Poslovni broj: Us I-495/2024-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja JS, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Darku Varnica, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, nakon održane neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3399, Urbroj: 522-4/1-1-2-24-6 od 30. siječnja 2024.

II.Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562-01/23-0601/0059, Urbroj: 2181/1-07-01-01/17-23-0005 od 29. rujna 2023.

III.Tužitelju JS, [adresa]., rođenom **.**.1967., OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje se od 01. travnja 2023. novi postotak oštećenja organizma srednjeg stupnja sa 30% oštećenja organizma, stalno, uslijed bolesti PTSP zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

IV.Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke III. izreke ove presude.

V.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.150,00 eur dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3399, Urbroj:

522-4/1-1-2-24-6 od 30. siječnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje. civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjek za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjek za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562- 01/23-0601/0059, Urbroj: 2181/1-07-01-01/17-23-0005 od 29. rujna 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem je točkom I. izreke odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1967., OIB: [osobni identifikacijski broj], priznati hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma, stalno, po osnovi PTSP, za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. Točkom II. izreke je određeno da ostaje na snazi rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Klasa: UP/II-562/06-1701/1808, Urbroj: 519-04/1-3- 10-12 od 17. svibnja 2010.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi navodi da osporavano rješenje pobija iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome navodi kronologija postupanja u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te se ističe da je dokumentacija u spisu nekritički sagledana. Navodi se naime da se u nalazu i mišljenju Žalbenog liječničkog vijeća od 25. siječnja 2024. ničim ne obrazlaže iz kojeg razloga je procijenjeno oštećenje organizma utvrđeno na 20% bez promjena, kada je od utvrđenja postotka oštećenja do spornog vještačenja proteklo preko 14 godina tijekom kojih godina je, a što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, drastično došlo do promjena u zdravstvenom stanju tužitelja uslijed čega se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Navedeni nalaz i mišljenje da se osporava jer da nije uzeta u obzir cjelokupna medicinska dokumentacija koja je u spisu prvostupanjskog tijela te da je predloženo istu po žalbi dostaviti vještacima Žalbenog liječničkog vijeća kako bi se provelo novo vještačenje. Nadalje se ističe da u konkretnom slučaju nije postupljeno sukladno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku te da je iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno kako isto nije u skladu sa člankom 98. stavak 5. istog Zakona. Tužitelj da se nije imao mogućnost očitovati na nalaze i mišljenje tijela vještačenja te, navodeći da sva relevantna dokumentacija nije uzeta u obzir, predlaže provesti dokaz medicinskim vještačenjem te saslušati tužitelja na sporne okolnosti. Tužbi je, između ostalog, priloženo gore navedeno osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, te tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi odnosno u podnesku od 16. prosinca 2024. predlaže da se osporavana rješenja ponište, da se tužitelj utvrdi hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata sa 30% oštećenja organizma za stalno uslijed bolesti PTSP zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 12. stavak 1. točka c), članka 181. stavak 1. te članka 173. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/2017, 98/2019, 84/2021, 156/2023 – dalje ZHBDR) te na nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562-02/23- 01/3399, Urbroj: 522-4/5-2-24-5 od 25. siječnja 2024. te se protivi zahtjevu za provođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, ističući da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem sudjeluju liječnici specijalisti, da je njihova ocjena istovjetna s ocjenom revizijskog vijeća, zbog čega da tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te da je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Ustrajanje tužitelja na izvođenju dokaza njegovim saslušanjem da nije svrsishodno te da nije jasno na koje okolnosti bi se isti saslušavao jer da je cjelokupna dokumentacija spisa, uključujući i medicinsku dokumentaciju, dostavljena nadležnom tijelu vještačenja koje da je pregledalo medicinsku dokumentaciju spisa, ratni put tužitelja i cjelokupnu dokumentaciju upravnog postupka, uz osobni pregled tužitelja, slijedom čega da navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te da je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Ističe se i da rješenje tuženika u potpunosti zadovoljava formu propisanu člankom 98. ZUP-a, a nalazi i mišljenja institucionaliziranih tijela da su poslužila kao valjana ocjena na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje. Tuženik da na Nalaz i mišljenje Vijeća, nakon postupka vještačenja, koji da je proveden u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika, primjenjuje materijalno pravo. Nadalje se navodi da tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća. Isti da se nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno da ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalazi i mišljenja ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnim. Slijedom navedenog rješenje tuženika od 30. siječnja 2024. smatra pravilnim i zakonitim te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5.Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu se u podnesku od 06. svibnja 2024. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

6.Tužitelj se u podnesku od 26. kolovoza 2024. očitovao na odgovor na tužbu navodeći da su navodi iz istog paušalni te se u bitnome poziva na tužbene navode.

7.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na ročišta za raspravu nije pristupao, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika odnosno njegovog opunomoćenika.

9.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika ustrajao u navodima tužbe te u dokaznim prijedlozima a po provedenom vještačenju je predložio zaključenje raspravljanja.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji dr. med. Mileni Pernat, spec. psihijatru te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke spora, kao suvišan za donošenje odluke u ovom sporu, obzirom da su u konkretnom slučaju sporne činjenice medicinske naravi o kojima tužitelj nema stručnih znanja. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelju rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Klasa: UP/II- 562/06-1701/1808, Urbroj: 519-04/1-3-10-12 od 17. svibnja 2010. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma od 01. kolovoza 2009., za stalno, po osnovi psihičke bolesti nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14.Nadalje proizlazi da je tužitelj dana 23. veljače 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP.

15.Prema odredbi članka 173. stavak 1. ZHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

16.Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

17.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.

18.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

19.Iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno:

-da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca sa 400 dana borbenog sektora (potvrda Ministarstva hrvatskih branitelja od 26. travnja 2023.) a prema ratnom putu od 09. lipnja 2006. je kao pripadnik postrojbe bio izložen brojnim psihofizičkim stresovima i naprezanjima, kao posljedici izravnih ugrožavajućih situacija kao što su neprijateljska granatiranja, pješački napadi, zasjede te ranjavanje i pogibija suboraca;

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po tužiteljevom zahtjevu, pribavilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća od 26. rujna 2023. prema kojem kod tužitelja postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma i to PTSP po T238b (Liste postotka oštećenja organizma – Lista I Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 118/21 – dalje Pravilnik)) te da oštećenje organizma iznosi 20% za stalno, uz obrazloženje da temeljem priložene medicinske dokumentacije, terapijskih intervencija i pregledom smatraju da nije došlo do pogoršanja iz kruga simptoma PTSP-a i da se radi o srednjem stupnju koji je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te da se i dalje ocjenjuje po T238b 20%, stalno;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem od 29. rujna 2023. zahtjev tužitelja odbijen, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci istog;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: žalbeno liječničko vijeće) od 25. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da kod tužitelja postoje bolesti kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma PTSP po T238b od 20%, stalno. Žalbeno liječničko vijeće svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je svoju ocjenu donijelo u skladu s ratnim putom i medicinskom dokumentacijom uz obavljeni osobni pregled tužitelja; da je tužitelj aktivni sudionik Domovinskog rata gdje je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, da je nalazom i mišljenjem DLP od 19. travnja 2010. ocjena 20% za stalno; da je u seriji nalaza psihijatra navedena dijagnoza PTSP uz TPO (pod MKB-10 šiframa F.43.1 i F.62); da recentni nalazi psihijatara ukazuju da ne postoji značajnija promjena smetnji iz kruga PTSP (detaljno analizirani u okviru kliničke slike terapijskih postupaka kao i dinamike javljanja psihijatra) u odnosu na raniju ocjenu revizijskog vijeća te je naglašeno da opis kliničke slike, dužina trajanja liječenja i sve prethodno navedeno, sukladno T238b, aktualno stvara oštećenje od 20% stalno. Iz zapisnika o vještačenju istog datuma je razvidno da je tužitelj izjavio da nije suglasan s iznesenim nalazom i mišljenjem jer smatra da mu pripada veći postotak (zapisnik o vještačenju od 25.siječnja 2024.);

-da je temeljem tako utvrđenog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 30. siječnja 2024. žalba tužitelja odbijena.

20.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća (koje je potvrdilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja) a time i zakonitost osporavanih rješenja.

21.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji dr. med. Mileni Pernat, spec. psihijatru.

22.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. med. Milene Pernat, spec. psihijatra, koje je kod ovoga suda zaprimljeno dana 12. studenog 2024., razvidno je da je ista pregledala medicinsku i drugu dokumentaciju (vrijeme provedeno na bojišnici, ratni put tužitelja) koja prileži spisu te da je izvršila i psihijatrijski pregled tužitelja (07. studenog 2024.). Iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da je sudska vještakinja uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju utvrdila da se tužitelj liječi psihijatrijski od 2001.godine, kada mu je prvi put postavljena dijagnoza PTSP pa do danas i to u Poliklinici za psihijatriju KBC Split, i Psihijatrijskoj ambulanti u Sinju, a svi pod dg. F 43.1 i F 32.2, uz terapiju antidepresiva, anksiolitika, neuroleptika i hipnotika, da je liječen u okviru Dnevne bolnice, Klinike za psihijatriju, KBC Split 7 puta i to 2005.. 2007., 2008., 2010., 2012., 2022, 2023., da mu je zbog pogoršanja psihičkog stanja na pregledu 5.5.2022. predloženo liječenje u sklopu Dnevne bolnice koje ne dovodi do stabilizacije ni poboljšanja. Nadalje, da je tužitelju u nalazu psihijatra od 25.08. 2022, a nakon završenog ciklusa u Dnevnoj bolnici, uz dg. F 43.1 i F 32.2 dijagnosticirana i Trajna promjena osobnosti što je i navedeno u nalazu psihologa od 27.10 2022. a što ukazuje na depresivnost i anksioznost u sklopu trajnih promjena osobnosti uslijed kronificiranog PTSP-a, što utječe na socijalno funkcioniranje i radnu učinkovitost, da od kraja 2022. do danas uz podizanje doze antidepresiva do maksimalnih dnevnih doza i dodavanje i mijenjanje antidepresiva, anksiolitika, hipnotika i neuroleptika u pokušaju stabilizacije psihičkog stanja, psihofarmakološke intervencije nisu rezultirale očekivanim pozitivnim rezultatom. Kako je već navedeno sudska vještakinja je izvršila i psihijatrijski pregled tužitelja te je u bitnome utvrdila da je tijekom odrastanja bio urednog razvoja, da je bez poteškoća završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, odslužio redovni vojni rok, da se oženio 1991. i dobio sina. Sudjelujući u postrojbama Hrvatske vojske bio je izložen brojnim traumatskim događajima, životno ugrožavajućim situacijama, svjedočio ranjavanju i pogibelji suboraca. U psihijatrijskom statusu je razvidno kako priča tiho, orijentiran u svim smjerovima, doima se potišten, nepovjerljiv, razočaran, psihomotorno je vrlo napet, inhibiran, reducirane gestikulacije, depresivnog je raspoloženja, slabije moduliranog afekta, emocionalno labilan, plačljiv, misaoni tijek je osiromašen, sa zaporima, sadržajno prisutne depresivne misli, realitetna problematika vezana za bolest supruge, negativne anticipacije budućnosti, reduciranih je nagonsko voljnih dinamizama, ambitendentan, pasivno agresivan, sniženih interesa i inicijative, jednostavnije strukturirane osobnosti, ne doživljava obmane osjetila, intelektualne sposobnosti doimaju se prosječnima, urednog je pamćenja, hipotenacitetne pažnje, izražene smetnje koncentracije, prisutne smetnje usnivanja i prosnivanja s košmarnim snovima, aktualno brine o supruzi koja je na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama nepokretna, osjeća se usamljeno, napušteno, zaboravljen od svih, boji se za ishod liječenja, budućnost, egzistenciju. Navodi se i da tužitelj tijekom intervjua iznosi čitav niz simptoma u vidu smetnji usnivanja i prosnivanja, sanjanja traumatskih događaja iz rata, sjećanja na traume. pojačanu uzbuđenost, ali ne želi detaljnije ulaziti u priču, nepovjerljiv je. Tijekom intervjua, dok iznosi ratne traumatske događaje i spominje sahranu suborca postaje emocionalno labilan, vegetativno pobuđen, briše suze. Također izbjegava pričati o traumama, izbjegava mjesta, ljude i sve što bi ga moglo prisjetiti na traumu. Sudska vještakinja smatra da navedeni simptomi i znaci ukazuju na postojanje Posttraumatskog stresnog poremećaja uzrokovanog ratom. Također se tijekom intervjua doznaje za sklonost svakodnevnoj konzumaciji alkohola, povlačenje iz socijalnih relacija, preosjetljivost u odnosima s drugim ljudima a što ukazuje na značajke Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih događaja. Ne uspijeva ostvariti socijalne veze, zakazuje u socijalnom funkcioniranju a što ukazuje na postojanje PTSP, Depresije i Trajnih promjena osobnosti te simptomatski alkoholizam koji su nastupili u svezi s Domovinskim ratom. Vještakinja ističe da je depresivni poremećaj najčešći komorbiditet PTSP-a, te postojeća iscrpljenost uslijed životnih poteškoća je u uskoj vezi i proizlazi iz PTSP i Trajnih promjena osobnosti koji su nastupili kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Uz ambulantni tretman, propisanu psihofarmakološku terapiju koja se stalno mijenjala, psihoterapije u grupi suboraca ne uspijeva se postići stabilizacija psihičkog stanja. Sudska vještakinja zaključno smatra da je kod tužitelja nastupilo pogoršanje i promjene u zdravstvenom stanju, unatoč suradljivosti u liječenju, uslijed dijagnoze trajnih promjena osobnosti a koja je nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te smatra da kod tužitelja postoji PTSP srednje teške forme i iznosi 30% trajno prema T238b Liste oštećenja organizma.

23.Tužitelj je u podnesku od 16. prosinca 2024. u bitnome naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

24.Tuženik je uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda 20. veljače 2024. dostavio očitovanje Žalbenog liječničkog vijeća od 13. prosinca 2024. na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. med. Milene Pernat. U svom očitovanju Žalbeno liječničko vijeće navodi da se u nalaz vještakinje Pernat spominje termin neuroleptici koji se više ne koristi u psihijatrijskoj terminologiji te da se spominje da su JS ordinirane maksimalne doze antidepresiva, što da nije točno, a osim toga se ističe da je dijagnozu Trajnih promjena ličnosti vijeće viših vještaka vrednovalo u svom nalazu od 25.1.2024. Stoga da se ne radi o nekoj novoj dijagnozi nego dijagnozi koja je usko vezana uz kronični PTSP. Nadalje, psihijatrica Pernat da navodi pogoršanje, ali da ne elaborira kliničku sliku kao niti dinamiku smetnji koje bi verificirale psihičko pogoršanje. Ističe se i to da Žalbeno liječničko vijeće smatra bitnim naglasiti da psihijatrica Pernat nije član liječničkih vijeća za ocjenu HRVI te da u svojoj praksi niti ne procjenjuje stupanj oštećenja organizma branitelja u postupku dobivanja HRVI. Zaključno se navodi da Žalbeno liječničko vijeće u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 25.1.2024.g. te smatra kako je oštećenje temeljem PTSP-a u iznosu 20% (za stalno) jedina ispravna ocjena za branitelja JS.

25.Sudska vještakinja dr. med. Milena Pernat, spec. psihijatar je u svom očitovanju odnosno dopunskom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovoga suda dana 12. veljače 2025., a vezano za prigovore na njen nalaz i mišljenje iz očitovanja Žalbenog liječničkog vijeća, navela u bitnome da je upotrijebila krivi „stari" naziv neuroleptici za tipične antipsihotike I generacije - antagoniste D2 receptora, no smatra da taj naziv i nije sporan u postupku vještačenja. Nadalje je navela da je doza escitaloprama propisana 22.12.2022., 16.02.2023., 13.04.2023., 22.05.2023.. 24.08.2023. iznosila 2 tablete od 10 mg što ukupno iznosi 20 mg na dan i doza mirtazapina od 45 mg te da su navedene doze propisane kao maksimalne dnevne doze u HALMED-ovim uputstvima nacionalnoj agenciji za lijekove i medicinske proizvode Republike Hrvatske zadužene za postupke odobravanja i praćenja lijekova te evidenciju i praćenje medicinskih proizvoda koji se stavljaju u promet na hrvatsko tržište te da su iste te maksimalne doze navedene i u knjizi Klinička psihofarmakologijia autorica prof.dr.sc. JSK i izv.prof.dr.sc. RS. Nadalje navodi da su možda klinička iskustva o većim dozama od HALMED-ovih propisa u Klinici za psihijatriju KBC Zagreb pokazala učinkovitije djelovanje navedenih antidepresiva, ali da ju je njeno dugogodišnje radno iskustvo u Ministarstvu pravosuđa naučilo da su maksimalne doze samo one koje su zakonski propisane određenim odredbama i propisima. Iz gore navedenog, tj. iz prethodnih nalaza kolega psihijatara Klinike za psihijatriju KBC Split da proizlazi kako je tužitelj u pogoršanoj fazi bolesti koja se nije uspjela stabilizirati navedenim dozama kao ni promjenom lijekova, a što je i evidentno u anamnezi i psihičkom statusu prilikom pregleda tužitelja dana 7.11.2024. Sudska vještakinja ne spori da nije član niti jednog liječničkog vijeća za ocjenu J, no, ističe da je odlukom Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 13.06.2013. tužitelju dodijeljeno 30% HRVI, čiji je član komisije bio prof.dr.sc. ZS, dragovoljac Domovinskog rata, načelnik saniteta 114.brigade HV i 6.operativne zone Split te višegodišnji član liječničkih povjerenstava za određivanje stupnja HRVI. Nadalje navodi da možda nema osobnog iskustva u procjeni stupnja oštećenja organizma branitelja u postupku dobivanja HRVI, ali da je svjedočila kao specijalistica psihijatrije raznim stanjima i situacijama u liječenju osoba s ratnim PTSP-om kod vojnih i civilnih osoba radeći u odjelu i ambulanti Klinike za psihijatriju KBC Split, a nažalost i kao liječnik Zatvora u Splitu i Šibeniku. Nadalje, navodi da je svoj nalaz i mišljenje izradila uvidom u cjelokupni spis, medicinsku dokumentaciju, a što je najrelevantnije i na osnovi pregleda pacijenta, uvijek se konzultirajući sa svojom mentoricom prof.dr.cs. TS, voditeljicom Regionalnog centra za PTSP koja je uvijek dostupna za pomoć, savjet i suradnju.

26.Navedeni dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje je uredno dostavljen strankama ovog spora te su pozvane da se na isto očituju. No, tuženik se nije ni na koji način očitovao niti je predložio izvođenje daljnjih dokaza na sporne okolnosti (npr. vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku, saslušanje žalbenog liječničkog vijeća i sl.). Štoviše tuženik odnosno njegov opunomoćenik nije pristupio ni na ročište za raspravu održano dana 16. travnja 2025., iako uredno pozvan, niti je svoj izostanak opravdao.

27.Ovaj sud nalaz i mišljenje kao i dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. med. Milene Pernat, iz kojeg, po ocjeni ovoga suda, jasno proizlazi da je kod tužitelja kod tužitelja nastupilo pogoršanje i promjene u zdravstvenom stanju, unatoč suradljivosti u liječenju, te da kod istog postoji PTSP srednje teške forme i iznosi 30%, trajno, prema T238b Liste oštećenja organizma, koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, sukladno mjerodavnim odredbama ZHBDR i Pravilnika. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje te dopuna istog je jasno i vrlo detaljno obrazložen te je u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom koja prileži spisu ovog upravnog spora odnosno spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Naime, ovdje valja imati u vidu nespornu činjenicu da je tužitelju rješenjem nadležnog upravnog tijela od 17. svibnja 2010. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma od 01. kolovoza 2009., za stalno, po osnovi psihičke bolesti nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Iz podataka spisa je razvidno da se tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 08. srpnja 2013. priznaje od 01. lipnja 2013. HRVI iz Domovinskog rata IX. skupine sa 30% oštećenja organizma, stalno, uslijed bolesti PTSP zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske temeljem nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog povjerenstva (a na što ukazuje i sudska vještakinja za psihijatriju dr. Pernat), međutim, drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je utvrdilo da kod tužitelja oštećenje organizma uslijed bolesti PTSP i nadalje iznosi 20% stalno, radi čega je drugostupanjskim rješenjem od 23. listopada 2013. poništeno prvostupanjsko rješenje od 08. srpnja 2013. i zahtjev tužitelja odbijen. Dakle, prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je još 2013. smatralo da je kod tužitelja došlo do pogoršanja bolesti te je istom utvrđeno 30% oštećenja organizma, stalno, uslijed bolesti PTSP. Stoga su, po ocjeni ovoga suda, neprihvatljivi navodi iz očitovanja žalbenog liječničkog vijeća od 13. prosinca 2024. koje se odnosi na stručne kvalifikacije stalne sudske vještakinje dr. Pernat. Nadalje, činjenica je i to da, a kako to jasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje te medicinske dokumentacije, da se tužitelj nastavio liječiti, da su mu doze antidepresiva tijekom vremena povećavane do maksimalne dnevne doze, no, to nije polučilo rezultate već je tužitelj u pogoršanoj fazi bolesti koja se nije uspjela stabilizirati navedenim maksimalnim dozama kao ni promjenom lijekova, a što je i evidentno u anamnezi i psihičkom statusu prilikom pregleda tužitelja dana 7. studenog 2024., a što je sve sudska vještakinja detaljno pojasnila u svom nalazu i mišljenju. S druge strane nalazi i mišljenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja, po ocjeni ovoga suda, nisu potpuni, jasni niti dovoljno obrazloženi i ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja (članak 19. stavak 1. Pravilnika). Žalbeno vijeća ni u svom očitovanju na nalaz i mišljenje sudske vještakinje za psihijatriju Milene Pernat nije detaljnije obrazložilo i dopunilo svoj nalaz i mišljenje od 25. siječnja 2024., već je, dovodeći bez valjanog razloga u sumnju stručne kvalifikacije sudske vještakinje, ostalo kod svog nalaza i mišljenja.

28.Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu iz kojeg jasno proizlazi da je kod tužitelja nastupilo pogoršanje i promjene u zdravstvenom stanju te da kod istog postoji PTSP srednje teške forme i iznosi 30%, stalno, prema T238b Liste oštećenja organizma (Lista I Pravilnika), koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje vezano za pogoršanje tužiteljevog psihičkog oboljenja nije potpuno i pravilno utvrđeno.

29.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo poništiti predmetno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje te tužitelju od 01. travnja 2023. (članak 175. ZHBDR-a) priznati novi postotak oštećenja organizma od 30%, stalno, s osnova PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a kako je to i odlučeno pod točkama I., II., III. i IV. izreke ove presude.

30.Tužitelj je zatražio i trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.650,00 eur.

31.Obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu istome je temeljem članka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., 46, 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) kao opravdan valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu od 28. kolovoza 2024. te 16. travnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju što iznosi 3.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 750,00 eur ukupno iznosi 3.750,00 eur. Nadalje, tužitelju je kao opravdane valjalo priznati i troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eur (kako je to isti i zatražio) tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 4.150,00 eur. Međutim, nije osnovan zatraženi trošak za sastav podneska od 28. studenog 2024. te od 16. prosinca 2024. (pogrešno u popisu troška navedeno 17.12.2024.) obzirom da ti podnesci ne sadržavaju nikakva činjenična niti pravna razlaganja. Slijedom navedenog je odlučeno kao pod točkom V. izreke rješenja.

U Splitu, 13. svibnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku, putem opunomoćenika,

-u spis.