1

Poslovni broj: 5 Gž-2847/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-2847/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz N. G., OIB …, zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženika I. M. C. iz N. G., OIB …, zastupanog po punomoćnicima J. B. i D. J., odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu u N. G., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-137/2017-46 od 8. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   je

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-137/2017-46 od 8. veljače 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu toč. V. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

 

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. II., III., IV., VI i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška.   

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.882,98 EUR/21.721,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2023. do isplate (toč. I. izreke). Odbijena je tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 2.882,98 EUR/21.721,65 kn za razdoblje od 23. rujna 2016. do 7. veljače 2023. (toč. II. izreke), te sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.153,54 EUR/53.898,35 kn sa zateznim kamatama od 23. rujna 2016. do isplate (toč. III. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 420,88 EUR/3.171,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2023. do isplate (toč. IV. izreke). Odbijene se stranke s preostalim zatraženim parničnim troškovima preko dosuđenog iznosa (toč. V. izreke). Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi (toč. VI. izreke). 

 

2. Protiv dijela navedene prvostupanjske presude pod toč. I. izreke i dijela toč. V. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužiteljica istu presudu žalbom pobija u odbijajućem dijelu pod II., III., IV., VI. i dijelu toč. V. izreke kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška iz svih žalbenih razloga. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u tom pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, ili njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

 

4. Žalbe su neosnovane.

 

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 75.620,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na ime ulaganja u stan u N. G., koji je u suvlasništvu tuženika u 3/9 dijela.

 

6. Pobijanom presudom i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, izreka je jasna i razumljiva i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

 

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnome je utvrdio:

- da je Odlukom D. „S. S. J. od 22. travnja 1986. pok. suprugu tužiteljice E. V. dodijeljen na korištenje stan u N. G., u kojemu je s obitelji živio do svoje smrti …2010., a nakon njegove smrti u stanu su nastavili živjeti tužiteljica i njezino mlljt. dijete;

- da je rješenjem ureda B. p. ž., službe od 31.12.2007. i dopunskim rješenjem od 30.11.2010. predmetni stan vraćen nasljednicima prijašnjih vlasnika i to majci tuženika Z. C. suvlasnički dio od 3/9 dijela, Republici Hrvatskoj suvlasnički dio od 3/9 dijela, te P. i J. K. o i V. D., rođ. K. svakome po 1/9 suvlasničkog dijela;

- da je tužiteljica, nakon smrti supruga podnijela žalbu protiv dopunskog rješenja o povratu stana prijašnjim vlasnicima od 30.11.2010., koja žalba je pravomoćno odbijena 3. travnja 2014.; 

- da je tuženik kao zakonski nasljednik iza pok. majke Z. C. naslijedio 3/9 dijela predmetnog stana i da je kod prvostupanjskog suda podnio tužbu protiv tužiteljice pod poslovnim brojem P-389/16 radi predaje nekretnine u posjed, nakon čega je tužiteljica podnijela protutužbu kojom potražuje isplatu izvršenih troškova ulaganja u predmetnu nekretninu i ističe prigovor prava zadržaja stana dok joj ulaganja u stan ne budu isplaćena, koji postupci su razdvojeni radi odvojenog raspravljanja; 

- da je tužiteljica nakon smrti supruga 2010., kako sama navodi u protutužbi, vršila radove u stanu i to izolacije na dijelu terase zbog slijevanja vode u sjeverni dio stana, zatim radove u kupaonici koja je bila puna vlage, radove na dimnjaku i krovnoj konstrukciji zbog prokišnjavanja, te obnavljanje instalacija vodovoda i odvodnje zbog prodora vode u druge stanove, koji radovi su zbog lošeg stanja zgrade i stana bili nužni;  

- da su građevinski vještaci A. Š. i I. B., koji su vještačili u ovom postupku, dali usuglašeno mišljenje da vrijednost ulaganja koja je tužiteljica izvršila u predmetni stan, umanjena za iznos amortizacije iznosi 65.164,94 kn.

 

9. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljici 2010. kada je započela s radovima u stanu  bilo poznato da je predmetni stan u postupku povrata vraćen prijašnjim vlasnicima, jer sama u protutužbi navodi da je njezin suprug još 2008. podnio žalbu protiv rješenja o povratu stana bivšim vlasnicima od 31.12.2007., a i ona žalbu protiv dopunskog rješenja istog upravnog tijela od 30.11.2010., prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica nepošten posjednik i da bez valjane pravne osnove drži u posjedu suvlasnički dio stana tuženika od 3/9 dijela, no da ipak ima pravo na povrat izvršenih ulaganja razmjerno suvlasničkom dijelu tuženika, jer su troškovi koje je imala bili nužni i vlasniku, te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj („Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZV) i presudio kao u izreci pobijane presude.

 

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

11. Tužiteljica je, povodom tuženikove tužbe za povratom stvari, istakla protutužbeni zahtjev u ovoj parnici ističući prigovor pridržaja stvari do ispunjenja zahtjeva za povrat izvršenih ulaganja u nekretninu tuženika.

 

12. U žalbi ponovljeni prigovori tuženika da on u vrijeme dodjele stana na korištenje predniku tužiteljice (1986.) nije bio suvlasnik stana, pa da stoga nije pasivno legitimiran, nisu osnovani, jer njegova pasivna legitimacija u ovom sporu proizlazi iz činjenice da je zemljišnoknjižni suvlasnik predmetnog stana u 3/9 dijela (list 30 spisa).

