Poslovni broj: 43 Gž-7/2020-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 43 Gž-7/2020-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. T., O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., protiv tuženika-protutužitelja Z. M. iz V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-272/2017-34 od 13. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika I. T. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-272/2017-34 od 13. studenog 2019. pod stavcima II. i III. izreke, te pod stavkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika I. T. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 12.913,75 kuna/1.713,95 EUR.[1]

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-272/2017-34 od 13. studenog 2019. pod stavkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika I. T. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 6.023,75 kuna/799,49 EUR i sudi:

 

Nalaže se tuženiku-protutužitelju Z. M. naknaditi tužitelju-protutuženiku I. T. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 799,49 EUR/6.023,75 kuna u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja Z. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-272/2017-34 od 13. studenog 2019. pod stavcima I., IV. i V. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja Z. M. za naknadu troška parničnog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika I. T. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja Z. M. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pn-272/2017-34 od 13. studenog 2019. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku na ime naknade štete iznos od 6.872,31 kunu/912,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika. Stavkom III. izreke naloženo je tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime naknade štete iznos od 1.380,00 kuna/183,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. pa do isplate. Stavkom IV. izreke odbijen je preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja. Stavkom V. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.987,50 kuna/396,51 EUR.

 

2. Protiv navedene presude pod stavcima II. i III. izreke, te pod stavkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 18.937,50 kuna/2.513,44 EUR, žali se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.381,25 kuna/183,32 EUR.

 

3. Protiv navedene presude pod stavcima I., IV. i V. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka, žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.771,87 kuna/235,17 EUR.

 

4. Žalba tužitelja-protutuženika je djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

 

5. Žalba tuženika-protutužitelja je neosnovana.

 

6. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika radi isplate iznosa od 10.724,56 kuna/1.423,39 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj-protutuženik potražuje od tuženika-protutužitelja na ime naknade štete pretrpljene u štetnom događaju od 3. studenog 2017. u kojem je tužitelju-protutuženiku oštećen osobni automobil uslijed izlaska ovaca u vlasništvu tuženika-protutužitelja na kolnik u mjestu V.

 

7. Predmet ovog postupka je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, konačno postavljen podneskom od 28. kolovoza 2019. (list 77 spisa), radi isplate iznosa od 2.300,00 kuna/305,26 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tuženik-protutužitelj potražuje od tužitelja-protutuženika na ime naknade štete pretrpljene u istom štetnom događaju u kojem su, naletom tužiteljevog-protutuženikovog vozila na ovce u vlasništvu tuženika-protutužitelja, usmrćene dvije ovce pasmine „Romanovski“, koje su bile stare 21 mjesec te su nosile po dvoje janjaca.

 

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

9. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno potvrde P. p. K. od 28. studenog 2017. (list 2 spisa), nalaza i mišljenja vještaka procjenitelja M. L. (list 3-22 spisa), popisa farme ovaca (list 30 spisa), rekonstrukcije štetnog događaja uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku, procjenu motornih vozila, strojeva, opreme, objekata i postrojenja, dipl. ing. I. P. i njegovog nalaza i mišljenja (list 55-63 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za veterinarstvo, stočarstvo i ribarstvo, dr. sc. A. K. dr. med., (list 72-75 spisa), iskaza svjedoka B. M. (list 44-45 spisa), K. T. (list 42-43 spisa), M. V. (list 42 spisa), mlt. M. M. (list 42 spisa), D. B. (list 43 spisa) te saslušanja stranaka u ovom postupku (list 41-42 spisa), utvrdio sljedeće:

 

- da je do štetnog događaja koji se dogodio 3. studenog 2017. u mjestu V., a u kojem je oštetećno vozilo tužitelja-protutuženika te su usmrćene dvije ovce tuženika-protutužitelja, došlo naletom vozila tužitelja-protutuženika na ovce u vlasništvu tuženika-protutužitelja koje su izašle na kolnik u trenutku dok je tužitelj-protutuženik vršio radnju pretjecanja kamiona ispred sebe,

- da iz iskaza svjedoka B. M., vozača kamiona, proizlazi da je on u jednom trenutku usporio vožnju jer je vidio da s desne strane nailaze ovce na kolnik, a u tom trenutku njegovo vozilo pretjecao je tužitelj-protutuženik svojim vozilom Golf, te je tužitelj-protutuženik pregazio prve dvije ovce koje su izašle na kolnik na lijevoj polovini kolnika gledano za pravac kretanja tužitelja-protutuženika,

- da na prometnici nije bilo prometnog znaka životinje na cesti,

- da je tuženik-protutužitelj kao vlasnik ovaca iste navedenog dana povjerio na čuvanje svojoj kćeri koja je u to vrijeme bila maloljetna u dobi od 14 godina,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. I. P. proizlazi da je brzina kretanja osobnog vozila kojim je upravljao tužitelj-protutuženik u trenutku udara u ovce iznosila 56 km/h, dok su se ovce trčeći kretale brzinom 15 do 20 km/h, a da bi u danim uvjetima stanja kolnika tužitelj-protutuženik intenzivnim kočenjem zaustavio vozilo na putu od 17,1 do 22,2 m za brzine kretanja od 39 do 51 km/h,

- da je, u odnosu na pitanje je li tužitelj-protutuženik mogao vidjeti ovce kada je njegov prednji kraj vozila bio poravnat sa prednjim krajem vozila svjedoka B. M., vještak I. P. istaknuo da je tužitelj-protutuženik tada imao veću preglednost dijela površine s desne strane kolnika, a gdje i u kom položaju su se nalazile ovce temeljem materijalnih tragova nije moguće utvrditi jer isti ne postoje, a u tom položaju mogao je vidjeti da se na livadi nalaze ovce,

- da je tuženik-protutužitelj za štetni događaj odgovoran u omjeru od 70%, iz razloga što je postupio suprotno odredbama iz čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17., dalje: ZSPC) kojima je propisano da se stoku i druge životinje ne smije voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora odnosno da su vlasnici dužni poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora, te da stoku u stadu, krdu ili pojedino grlo ne smije cestom goniti ili voditi osoba koja, s obzirom na uzrast i sposobnost, ne može nadzirati stoku i poduzimati potrebne radnje da se izbjegne opasnost,

- da postoji i doprinos tužitelja-protutuženika nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, s obzirom da je isti propustio dužnu pažnju kod započinjanja radnje pretjecanja vozila koje je počelo usporavati u situaciji kad je i sam mogao uočiti stado ovaca s desne strane koje može predstavljati potencijalnu opasnost za sigurno kretanje, a imajući u vidu da je odredbom iz čl. 66. st. 2. ZSPC-a propisano da vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. I. P. proizlazi da provedena analiza pokazuje da je, obzirom na obim nastalih oštećenja i stanje vozila neposredno prije štetnog događaja, na vozilu tužitelja-protutuženika prilikom štetnog događaja došlo do štete u vrijednosti od 9.817,59 kuna/1.303,02 EUR,

- da se u odnosu na prigovor tuženika-protutužitelja da je na vozilu tužitelja-protutuženika po mišljenju vještaka M. L. bilo ranijih oštećenja, i u odnosu na pitanje jesu li ona u bilo kakvoj vezi sa štetnim događajem i utječu li na visinu štete, vještak I. P. očitovao na način da prethodna oštećenja u ovom slučaju na takvu vrstu izračuna nemaju utjecaja, da je oštećenje vozila za predmetni štetni događaj utvrdio M. L. i da su ista nastala prilikom predmetne prometne nezgode, a da za ranija oštećenja nema saznanja,

- da su nalaz i mišljenje vještaka I. P. te njegova dopunska očitovanja jasni, stručni i obrazloženi,

- da tuženik-protutužitelj nije doveo u sumnju utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja-protutuženika, a koja su bila predmet ocjene u ovom postupku,

- da je u odnosu na protutužbeni zahtjev za naknadu štete na ime dvije uništene ovce pasmine „Romanovski“ za koje je tuženik-protutužitelj dokazao da se nalaze u izvodu iz evidencije Hrvatske poljoprivredne agencije, provedeno vještačenje po vještaku dr. sc. A. K., dr. vet. med., iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da bi, u slučaju da su obje ovce bile gravidne, sa po 2 ploda, vrijednost ovaca bila 3.000,00 kuna/398,17 EUR, dok bi se neojanjeni janjci računali u izgubljenu dobit koja bi za četiri janjca iznosila 1.600,00 kuna/212,36 EUR,

- da je tužitelj-protutuženik tijekom postupka isticao da je usmrćena samo jedna ovca, no da iz životno uvjerljivih iskaza svjedoka D. B. i svjedokinje M. V. proizlazi da su usmrćene dvije ovce, što je sud utvrdio istinitim, imajući pritom u vidu i brzinu kojom se kretao tužitelj-protutuženik,

- da iz iskaza svjedoka D. B. koji je zbrinuo životinje nakon udara, a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao životno uvjerljiv i istinit, proizlazi i da su obje ovce bile bređe, svaka sa po dva janjca,

- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika osnovan za iznos od 6.872,31 kunu/912,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. pa do isplate,

- da je konačno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja osnovan za iznos od 1.380,00 kuna/183,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. pa do isplate.

