REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1456/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Freudeova 3, OIB: 19870761807, zastupana po stečajnoj upraviteljici Ireni Kelava iz Zagreba, Savska cesta 144a, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1485/24 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1485/24 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučio: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji od 23. prosinca 2010., sklopljen između tužiteljice i tuženika, nepostojeći, prividan ugovor, ugovor bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke za njegov nastanak.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Novi Marof, Općinski sud u Varaždinu da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe tuženika, tako da u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novom Marofu, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na neodređenom suvlasničkom udjelu pod rednim brojem 10. na čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 1555 m2, zgrada mješovite uporabe, štuk sa 4232 m2 (štuk) na kojem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela E-10 i to dvosoban stan na drugom katu zgrade, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, lođe, predsoblja i špajze ukupne površine od 55 m2 upiše vlasnica ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].“

2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da se u ovoj pravnoj stvari radi o prividnom Ugovoru u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), slijedom čega isti nije ni nastao odnosno neegzistirajući je i ne proizvodi pravne učinke između stranaka.

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

4. U bitnom ističe da sud pogrešno smatra kako je ugovor o kupoprodaji prividan ugovoru u smislu čl. 285. ZOO-a i da se njime prikriva Ugovor o zajmu budući da stranke nikada nisu sklopile ugovor o zajmu.

Ne može biti u pitanju prividnost ugovora jer ugovor o zajmu nije sklopljen između istih osoba između kojih je sklopljen ugovor o kupoprodaji.

Nadalje, smatra da sud je pogrešno cijenio prigovor zastare. Zastarni rok za podnošenje tužbe prema trećem poštenom stjecatelju ograničen je na tri godine od ostvarene uknjižbe, dok ne zastarijeva u odnosu na nepoštenog stjecatelja a niti zastarijeva u odnosu na osobu koja je ishodila nevaljani upis.

Tuženik nije nepošten stjecatelj već kupac koji je sa Prodavateljem (tužiteljem) sklopio Ugovor o kupoprodaji i na kojem ugovoru je prodavatelj ovjerio svoj potpis. Dakle, nije tuženik krivotvorio potpis tužitelja pa da bi se upis tuženika smatrao nevaljanim već uživa status poštenog stjecatelja, a što znači primjenu trogodišnjeg zastarnog roka.

5. Slijedom navedenog predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Žalba je dostavljena tužiteljici na odgovor koja osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbu odbiti.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Predmet ovog spora je, tužiteljičin zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o kupoprodaji od 23. prosinca 2010. zaključen između tužiteljice i tuženika, nepostojeći, prividan ugovor – ugovor bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke za njegov nastanak te kojim se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe tuženika. Među strankama nije sporno da su zaključile navedeni Ugovor o kupoprodaji ali je sporno je li se radi o prividnom pravnom poslu i slijedom toga sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

10. Tužiteljica je isticala da stranke nisu htjele taj ugovor (ugovor o kupoprodaji), već drugi ugovor odnosno da je namjera stranaka bila osiguranje povrata zajma što znači da su stranke htjele sklopiti Sporazum o osiguranju s prijenosom vlasništva.

11. Uvidom u ugovor o zajmu br. TJ/2010-07-22 od 22. srpnja 2010. sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužiteljice kao zajmoprimca i VV kao zajmodavca i da je navedenim ugovorom zajmodavac dao zajmoprimcu u zajam iznos od 1.294,23 € s godišnjom kamatnom stopom od 5,97%, da se zajam ugovara na 12 mjeseci i da je isplata jednokratna.

12. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 23. prosinca 2010. sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužiteljice i tuženika zastupanog po ŽVTĆ. Tim ugovorom prodavatelj (tužiteljica) prodaje, a kupac kupuje spornu nekretninu koja je predmet ovog spora te je člankom 2. ugovorena kupoprodajna cijena od 250.000,00 kn. U tom članku se navodi da je cijena ugovorena nakon ustanovljenih činjenica iz Zapisnika od 23. prosinca 2010. U tom članku 2. je ugovoreno da Kupac isplaćuje s potpisom ugovora i isplatnice u cijelosti iznos gore navedenog ugovorenog iznosa. Člankom 3. prodavatelj je dao i klauzulu intabulandi.

13. Uvidom u Ugovor o najmu od 23. prosinca 2010. ovaj sud je utvrdio da je isti zaključen između tužiteljice kao najmoprimca i tuženika kao najmodavca i to zastupanog po ŽVTĆ. Navedenim ugovorom, stranke su utvrdile da je najmodavac kupio spornu nekretninu koja je predmet ovog postupka, da s tim ugovorom stranke sklapaju najam za predmetnu nekretninu i da se najam sklapa na 139 mjeseci uz naknadu od 2.100,00 kn mjesečno.

14. Uvidom u Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa od 23. prosinca 2010. sud je utvrdio da su stranke navedenog tužiteljica i tuženik. Navedenim dogovorom stranke su dogovorile da tuženik kao najmodavac izjavljuje tužiteljici kao najmoprimcu da će u slučaju redovite uplate svih 139 rata najma u iznosu od 2.100,00 kn i ispunjenim ostalim uvjetima iz Ugovora o najmu, predati najmoprimcu nekretninu koja je predmet ovog spora. Navedeni ugovor je u ime i za račun tuženika potpisao VVTĆ.

15. Prvostupanjski sud nadalje pravilno i sveobuhvatno obrazlaže koje je činjenice utvrdio uvidom u Ugovor o najmu br. 11TJ od 11. ožujka 2011, Ugovor o najmu br. 1108TJ od 24. kolovoza 2011, Izvansudsku nagodbu od 19. travnja 2011, Izvansudsku nagodbu od 11. svibnja 2011., Izvansudsku nagodbu od 15. lipnja 2011. i Izvansudsku nagodbu od 18. srpnja 2011.

16. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj KOV-US-3/14. sud je utvrdio da je navedenim rješenjem temeljem čl. 11. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi i to između ostaloga upravo zabranom društvu tuženika Kaligrafija d.o.o. da otuđi ili optereti između ostaloga upravo spornu nekretninu koja je predmet Ugovora o kupoprodaji od 23. prosinca 2010. U obrazloženju navedenog rješenja se ističe da je na jednom računalu koje je izuzeto pretragom, pronađena jedinstvena baza podataka u kojoj su navedeni podaci o više društava koja su osnovana i podaci o istima te da iako ugovori o zajmu glase na razne zajmodavce i primatelji uplata su razna trgovačka društva, činjenica da su svi ugovori, sve isplate i uplate uvedene u jedinstvenu bazu koja se koristila za postupanje u okviru kreditnih reda ukazuje da ta trgovačka društva nisu u dobroj vjeri stekla nekretnine i da su s njima okrivljenici koristili radi stvaranja privida zakonitog postupanja te da te činjenice ukazuju na povezanost navedenih trgovačkih društava i okrivljenika u postupku.

17. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-US-502/13. sud je utvrdio da je navedenim rješenjem temeljem čl. 11. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi i to između ostaloga upravo zabranom društvu tuženika Kaligrafija d.o.o. da otuđi ili optereti između ostaloga upravo spornu nekretninu koja je predmet Ugovora o kupoprodaji od 23. prosinca 2010.

U obrazloženju navedenog rješenja se ističe iz rezultata provedenih dokaznih radnji proizlazi da su osumnjičenici davali zajmove građanima Republike Hrvatske uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi te da su za takvo protuzakonito djelovanje poslovali putem poslovnica označenih kao kreditni uredi dok su radi prikrivanja takve naravi svog djelovanja osnivana brojna trgovačka društva koja su prema osobama koje su uzimale zajmove prikazivana kao zajmodavci ili posrednici pri sklapanju i naplati zajmova te da je na taj način u Republici Hrvatskoj osnovano oko 100-tinjak trgovačkih društava te da je jedno od tih društava koje je osnovano radi prikrivanja protuzakonitih radnji i društvo tuženika.

Također se navodi da u pojedina trgovačka društva služila za prijenos vlasništva nad nekretninama i pokretninama zajmoprimaca i to na način da bi im bilo prvo ponuđeno sklapanje novih ugovora kojima bi se zamijenili stari i kojima bi im se omogućila otplata zajma kroz duže razdoblje.

18. Žalbenim navodima žalitelj u biti ponavlja navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava usvoji tužbeni zahtjev. Suprotno odlučnim žalbenim razlozima pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru.

To stoga jer iz provedenog dokaznog postupka i isprava u spisu proizlazi da tužiteljica Ugovorom o kupoprodaji od 23. prosinca 2010. prodaje svoju jedinu nekretninu opterećenu hipotekama tuženiku za iznos od 250.000,00 kn, te potom isti dan tuženik tu istu nekretninu daje u najam tužiteljici na vrijeme od 139 mjeseci uz najamninu od 2.100,00 kn. Jednako tako isti taj dan kada je sklopljen Ugovor o kupoprodaji, te Ugovor o najmu, stranke sklapaju i Zapisnik o vrijednosti nekretnine te Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa.

Potom stranke 19. travnja 2011. sklapaju Izvansudsku nagodbu u kojoj se u čl. II. konstatira da se zbog teškog kršenja ugovornih odredbi raskida Ugovor o najmu 11TJ te zbog kršenja ugovornih odredbi vezanih uz ne plaćanje obveza tužiteljice po „ugovoru o zajmu 11TJ“.

19. Nisu osnovani žalbeni razlozi da ne može biti u pitanju prividnost ugovora jer ugovor o zajmu nije sklopljen između istih osoba između kojih je sklopljen ugovor o kupoprodaji.

Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da upravo navedene činjenice da su predmetne četiri isprave potpisane isti dan, te da se u Izvansudskoj nagodbi od 19. travnja 2011. zabunom očito mijenja Ugovor o najmu s Ugovorom o zajmu, zatim da su i brojevi Ugovora o najmu i Ugovora o zajmu očito na jednak način označavani (s inicijalima tužiteljice) također ukazuje prema stavu suda da bez sumnje postoji povezanost između davatelja zajma po Ugovoru o zajmu i tuženika kao stranke gore navedene četiri isprave sve sklopljene istog dana 23. prosinca 2010.

Kada se uzme u obzir i da je upravo u odnosu na spornu nekretninu koja je predmet ovog postupka odlukama Županijskog suda u Zagrebu određena privremena mjera zabrane otuđenja i to iz razloga što je upravo u odnosu na spornu nekretninu ocjenjeno da je društvo tuženika bilo osnovano i korišteno isključivo za prikrivanje protuzakonitih radnji osumnjičenika iz kaznenog postupka, proizlazi zaključak suda da se upravo sklapanjem navedenih ugovora (ugovora o zajmu i ugovora o kupoprodaji) s različitim osobama htjela prikriti izravna i očigledna povezanost navedenih osoba, odnosno očito se htjelo prikriti da se radi o osobama koje su povezane i koje na navedeni način postupaju.

20. Iz sadržaja isprava kao i njihove kronologije te iz iskaza same tužiteljice, jasno proizlazi da niti namjera tužiteljice nije bila prodati predmetnu nekretninu, a niti je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji bila namjera tuženika steći vlasništvo nad tom nekretninom, već je očito namjera stranaka bila prikrivanje povezanosti osoba zajmodavca i tuženika te prikrivanje disimuliranog pravnog posla odnosno Sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva.

21. Suprotno odlučnim žalbenim razlozima pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije logično niti životno da prodavatelj nekretnine potom sklapa s kupcem ugovor o najmu te iste nekretnine i to zasigurno ne za 139 mjeseci (na vrijeme od preko 11 godina) te da se uz isti sklapa i Posebni dogovor o mogućnosti povratnog prava otkupa te iste nekretnine kojim se tuženik obvezuje tužiteljici vratiti tu istu nekretninu koja je bila predmet kupoprodaje, ukoliko će ona uredno podmirivati mjesečne najamnine u iznosu od 2.100,00 kn i ostale uvjete iz ugovora o najmu.

Uz to tuženik tužiteljici nije nikada niti isplatio kupoprodajnu cijenu, a tuženik nije niti dostavio dokaze na okolnost isplate kupoprodajne cijene.

Stoga čitav niz navedenih pravnih poslova koje su stranke sklopile na dan navodne kupoprodaje nekretnine, kao i kasnije izvansudske nagodbe dovodi do zaključka, da je riječ o prividnoj kupoprodaji, a kojom se ustvari prikriva osiguranje zajma pa posljedično i sam Ugovor o zajmu. (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3808/23-2 od 21. veljače 2024.) Naime, prijenos vlasništva učinjen temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji na tuženika ustvari je predstavljao osiguranje danog zajma upravo kako je to tužiteljica i navela u svom iskazu.

22. Suprotno odlučnim žalbenim razlozima pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o prividnom Ugovoru u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a, slijedom čega isti nije ni nastao odnosno neegzistirajući je i ne proizvodi pravne učinke između stranaka.

Također, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da imajući u imajući u vidu da je prikriveni pravni posao bio Sporazum o osiguranju s prijenosom vlasništva, sud je utvrdio da ni taj pravni posao ne ispunjava pretpostavke za njegovu valjanost, odnosno isti nije valjan zbog nedostatka obveznog oblika javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave u kojem predmetni sporazum mora biti sklopljen, a što je propisano odredbom čl. 327. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

23. Nisu osnovani žalbeni razlozi da ne može biti u pitanju prividnost ugovora jer ugovor o zajmu nije sklopljen između istih osoba između kojih je sklopljen ugovor o kupoprodaji.

U odnosu na navedeno pravilno zaključuje prvostupanjski sud da za prividnost ugovora u konkretnom slučaju Ugovora o kupoprodaji nije pretpostavka da se mora raditi o istim strankama koje su stranke i ugovora o zajmu, već je moguće da Ugovor o kupoprodaji bude prividan iako je sklopljen s trećom osobom koja nije zajmodavac ako je sklopljen da bi se prikrio npr. zelenaški ugovor ili identitet stvarnog zajmodavca.

Upravo na jednak način i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 339/2024 od 3. travnja 2024. utvrđuje navedeno. Tako i u ovom slučaju, nije odlučno za utvrđenje da se radi o prividnom ugovoru, činjenica što je ugovor o zajmu sklopljen s trećom osobom, kada je iz gore navedenih razloga nesporno utvrđeno da se radi o povezanim osobama i da je na taj način htjelo prikriti stvarnog zajmodavca.

24. Nisu osnovani ni žalbeni razlozi zastare o kojima je prvostupanjski sud dao pravilne zaključke zasnovane na zakonu a koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud bez potrebe suvišnog ponavljanja.

U bitnome, u odnosu na navedeno pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se opći zastarni rok od 5 godina primjenjuje samo na tražbine, pa u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, budući da utvrđenje da ugovor nije nastao može isticati uvijek odnosno to pravo se ne gasi.

U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva radi se o kondemnatornom zahtjevu koji ima stvarnopravne učinke, pa budući da stvarnopravni zahtjevi pa tako i u konkretnom slučaju brisovna tužba iz čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) u svezi s odredbom čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24), ne zastarijeva, to istaknuti prigovor zastare svakako ne bi bio osnovan.

25. Zaključno, u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja je donio pobijanu odluku nakon što je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito usvojio tužbeni zahtjev.

26. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

27. Pobijajući odluku o troškovima postupka žalitelj nije ukazao određeno na razloge nepravilnosti ove odluke, a ovaj sud utvrđuje da je ona donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

28. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

29. I na kraju, uzgredno, imajući u vidu nesporno utvrđeno činjenično stanje, ukupne okolnosti djelovanja pravnog prednika tuženika i utvrđenja iz ove presude, ovaj žalbeni sud ukazuje tuženiku na potrebu poštivanja načela savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac