REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2870/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja MULTI COLORS d.o.o., Zadar, i 2. tužitelja SCALLOP d.o.o. iz Zadra, koje zastupaju punomoćnici Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru i Marko Zekanović, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika GRAD ZADAR, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-101/2021-25 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-101/2021-25 od 26. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi pogrešnim upis uknjižbe prava vlasništva etaže – suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom na čest. br. 10044 stambena četverokatnica koje se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2 upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojom je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: etaža – suvlasnički dio s neodređenim omjerom – natkriveni trijem i dva prolaza u prizemlju zgrade u grafičkom prilogu označeno žutom bojom, posebni dio je korisne površine 326,95 m2, korisne vrijednosti korisnih površina od 163,48 m2, sve prema Potvrdi ZŽ, Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: 361-01/18-02/158; ur.br. 2198/01-5/2-19 izdane 10. svibnja 2019. na način da:

a) brišu se upisi u listu B;

b) uz uknjižbu prava vlasništva na navedenoj etaži u korist tuženika, za cijelo, naložen Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. (točka I. i zreke) te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati zemljišnoknjižno stanje upisano Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. godine u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest.br. 10044 stambena četverokatnica koja se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2 kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19 Rz-383/19 od 2. prosinca 2019., sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) utvrdio da je predmetna nekretnina - natkriveni trijem i dva prolaza u prizemlju zgrade sagrađene na čest. br. 10044, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u grafičkom prilogu označeno žutom bojom, posebni dio korisne površine 326,95 m2, korisne vrijednosti korisnih površina od 163,48 m2 (E-39), komunalna infrastruktura odnosno javno dobro u općoj uporabi pa je sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18 i 32/20; dalje: ZKG) odbio tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Traži i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 448,35 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su nejasni i proturječni, da se do provođenja ispravnog postupka predmetna nekretnina nalazila u vlasništvu fizičkih osoba pa se po pravnom statusu ne može smatrati komunalnom infrastrukturom – javnim dobrom u općoj uporabi u smislu odredbi čl. 59., 60. i 61. u vezi s čl. 132. ZKG-a, da nije ni proveden postupak propisan čl. 132. st. 1., 2. i 3. ZKG-a, iako je riječ o zgradi izgrađenoj prije stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu. Prigovara dopuštenom upisu jer prijedlogu za pokretanje pojedinačnog postupka ne prileži niti jedna isprava kojom tuženik dokazuje osnovanost svoga prijedloga, ističe da za uspostavu etažnog vlasništva nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 73. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da predmetni dio građevine ne može predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu prema čl. 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer se radi o prostoru otvorenog tipa unutar nosivih betonskih kolona i strukturalne površine odnosno tlocrta zgrade. Tužitelj smatra da se uknjižbom tuženika na predmetnom posebnom dijelu nekretnine narušava pravni institut etažiranja, kao i načelo pravnog jedinstva nekretnine te da to proizlazi iz činjenice da je zakonodavac čl. 132. ZKG-a predvidio različit način za uređenje i evidenciju stvarnopravnih odnosa u pogledu komunalne infrastrukture pa nema mjesta ovakvom proizvoljnom „izmišljanju“ stvarnopravnih instituta. Tužitelj smatra da bi pravni status ovog dijela zgrade mogao biti najsrodniji statusu fasada zgrada u gradskoj jezgri, koje su zajedničko vlasništvo suvlasnika zgrade, a koje eventualno može biti ograničeno u javnom interesu, odnosno predstavljati ograničeno privatno vlasništvo normirano čl. 31. i drugima odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da je ne nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i predlaže odbiti ju te potvrditi prvostupanjsku presudu, da je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno utvrđeno kako predmetni dio nekretnine u naravi predstavlja dio najpoznatije ulice u Gradu Zadru - Kalelarge, a da nije riječ o zajedničkim dijelovima zgrade kako su oni definirani čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/97; dalje: Uredba o održavanju zgrada). Posebno ističe da je odredbama čl. 132. st. 3. i 4. ZKG-a za upis komunalne infrastrukture po tome zakonu isključena primjena drugih propisa koji bi mogli utjecati na dopustivost upisa.

5.Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovano tužitelj navodi u žalbi da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Unatoč tome žalbu je valjalo odbiti, jer je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP-a).

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je pogrešan upis dopušten rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019., kojim je ispravljen upis na k. č. br. [katastarska čestica] stambena četverokatnica koja se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je upisan novi suvlasnički dio s kojom je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to: 39. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) - natkriveni trijem i dva prolaza u prizemlju zgrade u grafičkom prilogu označeno žutom bojom, korisne površine 326,95 m2, korisne vrijednosti korisnih površina 163,48 m2, uz uknjižbu prava vlasništva u korist Grada Zadra. Tužitelj traži i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisati zemljišnoknjižno stanje upisano Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019. u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest.br. 10044 stambena četverokatnica koja se sastoji od 31 stambene jedinice i tri poslovna prostora sa zemljištem površine 823 m2 kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud u dokaznom postupku razgledao odobrenje za izgradnju, posjedovni list, rješenje o upotrebi investicijskih objekata od 31. svibnja 1966., rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019., Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 14. studenog 1990., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], rješenje Grada Zadra Upravnog odjela za prostorno uređenje i komunalnu djelatnost Klasa:

UP/II-363-01/02-01/70, ur.br. 2198/1-07-02-2 od 11. lipnja 2002., rješenje Grada Zadra Upravnog odjela za prostorno uređenje i komunalnu djelatnost Klasa: UP/II- 363-01/19-01/485, ur.br. 2198/1-07/2-20-7 od 24. siječnja 2020., presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-6503/2002-4 od 28. rujna 2006., potvrdu Grada Zadra Klasa: 261-01/18-02/158, ur.br. 2198/01-5/2-19-2 od 10. svibnja 2019., presudu i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3450/15-2 od 15. siječnja 2018., katastarski plan sa posjedovnicom, Odluku o proglašenju statusa javnog dobra u općoj uporabi iz 2020. godine, rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-58/2021 od 27. travnja 2021., povijesne izvatke za č. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ulošcima [broj ZK uloška], rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-29132/2021 od 18. listopada 2021. te je izvršio uvid u spise Općinskog suda u Zadru poslovni broj Rz-383/19 i P-466/10.

10. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da predmetni dio nekretnine predstavlja javni trijem i dva prolaza koja su u javnoj upotrebi i koje koriste svi građani donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pozivom na odredbe čl. 60. st. 2., čl. 61. i čl. 62. ZKG-a.

11. Žalitelj u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su predmetni natkriveni trijem i dva prolaza u javnoj upotrebi odnosno da su dostupni svima. Međutim, osporava da bi se radilo o komunalnoj infrastrukturi i sugerira da bi trebalo primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o ograničenju prava vlasništva.

12. Odredbom čl. 59. st. 1. t. 2. ZKG-a propisano je da su komunalna infrastruktura, između ostaloga, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila. Prema čl. 60. st. 2. ZKG-a javne prometne površine su one površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste.

13. Za područje Grada Zadra je čl. 2. t. 1. Odluke o komunalnom redu („Glasnik Grada Zadra“ broj 3/08) određeno da se javno prometnim površinama smatraju ulice, ceste, trgovi, javni prolazi (kroz zgrade i između zgrada i drugi otvoreni prostori ispred zgrada), mostovi, pothodnici, nathodnici, parkirališta, nogostupi, stajališta javnog gradskog prometa, pristaništa i uređene obale, kupališta i drugo.

14. U čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 37/00,114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisano je da su javna dobra u općoj uporabi stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje su namijenjene za uporabu svih i svatko se može služiti njima na način koji je radi te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su te stvari dane na upravljanje, a to se prema stavku 8. na odgovarajući način primjenjuje na pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave.

15. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni dio nekretnine predstavlja komunalnu infrastrukturu - javni trijem i dva prolaza. Radi se o adresi Široka ulica 12 i 14, odmah uz šetalište Kalelarga, dok iz utvrđenja suda u zemljišnoknjižnom postupku proizlazi da je općepoznato da je cijeli blok zgrada uz Široku ulicu izgrađen s javnim trijemovima i prilazima u prizemljima stambenih zgrada na način da su u svakom trenutku dostupni svima. Nije sporno među strankama na su sporni dijelovi nekretnine popločeni istim opločenjem kao i Široka ulica (Kalelarga) u Zadru uz koju se protežu.

16. Ovdje se još navodi i sljedeće:

Da se radi o javnoj površini odnosno komunalnoj infrastrukturi posredno proizlazi i iz odluka donesenih u upravnim postupcima vezano za korištenje predmetnog dijela nekretnine, a iz kojih je razvidno da već više od dvadeset godina tim prostorom kao javnom površinom raspolaže tuženik, odnosno konkretno:

- iz Rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i komunalnu djelatnost Zadarske županije klasa: UP/II-363-01/02-01/70 od 11. lipnja 2002. kojim je odbijena žalba protiv Rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo i komunalne djelatnosti, Odsjeka komunalnog redarstva Grada Zadra klasa: UP/I-363-04/02-01/177 od 22. travnja 2002. kojom je žalitelj u tom postupku (kao vlasnik ugostiteljskih stolova i stolica postavljenih na predmetnoj javnoj površini) osporavao da predmetna površina predstavlja javnu površinu,

- iz Presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-6503/2002-4 od 28. rujna 2006. kojom je odbijena tužba te je zauzeto shvaćanje da je prostor ispred objekta Mimoza sukladno čl. 2. st. 1. Odluke o komunalnom redu („Glasnik Grada Zadra“ broj 6/97) javno prometna površina, jer u naravi predstavlja natkriveni javni trijem i prolaz u prizemlju stambene zgrade,