 

11. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbama iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

 

12. Neosnovano tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj u žalbama ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio omjer suodgovornosti stranaka u postupku za nastanak štetnog događaja.

 

13. Naime, u odnosu na odgovornost tuženika-protutužitelja valja reći da je isti konkretnog dana povjerio ovce na čuvanje maloljetnom djetetu (u dobi od 14 godina) koje nije bilo u stanju nadzirati stoku i poduzimati potrebne radnje da se izbjegne opasnost na cesti, pa su tako ovce bez nadzora prelazile kolnik kada je na njih udarilo vozilo tužitelja-protutuženika. Navedenim postupanjem tuženik-protutužitelj, kao vlasnik ovaca, postupio je suprotno odredbama iz čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZSPC-a, s obzirom da nije osigurao sve mjere da ovce ne izađu na kolnik i nije poduzeo potrebne radnje da se izbjegne opasnost na cesti, čime je ugrozio druge sudionike u prometu. Ovdje valja istaknuti da ovce koje su se bez nadzora zatekle na kolniku predstavljaju opasnu stvar, pa je tuženik-protutužitelj za predmetnu štetu na vozilu tužitelja-protutuženika odgovoran u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

 

14. S druge strane, tužitelj-protutuženik kretao se prevelikom brzinom (56 km/h) u naseljenom mjestu, te je, po ocjeni ovog suda, propustio primijeniti povećanu pažnju prije započinjanja radnje pretjecanja kamiona. Naime, iako na konkretnoj cesti nije bilo prometnog znaka životinje na cesti, iz iskaza supruge tužitelja-protutuženika proizlazi da se ona i suprug već 20 godina voze tom cestom uz koju se nalazi livada na kojoj su viđali ovce na paši. Stoga je tužitelj-protutuženik, kada je primijetio da vozilo ispred njega usporava upravo na dijelu ceste uz koji se može očekivati stoka na ispaši, trebao primijeniti povećanu pažnju i ne započinjati pretjecanje vozila koje usporava kretanje prije nego što se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za sebe i druge u prometu, a što isti nije učinio, čime je postupio suprotno čl. 66. st. 2. ZSPC-a. Osim toga, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da bi tužitelj-protutuženik uspio intenzivnim kočenjem zaustaviti vozilo da se kretao brzinom do 51 km/h, što u konkretnom slučaju znači da bi izbjegao nalet na ovce da se kretao dopuštenom brzinom u naselju sukladno čl. 53. st. 1. ZSPC-a.

 

15. Uzimajući u obzir količinu protupravnosti u ponašanju tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika, ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je za nastanak štetnog događaja tuženik-protutužitelj odgovoran u omjeru od 70% (jer je kao vlasnik ovaca koje predstavljaju opasnu stvar bio dužan poduzeti sve mjere da ovce ne izađu na cestu bez nadzora, a što isti nije učinio), dok je tužitelj-protutuženik odgovoran u omjeru od 30% (zbog prekoračenja brzine i propusta povećane pažnje prije započinjanja pretjecanja kamiona).

 

16. Tuženik-protutužitelj u žalbi neosnovano osporava visinu štete na vozilu tužitelja-protutuženika koju je prometni vještak utvrdio u iznosu od 9.817,59 kuna/1.303,02 EUR. Naime, tuženik-protutužitelj ističe da prometni vještak I. P. nije mogao odrediti koja su to ranija oštećenja na vozilu tužitelja-protutuženika, i da bi o tome trebalo saslušati procjenitelja M. L. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. I. P. proizlazi da provedena analiza pokazuje da je, obzirom na obim nastalih oštećenja i stanje vozila neposredno prije štetnog događaja, na vozilu tužitelja-protutuženika prilikom štetnog događaja došlo do štete u vrijednosti od 9.817,59 kuna/1.303,02 EUR. Na konkretne prigovore tuženika-protutužitelja vještak I. P. je odgovorio da prethodna oštećenja u ovom slučaju na takvu vrstu izračuna nemaju utjecaja, te da je oštećenje vozila za predmetni štetni događaj utvrdio M. L. i da su ista nastala prilikom predmetne prometne nezgode, iz čega prizlazi da tuženik-protutužitelj nije doveo u sumnju utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja-protutuženika, a koja su bila predmet ocjene u ovom postupku.

 

17. Tužitelj-protutuženik neosnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su prilikom naleta njegovog vozila na ovce tuženika-protutužitelja uginule dvije ovce. Naime, tužitelj-protutuženik ističe da navedeno ne proizlazi iz dokaza provedenih u predmetnom postupku, osim iz iskaza svjedoka M. V. i D. B. Međutim, valja istaknuti da navedeno, osim iz iskaza ranije navedenih svjedoka koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio životno uvjerljivim i istinitim, proizlazi i iz iskaza očevica konkretne prometne nezgode i osobe potpuno nezainteresirane za ishod ove parnice, svjedoka B. M., vozača kamiona, koji je iskazao sljedeće: „Siguran sam da je vozilo Golf pregazilo prve dvije ovce koje su naišle na kolnik i zgazio ih je na svojoj lijevoj strani kolnika jer je bio u pretjecanju mog vozila“ (list 44 spisa). Uzimajući u obzir životno uvjerljive iskaze navedenih svjedoka, valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tužitelja-protutuženika u kojima on ističe da je jedna ovca uginula u štetnom događaju, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su u štetnom događaju uginule dvije ovce tuženika-protutužitelja.

 

18. Što se tiče utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da su obje uginule ovce bile bređe sa po dva janjca, a koje utvrđenje tužitelj-protutuženik osporava ističući da navedeno ne proizlazi niti iz jednog dokumenta u spisu valja reći sljedeće. Iako je u nalazu i mišljenju vještakinje A. K., dr. med. vet. navedeno da niti u jednom dokumentu nije nađen dokaz o bređosti ovaca, navedeno ne znači da uginule ovce nisu bile bređe. Da su obje ovce bile bređe, i to svaka sa po dva janjca, proizlazi iz iskaza tuženika-protutužitelja, svjedokinje M. V. i svjedoka D. B. koji je zbrinuo životinje nakon udara. Pri tome valja istaknuti da, iako navedeni svjedoci nisu veterinarske struke, logično je s obzirom na njihovo dugogodišnje iskustvo u bavljenju stočarstvom da su isti bili upoznati sa konkretnim stanjem dviju uginulih ovaca, te su stoga njihovi iskazi pravilno ocijenjeni kao životno uvjerljivi i istiniti.

 

19. S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tuženiku-protutužitelju naložio isplatiti tužitelju-protutuženiku na ime naknade štete iznos od 6.872,31 kunu/912,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1045. st. 3., čl. 1063., čl. 1064., čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZSPC-a, te čl. 1092. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 53. st. 1. i čl. 66. st. 2. ZSPC-a. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužitelju-protutuženiku naložio isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime naknade štete iznos od 1.380,00 kuna/183,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. studenog 2019. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1085. st. 3., čl. 1089. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 53. st. 1. i čl. 66. st. 2. ZSPC-a, te čl. 1092. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZSPC-a.

 

20. U odnosu na trošak postupka valja reći sljedeće. Tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 27. prosinca 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, sastava odštetnog zahtjeva od 6. prosinca 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, sastava podnesaka od 9. ožujka 2018., 17. svibnja 2019. i 2. rujna 2019. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, troška sastava podnesaka od 16. travnja 2018. i 4. rujna 2019. u iznosu od po 250,00 kuna/33,18 EUR (a ne u zatraženom iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR jer se radi o podnescima u smislu odredbe iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), zastupanja na ročištima održanima 7. svibnja 2018., 30. kolovoza 2018., 25. listopada 2018., 30. svibnja 2019. i 1. listopada 2019. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, zastupanja na ročištu održanom 16. ožujka 2018. u iznosu od 500,00 kuna/66,36 EUR (a ne u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR jer se radi o ročištu u smislu odredbe iz Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te zastupanja na očevidu održanom 11. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, odnosno ukupno 12.000,00 kuna/1.592,67 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 3.000,00 kuna/398,17 EUR, iznosi 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

21. Tužitelj-protutuženik nema pravo na naknadu troška sudskih pristojbi u iznosu od 800,00 kuna/106,18 EUR, budući da isti u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao. Također, tužitelj-protutuženik nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 13. studenog 2019. u iznosu od 625,00 kuna/82,95 EUR, budući da je iz predmetnog spisa razvidno da njegov punomoćnik na navedeno ročište nije pristupio (list 84 spisa).

 

22. Budući da je tužitelj-protutuženik u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u iznosu od 6.872,31 kunu/912,11 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 10.724,56 kuna/1.423,39 EUR, odnosno u omjeru od 64%, vidljivo je da je tužitelj-protutuženik u sporu uspio u omjeru od 82% (100%+64%=164%, 164%÷2=82%), dok je tuženik-protutužitelj uspio u omjeru od 18%.

 

23. Kada se tužiteljev-protutuženikov uspjeh u sporu umanji za tuženikov-protutužiteljev uspjeh u sporu (82%-18%), proizlazi da je tužitelj-protutuženik uspio u sporu u konačnom omjeru od 64%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

24. Stoga tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema konačnom omjeru od 64%, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 9.600,00 kuna/1.274,14 EUR, čemu valja pribrojiti trošak prometnog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna/398,17 EUR, što ukupno iznosi 12.600,00 kuna/1.672,31 EUR.

 

25. Nadalje, tuženik-protutužitelj, imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom protutužbenom zahtjevu (2.300,00 kuna/305,26 EUR) ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu i sastava protutužbe od 15. veljače 2018. u iznosu od 250,00 kuna/33,18 EUR, sastava podnesaka od 26. ožujka 2018., 6. svibnja 2019. i 28. kolovoza 2019. u iznosu od po 250,00 kuna/33,18 EUR, zastupanja na ročištima održanima 7. svibnja 2018., 30. kolovoza 2018., 25. listopada 2018., 30. svibnja 2019. i 1. listopada 2019. u iznosu od po 250,00 kuna/33,18 EUR, zastupanja na ročištu održanom 16. ožujka 2018. u iznosu od 125,00 kuna/16,59 EUR, te zastupanja na očevidu održanom 11. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 kuna/33,18 EUR, odnosno ukupno 2.625,00 kuna/348,40 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 656,25 kuna/87,10 EUR, i trošak dolaska svjedoka (B. M.) u iznosu od 200,00 kuna/26,54 EUR, iznosi 3.481,25 kuna/462,04 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

26. Tuženik-protutužitelj nema pravo na naknadu troška pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 400,00 kuna/53,09 EUR, kao ni troška vještačenja po vještaku veterinarske struke preko iznosa od 1.500,00 kuna/199,08 EUR do iznosa od 5.825,00 kuna/773,11 EUR, odnosno za iznos od 4.325,00 kuna/574,03 EUR, budući da isti u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

 

27. Budući da je tuženik-protutužitelj u pogledu pravne osnove protutužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine protutužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 1.380,00 kuna/183,16 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 2.300,00 kuna/305,26 EUR, odnosno u omjeru od 60%, vidljivo je da je tuženik-protutužitelj u sporu uspio u omjeru od 80% (100%+60%=160%, 160%÷2=80%), dok je tužitelj-protutuženik uspio u omjeru od 20%.

 

28. Kada se tuženikov-protutužiteljev uspjeh u sporu umanji za tužiteljev-protutuženikov uspjeh u sporu (80%-20%), proizlazi da je tuženik-protutužitelj uspio sa protutužbom u konačnom omjeru od 60%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

29. Stoga tuženik-protutužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema konačnom omjeru od 60%, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 2.088,75 kuna/277,22 EUR, čemu valja pribrojiti trošak vještačenja po vještaku veterinarske struke u iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 EUR, što ukupno iznosi 3.588,75 kuna/476,31 EUR.

 

30. Konačnim prebijanjem troškova (12.600,00 kuna/1.672,31 EUR - 3.588,75 kuna/476,31 EUR) proizlazi da je tuženik-protutužitelj dužan naknaditi tužitelju protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.011,25 kuna/1.196,00 EUR.

 

31. Imajući u vidu da je pobijanom presudom pod stavkom V. izreke tuženiku-protutužitelju naloženo naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.987,50 kuna/396,51 EUR, a da je tužitelj-protutuženik troškovnikom od 1. listopada 2019. potraživao trošak parničnog postupka u iznosu od 21.925,00 kuna/2.909,95 EUR (list 81 spisa), valjalo je odbiti žalbu tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod stavkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 12.913,75 kuna/1.713,95 EUR (stavak I. izreke ove odluke), a istu preinačiti pod stavkom V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 6.023,75 kuna/799,49 EUR, i tuženiku-protutužitelju naložiti naknaditi tužitelju-protutuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 799,49 EUR/6.023,75 kuna (stavak II. izreke ove odluke).

 

32. Uzimajući u obzir ranije navedeno, valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke ove odluke).

 

33. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima I. i III. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

34. S obzirom da je tužitelj-protutuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

 

35. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom V. izreke ove odluke.

 

 

U Zagrebu 21. studenog 2023.

 

 

       Predsjednica vijeća:

      Roberta Pandža, v.r.