetno kazneno djelo i izrečena mu novčana kazna u visini 30 dnevnih iznosa sa rokom podmirenja 6 mjeseci. No, kako je okrivljenik 16. prosinca 2024. izjavio prigovor na istu odluku, to je optužnica potvrđena rješenjem ovog suda posl.br. Kov- 790/2024 od 31. siječnja 2025. i provedena rasprava, pa je temeljem čl. 544. st. 1. ZK/08 stavljena izvan snage ta presuda o kaznenom nalogu kako je naznačeno pod točkom I. izreke ove presude.

2. Prilikom iznošenja prve obrane okrivljenik je priznao učin inkriminiranog kaznenog djela, no tijekom rasprave je naveo da se ne smatra krivim i obranu je iznio na početku dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku pregledane su fotografije u boji predmetne životinje - psa isprintane na formatu A4 u boji (l.s. 7-13), te pročitane potvrde o visini dohotka (l.s. 48- 52), izvod iz prekršajne evidencije okrivljenika (l.s. 38) i izvod iz kaznene evidencije okrivljenika (l.s. 40), te su na raspravi ispitani svjedoci OD i CD, kao i okrivljenik.

4. Nesporno je u ovom postupku bilo da je okrivljenik inkriminirane prigode putovao kao suvozač kamionom marke Mercedes, registarskih oznaka i broja ŠI597-JD, kojim je upravljao ED, jer ovo okrivljenik nije osporavao, a potvrdio je i svjedok ED.

4.1. No, bilo je sporno obzirom je okrivljenik to osporavao, je li on inkriminirane prigode u cilju da se trajno riješi šteneta psa pasmine mješanac istog izvadio iz predmetnog kamiona marke Mercedes, te ga ostavio na makadamskom putu, nakon čega se tim vozilom i udaljio, odnosno je li napustio kućnog ljubimca, pa time počinio kazneno djelo protiv okoliša - napuštanje životinja, opisano i kažnjivo po čl. 205.a st. 1. KZ/11.

5. Svjedoka ED je predložio okrivljenik i to izričito kako bi ga se ispitalo na okolnosti: da je inkriminirane prigode zaustavio kamion kako bi okrivljenik izašao iz kamiona, jer mu je došlo slabo u kamionu, pa da se malo osvježi na zraku, te da je za njim istrčao pas koji mu je potom pobjegao i kojeg nije mogao dovabiti ili uhvatiti. Dakle, ovaj svjedok bi bio očevidac i alibi okrivljeniku. Međutim, po viđenju ovog suda, tomu nije bilo tako, jer ovaj svjedok zapravo nije potvrdio ove navode obrane.

5.1. Naime, svjedok ED je kazao da poznaje okrivljenika po prilici 10 ili 15 godina, ne bi rekao da su prijatelji već više poznanici, a s njim se nije čuo od listopada prošle godine (2024.) od kada mu se pokvario kamion. Inače, znao ga je često puta povesti gdje bi trebalo, zna da ima bolesnu suprugu, pa bi često išao u Lišane njoj po lijekove, znao ga je odvesti do nekog prijatelja kada bi mu trebalo i sl. Upitan je li ijedne prigode kada je vozio okrivljenika u tom kamionu bio nekakav pas, svjedok je naveo da nije, jer da pas nema što raditi u njegovu kamionu. Dodao je da mu je okrivljenik govorio da će nositi nekog psa prijatelju, no da nije u svom kamionu nikada vidio psa. Čini mu se da je to bio čovjek iz Podgrađa u blizini [adresa], te i da je nešto okrivljenik spominjao da je tog psa dao tom čovjeku, ali da mu je pobjegao.

5.2. Kada mu je ukazano na činjenicu da je okrivljenik u obrani naveo da dok je ulazio u Lovrićev kamion da je taj pas htio ući s njim i da je ED rekao da je to u redu i da može ući i dok su se vozili da mu je došlo loše, pa da je od ED tražio da zaustavi kamion kako bi izišao vani i kada je izišao da je iskočio i taj pas, ovaj svjedok je naveo da se to nije dogodilo, te dodao da okrivljeniku nikada dok ga ja vozio u svom kamionu nije pozlilo, a u kabini njegova kamiona nikada nije bio nikakav pas, a je li okrivljenik stavio tog psa u stražnji dio kamiona (u kašun), to da ne zna.

5.3. K tome, kada okrivljenik navodi da bi svjedok zaboravio to što se dogodilo kako on tvrdi, svjedok je kazao da nikada nije bio zaboravan, niti je trenutno zaboravan, a k tome nema razloga lagati sudu.

5.4. Iz ovog i ovakvog iskaza svjedoka ED evidentno je da nije prezentirao alibi kako je to najavljivao okrivljenik: da bi mu pozlilo u kamionu inkriminirane prigode, da bi zaustavio kamion kako bi okrivljenik izašao, jer mu je došlo slabo, te da je za njim istrčao pas koji mu je potom pobjegao, budući je kazivao apsolutno suprotno od okrivljenika. Dapače, temeljem navedenog ovaj sud zaključuje da su izjave ovog svjedoka u svijetlu ostalih provedenih dokaza nevjerodostojne i neistinite, te usmjerene ka olakšavanju kaznenopravne pozicije okrivljenika u ovom postupku, jer su poznanici unatrag 10-15 godina, znao ga je često puta povesti gdje bi trebalo, zna da ima bolesnu suprugu, pa bi često išao u Lišane njoj po lijekove, znao ga je odvesti do nekog prijatelja kada bi mu trebalo i sl. - kako je sam naveo; unatoč tome što je naveo i da ne smatra da bi bili prijatelji već poznanici, jer to sud ne prihvaća kao istinito i smatra da je zainteresiran za ishod ovog postupka, pa da bi iskaz bio iskonstruiran i prilagođen obrani okrivljenika.

6. Nadalje, proveden je dokaz ispitivanjem svjedoka CD koji je naveo da okrivljenika ne poznaje, da je inače zaposlen kao komunalni prometni redar u gradu [adresa]. U opis njegova posla spada upravljanje prometom koji je u mirovanju i komunalni red, odnosno zbrinjavanja pasa koji su najčešći problem u gradu [adresa]. Što se tiče predmetnog događaja naveo je da se igrom slučaja našao na licu mjesta, kretao se motorom i pored crvenog kamiona ili kombija zamijetio osobu koja je radila gestu rukom kao da nešto baca van ceste. Zaustavio se i vratio do tog mjesta dok je u međuvremenu taj kamion otišao. Inače, to se događalo na križanju cesta: ND i Benkovačke bojne koje još uvijek pripadaju gradu [adresa], iako to nije u samom središtu grada. U momentu kada je došao na to mjesto gdje je stajao čovjek, istrčao je mali psić koji je cvileći trčao za tim crvenim kombijem. On je na svom motoru pratio taj kamion, davao svjetlosne signale ne bi li se zaustavio, međutim nije se zaustavio. Nije mogao vidjeti jesu li u tom kombiju bili dvojica ili jedan čovjek, sustigao ga je u blizini pravoslavnog groblja, te zapamtio registraciju, nazvao policiju i kazao što se dogodilo, te su ga oni uputili da podnese kaznenu prijavu, što je i učinio. Registarsku oznaku je zapisao na mobitel i tako kazao policiji, a nije saznao tko je vlasnik tog kombija, niti se više sjeća te registarske oznake.

6.1. Dodao je da je mimo toga zvao djelatnika za zaštitu životinja JD koji je također došao na lice mjesta, preuzeo psa i utvrdio da je u jako lošem stanju, imao je rane po tijelu, otpadala mu je dlaka u dijelovima, slikao ga je i uzeo sa sobom. Kada su ovom svjedoku predočene fotografije na listu spisa 7-11 potvrdio je da je to upravo taj psić kojeg je spominjao. Glede osobe koju je vidio izvan kombija naveo je da ne može kazati tko je on, jedino da mu se činio stariji, no ne može reći je li on visine i težine kao okrivljenik. Nije vidio što je bacila ta osoba za koju je kazao da bi nešto bacala, no kada je došao bliže tom mjestu momentalno je izašao taj psić.

6.2. Sud nije imao razloga ne povjerovati iskazu ovog svjedoka, te smatra da je istinit, nedvojben i vjerodostojan, te dan sukladno njegovim saznanima, a kako nije u srodstvu ni u zavadi s okrivljenikom jasno je da nema razloga lažno ga teretiti.

7. Nasuprot iskazu svjedoka, kada se detaljno filtrira i usporedi obrana okrivljenika dana tijekom postupka, ovaj sud je došao do zaključka da je okrivljenik navodio različito i neujednačeno glede bitnih detalja koji se odnose na predmetno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tako da njegovu obranu smatra kontradiktornom, neživotnom, nelogičnom i usmjerenom isključivo ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, jer da je govorio istinito, bila bi samo jedna „verzija“.

7.1. Naime, uspoređujući obranu okrivljenika iznesenu prilikom prvog ispitivanja pred ODO Zadar i tijekom rasprave pred ovim sudom, evidentno da on nije jednako iskazivao glede bitnih detalja, budući je prilikom prvog ispitivanja priznao učin inkriminiranog kaznenog djela, naveo da mu je žao, da je pokušao životinju dati nekome te da zna da je to kažnjivo i da nakon toga nije mogao spavati 5 dana, dok je na raspravi pred ovim sudom kazao da nije kriv, da je pas pobjegao iz kamiona u kojem su se vozili, da je toga dana išao sa ED u [adresa], da je inače ljubitelj pasa i trenutno ih ima tri. Toga dana dok je ulazio u kamioni kod ED i taj pas je htio ući s njim pa je ED rekao da je u redu i da može ući i dok su se vozili njemu (okrivljeniku) je došlo loše, te je tražio od ED da zaustavi kamion da iziđe vani i kada je izašao iskočio je i pas. To mu je žao, jer je ljubitelj pasa od djetinjstva i nikada nije ni jednog udario, a komunalnog redara nije vidio, nije ga primijetio, inače ga ne poznaje.

7.2. Odgovarajući na pitanja pojasnio je da se ovaj pas zvao se C. On je bio štete starosti tek par mjeseci, bio je dobar. Kod njega je njegova majka N koja je sada stara 7-8 godina. Iz tog legla kada se C okotio samo je njega ostavio kod sebe, a ostale je štence podijelio. Ima osim J njezinog štenca starosti 5 ili 6 mjeseci i isto se zove C kao i ovaj iz optužnice. Pored njih ima i jednog starijeg lovačkog psa koji se zove H. Kada je C iskočio iz kamiona bili su udaljeni od kuće oko 10 km. Obavio je što je imao u [adresa], kupio lijekove, te se s ED vratio kući u [adresa]. Po povratku su stali u na ovo mjesto gdje je iskočio iz kamiona C, on je zviždao, ali se nije odazivao, te je bio siguran da bi se C vratio kući da ga prethodno nije našao ovaj komunalni redar.

7.3. Kada su mu predočene fotografije u boji na l.s. 7. do 12. okrivljenik je potvrdio da je to ovaj pas imena C, da je to taj njegov pas. Kada mu sud ukazujete da je na l.s. 9. vidljivo između prstiju na šapi psa ličinka, navodi da to ne zna, te da ga nitko nije tukao. Kada mu sud ukazuje na ozljede C na uhu i ramenu na l.s. 8 i 11, kazao je da je to tako bilo, on je to imao, ali njega nitko nije tukao. Samo ga za razliku od sadašnjeg štenca C nije cijepio protiv štenećaka, a zna da se mali psići moraju cijepiti protiv štenećaka, jer se oni znaju češati, jer to svrbi i nastanu rane. Uvjeti u kojima drži svoje pse su dobri, čisti njihovu nastambu. Bilo je čisto gdje su živjeli i onda kada je C bio kod njega, odnosno pobjegao. Međutim, ovaj sud smatra da fotografije koje su u boji zorno prikazuju stanje psića kada je pronađen i nonsens je tvrditi da bi bio u ovakvom stanju da su nastambe u kojima ga je držao bile čiste i da je o njemu okrivljenik vodio brigu.

7.4. Glede toga što je kod prve obrane priznao učin inkriminiranog kaznenog djela kazao je da se ne smatra krivim, jer nije namjerno tog psa ostavio, nego je on iskočio iz kamiona, pa što je on mogao učiniti, a da mu netko nudi 10.000,00 eura za ovog štenca kojeg trenutno ima ne bi ga nikada dao, pa tako nije htio niti toga štenca se riješiti. On je jednostavno iskočio iz kamiona i otišao. Ovog C o kojem danas raspravljamo ostavio je iz tog legla za sebe, te da ga nije htio za sebe ostaviti ne bi ostavio ovog novog štenca kojeg također zove C, a ne zna kako to da je baš komunalni redar pronašao ovog psa C.

7.5. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe, okrivljenik je kazao da kada je otvorio vrata, kada je ED rekao da se loše osjeća, pas je iskočio iz kamiona. On je izašao za njim i zviždao za njim (šviknuo), dozivao ga, ali on se nije vratio, tu je bio par minuta i rekao ED da idu po lijekove, pa da će ga u povratku pokupiti. Kada je bio vani i dozivao psa ED je bio u kabini kamiona i nije izlazio. Nema razloga lagati, čovjek je u godinama, svoje pse tretira kao djecu. To kada je izašao iz kamiona nije primijetio nikoga od ljudi u blizini.

7.6. Ovu i ovakvu obranu okrivljenika sud nije mogao prihvatiti kao istinitu i cjelovitu, jer je po viđenju suda navodio konfuzno i kontradiktorno, te postoje različitosti u bitnim detaljima njegove obrane, pa se nameće zaključak da je iskazivao u pravcu umanjenja kaznene odgovornosti u ovom slučaju.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u usporedbi s drugim dokazima te ukupnost svih dokaza, uključujući i analizu obrane okrivljenika, sud je nedvojbeno utvrdio da su u ponašanju okrivljenika ostvarena objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv okoliša - napuštanje životinja, opisano i kažnjivo po čl. 205.a st. 1. KZ/11 upravo na način kako je to opisano u izreci ove presude, radi čega je proglašen krivim i osuđen po Zakonu i to postupajući sa izravnom namjerom, odnosno sa sviješću i htijenjem da napusti kućnog ljubimca, te se nameće očiti zaključak kako namjera okrivljenika nije bila da vozi bez razloga psa u kamionu ED do [adresa] i natrag kući, već mu je namjera bila da se riješi istog ostavljajući ga na cesti daleko od svoje kuće i daleko od naselja. A u prilog zaključku da okrivljeniku nije bilo ni malo stalo do tog psa idu fotografije užasnog stanja psa u kojem je zatečen, budući je uslikan neposredno nakon inkriminiranog događaja kada ga je pronašao svjedok komunalni redar CD, te preuzeo djelatnik za zaštitu životinja JD.

8.1. K tome, sud prihvaća u potpunosti kao osnovanu argumentaciju optužbe iznesenu u završnom govoru da je nedvojbeno dokazano da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, a što proizlazi baš iz svih dokaza provedenih u ovom postupku. Naime, okrivljenik u dvije obrane dane u ovom postupku `sam sebi uskače u riječ` na način da prvo u cijelosti priznaje učin kaznenog djela govoreći da zna da je kažnjivo ovo što je napravio i da zbog toga 5 dana nije mogao spavati, da bi kasnije na raspravi iskonstruirao jednu priču koja sama u sebi čak i sadrži dovoljno materijala da bi se i ona mogla smatrati priznanjem kaznenog djela. Svjedok CD nema nikakvog razloga lažno teretiti okrivljenika, a isti je prepričao događaj upravo onako kako se on u stvarnosti i dogodio. Isto tako, jasno je iz iskaza OD da je obrana okrivljenika lažna i u cijelosti iskonstruirana za potrebe ovog postupka. Kada se uzmu u obzir fotografije psa razvidan je njegov odnos prema životinji koju navodno voli i o kojoj se navodno brine, pa da su time ostvarena obilježja predmetnog kaznenog djela, uz opasku kako je iz stanja u kojem je pas u trenutku pronalaženja bio, gdje god danas isti jeste, sigurno nije na gorem mjestu nego što je bio kod okrivljenika.

9. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da nije ranije kazneno osuđivan, da je otac četvero djece, da je starije živote dobi (81); dok nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnosti.

9.1. Temeljem čl. 40. st. 4. KZ/11 okrivljeniku je izrečena novčana kazna u visini 50 dnevnih iznosa, obzirom je visina dnevnog iznosa u Republici Hrvatskoj utvrđena po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za inkriminirano razdoblje 42,36 eura, pa novčana kazna iznosi ukupno 2.118,00 eura. Temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljenom je naloženo novčanu kaznu platiti u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude.

9.2. Okrivljenik je upozoren da će se temeljem čl. 43. KZ/11 u slučaju ako ne plati u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu u roku koji je određen presudom isti prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca zamijenit će se radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

9.3. Temeljem svega navedenog po viđenju ovog suda sankcija izrečena okrivljeniku je primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti kaznenog djela, kao i nastalim posljedicama, a ista će po ocjeni suda utjecati na okrivljenike, kao i na sve druge građane da ubuduće ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

10. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan platiti paušalni trošak provedenog postupka u visini 60,00 eura, budući je u osobnim podacima naveo da umirovljenik, s mjesečnim primanjima 480,00 eura, oženjen, otac četvero djece, a koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

Zadar, 13. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-528/2024

2. Okrivljenik ID

3. Branitelj okrivljenika Milenko Marinović, odvjetnik u Benkovcu