- iz Rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije klasa: UP/II-363-01/19-01/485 od 24. siječnja 2020. kojim je odbijena žalba protiv rješenja komunalnog redara Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra klasa: UP/I-363-04/18-01/313, urbroj:2198/01-9/4-19-21 od 18. studenoga 2019., kojim je žalitelju u tom postupku naloženo da javnu površinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - prolaz ispred ugostiteljskog objekta Mimoza vrati u prvobitno stanje odnosno da demontira keramičke pločice i izrađenu podkonstrukciju na koju su postavljene pločice, uz zaključak da se radi o javno prometnoj površini.

17. Zakon o komunalnom gospodarstvu, koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., je u čl. 61. st. 1. prvi put jasno definirao pravni status komunalne infrastrukture kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost. Komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi (čl. 61. st. 4. ZKG-a), a upisuje se u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinica lokalne samouprave i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom (čl. 61. st. 5. ZKG-a). Upis u zemljišne knjige ima deklaratorno značenje, jer je vlasništvo stečeno na temelju zakona.

18. Iz isprava u spisu proizlaze sljedeće činjenice vezano za izgradnju i zemljišnoknjižno stanje na predmetnim nekretninama:

- predmetna građevina izgrađena je na temelju Odobrenja za izgradnju Općine Zadar, Odjela za komunalne poslove i građevinarstvo broj: 05-14848/1-63 od 29. siječnja 1964. po zahtjevu investitora G.P. Jadran,

- investitoru G.P. Jadran dozvoljena je uporaba objekta Rješenjem broj: 11059/1-1966 od 31. svibnja 1966.,

- Rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove Skupštine općine Zadar klasa: UP-I-944-18/90-01/263, urbroj: 2198-09-07-2-90-2 od 2. listopada 1990. utvrđeno je da je građevinsko poduzeće Jadran nositelj prava korištenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 823 m2 na kojem je izgradio stambeno-poslovni objekt te je ovlašten na temelju tog rješenja i ugovora o međusobnim pravima i obvezama kojega će zaključiti s Općinom Zadar ishoditi uknjižbu prava korištenja, a sve s ciljem uknjižbe vlasništva na u međuvremenu prodanim poslovnim prostorima,

- na temelju toga rješenja Općina Zadar i G.P. Jadran zaključili su Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta klasa: UP-I-944-18/90-01/263, urbroj: 2198-09-07- 2-90-3 14. studenoga 1990.,

- predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja zemljišta u korist vlasnika pojedinih dijelova zgrade dok na tom zemljištu postoji zgrada te pravom korištenja četvrte etaže - prvog, drugog, trećeg i četvrtog kata stambene četverokatnice, koji katovi se sastoje od 31 stambene jedinice, u korist G.P. Jadran, da bi na temelju čl. 367. ZV-a predmetno zemljište bilo uknjiženo kao vlasništvo G.P. Jadran,

- naknadno je na nekretnini izvršen upis posebnih dijelova s ciljem uspostave pravnog jedinstva, kako proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka.

19. U konkretnom slučaju radi se, dakle, o komunalnoj infrastrukturi izgrađenoj još prilikom izgradnje zgrade 1964. godine, odnosno prije stupanja na snagu ZKG-a.

20. Za evidentiranje takve infrastrukture u katastru i upis u zemljišne knjige predviđen je poseban, pojednostavljeni postupak u prijelaznim i završnim odredbama ZKG-a. Prema čl. 132. st. 1. ZKG komunalna infrastruktura iz čl. 59. st. 1. toga Zakona izgrađena do dana stupanja na snagu toga Zakona koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njezino stvarno stanje evidentira se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, potvrde jedinice lokalne samouprave da se radi o komunalnoj infrastrukturi i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnu knjigu. Komunalna infrastruktura iz st. 1. evidentira se u katastru i upisuje u zemljišne knjige kao neotuđivo vlasništvo odnosno suvlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i/ili javnog isporučitelja koji upravlja komunalnom infrastrukturom, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe (st. 3.).

21. Za potrebe provedbe osporenog upisa nesporno nije proveden postupak predviđen prethodno citiranom odredbom čl. 132. st. 1. ZKG-a, ali to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, st. 5. toga članka propisano je da evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture na način propisan st. 1., 2. i 3. ne isključuje mogućnost njihova evidentiranja u katastru i upisa u zemljišne knjige na način propisan zakonima i drugim propisima iz st. 4. Tuženik se opredijelio za pojedinačni ispravni postupak, a u predmetnom parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak valjalo je ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za taj upis odnosno postoji li upisano pravo i tko je nositelj toga prava. Budući da se ne radi o geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine, već o prizemlju stambeno-poslovne zgrade, za provedbu upisa nije bilo nužno izraditi geodetski elaborat. Činjenica da je riječ o komunalnoj infrastrukturi proizlazi iz izvedenih dokaza, kako je prethodno obrazloženo, pa stoga izostanak potvrde Grada Zadra kojom bi potvrdio tu činjenicu nije od utjecaja na zakonitost izvršenog upisa.

