REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4988/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja KŠ iz [adresa], državljanin Sirijske Arapske Republike, kojeg zastupaju opunomoćenici Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13 i Matko Ostoić, odvjetnik iz Zagreba, Nova Ves 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/7697, URBROJ: 511-01-212-24-15 od 25. listopada 2024. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV Odbija se zahtjevu tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora za zastupanje putem odvjetnika Matka Ostoića.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Sirijske Arapske Republike, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je izjavio i dokazao da je dobio poziv za vojsku u Sirijskoj Arapskoj Republici. Ističe da navedeni poziv za vojsku znači poziv za sudjelovanje u ratu jer je država u ratu, odnosno u građanskom ratu. Također navodi da je iskazao da je po vjeroispovijesti musliman sunit i da je zbog rata u Siriji nastao vjerski odnosno sektaški sukob između zaraćenih stana. Navodi da da bi povratkom u Siriju bio mućen ili ubijen te s obzirom na stanje u Siriji nije jasno kome bi se trebao javiti u vojsku i navodno odsluženje vojnog roka, a sve vezano uz sadašnju situaciju u kojoj su pripadnici bivše organizacije Al Qaeda sada osvojili sve glavne gradove u Siriji, pa tako i [adresa] te da su navedeni bivši pripadnici navedene organizacije priznati od strane zemalja Europe kao legitimni nositelji vlasti. Navodi da postoji opasnost da bi povratkom u Siriju bio ili mučen ili ubijen od strane jedne ili druge zaraćene strane, a koja je u sukobu sa sunitima. Navodi da nije jasno koja zaraćena strana kontrolira Siriju i ulaze u zemlju, a preko kojih bi se trebao vratiti. Ističe da je općepoznato da se ne zna tko kontrolira državu jer su se, osim unutarnjih zaraćenih strana, umiješale i Republika Turska i Republika Izrael. Stoga smatra da se ne može zaključiti da mu život i ljudska prava kao i vjerska prava nisu ugrožena te da ne postoji opasnost od progona i gubitka života. Također navodi da su mu vojna knjižica i poziv za vojsku ostali u Libanonu gdje je boravio neko vrijeme i gdje ih je ostavio zbog straha i bježeći od diktatorskog režima. Navodi da zbog toga što je musliman sunit nije bio u mogućnosti pristupiti Iranskoj revolucionarnoj gardi jer su njezini pripadnici šijitske vjeroispovijesti, a kako bi bio oslobođen služenja obveznog vojnog roka. Navodi da je sirijska mreža za ljudska prava objavila da je od početka sukoba 2011. ubijeno više od 200 000 civila dok ih je 13.000.000 raseljeno po cijelom svijetu, a što govori o brutalnosti režima zbog kojeg i kod njega postoji osnovani strah od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde. Navodi kako tuženik nije utvrđivao živi li mu tko od obitelji u Republici Hrvatskoj. Napominje da mu očuh, majka i sestra žive u [adresa]. Očuh od 1971. i ima hrvatsko državljanstvo, u međuvremenu mu je i majka dobila hrvatsko državljanstvo, a sestra ima boravak u Republici Hrvatskoj.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć koju mu je u ovom sporu pružao Stjepan Babić i to za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznos od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura. Također traži trošak za zastupanje putem odvjetnika Matka Ostoića i to za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je u konkretnom slučaju izveo i ocijenio sve potrebne dokaze te potpuno i točno utvrdio činjenično stanje. Navodi da izbjegavanje služenja vojnog roka ne predstavlja proganjanje u smislu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te da tužitelj nije dokazao da je diskriminiran po tom pitanju niti da je navedena diskriminacija prerasla u proganjanje. Ističe da je naveo sve relevantne izvore na kojima je temeljio procjenu vjerodostojnosti tužiteljevog zahtjeva, a koji su svi navodili deeskalaciju napetosti u Siriji unazad nekoliko godina. Međutim, posljednja zbivanja u zemlji podrijetla tužitelja dramatično su promijenila geopolitičku sliku Sirijske Arapske Republike, prema kojoj je dugogodišnji režim predsjednika KŠC srušen, a smatralo ga se odgovornim za milijune raseljenih i izbjegličku krizu u svijetu bez presedana. Poziv na služenje vojnog roka koji je tužitelju izdan od strane srušenog režima više nije aktualan s obzirom da trenutni režim uvodi potpuno nove zakone i temelji svoju vladavinu na probranim ljudima koji su činili jezgru pobunjenika koji se suprotstavljani svrgnutom režimu. Činjenica da tužitelj uopće nije služio vojni rok amnestira ga od bilo kakve odgovornosti prema trenutnom režimu koji vlada u Siriji, a također njegovo arapsko, odnosno sunitsko podrijetlo ga svrstava u osobe prihvatljive trenutnoj vlasti nakon svrgavanja dugogodišnjeg alavitskog režima KŠC. Trenutno većina zemalja EU razmatra povratak sirijskih državljana nazad u zemlju podrijetla jer se raspoloženje među K nakon pada režima KŠC uvelike promijenilo te su izlaskom na ulice diljem EU proslavili odlazak diktatora. Napominje da se tužitelj od 26. listopada 2024. godine nalazi u istražnom zatvoru i protiv njega je podnesena kaznena prijava jer je u svojoj sobi drugom tražitelju međunarodne zaštite nanio teške tjelesne ozljede staklenom bocom te se njegov slučaj vodi u ODO Novi Zagreb pod brojem 511-19-32/3-K-1172/24. Uz navedeno, ističe kako tužitelj u zemlji podrijetla nikad nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran niti uhićen, a niti je bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu na kojoj je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 6. travnja 2023. turističkom vizom stigao u Republiku Hrvatsku, a 25. travnja 2023. podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu. U provedenom postupku tužitelj je višekratno saslušavan na zapisnike radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti te mu je zahtjev odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznavanje azila i supsidijarne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).

10. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

11. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.

12. Nadalje, odredbom stavka 2 istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelj navodi strah od mobilizacije u vojsku i slanja u rat u Siriji.

14. Po izvršenom uvidu u isprave koje prileže spisu tuženika i dostupna izvješća te po provedenom saslušanju tužitelja u ovom upravnom sporu, Sud ne nalazi konkretan element kojim bi se utvrdilo postojanje subjektivne životne ugroženosti tužitelja.

15. Naime, polazeći od razloga napuštanja zemlje podrijetla te na temelju procjena budućeg rizika i analize informacija u zemlji podrijetla, nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja u smislu citiranog članka 20. Zakona.

16. Iz ukupnih iskaza tužitelja, Sud nalazi kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Također, vezano za tužiteljeve osobne okolnosti, s obzirom na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji rizik od ozbiljne nepravde, odnosno da bi se povratkom suočio sa prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem. Tužitelj u zemlji podrijetla nikad nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran niti uhićen, a niti je bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Osim toga, tuženik je tijekom spora pojasnio da je dugogodišnji režim predsjednika KŠC srušen, a poziv na služenje vojnog roka koji je tužitelju izdan od strane srušenog režima više nije aktualan. Činjenica da tužitelj uopće nije služio vojni rok amnestira ga od bilo kakve odgovornosti prema trenutnom režimu koji vlada u Siriji, a također njegovo arapsko, odnosno sunitsko podrijetlo ga svrstava u osobe prihvatljive trenutnoj vlasti nakon svrgavanja dugogodišnjeg alavitskog režima KŠC.

17. Tužitelj je na ročištu izjavio da niti ne zna koja je većinska grupacija u Siriji, niti tko je sada na vlasti, a niti tko je premijer Sirije, dok je na pitanje li čuo za J, izjavio da ne prati vijesti. Posebno upitan od svog opunomoćenika na temelju čega je onda zaključio da je zabrinut za svoju sigurnost po povratku u Siriju, odgovorio je da tamo nema nikoga, nema kuću, ima oca s kojim nije u dobrim odnosima. Na poseban upit tuženika može li potvrditi da mu je otac doista u Siriji, potvrdno je odgovorio. Na poseban upit tuženika da objasni zbog čega je u zahtjevu onda naveo da mu je otac poginuo u bombardiranju, izjavio je da je to rekao zato što oni smatraju da je njegov odnosno njihov otac mrtav jer kad su bili mali roditelji su se rastali. Na poseban upit tuženika da objasni izjavu u zahtjevu da, s obzirom da mu je otac mrtav, da su se stričevi dužni brinuti o njemu, rekao je da on to nije izjavio i da ih ne poznaje. Na poseban upit tuženika da objasni izjavu u zahtjevu da je kao sunit biti proganjan te da odgovori je li zemlju podrijetla napustio iz obiteljskih ili nekih drugih razloga, rekao je da ne želi ići u rat i ne želi nositi oružje, a želi se spojiti s mamom i sestrom. Osim navedenog, tužitelj je u Republiku Hrvatsku došao temeljem turističke vize, dok je u zahtjevu naveo da je Siriju napustio ilegalno. Uvidom u zahtjev za međunarodnu zaštitu i zapisnik tijekom saslušanja u upravnom postupku, Sud je utvrdio da je tužitelj više puta izjavio da mu je otac poginuo u bombardiranju 2016., dok je na Sudu izjavio da mu je otac živ i da živi u [adresa]. Također je na zapisnik u upravnom postupku izjavio da su nakon smrti oca stričevi postali njihovi skrbnici, da bi na ročištu izjavio da ih uopće ne poznaje. Kako je tužitelj na ročištu i u zahtjevu za međunarodnu zaštitu te na zapisniku u upravnom postupku različito iskazivao, Sud njegov iskaz ocjenjuje nevjerodostojnim.

18. Tužitelj je na izričit upit Suda što misli što bi mi se dogodilo povratkom u zemlju podrijetla izjavio da tamo nemam nikoga. Na poseban upit tuženika od koga je u Siriji bio proganjan pa da je morao napustiti Siriju naveo je da je pritisak bio od situacije kakva je u Siriji, a to je siromaštvo, vojska na cestama, svatko posjeduje oružje. Na poseban upit tuženika da pojasni onda da li je otišao zbog situacije u zemlji, izjavio je da je loša situacija u zemlji utjecala na to da se želi spojiti s majkom i sestrom. Također je izjavio da voli biti ovdje i želi tu raditi te da želi biti uz mamu i sestru. Sve navedeno nisu razlozi za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

19. Stoga se otklanjaju prigovori tužitelja da je tijekom postupka pogrešno utvrđeno činjenično stanje te Sud ne nalazi da tužitelj ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, odnosno za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

20. Slijedom navedenoga, po ocijeni ovog Suda, tuženik je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, u vezi s čim je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje te je pravilno postupio kad je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

21. U odnosu na određeni rok povratka u zemlju podrijetla, koji tužitelj posebno ne spori, Sud nalazi da je isti određen sukladno članku 184. stavak 2. i 3. Zakona, pri čemu je tuženik obrazložio osobne okolnosti tužitelja, uzevši u obzir činjenicu obiteljskog života te da je tužitelj punoljetna i zdravstveno sposobna osoba, ima osobne isprave i ne smatra se ranjivom osobom u smislu primjenjivih odredbi Zakona.

22. Valjalo je stoga na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

23. Prema podacima spisa (zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći), utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava niti imovine, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik).

24. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristup na ročište, svako po 500,00 EUR, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 EUR za zastupanje po odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju besplatne pravne pomoći, sukladno Tbr 27. toč.1 i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife te članka 3. stavak 1. i članka 9. stavka 2. Pravilnika u točki III. izreke presude.

25. Odluka o trošku u točki IV. izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu pa nema pravo na naknadu troškova spora za zastupanje po izabranom opunomoćeniku, odvjetniku Matku Ostoiću.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna 13

2. Odvjetnik Matko Ostoić, Zagreb, Nova Ves 3

3. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

4. U spis