 

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je „ignorirao ozbiljne primjedbe na nalaz i  mišljenje vještaka, te zanemarivanje izjava svjedoka,“ ne mogu se prihvatiti, jer žalba nema nikakve razloge o tome koje to ozbiljne primjedbe sud nije uvažio, niti koje iskaze svjedoka je zanemario.

 

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, mjerodavne odredbe kojima se uređuje pitanje naknade nužnih i korisnih troškova su odredbe čl. 164. i 165. ZV, zavisno od toga je li posjednik pošten, ili nije. Odredbom čl. 164. st. 2.-7. ZV određen je pravni temelj i narav tražbine poštenog posjednika, a čl. 165. st. 3.- 5. ZV pravni temelj i narav tražbine nepoštenog posjednika prema vlasniku stvari.

 

15. Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

 

16. Odredba čl. 165. st. 1. ZV propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema stavku 3. istog članka nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova, ako bi oni bili nužni i vlasniku, i to mu pravo zastarijeva za tri godine od dana predaje stvari. Stavkom 4. istog članka propisano je da nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego stvar mora bez odgode vratiti.

 

17. Za ocjenu pitanja je li posjednik koji vrši ulaganja pošten odlučna je kakvoća posjeda u vrijeme kada se vrše ulaganja. Tužiteljica je sporna ulaganja, kako navodi u svojoj protutužbi i iskazu vršila nakon smrti supruga 2010. godine, time da se radilo o nužnim troškovima (zbog vlage u stanu, mijenjanje dotrajalih vodovodnih instalacija i kupaonice uslijed vlage i prodora vode, u druge stanove, uređenje terase i ploče iznad stana (zadnji stan u zgradi) zbog vlaženja i prokišnjavanja).

 

18. Imajući u vidu da je tužiteljica 2010. godine, kada je počela izvoditi radove u stanu, znala da je stan u postupku povrata vraćen bivšim vlasnicima i da je njezin pokojni suprug još 2008. podnio žalbu rješenja upravnog tijela od 31.12.2007., a i sama je podnijela žalbu (nakon smrti supruga 2010.) protiv dopunskog rješenja o povratu od 30.11.2010., koja žalba je pravomoćno odbijena rješenjem ministarstva, uprave od 3. travnja 2014., pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je tužiteljica u vrijeme vršenja spornih ulaganja u predmetni stan nakon smrti muža bila nepošteni posjednik, a nepošteni posjednik nema pravo retencije, odnosno nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu nadoknađeni troškovi za koje traži naknadu, već stvar mora vratiti bez odgode. Zato, nema mjesta primjeni odredbi o pravu zadržanja iz čl. 72-75 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO), kako to pogrešno smatra tužiteljica.  

 

19. Kako su ulaganja u nekretninu u suvlasništvu tuženika bila nužna i za samog vlasnika, tuženik je, razmjerno veličini svoga suvlasničkog dijela stana (3/9 dijela) u obvezi isplatiti tužiteljici dio troškova za izvršenja ulaganja temeljem odredbe čl. 165. st. 3. ZV u iznosu od 2.882,96 EUR/21.721,25 kn, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud, dok se preostali zahtijevani iznos, i prema ocjeni ovoga suda  ukazuje neosnovanim i pravilno je odbijen. Pogrešno žaliteljica smatra da je tuženik odgovoran za cijelu obvezu, jer se prema odredbi čl. 38. st. 2. ZV plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drugačije ne sporazumiju.

 

20. Imajući u vidu da se prema odredbi čl. 164. st. 5. ZV troškovi i vrijednost plodova obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, to zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice teku od presuđenja do isplate, kako je i odlučeno pobijanom presudom, dok je pravilno odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 23.9.2016. do 7.2.2023.

 

21. Pozivanje tuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-580/2007 od 29.8.2007., nije od utjecaja za ovaj postupak, jer se ne radi o činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao što je konkretna.

 

22. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbama čl. 154. st. 2. i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), a kako tužiteljica u žalbi određeno ne pojašnjava u čemu bi se sastojala nezakonitost navedene odluke, to njezina žalba u tom je pobijanom dijelu (toč. IV. izreke) nije osnovana.

 

23. I odluka kojom su stranke odbijene s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (toč. V. izreke) pravilna je i zakonita, a žalbe stranaka u tom pobijanom dijelu neosnovane.

 

24. U odnosu na toč. VI. izreke pobijane presude kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, uz obrazloženje da nije sudu predočila nikakve dokaze u tom pravcu, valja navesti da je tužiteljica u svojoj protutužbi (list 13 u predmetu P-399/16) tražila oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, no pritom nije obavijestila sud da je takav zahtjev podnijela po posebnim propisima. Naime, prema odredbi čl. 21. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13 i 98/19) podnositelj zahtjeva dužen je u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a rješenje kojim je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako podnositelj zahtjeva ne postupi u skladu sa st. 1. toga članka, da će sud provesti postupak radi naplate neplaćene sudske pristojbe prema odredbama zakona koje uređuju plaćanje sudskih pristojbi. Kako tužiteljica nije na prethodno opisani način tražila oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, to odluka pod toč. VI. pobijane presude nije dirana.  

 

24. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

 

 

U Zagrebu, 21. studenog 2023.

                                                                                                                                             Predsjednica vijeća:

                                                                                                        Jasenka Grgić, v.r.