22. Tužitelj neosnovano ističe da je predmetni dio nekretnine suvlasništvo svih suvlasnika zgrade. Prema čl. 370. ZV-a, kojim je uređena uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade odnosno povezivanje etažnoga vlasništva sa suvlasništvom, vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu toga Zakona vlasništvo je posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama toga Zakona, pa se prosuđuje po njima, ako tim prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (st. 1.); vlasnik posebnoga dijela zgrade iz stavka 1. toga članka nakon stupanja na snagu toga Zakona ostaje vlasnikom svoga posebnoga dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama stavka 3. i 4. toga članka (st. 2.); vlasniku posebnoga dijela zgrade iz stavka 2. toga članka pripada stupanjem na snagu toga Zakona odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (st. 3.).

23. S obzirom na to da predmetni dio zgrade još od izgradnje ne služi zgradi kao cjelini već ima namjenu javne površine, dostupne svima, to uspostavom jedinstva nekretnine po čl. 370. ZV-a nije postao suvlasništvo suvlasnika zgrade (vlasnika posebnih dijelova) već je taj dio bio neupisan, a upis je izvršen osporenim rješenjem na temelju ZKG-a koji je uredio pravni status komunalne infrastrukture.

24. Predmetni dio nekretnine ne može se smatrati zajedničkim dijelom zgrade po čl. 5. st. 1. ZV-a na dijelovima zgrada („Službeni list FNRJ“ broj: 16/59, 48/59 i 12/62; „Službeni list SFRJ“ broj: 10/65 i 57/65; „Narodne novine“ broj: 52/73 i 46/90), koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje zgrade, a kojim je bilo propisano da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizacijska, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za grijanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

25. Ni člankom važeće Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/97) predmetni dio nekretnine nije predviđen kao zajednički dio.

26. Na navode tužitelja da nisu bili ispunjeni uvjeti za uspostavu etažnog vlasništva uslijed izostanka suglasnosti suvlasnika po čl. 73. ZV-a valja reći da se u ovom postupku ne radi o uspostavi etažnog vlasništva već upisu već ranije stečenog vlasništva odnosno usklađenju stvarnoga i zemljišnoknjižnog stanja. Odredbom čl. 132. st. 4. ZKG-a propisano je da se na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige komunalne infrastrukture iz st. 1. ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje o parcelaciji građevinskog zemljišta niti odredbe drugih zakona i propisa kojima se uređuje katastar zemljišta i nekretnina, vlasništvo, druga stvarna prava i zemljišne knjige, a koje su protivne stavcima 1. i 2. toga članka. Na odgovarajući način se ovdje može primijeniti čl. 6. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) („Narodne novine“ broj: 121/13, 61/18 i 63/19) kojim je propisano da za upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine stečenog na temelju propisa donesenih prije stupanja na snagu ZV-a koji nije bio upisan u knjigu položenih ugovora nije potrebna pisana suglasnost svih suvlasnika te nekretnine iz čl. 73. st. 1. ZV-a (a ni potvrda da je posebni dio samostalna uporabna cjelina iz stavka 3. toga članka).

27. Tuženik nije imao druge mogućnosti osim da se navedeni dio nekretnine, s obzirom na položaj unutar gabarita zgrade, u dijelu njenog prizemlja, upiše kao posebna etaža. Svaki drugačiji upis bio bi protivan načelu jedinstva nekretnine propisanom čl. 9. st. 1. ZV-a prema kojemu pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Očito je da uslijed okolnosti nastalih još od vremena izgradnje zgrade na predmetnoj nekretnini sada koegzistiraju dva pravna režima – jedan za predmetni natkriveni javni trijem i dva prolaza (kao javno dobro u općoj upotrebi u neotuđivom vlasništvo jedinice lokalne samouprave), a drugi za preostali dio nekretnine (u privatnom vlasništvu). Uređenje odnosa između ovlaštenika na nekretnini iz tih dvaju pravnih režima nije predmet ovog postupka pa žalitelj to pitanje neosnovano problematizira (i) u žalbi.

28. Slijedom navedenoga, kako na temelju činjenica utvrđenih tijekom prvostupanjskog postupka, kao i činjenica koje je ovaj sud utvrdio na temelju isprava priloženih spisu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je pogrešan upis odnosno brisanje upisa izvršenog na temelju rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z-11983/19, Rz-383/19 od 2. prosinca 2019., valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović