Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-504/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv 1. tuženice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženice ŽT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić- Biscuoli, odvjetniku u Puli, Ciscuttijeva 2 i 4. tuženice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Juričan, odvjetnik u Varaždinu, B. Radića 28/III, radi isplate, odlučujući o žalbi 1., 2. i 3. tuženica te o žalbi 4. tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-159/2024-20 od 9. kolovoza 2024., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-159/2024-27 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženice IT, 2. tuženice JT i 3. tuženice ŽT, kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-159/2024-20 od 9. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-159/2024-27 od 6. prosinca 2024., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženicama da tužitelju solidarno isplate iznos od 51.350,00 eura zajedno s ugovornim kamatama po stopi od 5% godišnje tekućim od 18. prosinca 2008. do 18. lipnja 2009., a nadalje do isplate sa zateznim kamatama koje se u razdoblju od 19. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. . pa do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 31. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u odluci o naknadi parničnih troškova pod točkom II. izreke.

II. Odbija se žalba 4. tuženice UT, kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-159/2024-20 od 9. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-159/2024-27 od 6. prosinca 2024., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo 4. tuženici da tužitelju solidarno s preostalim tuženicama isplati iznos od 51.350,00 eura zajedno s ugovornim kamatama po stopi od 5% godišnje tekućim od 18. prosinca 2008. do 18. lipnja 2009., a nadalje do isplate sa zateznim kamatama koje se u razdoblju od 19. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. . pa do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 31. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u odluci o naknadi parničnih troškova pod točkom II. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 159/2024-20 od 9. kolovoza 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P- 159/2024-27 od 6. prosinca 2024., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje, preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, do pet postotnih poena, i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženicama naloženo da tužitelju solidarno isplate na dosuđeni iznos glavnice od 51.350,00 eura, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje, zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope preko tri postotnih poena, do pet postotnih poena.

IV. Odbija se zahtjev 4. tuženice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Nalaže se tuženicima IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KT [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate solidarno tužitelju FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 51.350,00 EUR, zajedno sa ugovorenom kamatom po stopi od 5% godišnje tekućom od dana 18.12.2008. do 18.06.2009., a nadalje sa zakonskom zateznom kamatom koja se u razdoblju od dana 19.06.2009. do dana 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicama da solidarno tužitelju naknade parnične troškove u iznosu od 12.374,02 eura, u roku 15 dana.".

2. Protiv dijela navedene presude žalbu podnose 1. 2. i 3. tuženice zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žali se i 4. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku zajedno s pripadajućim PDV-om u iznosu od sveukupno 1.562,50 eura.

4. Žalba 1. 2. i 3. tuženice te žalba 4. tuženice su djelomično osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženice u žalbi posebno upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno (u dijelu odluke o stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa nadalje).

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja, kao zajmodavca, za isplatom iznosa od 51.350,00 eura, koji potražuje od tuženica, kao nasljednica zajmoprimca, prvotno utuženog GT, supruga 1. tuženice i oca 2., 3. i 4. tuženica, za kojeg tvrdi da mu je pozajmio navedeni iznos.

8. Na temelju rezultata provedenog postupka i činjenica utvrđenih na temelju svih izvedenih dokaza po prijedlogu stranaka, pozivom na odredbu čl. 499. st. 1. i 500. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), u svezi s odredbama čl. 29. st. 1. i 220. ZOO-a te pozivom na odredbe čl. 129. i 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), rukovodeći se time da je tužitelj pravnom predniku tuženica, HT, **.**.2008. pozajmio iznos od 51.350,00 eura na rok od 6 mjeseci, koji pozajmljeni iznos se NT temeljem sklopljenog Ugovora o zajmu obvezao vratiti do 18. lipnja 2009., uz ugovorne kamate po stopi od 5% godišnje tekuće od 18. prosinca 2008. pa do isplate, a koji pozajmljeni iznos NT nije vratio u ogovorenom roku, s time da je u pismu od 23. ožujka 2015., pisano priznao tužitelju zastarjelu obvezu iz Ugovora o zajmu od 17. prosinca 2008., čime sud prvog stupnja takvo pisano priznanje zastarjele obveze cijeni odricanjem od zastare i slijedom toga prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev, obvezujući tuženice, kao zakonske nasljednice iza pok. GT, koje za njegove dugove odgovaraju solidarno do visine naslijeđene imovine te odlučuje kao u izreci pobijane presude pod točkom I.

9. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i to prije svega uvidom u presliku Ugovora o zajmu od 17. prosinca 2008. na iznos od 51.350,00 eura (na kojem je istoga dana ovjeren potpis GT po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-12290), preslike pisma GT tužitelju od 23. ožujka 2015. te iskaza tužitelja, utvrdio da je tužitelj pravnom predniku tuženica, HT, **.**.2008. pozajmio iznos od 51.350,00 eura na rok od 6 mjeseci, koji pozajmljeni iznos se NT obvezao tužitelju vratiti sukladno sklopljenom Ugovoru o zajmu od 17.prosinca 2008., do 18. lipnja 2009., uz ugovorne kamate po stopi od 5% godišnje tekuće od 18. prosinca 2008. pa do isplate.

10. Na temelju iskaza tužitelja i sadržaja pisma GT od 23. žujka 2015. (poslanog tužitelju preko pošte preporučenom pošiljkom 24. ožujka 2015.), sud prvog stupnja je utvrdio i to da prednik tuženica nije tužitelju vratio pozajmljeni iznos do ugovorenog roka, već da mu je u pismu od 23. ožujka 2015. priznao zastarjelu obvezu povrata zajma u iznosu od 51.350,00 eura, s ugovornim kamatama od 5% godišnje, obvezujući se i nadalje zajam tužitelju vratiti.

11. Na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Štefice Deuš, dr.med. psihijatar, sud prvog stupnja je utvrdio da je NT na dan 23. ožujka 2015., kada je napisao pismo tužitelju u kojem je priznao zastarjelu obvezu povrata zajma, bio sposoban za rasuđivanje, u koje vrijeme je bio dobrog tjelesnog i psihičkog stanja.

12. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je i to da je NT umro **.**.2016., tijekom trajanja ovoga sudskog postupka, nakon čije smrti je ovaj postupak nastavljen po tuženicama kao njegovim zakonskim nasljednicama, s time da je nakon smrti GT vođen ostavinski postupak koji još nije pravomoćno okončan, uvidom u koji ostavinski predmet poslovni broj O-2141/2016 je sud prvog stupnja utvrdio da je isti prekinut rješenjem O-2141/16-30 od 4. svibnja 2018. kojim su 1., 2. i 3. tuženice, kao oporučne nasljednice pok. ostavitelja, upućene da pokrenu parnicu protiv 4. tuženice, kćeri pok. GT i njegove zakonske nasljednice, radi utvrđenja da je zakonska nasljednica UT namirena u svom nužnom dijelu, s time da je 1. tuženica upućena na pokretanje parnice protiv 4. tuženice i radi utvrđenja da ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. GT, koje parnice su pokrenute, ali također nisu pravomoćno okončane.

13. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća u potpunosti i ovaj drugostupanjski sud jer je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve važne i odlučne činjenice, pravilno utvrdio da je prednik tuženica od tužitelja pozajmio iznos od 51.350,00 eura, koji iznos se tužitelju obvezao vratiti do 18. lipnja 2009., uz ugovorne kamate po stopi od 5% godišnje tekuće od 18. prosinca 2008. pa do isplate, koji iznos su tuženice, kao zakonske nasljednice iza pok. zajmoprimca, sukladno odredbi čl. 499. st. 1. ZOO-a te čl. 129. i 139. ZN-a, dužne solidarno isplatiti tužitelju.

14. Spornim se po žalbi 1., 2. I 3. tuženica u žalbenom stupnju postupka ukazuje obveza tuženica na vraćanje pozajmljenog iznosa, s obzirom na činjenicu da ostavinski postupak iza pok. GT još nije pravomoćno okončan, pri čemu tvrde da je nepoznata i visina vrijednosti naslijeđene imovine svake od njih, s time da žalbenim navodima upiru i na pogrešan zaključak suda prvog stupnja po kojem kao nesporan uzima iznos pozajmice od 51.350,00 eura, dok da iz priložene dokumentacije nije jasno koji je točan iznos pozajmice i u kojoj valuti.

15. Po žalbi 4. tuženice, u žalbenom stupnju postupka ukazuje se također spornim iznos predmetne pozajmice te pozajmica uopće, pri čemu navedena tuženica žalbenim navodima prigovara nalazu i mišljenju vještakinje Štefice Deuš, dr.med. psihijatra, prigovarajući i zaključku suda prvog stupnja po kojem cijeni da je ona zakonska nasljednica iza pok GT, s obzirom na to da ostavinski postupak iza pok. GT još nije pravomoćno okončan, pa tvrdi da je neizvjesno je li ona namirena u svom nužnom dijelu ili nije te da je neizvjesna i visina naslijeđene imovine, a zavisno od toga, ima li ona status nasljednice, prigovarajući ujedno i pogrešnoj odluci u dijelu određenja kamatne stope za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje.

16. Prema odredbi čl. 499. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženica, sud prvog stupnja je temeljem izvedenih dokaza pravilno utvrdio sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu, pravilno se rukovodeći sadržajem navedenog Ugovora o zajmu, kao i sadržajem pisma GT od 23. ožujka 2015. te sadržajem i dva druga Ugovora o zajmu (od 4. travnja 2008. i 20. svibnja 2008.), vjerodostojnost koje pisane dokumentacije je sud prvog stupnja pouzdano utvrdio, rukovodeći se i ničim osporenim iskazom tužitelja koji je potvrdio sadržaj pisane dokumentacije, iz kojih izvedenih dokaza neupitnim slijedi da su predmetnom Ugovoru o zajmu od 17. prosinca 2008., prethodila dva ranija ugovora o zajmu sklopljena između istih ugovornih strana (Ugovor o zajmu od 4. travnja 2008. kojim je predniku tuženica pozajmljen iznos od 30.000,00 eura s kamatama po stopi od 5% godišnje tekućim od primitka zajma 4. travnja 2008. pa do isplate, s rokom povrata najkasnije do 4. listopada 2008. te Ugovor o zajmu od 20. svibnja 2008. kojim je predniku tuženica pozajmljen iznos od 10.000,00 eura s kamatama po stopi od 5% godišnje tekućim od primitka zajma pa do isplate, s rokom vraćanja najkasnije do 29. studenog 2008.), koje pozajmljene iznose NT nije vratio u ugovorenim rokovima, što je dovelo do sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu 17. prosinca 2008., kojim su ugovorne strane stavile izvan snage oba ranija ugovora o zajmu te predmetnim Ugovorom obuhvatile potraživanja iz ranije sklopljenih ugovora o zajmu, na koji način su utvrdile da pozajmljeni iznos iznosi 51.350,00 eura, ugovorivši povrat navedenog iznosa također s kamatama po stopi od 5% godišnje tekućim od dana primitka zajma 18. prosinca 2008. pa do isplate, s rokom vraćanja najkasnije do 18. lipnja 2009.

18. Utoliko su neosnovani i u suprotnosti sa sadržajem spisa i izvedenim dokazima, žalbeni prigovori tuženica kojima osporavaju spornu pozajmicu u utvrđenom iznosu od 51.350,00 eura, pa tako i žalbeni prigovori 4. tuženice kojima upire na to da iz priležeće dokumentacije u spisu nije jasno koji je točan iznos pozajmice i u kojoj valuti.

19. Također, neosnovani su i žalbeni navodi 4. tuženice kojima tek sada u žalbi iznosi prigovore na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Štefice Deuš, dr.med. psihijatra (temeljem kojeg je sud prvog stupnja utvrdio da je NT na dan 23. ožujka 2015., kada je napisao pismo tužitelju u kojem je priznao zastarjelu obvezu povrata zajma, bio sposoban za rasuđivanje), imajući u vidu da tijekom postupka na nalaz i mišljenje navedene vještakinje nije imala primjedbi, s time da je isti nalaz sud prvog stupnja ocijenio objektivnim, argumentiranim i izrađenim u skladu s pravilima struke te ga je u cijelosti prihvatio, pri čemu je pisani nalaz i mišljenje vještakinja i usmeno obrazložila na ročištu od 24. lipnja 2024. (list 223-225 spisa). Stoga, izneseni žalbeni navodi kojima 4. tuženica nalazu i mišljenju navedene vještakinje suprotstavlja nalaz i mišljenje dr. CT rađenog za privatne svrhe po narudžbi prednika tuženica (list 60-62 spisa), ne dovode u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda kojom je, prije svega prihvatio u cijelosti takav nalaz i mišljenje (koji je vještakinja sačinila na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju prednika tuženica), a potom, na temelju tako prihvaćenog nalaza i mišljenja, ocijenio da je NT na dan 23. ožujka 2015., kada je napisao pismo tužitelju u kojem je priznao zastarjelu obvezu povrata zajma, bio sposoban za rasuđivanje.

20. Dakle, u konkretnoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je vještačenje provedeno u skladu s pravilima struke, a vještakinja je za svoje zaključke dala jasne i prihvatljive razloge, koji nalaz i mišljenje vještakinje žaliteljica nije dovela u sumnju drugačijom ocjenom toga dokaza, pa stoga, imajući u vidu i činjenice koje je sud prvog stupnja utvrdio preostalim izvedenim dokazima, nisu osnovani žalbeni prigovori žaliteljice izneseni u tom pravcu.

21. Budući da prednik tuženica, kao zajmoprimac, tužitelju nije vratio pozajmljeni iznos zajma do ugovorenog roka, koji rok je prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda protekao do 18. lipnja 2009., slijedi da su tuženice kao zakonske nasljednice zajmoprimca, u obvezi pozajmljeni iznos vratiti tužitelju i to zajedno s ugovornim kamatama za razdoblje do 18. lipnja 2009., a nakon toga, za razdoblje do isplate, zajedno sa zateznim kamatama, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

22. Pri tome, tuženice neosnovano žalbenim navodima osporavaju svoju obvezu na vraćanje pozajmljenog iznosa, s tvrdnjom da ostavinski postupak iza pok. GT još nije pravomoćno okončan te da je visina vrijednosti naslijeđene imovine svake od njih nepoznata.

23. Naime, što se tiče pravnog položaja sunasljednika (a u konkretnom slučaju su tuženice kao supruga i kćeri pok. GT, kao njegove zakonske nasljednice, ujedno i sunasljednice), u pogledu naslijeđenih dugovanja, svaki od sunasljednika ostaviteljev je nasljednik, pri čemu su na svakog pojedinog sunasljednika prešle sve one obveze koje su preostale nakon ostaviteljeve smrti, tako da je ostaviteljeva obveza, umjesto na jednog nasljednika, prešla na sve sunasljednike, pa u pogledu svake obveze postoji zajednica nasljednika kao sudužnika, neovisno o tome jesu li ostavinska imovina i nasljednici ostavitelja utvrđeni pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, ili ne, imajući u vidu da iz odredbe čl. 139. st. 4. ZN-a, jasno proizlazi da kad ima više nasljednika, da oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

24. Dakle, iz odredbe čl. 139. st. 4. ZN-a proizlazi da obveze ostavitelja postaju solidarne obveze svih sunasljednika, pri čemu solidarnost koja po zakonu postoji između sunasljednika kao dužnika, ne ukida granicu odgovornosti svakog pojedinog od njih.

25. Ovdje je potrebno naglasiti i to da je odredbom čl. 139. st. 2. ZN-a propisano da na vrijednost naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova, sud pazi samo na prigovor nasljednika, pri čemu tuženice, osim u podnesenim žalbama na rješenje o nastavku ovoga postupka koji je bio prekinut zbog smrti GT, a koje žalbe su odbijene (list 190-191 spisa), u tom pravcu nisu iznosile konkretne prigovore, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, pa time niti dokazivale da predmetni dug njihovog prednika prelazi vrijednost naslijeđene imovine svake od njih, čime su propustile svoj opseg odgovornosti za dugove svoga prednika ograničiti navedenim prigovorom, s time da je tužitelj, s druge strane, dokazivao vrijednost ostavinske imovine iza pok. GT, dostavljanjem elaborata procjene vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem u veljači 2012., koji je izradio stalni sudski vještak Marijan Brnić 11. prosinca 2014. za potrebe drugog postupka, iz kojeg proizazi da je kao vlasnik navedene nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), upisan NT u 1/1 dijela te da je tržišna vrijednost te nekretnine 833.000,00 eura, koju utvrđenu vrijednost nekretnine tuženice tijekom ovoga postupka nisu osporavale, pa kada bi se i prihvatio žalbeni navod 4. tuženice da navedena nekretnina ne bi u cijelosti ulazila u ostavinsku imovinu ostavitelja, već samo ½ njezina dijela, i u tom slučaju bi polovina njezine vrijednosti daleko premašivala iznos ostaviteljevog duga, čime se ukazuju neosnovanima i žalbeni navodi kojima ista tuženica upire na to da utvrđena vrijednost nekretnine sa stanjem u veljači 2012., ne može biti relevantna za procjenu njezine vrijednosti za potrebe ovoga postupka, jer sama tuženica u ovom postupku suprotno nije dokazivala.

26. U tom konteksu, suprotno žalbenim navodima 4. tuženice, ista kao zakonska nasljednica zajmoprimca (koja se nije odrekla od nasljedstva), odgovara za dugove svoga prednika solidarno s njegovim oporučnim nasljednicima, ovdje 1., 2. i 3. tuženicama.

27. Pravilno je, stoga, postupio prvostupanjski sud kada je tuženicama naložio solidarno isplatiti tužitelju iznos od 51.350,00 eura, kao i isplatu ugovornih i zateznih kamata na taj iznos.

28. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi 4. tuženice kojima prigovara pogrešnoj odluci suda prvog stupnja u dijelu određenja kamatne stope na dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje (jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava), pri čemu se u konkretnom slučaju radi o pogrešnoj primijeni materijalnog prava, konkretno pogrešnoj primjeni odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 156/22) te čl. 1. Zakona o izmjenama dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 155/23), na koju pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa se u tom dijelu cijeni osnovanim i žalba 1., 2. i 3. tuženica.

31. Stoga, odluka o stopi zateznih kamata za razdoblje do 31. prosinca 2022., određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, temeljem Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 114/22 i 155/23), u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 156/22).

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, obje žalbe tuženica odbiti kao djelomično neosnovanima i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženicama da tužitelju solidarno isplate iznos od 51.350,00 eura zajedno s ugovornim kamatama po stopi od 5% godišnje tekućim od 18. prosinca 2008. do 18. lipnja 2009., a nadalje do isplate sa zateznim kamatama koje se u razdoblju od 19. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. . pa do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 31. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), te temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na stopu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje i slijedom toga odbiti dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje, preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, do pet postotnih poena.

30. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2 ZPP-a.

31. S obzirom na to da je navedenom preinakom odlučeno samo o zahtjevu koji se tiče sporednih potraživanja, dok nije preinačena odluka o glavnoj stvari, slijedi da takvom preinakom nije promijenjen uspjeh stranaka u parnici, tako da je valjalo potvrditi odluku o troškovima parničnog postupka, kojima tuženice žalbenim navodima određeno niti ne prigovaraju, pri čemu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

32. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., II. i III.

33. 4. tuženici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je sa žalbom uspjela samo u dijelu koji se tiče sporednih potraživanja (čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš